Podcast možete poslušati na linku.
Poštovani slušatelji, dobar dan. Ja sam Petra Begović, a danas je sa mnom u studiju Marin Adrić, magistar politologije, svestrani kreativac, novinar, montažer, kreator sadržaja, voditelj društvenih mreža. Marine, dobar dan i dobro došao.
Petra, dobar dan tebi i dobar dan svim slušateljima. Moram reći kako sam odmah tu po dolasku sreo jednu zabavnu ekipu. Naravno, i Petra je bila dio te ekipe. Baš smo se nasmijali, tako da mislim da je to dobra priprema za ovaj današnji podcast.
Onda će i nama biti ugodno razgovarati i slušateljima slušati. Za početak, krenimo od tvojeg stjecanja diplome magistra politologije. Ubrzo si se odlučio za otvaranje obrta za digitalni marketing, trgovinu i usluge. Zašto si se odlučio na takav korak?
Ja sam već s 15 godina ušao u svijet rada. Naravno, prvo je to bio učenički pa studentski rad, itd. Uvijek sam se bavio s više različitih stvari i nekako mi je otvaranje obrta bila logična stvar. S obzirom na to da želiš raditi legalno i nekako moraš ispostaviti račun, paušalni obrt bila je dobra opcija za to. U tom sam trenutku imao jedan posao koji mi je davao grčeve u želucu. Vjerujem da su mnogi to doživjeli, da idu svaki dan na posao, mjesecima, s nekakvim grčem, s vrućom kuglom u želucu. Onda shvatiš da ta plaća nije vrijedna da svaki dan ideš na mjesto koje ne voliš jer, naposlijetku, život je kratak.
Je li tada bilo lakše ili teže otvoriti obrt u odnosu na danas? Odakle si uopće crpio informacije o otvaranju obrta?
Ne znam je li teže sada ili je to bilo nekada. Znam da svatko misli da je njemu najteže, to je ona poznata priča. Crpio sam informacije od jedne knjigovođe, čitao sam objave na Plavom uredu, grupama na Facebooku, itd. Tamo sam crpio sve te informacije. Imam prijatelja koji je nedavno pokušavao otvoriti svoj obrt. Nažalost, nije mu to uspjelo, a mislim da ima potencijala. Tražio je potpore, ali nije uspio. Vjerujem da će uspjeti u budućnosti, da neće brzo odustati jer tko brzo odustane…
Idemo probati dati savjet njima koji ne dobiju podršku, koji ne dobiju zeleno svjetlo ili poticaj. Kako da oni ne odustanu? Kako da nastave dalje i realiziraju svoje ideje?
U suštini, ti poticaji ne bi trebali biti nešto zbog čega ti otvaraš obrt. To je samo dobar nusprodukt, a ako dobiješ, naravno to je odlično, ništa bolje od toga. Ali ako ne dobiješ, mislim da se i dalje trebaš baviti onime što voliš, što proizvodi lijepe osjećaje u najvećoj mjeri. Naravno, ništa što čovjek radi ne može konstantno biti zabavno i ne možeš konstantno uživati u nečemu, ali da je dobrim dijelom to tako.
Dug je put, ali vjerojatno si na tom putu i sam spoznao koje su prednosti i nedostaci kad si sam sebi šef. Doživljavaš li se tako?
Kada imaš nešto svoje, pitanje je koliko si ti zapravo šef. Odnosno, imaš li u tom trenutku puno šefova, a to su tada tvoji klijenti. Naravno da nećeš slušati apsolutno sve što ti oni kažu, međutim ti od tih ljudi živiš i nastojiš ih zadržati.
Zapravo, radiš puno, puno više, nego da negdje radiš 8 sati, samo što to nije u jednom komadu, već po noći, ujutro… I sama imaš tog iskustva. Pričala si o tome kako najčešće radiš noćima, a ja sam shvatio da mi je u posljednje vrijeme najdraže raditi subotom i nedjeljom i gotovo sam cijeli dan za laptopom – radim, smišljam. Nekako mi ta nedjelja najviše ima smisla i najugodnije mi je raditi. Onda zapravo uživam u poslu jer ništa ne moram, nego baš želim.
Meni nedjelja često dođe kao podsjetnik na to što me čeka u novom radnom tjednu. Dobra priprema nedjeljom omogućuje mi miran ponedjeljak. Možemo sada malo o projektima na koje si sasvim sigurno ponosan. Ali, prvo bih te pitala što je za tebe novinarstvo.
Prije svega, posao koji ti nudi mogućnost da budeš na sto različitih strana. Nešto izrazito zanimljivo. Posao koji me upoznao s mnogim ljudima koji su baš fora i zabavni. S druge strane, to je možda i užasan posao jer moraš biti na usluzi konstantno. Ako si pravi novinar i radiš to ozbiljno, moraš od 0 do 24 h biti na dispoziciji, a nažalost si jako malo plaćen. Treća stvar koja je mene možda odaljila od jednog tipa novinarstva, a to je da dobivaš prijetnje. I onda ti to nije baš ugodno pa procijeniš, kao što bi Prljavci rekli u pjesmi „Dobro jutro, šezdesetosmaši“ za policajce: „Zašto da za malu plaću u svojoj krvi plivaju?“
Koordinacija.
Koordinacija je savršen spoj mojeg djetinjstva. Naime, moja majka je cijeli život provela na jednom mediju, a moj tata je imao svoj građevinski obrt i proveo je dobar dio života na, reći ću, bauštelama. Tako da je Koordinacija kao prva emisija specijalizirana za građevinarstvo nešto što u meni budi sjećanja i na ono što je radila moja mama i što radi moj tata. Zato jako volim tu stvar.
Ali voliš i Kroz ciglene uši. O čemu se tu radi?
Kroz ciglene uši je moj vlastiti Youtube serijal, nastao prije 2 – 3 godine. Ja bih to nazvao zabavnim televizijskim prilozima, koji vjerojatno ne bi prošli na televiziji, ali su vrlo ozbiljni na Youtubeu. Ultra zabavni bili bi na televiziji. Jesam li dobro rekao?
Dobar spoj, da.
Onda ja tu svoje forice. Svaku rečenicu mjerim, zato tako sporo i izlaze. Radim sve što mi padne na um jer je to prostor u kojem mogu što god hoću, a naravno svaka se epizoda temelji na jednoj od osoba koje cijenim zbog onoga što rade, pa tako tu budu slikari, umjetnici svake vrste. Bilo je puno vegana. Bio Mile Mrvalj, poznati bivši beskućnik i predsjednik humanitarne udruge „Fighter“, itd. Ima nekakvih 15 – 16 epizoda. Upravo u tom serijalu Kroz ciglene uši trudim se gajiti novinarstvo koje ja smatram da bi tako trebalo biti, a to je informativno, a u isto vrijeme zabavno. Dakle, da te informacije teku, da to sve ima veze jedno s drugim.
Što je Art za po doma?
Art za po doma je projekt moje sestre, akademske slikarice Marije Adrić Soldo i moj. Baš smo neki dan bili u Koprivnici na Festivalu kreativnih industrija pa samo održali jednu prezentaciju, nju također možete pronaći na Youtubeu.
Sestra je 2018. počela raditi hommage poznatim svjetskim umjetnicima pa je tako na svoj način iznijela djela Warhola, a onda je početkom 2020. dobila poziv od Društva hrvatskih književnika da napravi 10 portreta hrvatskih književnika, povodom 120 obljetnice Društva hrvatskih književnika. Ona ih je napravila, a ja kada sam ih vidio poželio sam ih imati na majici, pa sam cijelo ljeto nosio isključivo te majice. Tako da smo u srpnju 2020. napravili web stranicu, Facebook, Instagram i ono što je bilo zanimljivo u toj cijeloj priče je da sam ja bio taj koji je to sve izradio i rekao sam Mariji da sada možemo pričati o managmentu u kulturi. Mislim da se to tako zove.
To je problem kod mnogih umjetnika, a to sam saznao u razgovoru s njima, oni bi voljeli slikati, a danas sve što radiš moraš dijeliti po mrežama pa ako ćeš imati web shop, to netko mora slati, konstantni upiti sa svih strana svijeta. Puno je tu posla s kojim se umjetnici ne žele baviti.
Onda sam rekao Mariji da ću ja probati izraditi tu web stranicu. Meni je to bila prilika za naučiti nešto novo i vodit ću sve te stvari, dakle Instagram, Facebook 3 puta tjedna.
Art za po doma također na svojim stranicama donosi intervjue s ljudima iz područja umjetnosti. Tamo su i Art za po doma priče, koje imaju podnaslov „S pjesnicima kroz život“ i onda ja tamo pišem svoje izmišljene priče.
Super je stvar to što sve ostaje u obitelji.
Je da. Baš smo i na toj konferenciji pričali. Mediji su nas jako brzo prepoznali, pa smo razmišljali zašto smo se tako brzo raširili i postali zabavni medijima pa smo neka 3 razloga iznijeli. Prvi je taj što se radi o djelima ozbiljne akademske slikarice, o ozbiljnim crtežima slikarice koji je cijeli svoj život posvetila upravo umjetnosti. Druga stvar je ta, a ovo je dobar recept za sve, što je dobro iskoristiti 50 % starog, 50 % novog. U ovom našem slučaju to su stari hrvatski književnici za koje mi svi znamo. Svi smo čuli Krležu, Matoša, Zagorku i ekipu. Međutim, upoznali smo se s njima u periodu kada su nam bili dosadni, a ja mislim da nije baš pravedno da jedna Zagorka ili jedan jako zabavni Tin Ujević budu dosadni.
Mi im pokušavamo dati jedno novo čitanje kroz te majice, postere i kroz naše priče. Donijelo nam je to puno nekih lijepih stvari, od izložbi, konferencija, gostovanja, itd. Možda ni ja tebi danas ne bi bio gost da nije bilo tog Arta za po doma, a vidim klimaš glavom, tako da ti ne bi bio gost.
Naravno da bi bio. Imaš ti puno toga za ponuditi. Sada si spomenuo da umjetnici moraju raditi posao koji možda ne žele raditi, pa možemo sada malo i o tim edukacijama, digitalnom marketingu, pregovaranju, upravljanju projektima, novinarstvu, itd. Koliko su tebi edukacije pomogle u realizaciji projekata i privlačenju novih klijenata, odnosno projekata.
Edukacije su važne, svaki dan treba učiti nešto novo, a živimo u svijetu kada nam je stvarno sve na dlanu i ono što ja volim naglasiti svim ljudima koji me nešto pitaju je da samo nauče googlati. Naravno, ne možete sve, ali dobar dio možete napraviti. Tako da, edukacija u svakom vidu je nešto što je dobro došlo. Moja baka voli reći: „Sinko moj, sve treba znati.“
Znači ti si na dobrom putu.
Tako baka kaže. Ja je volim pa sam je samo htio spomenuti, to je jedini razlog.
Možda baš baka živi u gradu koji ćemo sada spomenuti. Iskustvo si stekao kao radijski voditelji, novinar i voditelj društvenih mreža u Đakovu, na radijskoj postaji. Đakovo ti je obiteljski bitno i drago, no svoj si put odlučio graditi u Zagrebu. Postoji li mogućnost povratka u rodno mjesto?
Uvijek za sve postoji mogućnost, ali trenutno to nije u nekom planu. Međutim, nikad ne reci nikada. Ja stvarno ne znam što ću sutra raditi. Možda neće biti ništa od ovoga o čemu smo danas pričali. Heraklit je davno rekao: „Samo mijena stalna jest.“
Ali ti si otvoren prema svemu. I novim iskustvima.
Je.
Iza tebe su razni kreativni projekti, suradnja s raznim tvrtkama. Radiš li trenutno svoj idealan posao ili postoje još neke želje koje bi želio ostvariti.
Trenutno radim 3 – 4 stvari. Dakle, vodim mreže jednom mediju, zatim radim za Koordinaciju koju smo spomenuli, pišem scenarije za jedan show za nacionalnu televiziju i Art za po doma, naravno. Koordinacija blizu toga što bi meni bio idealan posao, a ono u čemu bih baš uživao je da radim Kroz ciglene uši za novce i da od toga mogu živjeti. To bi bilo baš idealno, ali polako.
Naši mladi koji nas slušaju će isto tako polako, a da im ti malo ubrzaš taj put možeš li im dati nekoliko savjeta kako mladi mogu danas ostvariti svoje ideje i raditi po svojemu, za po doma.
Mislim da ja nisam dovoljno pametan i mudar da bi nekome davao savjete. Stvarno to mislim, iskreno. Tako da, ne bih se usudio. Moj djed je volio reći, sad kad sam već baku spomenuo pa moram i djeda: „ Pitaj mene, radi kako znaš.“ Ja ću ostati na ovome drugome, radi kako znaš. Samo nemoj imati grčeve u želucu kada ideš na posao.
Dakle, radi kako znaš i sretno.
Sretno, naravno. Ovaj život je prekrasan.
Marine, mislim da je ovo bilo jako zabavno i da će naši slušatelji ipak ubrati koji savjet jer si svašta rekao i svašta možeš ponuditi slušateljima. Želimo ti puno sreće u tvojim projektima i možda budemo imali priliku još koji put čuti te.
Može, hvala vama na pozivu.
Dragi slušatelji, hvala vam na pozornosti. Do iduće emisije, lijep pozdrav.
Razgovarala: Petra Begović
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
