Podcast možete poslušati na poveznici.
Poštovani slušatelji, dobar dan. Ja sam Petra Begović, a danas je sa mnom Irena Petrović, suradnica u komunikacijama u potrazi za poslom. Irena, dobar dan i dobrodošla.
Dobar dan tebi i svim slušateljima.
Irena, iza tebe je bogato radno iskustvo koje si stjecala i kao studentica i nakon diplome Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Koje bi poslove ili iskustva izdvojila da su te odredili kao osobu?
To mi je super pitanje jer ima jako puno poslova te sam morala razmisliti što ću uopće odgovoriti. Mislim kako su me tijekom studiranja sigurno dva posla odredila kao osobu. To je bio jedan posao u restoranu brze hrane, a drugi u službi za korisničku podršku. Mislim kako su mi ti poslovi pomogli postaviti temelje i kao osobi i kao zaposleniku.
Kada sam nakon završetka fakulteta počela raditi, definitivno bih istaknula posao u jednoj međunarodnoj organizaciji gdje sam vrlo mlada i vrlo friška s faksa dobila priliku biti dio tima koji je stvarao i iznjedrio jedan divan projekt. Tu sam radila kao koordinatorica projektnih aktivnosti tako da sam imala dosta velike odgovornosti i zaduženja, iako sam tek stigla s faksa.
Tako da su me ta tri posla odredila i pomogla mi što se tiče mojih komunikacijskih vještina, razvoja empatije, naučila sam kako hladne glave odraditi sve što treba i kontrolirati stres kako ne bi utjecao na mene.
Trenutačno si u potrazi za poslom. Napravila si pravi LinkedIn boom i objavila proaktivan oglas za posao. Kako si se odlučila na takav potez i što si njime postigla?
Taj LinkedIn oglas je došao potpuno spontano i nisam ga dugo planirala već mi je naprosto palo na pamet u razgovoru s raznim prijateljima i poznanicima koji su mi istaknuli kako danas kandidat koji traži posao treba na neki način sam sebe istaknuti, malo se gurnuti izvan zone konfora i pokazati ljudima “tu sam i tražim posao”. I onda mi je palo na pamet zašto ne bih, umjesto isključivo čitanja tuđih oglasa i prijavljivanja na iste, ne bih napravila svoj?
Po meni je to definitivno bila super odluka jer, malo prije sam baš provjerila, 34 tisuće ljudi je vidjelo tu objavu, otprilike njih 500-tinjak je reagiralo na nju, oko 25 ljudi ju je podijelilo. Strašno veliki odjek je imala i još uvijek ima, iako sam u objavila prije više od tjedan dana. Naravno, samim time sam dobila neke zaista divne ponude za posao i oglase koji bi meni vjerojatno promaknuli iz ovog ili onog razloga jer naprosto nije moguće da vidim apsolutno sve što je objavljeno svugdje.
Neki poslodavci objavljuju oglase isključivo na LinkedInu, neki isključivo na portalima za traženje posla, neki na svojim stranicama, za neke poslodavce koji su mi se javili nikada u životu nisam čula te bi mi definitivno prošli ispod radara, a s druge strane mi je drago da sam upravo na ovaj način došla do njih jer, ako ništa drugo, barem sam imala priliku upoznati neke tvrtke i neke divne ljude. A sad ćemo vidjeti kako će to zapravo rezultirati.
To je baš i sljedeće pitanje. Otvorena si poslu i vjerojatno si dobila niz poveznica s oglasima za posao na koje se možeš javiti. Jesi li postavila granice samoj sebi u smislu da postoji ipak nešto što želiš ili što ne želiš raditi?
To je ono tipično pitanje: gdje se vidiš za pet godina i što želiš raditi? Nikad nemam konkretan odgovor na to jer, kada gledam koji su mi odgovori bili prije pet godina i što sam tada odgovorila, definitivno nisam otišla u tom smjeru. Što se tiče granica, imam jasno postavljene granice što ne želim raditi. Jasno mi je koji me poslovi ne zanimaju jer sam ih isprobala ili sam imala bilokojeg doticaja s njima i nisam se našla u tome. Ali što se tiče ovog dijela što želim raditi, dosta sam otvorena. Ja sam i u svom oglasu napisala da sam otvorena i za nekakvu kreativu, copywriting, HR pozicije, digitalni marketing (što je samo po sebi jako velik spektar poslova).
Ali stavila sam i četvrtu točku koja je glasila “bilo što što nisam navela, a što ljudi misle da bih sa svojim kvalitetama mogla biti odgovarajući kandidat”. Stvarno sam otvorena za svašta i strašno je puno stvari koje nisam probala. Fakultet sam završila 2017. Tako da ima još puno toga što bih mogla isprobati pa ćemo vidjeti. Na kraju krajeva, kada mi dođu neki potencijalni poslodavci sa svojim ponudama onda zapravo odvažem je li to nešto u što ću se dati, uložiti vrijeme i energiju da odem na razgovore i prođem testiranja ako mi na prvu ne zvuči interesantno i kao područje u kojem se ja vidim.
Tada se zahvalim ljudima i kažem kako cijenim to što su se javili i prepoznali me kao potencijalnog kandidata, ali jednostavno se ne vidim u toj poziciji. Na kraju je bolje da to sasječem u korijenu nego da trošim vrijeme tim ljudima i dajem im lažnu nadu, a da na kraju ipak odlučim kako to nije za mene. Mislim da to ne bi bilo u redu prema potencijalnim poslodavcima.
Kakvi su zahtjevi potencijalnih poslodavaca čiji su ti oglasi zanimljivi?
Ima svega. 95 % zahtjeva su onako tipični. Dosta sam krenula u jednom drugom smjeru što se tiče razvoja moje karijere pa gledam poslove kojima se nužno nisam bavila prije ili se nisam bavila u tolikoj mjeri pa nemam baš previše iskustva. Tako da gledam početne pozicije i takve stvari i tu su mi zahtijevi manje-više potpuno u redu.
Jedino me iznenadilo to što sam vidjela dosta poslodavaca koji za juniorske pozicije i asistentske pozicije traže ljude s više godina radnog iskustva što je meni bilo zanimljivo vidjeti jer, u trenutku kada sam završila fakultet i kada sam krenula tražiti svoj prvi posao, asistenti i juniori su bili ljudi koji nisu imali iskustva i koji su friško dolazili s fakulteta bez ikakvog znanja i koje je zapravo poslodavac imao prilike oblikovati, naučiti poslu itd. Danas viđam dosta oglasa u kojima juniori trebaju imati primjerice tri godine radnog iskustva što mi je čudno iz razloga što ne mogu shvatiti kako se zove pozicija u kojoj osoba ne mora imati radnog iskustva, odn. pozicija za studenta ili apsolventa koji dosad niije radio. To je neka stvar koja mi je ostala interesantna i zapamtila sam ju.
Ovo sve drugo su manje-više tipični zahtijevi. Vidim kako je sad jako puno poslodavaca krenulo u korištenje fleksibilnog radnog vremena i mjesta što je po meni super, iako je do toga, nažalost, došlo zbog pandemije. Ali mislim kako je to dobra stvar jer vidim kako ljudi na to jako dobro reagiraju te da im dobro dođe mogućnost da tu i tamo rade i od doma.
U šumi svih tih zahtjeva, koliko je danas teško naći poslodavca baš po tvojoj mjeri?
Mislim da je dosta teško i potencijalnim kandidatima, ne samo meni, naći poslodavca po svojoj mjeri i obrnuto. Nekako je tu strašno puno i oglasa s jedne strane i potencijalnih kandidata s druge strane. Svi se mi nastojimo pokazati u najboljem mogućem svjetlu i s jedne i s druge strane. Zapravo se bojim kako tu možda i mena 100 %-tne iskrenosti.
Mislim da je dosta teško pronaći savršeni par, ali mislim da nije nemoguće i da svatko tko si da malo vremena i truda stvarno ode na razgovore za posao te malo razmisli o firmi za koju se prijavio i u kojoj se pojavio, educira se unaprijed o njihovoj organizacijskoj kulturi, pogleda na kojem su tržištu, kako rade, kako funkcioniraju, i s druge strane, ako stvarno osoba postavi ključna pitanja koja ga zanimaju, onda mislim da nije toliko teško. Naravno, kada dođemo na razgovore za posao, sve nas opere trema i najboljih pitanja se sjetimo tri dana nakon razgovora za posao. Ali mislim kako u svakom slučaju vrijedi malo istražiti, uložiti vremena i onda će biti lakše naći tog nekog savršenog.
Trebalo bi uložiti vještine pa ćemo sada malo i o tome. Spomenuli smo tvoj oglas za posao koji si objavila na LinkedInu i u kojem si napisala da nudiš svježinu, kreativnost, organiziranost i iskrenost. Koje su po tebi još važne poslovne vještine i kako ih unaprijediti?
Što se tiče drugih važnih poslovnih vještina mislim da je strašno važno da je osoba smirena i da ne paničari. Pogotovo kada gledamo situaciju u kojoj su rokovi jako zgusnuti i u kojoj ima strašno puno posla, trošiti svoje dragocijeno vrijeme na paniku i stres umjesto na odrađivanje zadataka koji nam se gomilaju smatram kako nije baš najbolja stvar koju si čovjek u životu može napraviti. Tako da definitivno nekako smiriti paniku i pokušati ju držati pod kontrolom.
Osim toga, sposobnost prilagodbe mislim da je vrlo važna kvaliteta koju danas kandidati moraju pokazati jer kakav god posao radimo, mi živimo u takvom vremenu koje se toliko brzo mijenja. Okolina nam se brzo mijenja, uvjeti, ono što je jučer vrijedilo, danas više apsolutno ne vrijedi, a sutra će biti aktualno nešto što danas uopće ne postoji. Mislim da je jako bitna posobnost prilagodbe na to da idemo u korak s vremenom i tehnologijom i razvojem.
Kao neka treća stavka, definitino emocionalna inteligencija. Mislim da danas bilo tko tko radi s ljudima apsolutno mora imati barem neke osnove emocionalne inteligencije u sebi jer ne možemo međusobno surađivati ako se držimo začahureni i ne razmišljamo niti o tuđim emocijama niti o svojim nego samo idemo pravocrtno. Nismo roboti i to nije način na koji možemo funkcionirati. To su neke tri vještine za koje mislim da su jako bitne uz mnogo drugih, ali ove su mi top 3.
Članica si Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK) koje promiče medijsku pismenost kao važnu vještinu 21. st. Kakvo je tvoje iskustvo kao volonterka tog društva?
Volonterka sam tog društva već nekoliko godina i moram reći da mi je to najdraže i najljepše iskustvo, najbolja odluka koju sam donijela. Toliko se dobro osjećam u društvu i toliko je, za mene osobno, pozitivnih stvari proizašlo iz te priče, divnih prijateljstava i poznanstava. DKMK je meni kao druga obitelj, usudila bih se tako reći. Mislim da bi se svatko tko je ekstrovertiran, iam vremena i volje trebao pridružiti nekoj udruzi i barem par sati mjesečno odvojiti za volontiranje jer je to stvarno iskustvo koje nas gradi na potpuno drugačijoj razini i mislim da ono što sam naučila kroz rad u udruzi ne bih mogla naučiti ni na jednom poslu.
Dobro, moja je priča specifična jer kroz udrugu jako puno radim s djecom te sam definitivno naučila kako se ponašati prema djeci, kako komunicirati s njima, kako upoznati njihove potrebe,... Tu ne pričamo samo o učenicima npr. 5., 6. osnovne ili srednja škola. Uskoro imam jedan projekt koji radim s djecom vrtičke dobi. Treba se komunikacijski znati prilagoditi toj djeci kako bi i ona shvatila poruku koju želimo poslati.
Mislim da mi je to iskustvo definitivno jako puno pomoglo i da će mi vrijediti kroz cijeli život. Jednog dana kada ću imati svoju djecu mislim da će mi biti puno lakše raditi s njima i educirati ih o bilo čemu, a pogotovo o temi medijske pismenosti jer sam upravo to nekako kroz godine u udruzi usavršila.
Kada govorimo o nezaposlenosti mladih, misliš li da su problemi te skupine dovoljno vidljivi u medijima i misliš li da mediji dovoljno progovaraju o temama koje muče nezaposlene mlade?
Bojim se da ne i da tu ima još jako puno prostora za napredak. Mi tu pričamo o temi koja po meni nije dovoljno obrađena i istražena te se ne izvještava dovoljno o tome. Vidim da je nezaposlenost mladih problem s kojim se velik broj mladih danas susreće iz mnogo razloga: bilo da se radi o ljudima koji su tek krenuli tražiti prvi posao ili koji su, kao ja, ostali bez svojega posla. Kada čovjek krene tražiti svoj posao, baci se u cijeli taj proces, sjedne i razmisli što želi i što ne želi te odakle će krenuti, onda krenu razne emocije.
Strah - hoću li ja biti dovoljno dobar kandidat? Kako da se pripremim za potencijalni razgovor? Što ako im se ne svidim? Što ako mi ponude premalo novca? Što ako zbog toga odbijem? Hoću li naći neki drugi posao? 1001 pitanje ti se roji u glavi cijelo vrijeme, a zapravo ne znaš uopće otkud krenuti, kako se informirati, koga pitati za savjet,... Najčešće svi mi pitamo svoje prijatelje i poznanike da nam pomognu u takvoj situacji, ali zapravo bi bilo dobro da kroz medije imamo puno više obrade jedne takve teme.
Mislim kako, kada bi se o tome više pričalo i izvještavalo o nezaposlenosti i o tome što ona sve donosi, tekada bi se ljude educiralo kako si pomoći, koje su udruge tu koje bi mogle pomoći u pripremi za intrervju, u pripremi CV-a, u pružanju emocionalne podrške ljudima kojima je to potrebno - a to su sve stvari koje postoje kod nas, samo možda nisu dovoljno vidljive - samim bi se time skinuo tabu sateme nezaposlenosti općenito i s teme emocija vezanih uz nezaposlenost, a to smatram dobrim korakom unaprijed.
Približavamo se kraju te nas zanima kako ti provodiš ovo trenutno razdoblje nezaposlenosti?
Iskreno, poslušala sam savjete obitelji i prijatelja i pokušala nekako smiriti tempo. Nije da ne tražim posao - tražim ga, ali ne provodim dane isključivo na laptopu bjesomučno skrolajući kroz oglase za posao. Pokušavam tako strukturirati da u njemu imam vremena tražiti posao, ali i odmoriti se jer mislim mi to trenutno stvarno jako puno pomaže da si posložim prioritete u glavi te da uzmem malo odmora i predaha prije nego što uđem u nešto novo jer mislim kako će to na kraju rezultirati da postanem puno bolji potencijalni kandidat ako dođem smirena, staložena, odmorena na razgovore za posao. To mi je trenutna glavna mantra, a vrijeme kada ne tražim posao provodim u uživanju.
Primjerice, neki sam dan sadila cvijeće na terasi što mi je definitivno oduzelo jedno dva sata života, ali mi je bilo i lijepo oduzeti tih dva sata života i sada uživam u lijepoj terasi. Osim toga, družim se s članovima obitelji koje nisam malo dulje vidjela zbog prethodnih poslovnih obaveza. Otišla sam na kratko putovanje, gledam filmove koji čekaju već jako dugo jer do sad nisam stizala, serije također, ubacila sam tu i čitanje knjiga.
Pokušavam ići lagano kroz dan i malo raditi na sebi i stvarima za koje mislim kako će mi pomoći kasnije te istovremeno pružiti sebi predah jer dobro dođe.
Čini se da dobro znaš što želiš i da kvalitetno osmišljavaš i provodiš svoje slobodno vrijeme. Mi ti želimo svu sreću u potrazi za poslom i nadamo se da, kada objavimo ovaj podcast, kako će posao već biti tvoj.
Hvala puno i ja se isto nadam.
Dragi slušatelji, do sljedeće emisije lijep pozdrav.
Razgovarala: Petra Begović
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
