Točno je devet godina od ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Taj 1. srpnja 2013. označio je i početak otvorenih granica što je potaknulo val iseljavanja, prvenstveno mladih. Sada, gotovo desetljeće kasnije, možemo raspravljati o rezultatima iseljavanja, promjenama potaknutima zbog tog procesa, ali i provjeriti kakve su mogućnosti povratka nakon dugogodišnjeg rada u inozemstvu.
Što misli o eventualnom povratku i zapošljavanju u Hrvatskoj, otkrio nam je S. B., koji je jedan od mladih koji su u potragu za poslom i životom otišli u inozemstvo, točnije u Irsku. Premda visokoobrazovan, ne radi u struci.
“Nakon završetka fakulteta radio sam u administraciji i računovodstvu u jednoj velikoj tvrtki, no nisu me bili spremni primiti u stalni radni odnos, već sam mogao raditi isključivo preko studentskog ugovora. Kasnije, za vrijeme stručnog osposobljavanja u jednom od ministarstava, iskusio sam na vlastitoj koži kako osoba koja ima odgovarajuću stranačku iskaznicu dobiva stalno zaposlenje bez obzira na nedostatak adekvatnih kvalifikacija, dok sam ja imao diplomski rad usko vezan za to konkretno radno mjesto. S obzirom na to da sam politički neutralan, uvijek sam smatrao kako ću radije odseliti i raditi izvan struke nego se učlaniti u stranku kako bih uopće imao šansu dobiti posao. Kada sam shvatio da je do toga došlo ostao sam dosljedan i spakirao kovčeg. Tek iz sadašnje perspektive, više od šest godina otkad sam odselio, vidim i mnoge druge razloge zašto je to bila ispravna odluka”, iskreno je počeo razgovor mladi iseljenik za zaposljavanje.mimladi.hr.
Razmišlja li o povratku u Hrvatsku? Što bi se moralo dogoditi da bi se vratio, odnosno pod kojim uvjetima bi to napravio?
“Ne. Supruga i ja ne planiramo se vraćati. Čak i kada bi postojali zadovoljavajući financijski uvjeti mnogo je društvenih i nematerijalnih faktora zbog kojih kvaliteta života koju trenutno imamo nije moguća u Hrvatskoj. Čak bih ovdje spomenuo neke osnovne stvari poput kvalitete hrane u dućanima gdje je puno vise svježih domaćih proizvoda i kvaliteta je vidno bolja. Radnik je puno više cijenjen i adekvatno plaćen za prekovremeni rad ili rad vikendom, odnosno blagdanom, i to je vidljivo svaki put kada idete u restoran, na kavu, sladoled ili u kupovinu. Pravni sustav funkcionira i poslodavci nisu skloni mutnim poslovima i obespravljivanju radnika kako bi spremili dodatni euro u džep samo da uspiju opstali do idućeg mjeseca.”
(Ne)naučene lekcije
Ipak, tvrdi da nije sve crno u Hrvatskoj.
“Neke stvari su mnogo bolje u (subjektivnoj) usporedbi s ostatkom Europe. Recimo, ceste su jako kvalitetne u Hrvatskoj, gradovi i ulice su uredni i čisti, što nije nužno slučaj u ostatku kontinenta. Hrvatska ima ogroman prirodni potencijal od proizvodnje hrane do industrije i jako sposobnu radnu snagu koja je cijenjena u Europi te je tužno vidjeti zemlje s manje prirodnih potencijala i lošijom radnom snagom kako ostvaruju puno bolje ekonomske rezultate no to je realnost. Tržište nema sentiment i svatko se mora pobrinuti sam za sebe, čini mi se da se to dosta teško prihvaća u Hrvatskoj i konstantno se čeka da se netko drugi pobrine za boljitak”, nastavio je naš sugovornik.
Na upit misli li da se stvari u Hrvatskoj mijenjaju, odgovorio je kako vjeruje da je otvaranje europskog tržišta rada nakon članstva u EU i veliki val iseljavanja koji je uslijedio (u kombinaciji s drugim faktorima) potaknuo pozitivne promjene jer je stvorio manjak kvalitetne radne snage i poslodavci tek sada postaju svjesni koliko vrijedi dobar radnik.
“Ne samo poslodavci, nego bilo tko kome je zatrebao vodoinstalater, električar, serviser aparata, mehaničar ili bilo kakav stručnjak. No čini mi se kako se taj pozitivni napredak dosta usporio, a tromi, nefleksibilni i neučinkoviti državni aparat dodatno otežava situaciju. U jednu ruku smo mi iseljenici svojim odlaskom omogućili taj inicijalni napredak i donekle poravnali omjer ponude i potražnje na tržištu rada sto je donijelo trenutni boljitak, no bojim se da taj momentum nije prepoznat te mi se čini kako je opet uslijedila stagnacija. Ulazak u eurozonu i Schengen mogao bi donijeti novi impuls i novu priliku. Jednostavnost poslovanja i poticanje poduzetništva su možda dvije ključne stvari u kojima Hrvatska zaostaje za Europom i to mi je postalo kristalno jasno svega nekoliko mjeseci nakon preseljenja”, zaključio je S. B. razgovor za naš portal.
Za povratak je potrebno raditi na četiri dimenzije
O mogućnostima koje se povratkom u Hrvatsku pružaju mladima razgovarali smo i s Dubravkom Šoparom iz daruvarske Udruge za promicanje pozitivne afirmacije mladih u društvu "Impress". Koliko je on zadovoljan ili nezadovoljan stopom odlaskom mladih u inozemstvo? Jesu li se dolasci smanjili ili povećali posljednjih godina?
“Kada govorimo o odlasku u inozemstvu, treba razlikovati odlazak radi školovanja, edukacije i povratak mladih s većim znanjem i iskustvom iz drugih država te primjenu znanja u Hrvatskoj. Ono što nas treba zabrinjavati su odlasci mladih bez povratka u Hrvatsku. Mladima treba pružiti sigurnost radnog mjesta, prepoznavanje njihovog rada i znanja, kvalitetno obrazovanje koje je povezano s potrebama tržišta rada u Hrvatskoj. Radi otvorenijih granica imamo i primjer dolazaka mladih u Hrvatsku iz drugih država, no to ovisi i o poslodavcima i uvjetima koje stvaraju sukladno mogućnostima u kojima se nalaze. Jedan od takvih primjera su naši zaposlenici organizacije koju vodim, gdje su mladi odlučili ostati upravo radi uvjeta rada i mladi koji su iz drugih država, čak i iz Belgije, došli raditi kod nas u Hrvatsku. Naša zemlja je predivna i to vidite kada proputujete kroz druge zemlje, no treba raditi na boljim uvjetima za poticanje poduzetništva kako bi se mladima mogla osigurati stabilnost”, rekao je za zaposljavanje.mimladi.hr Dubravko Šopar.
Zanimalo nas je i postoji li uopće u Hrvatskoj perspektiva za povratak mladih? Što se treba promijeniti da bi se to omogućilo?
“Iz mog direktnog rada s mladima, rekao bih da ima puno toga na čemu treba raditi kroz nekoliko dimenzija:
- Obrazovanje - potrebno je uskladiti potrebe tržišta rada i obrazovanje.
- Poticanje poduzetništva - brojne mjere koje se provode za zapošljavanje usmjerene su na pasivno i privremeno zapošljavanje mladih bez dugoročnog stvaranja dodatne vrijednosti. Kako bismo je stvorili, nužno je osigurati povoljne uvjete za razvoj postojećih poduzetnika. Nužno je pitati upravo one koji stvaraju radna mjesta i bez poticaja, što im treba osigurati da bi stvarali još više poželjnih radnih mjesta za mlade, koji profil radnih mjesta im odgovara.
- Mladi - poticanje mladih na stjecanje vještina i znanja koje će im pomoći u dobrom konkuriranju na tržištu rada.
- Donositelji odluka - potrebno je osluškivati potrebe mladih i pravovremeno reagirati na njih.
Važno je povezivati sve segmente društva, raditi na suradnji i zajedništvu te je važno stvarati društvo u kojem se vrednuje rad i rezultati.”
Koji su razlozi velikog odlaska mladih, a koji su po razlozi što se neki mladi ipak vraćaju, pitali smo našeg sugovornika.
“Razlog velikog odlaska većinom je potraga za sigurnosti i stabilnim radnim mjestima, a moje iskustvo kaže kako će mladi u većini slučaja tražiti prilike da se vrate čim im se otvore prilike za stabilnost ili steknu dovoljno znanja da otvore nešto svoje. Potrebno je usmjeriti se s mjerama na one mlade koji su tu i koji su ostali, a ne na one koji su već otišli. Teško ćemo ljude vratiti ako to ne žele, ali možemo raditi na razvoju onih koji su tu”, zaključio je Šopar.
Ured za Hrvate izvan RH: Ljetne škole, tečajevi hrvatskog…
Za ovu temu nadležan je i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Koliko oni zapravo rade na povratku mladih iseljenika, ali i mladih koji u Hrvatskoj nikad nisu živjeli? Koliko nam oni svojim dolaskom mogu biti mlada radna snaga koja nam je potrebna? Sudeći prema javnim podacima, ističu nekoliko projekata, među njima i onaj ‘Ljetna škola Domovina 2022’. Riječ je o projektu namijenjenom mladima u dobi od 18 do 26 godina, a traje 11 dana.
“Na iskustvenom putovanju 2019. godine diljem Lijepe Naše sudjelovalo je 33 polaznika: iz Argentine, Australije, Južne Afrike, Kanade, Perua i Sjedinjenih Američkih Država, na kojem su upoznali zemlju svojih korijena, njenu kulturu, povijest, običaje i njezinu budućnost – svoje vršnjake iz Republike Hrvatske. Polaznici su zajednički otkrivali hrvatske ljepote od Iloka do Čilipa, bogatu hrvatsku kulturu, hrvatsku sveučilišnu tradiciju, ali i suvremene izazove pred kojima se Hrvatska nalazi”, navode iz Ureda.
Ured ističe i Posebnu upisnu kvota na hrvatskim visokim učilištima u akademskoj godini 2022./2023. namijenjenu pripadnicima hrvatske nacionalne manjine u drugim zemljama i hrvatskoga iseljeništva. Kandidati se izravno prijavljuju na fakultete koji ih rangiraju, a ne trebaju pristupati Državnoj maturi u Republici Hrvatskoj, nego trebaju dostaviti dokaz o završenom četverogodišnjem srednjoškolskom obrazovanju u državi u kojoj žive.
„Našim sunarodnjacima koji slabije poznaju ili ne poznaju hrvatski jezik, ali i svim drugim osobama koje ga žele učiti, omogućili smo besplatne i kvalitetne internetske tečajeve hrvatskoga jezika. Na inicijativu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske tečajeve su izradili stručnjaci s Croaticuma – Centra za hrvatski kao drugi i strani jezik Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu“, ističu.
Naime, polovicom prosinca 2017. godine pokrenut je otvoreni e-tečaj hrvatskoga jezika osnovne razine A1, a polovicom prosinca 2018. godine otvoreni e-tečaj hrvatskoga jezika razine A2, koji je na određeni način nastavak e-tečaja A1 razine i koji korisnicima omogućava daljnji napredak u poznavanju hrvatskoga jezika. Tečajevima je dosad pristupilo više od 10.500 korisnika.
Mladi su pokretačka snaga svakog društva, stoga je iznimno bitno raditi na njihovom povratku u Hrvatsku. Tu se otvara i prostor za mlade koji nikad nisu živjeli u Hrvatskoj. Premda je u nekim stvarima vidljiv napredak, jasno je da institucije sa svoje strane moraju još 'zapeti' i ponuditi kvalitetna rješenja za olakšavanje životnih uvjeta i uvjeta rada u Hrvatskoj.
Autor: Josip Senjak
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
