Podcast možete poslušati na poveznici.
Poštovani slušatelji, dobar vam dan. Doro došli u još jedan podcast u sklopu projekta „mimladi.hr – novo lice naslovnice“. Sa mnom je Josip Čoklica, student na ekonomskom fakultetu, koji je otkrio svoju ljubav prema fotografiranju i snimanju. To je naša tema u ovom podcastu. Razgovarat ćemo o tome kako je krenula ljubav prema tom zanimanju i koji su njegovi planovi za budućnost. Josipe, dobar ti dan i dobro došao.
Dobar dan. Hvala.
Na samom početku možeš reći ono što sam spomenuo i u uvodu, odnosno objasniti odakle je krenula ljubav prema fotografiranju i snimanju. Gdje si i kada si to prepoznao?
Umjetnost me, na neki način, od malena pratila. Počeo sam s crtanjem. Jako sam volio crtati kad sam bio mali. Prva kamera koju sam imao bio je mobitel, ništa drugo i time sam počeo fotografirati. To me je nekako privlačilo i s vremenom, kako sam shvatio da me to sve više privlači, odlučio sam kupiti svoju kameru. Kroz taj proces, tamo negdje 2017. do 2019. shvatio sam da je to nešto čime bih se mogao baviti u budućnosti.
Kako sam se razvijao, tako sam gledao kako mogu vratiti uloženu opremu. Fotografska oprema nije jedna od jeftinijih. Svakako sam htio vratiti uloženo, pa sam počeo tražiti poslove vezane uz fotografiranje i snimanje. Htio sam raditi bilo što, samo da radim. Tako je počeo moj put u tom smjeru.
Kako su izgledali prvi angažmani? To je na početku bilo više privatno i za rekreaciju, ali se kasnije malo formaliziralo. Kako su izgledali ti počeci?
Počeo sam raditi s jednim prijateljem kojeg znam iz djetinjstva. On je počeo raditi malo prije mene i imao je nekoliko vjenčanja. Ne znam koje je to bila godina, možda 2019. – 2020., pa me pitao bi li htio fotografirati, a da on snima. Dao mi je par datuma i to su bili jedni od prvih poslova. Naravno da sam prihvatio jer bolje išta nego ništa. Tražio sam par oglasa po internetu, bilo što, samo da radim. Tu sam našao par klijenata. Radio sam neki promotivni video, ali sve je to bilo još u počecima.
Spomenuo si 2019. i 2020. godinu. Jesi li tada još bio student?
Da.
Dakle, to sve skupa krenulo je tijekom studentskih dana. Svidjelo ti se, postalo ti je zabava. Zapravo, spoj jednoga gušta i posla.
Da, na neki način. Točno tako kako si rekao. Lijepo mi je to raditi. Kako sam rastao i istraživao o tome, shvatio sam da me to ispunjava i da bih to mogao raditi. Zašto onda ne dati sebe u to i vidjeti gdje će me život odnijeti s tim? To je bila neka moja filozofija i još uvijek je. Za sada ide dobro.
S obzirom na to da si imao brojne angažmane, krenuo si i u to da osnuješ svoj obrt. Što te potaknulo na to? Kako je to izgledalo? Je li to bilo teško? Tko ti je pomagao na cijelom tom putu?
Još kad sam bio u srednjoj školi htio sam jednog dana imati nešto svoje. Nisam znao što, kada i gdje – apsolutno ništa. Kako sam se počeo baviti fotografijom, onda sam shvatio. Kako se kreneš baviti time, upoznaješ ljude, širiš mrežu poznanstava i raspituješ se o tome kako bi bilo otvoriti firmi, što bi bilo najbolje za tu djelatnost.
Tako sam s tim svojim prijateljem s kojim sam radio razgovarao. On je 2019. godine otvorio paušalni obrt. Kroz rad s njim, zaključio sam da je možda vrijeme da i ja otvorim obrt jer je, između ostaloga, moguće dobiti i bespovratna sredstva Europske unije, a mislim da to neće trajati zauvijek. Dobro je jer kupiš dovoljno temeljnog kapitala da kupiš opremu i pokreneš nešto. Ako si voljan raditi, onda će ti svakako dobro doći.
To mi je bio dobar poticaj. Prošle godine u 11. mjesecu otvorio sam paušalni obrt. Dobio sam poticaje Europske unije kroz nepovratna sredstva. Bilo mi je malo komplicirano oko fakulteta jer sam bio redovan student pa sam morao prijeći na izvanredno. Uz to, bilo je puno papirologije pa HZZ, HZZO, porezna… Bilo je zbunjujuće jer se na snalazim u tome, ali ljudi su spremni pomoći, tako da sam uvijek nailazio na dobre ljude koji su mi pomogli.
Dakle, relativno si nov na tom putu. Sigurno su već bili neki plodovi i iskazi zadovoljstva jer si se odlučio ići tim putem.
Da, svakako. Da nisam bio spreman na to, ne bih to radio. Malo me bilo strah u početku jer imaš svoju firmu i moraš raditi. Bio sam cijeli život u edukacijskom sustavu i sad odjednom nisam. Naravno da se sve promijeni jer imaš veću odgovornost. Bio sam svjestan da sam ja 100 % odgovoran za svoj uspjeh i za svoj neuspjeh i ako nešto zeznem, sam sam si kriv. Jedino što sam mogao jest nastaviti dalje raditi i gristi.
S druge stane, ti si još student. Kako uspijevaš povezati posao i studiranje?
Trenutno se više fokusiram na posao nego na studiranje. Ostalo mi je još par ispita, ali to ću s vremenom položiti jer mi je sada sezone, pa ne mogu stići oboje. Teško je ponekad balansirati oboje, ali nije nešto što se ne može. Nije mi neto ekstra teško bilo kada sam počeo.
Spomenuo si sezonu. Što se podrazumijeva pod sezonu? Kakvi su to događaji?
Pod sezonu se najčešće misli sezona vjenčanja. Siguran sam da je svaki fotograf ili snimatelj odradio barem jednu svadbu i kolege najčešće odu u tom smjeru jer je potražnja velika. Sezona vjenčanja počinje u 4. ili 5. mjesecu i traje do 10. ili 11. mjeseca pa je taj dio godine malo napetiji, posebno ako imaš svaki ili svaki drugi vikend, a uz to imaš još neke projekte, montaže i sl. Na to isto ode dosta vremena.
Dakle, osim fotografiranja, baviš se i montažom. To je osnovni dio tvog posla.
Da, to dolazi u kompletu s fotografiranjem i snimanjem. U tom poslu moraš znati raditi sve, i snimati i fotografirati, jer ne znaš kada će neki posao uletjeti. Te su djelatnosti usko povezane, tako da je svakako dobro znati.
Spomenuo si da si dobio bespovratna sredstva od Europske unije. Je li skupo nabaviti opremu? Je li teško doći do opreme? Posao vjerojatno stalno iziskuje novi i napredniju tehnologiju.
Nije teško doći do opreme, teško je doći do kapitala za opremu. Oprema je uvijek tu. Bespovratna sredstva su super stvar da imaš za taj početak, pogotovo ako nisi iz imućnije obitelji. Svakako dobro dođe.
Što se tiče zarade, ne moraš konkretno govoriti iznose, ali koliko jedan fotograf i snimatelj može zaraditi? Koliko je to dovoljno za hrvatske standarde i za jednu mladu osobu na početku svojeg radnog puta? Je li to neka prihvatljiva zarada ili neka srednja?
Na početku ima jako puno troškova, a troškovi su veliki, pogotovo što se tiče ulaganja. Ulažeš u sebe, svoj posao, u budućnost. Prvih par godina, dok ne nabaviš sve što ti treba, malo je napeto. Ako si spreman dati sebe u to, isplati se nakon nekog vremena. Možeš zaraditi više nego netko tko završi medicinu.
Kažem, ti si u potpunosti odgovoran za svoj uspjeh i neuspjeh. To koliko ćeš zaraditi u potpunosti ovisi o tebi. Možeš raditi svaki dan, 30 dana u mjesecu, a možeš raditi 2 tjedna ili jedan dan, ali onda će ti takva biti i zarada. Posao je dosta perspektivan i ima dosta načina da od toga zaradiš i živiš od toga.
Prethodno si spomenuo, ali vratio bih se na to tko ti je pomagao oko otvaranja obrta te od suradnika koji su te uputili na taj put. Bi li mogao nešto izdvojiti i kakva je bila ta pomoć?
To je taj moj prijatelj Gabrijel kojeg poznajem od malena. On je otvorio firmu 2019. godine i s njim još uvijek radim. On snima ja fotografiram vjenčanja.
Možemo reći da te je on uputio i dao ti primjer.
Da jer je on prvi kojeg sam znao i s kojim sam bio dobar da je u tom poslu. Ono od njega vidiš konkretan primjer kako on to radi, kako živi od toga jer ti ne znaš ništa o tome. Tako da, svakako je imao određenu ulogu u tome svemu. To je dobra stvar jer dobiješ potrebnu podršku, znanje, dobiješ nečije iskustvo i sve ti to pomogne na tom putu.
Jedino možda i delikatno pitanje. Je li bilo isplativije zadržati studentska prava ili pokrenuti vlastiti obrt, s obzirom na to da se otvaranjem vlastitog posla gube studentska prava? Većinom mladi slušaju ovaj podcast, uglavnom studenti pa ako možeš podijeliti što se više isplatilo i jesi li požalio.
Nisam požalio. Po meni je svakako bolje promijeniti status studiranja jer dobiješ poticaje Europske unije, tako da više dobiješ no što gubiš. Gubiš jedino pravo na menzu i moraš platiti godinu. To je to.
Zanimljiva poruka za sve studente koji nas slušaju.
Kad sam si zbrajao pluseve i minuse, nekako mi je ovo što sam odabrao imalo najviše smisla u tom trenutku. To također ovisi i od osobe do osobe.
Koji su vam prioriteti.
Točno to. To je bilo najbolje za mene u tom trenutku i tako sam napravio. Za sada ne žalim za tim.
Što se tiče nekih tvojih planova za budućnost, na studiju si ekonomije, planiraš li se baviti ekonomijom, odnosno strukom ili bi ostao na ovom polju videoprodukcije i fotografiranja? Što te više ispunjava?
Iskreno, mislim da se neću baviti tom strukom. Taj sam fakultet upisao da naučim o vođenju poslovanja i poduzeća. To bi trebala biti poslovna ekonomija, ali kroz svoj se rad ne vidim u tome. Jednostavno bi mi previše vremena oduzimalo. Nema smisla tražiti posao u struci kada sam se počeo probijati u ovome. To je nešto što je za mene i to planiram nastaviti raditi.
Pomalo se bližimo samom kraju. Može jedna poruka za mlade koji se dvoume bi li otvorili svoj obrt i krenuli poduzetničkim putem ili bi se držali strogo fakulteta i čekali svoj posao. Što bi ti savjetova, s obzirom na tvoje iskustvo?
Meni je u glavi bilo to da sam mlad i da je cijeli život ispred mene.
Koliko imaš godina?
Dvadeset i dvije. Cijeli život je ispred mene. Ako voliš nešto raditi i ako te ispunjava i ako vidiš prostor za napredak i zaradu, onda svakako. Pogotovo ako se želiš time baviti u budućnosti jer svakako moraš proći taj jedan težak period početka. Ja sam razmišljao da je bolje prije nego kasnije. Tako sam i otvorio.
Ako te netko želi angažirati za fotografiranje svadbe ili nekog drugog događaja, gdje ti se mogu javiti?
Imam Instagram i Facebook. Nije me teško pronaći.
Josipe, hvala ti na razgovoru. Želimo ti puno uspjeha u daljnjem radu i puno posla, pa samim time i uspješan poslovan život.
Hvala.
Poštovani slušatelji, ovo je bio još jedan podcast. S nama je bio Josip Čoklica, student ekonomije, koji je otvorio svoj obrt i krenuo tim putem. Bavi se fotografijom, snimanjem i govorio je o tome zašto je krenuo tim putem i koji su mu planovi za budućnost. Do našeg sljedećeg podcasta, srdačan pozdrav.
Razgovarao: Domagoj Trojanović
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
