Podcast možete poslušati na poveznici.
Lijep vam pozdrav poštovani slušatelji. Ja sam Branimir Gubić. U današnjem podcastu sa svojom gošćom želim govoriti o stalnom, cjeloživotnom obrazovanju, edukaciji i profesionalnom usavršavanju. Moju je gošću vizija odavno odvela u pravcu psihologije i razvoja ljudskih potencijala. Entuzijast i kreativac s nepresušnom energijom, motivira sve koji ju okružuju. Od nje ćete često imati priliku čuti riječ zajedništvo jer je svijet ljepši kad na nečemu radimo zajedno. I naravno, neizostavna rečenica: „Imam ideju!“, nakon koje ako je čujete, budete spremni na sve.
Svoj posao doživljava kao dinamičan, kreativan i odgovoran, a važno joj je što podržava njezinu vrijednost da je smisao profesionalnog djelovanja svojim talentima doprinijeti napretku društva. Ona je Ivona Zgrabljić, autorica alata za otkrivanje i razvoj potencijala Edukator ID, osnivač i idejni začetnik Human Resources Outsourcing kompanije Edukator Kreator, iskusan trener i coach za korporacije, vanjski suradnik za ljudske resurse za manja poduzeća i još puno toga, što ćemo, vjerujem, saznati u razgovoru. Ivona, dobro došla.
Hvala na pozivu.
Najprije Vas molim da se predstavite. Uvodno sam spomenuo neke Vaše osobine, želje, motivacije i sl., naveo sam neke Vaše funkcije. Molim Vas da nam se u okviru naše teme, ciljane skupine, a riječ je o mladima, predstavite i kažete što sve i zašto činiti, s naglaskom na mlade.
Rkla bih, osim ovih profesionalnih stvari, da sam supruga i majka troje djece. U slobodno vrijeme imam svoje hobije. To je glazba, stvaralaštvo, ali generalno kreativnost, stvaralaštvo i inovacija najviše prati moj život. Među ostalim i ovi alati koje ste spomenuli nastali su upravo zato jer sam primijetila potrebu u društvu. Kada pričamo o poduzetništvu, generalno zapravo treba gledati da sama riječ poduzetno znači da nešto poduzimamo, da krećemo u akciju.
Pravo poduzetništvo kreće od ljudske potrebe, znači da ono što vi nudite daje odgovor na neku potrebu. Nakon što sam završila fakultet jer sam upisala fakultet koji nisam htjela, bila sam na ekonomiji, ali zapravo moje preferencije su nekako uvijek išle prema psihologiji, radu s ljudima i recimo da mi je od ekonomije područje ljudskih resursa bilo najbliže tu. Ono što se dogodilo po završetku fakulteta je to da sam primijetila da većina mladih ne zna tko je. I to je ono što je mene potaknulo da krenem u ovom smjeru, a krenulo je s jednom situacijom kada je moja prijateljica, kolegica završila faks. Onda je postala vrlo depresivna i onda sam ju pitala: „Zašto?“ Sad tek kreće život, a ona je rekla: „Do sad sam znala tko sam. Bila sam student, a sad ne znam.“ Onda sam shvatila da imamo 16 godina školovanja, a da ljudi ne poznaju zapravo svoj identitet iz kojeg bi trebalo kretati naše daljnje djelovanje i odlučivanje.
Sve to spada u jednu sferu self-managementa. Mi upravljamo razno raznim stvarima. Ljudi upravljaju firmama, a pitanje je koliko dobro upravljaju sobom, a upravljanje sobom kreće od selfawernessa, jedne samosvijesti o sposobnostima, talentima, motivacijama, a onda iz toga upravljamo svojim izborima, karijerom, odnosima, emocijama, financijama itd. To su različiti elementi self-managementa i ako bi rekla nešto za što smo specijalizirani to je upravo to. Tema svijesti o talentima, sposobnostima kako bi donosili bolje izbore u životu i u konačnici ostvarili taj potencijal za dobrobit društva.
Možete li nam reći ponešto o svojem putu, otkrivanju vlastitih talenata i pokretanju vlastitog posla? Što bi mladi mogli naučiti iz Vašeg primjera?
Pa prvo to, kad sam s 24 krenula u smjeru karijernog razvoja, zapravo sam krenula tako da sam osmislila program i doslovce zvala firme i nudila im to. „Dobar dan, ja sam Ivona, imam jedan program i bismo li se mogli naći na jednom sastanku.“ Pa evo prvi korak je inicijativa. Nije bitno hoće li se netko baviti poduzetništvom mislim da je sama poduzetnost i inicijativa nešto što treba razvijati kod mladih i da zapravo ako želimo da postoji neka reakcija, onda treba biti i neka akcija.
Tako da, to je po meni prva stvar koja je mene dovela u ovo područje. Druga stvar je da kada sam predstavila jednoj firmi, baš s te 24 godine, onda su oni rekli: „Može, ali nema plaće dok ne stvoriš neku vrijednost.“ U tom trenutku sam dobila ponudu za posao u marketinškoj agenciji. Donijela sam odluku ići u ovom smjeru. Znači, ako želite neke velike stvari ponekad ćete trebati riskirati. Znači napraviti jedan iskorak. Naravno, ja tada nisam imala obitelj, djecu, neku odgovornost prema drugima, što je kasnije puno teže. Vaše odluke kasnije utječu na puno ljudi oko vas. Tako da sam napravila jedan rizik i ne bi ovog danas bilo da nisam to napravila jer bi moja karijera možda otišla u potpuno drugom smjeru. To je područje marketinga, gdje bi na svoju nesreću vrlo vjerojatno bila uspješna jer to uključuje nekakvu kreativnost, stvaralaštvo itd., a mislim da sam tu dobra. Tako da bih imala potencijalno uspješnu karijeru, ali pitanje je koliko bi to bilo vezano sa svrhom.
Tako da prva stvar je poduzetništvo, inicijativa, ponekad spremnost na to da uđemo u rizik, da iskoračimo u nepoznato ako je to nešto što nam je jako važno. Ono što je nas zapravo dovelo ovdje to je jedan intenzivan, posvećen, gorljiv rad. Taj jedan rad s ljubavlju, gdje ja znam reći ako nema gorljivosti, znači vi ne gorite, a to znači da nema srca i nema ljubavi u tome, a onda vam je to sve nešto što je prazno i to je nešto što i klijenti danas znaju govoriti za nas.
Mi stvarno kada radimo s ljudima, bez obzira tko radi iz firme, osjeća se ta jedna unutarnja motivacija da nam je stvarno stalo do svakog čovjeka. Prvenstveno do njih, a onda idemo u uloge. Zato i radimo sada s firmama, radimo s managerima, s upravama. Radimo razne edukacije po korporacijama. Radimo edukacije za razne udruge. Mi to znamo reći da je to ID grupa pa imamo razne organizacije koje su više usmjerene prema različitim smjerovima. Ali, evo, inicijativa, poduzetnost, spremnost na rizik, jedna gorljivost i predan rad.
Radite li s mladima?
Radimo.
Tko su Vaši mladi klijenti?
Kao što sam rekla, ID polje ima nekoliko gredica. Jedna gredica je gdje radimo profesionalnu orijentaciju. Zapravo, najmlađi ljudi koji su bili imali su negdje 13 godina, 13 – 14. To je onaj prijelaz iz sedmog, osmog razreda u srednju školu i onda imamo srednju školu. Najviše dolaze djeca 3. – 4. razred i onda studenti i to radi moj kolega Ivan Đordić. On je baš specijaliziran za rad s mladima na profesionalnoj orijentaciji. Možete i njega jednom pozvati jer stvarno mislim da bi on možda i više mogao reći o ovoj temi.
Kako smo počeli raditi s odraslima, znači prvo studentima pa smo išli prema odraslima, onda se na programima događalo da sam ja zapravo shvatila da su krivi izbori doneseni u vrijeme srednje škole jer vi donesete izbor za fakultet, uložite 4 – 5 godina i onda ste sada već uložili 4 – 5 godina, što osjećate da je krivo i sad onda ipak idete dalje jer ste ipak uložili to vrijeme i onda ste za jedno 10 godina suhi, nezadovoljni, neangažirani itd. jer jednostavno srce ne radi do kraja.
Prilagodili smo malo program tako da imamo dvodnevnu radionicu za mlade i to za razne skupine – osnovnoškolce, srednjoškolce i studente. Tu oni zapravo otkrivaju svoje potencijale, područje interesa i onda na tome grade dalje svoj smjer i karijerni plan.
Biste li rekli, s obzirom na rad s mladima i upoznavanje njih kroz razne radionice i edukacije, jesu li mladi danas voljni upoznati sebe, otkriti svoje talente, raditi na sebi?
Današnje vrijeme daje mladima puno više mogućnosti. Internet pa i sada ovaj Covid koji su napravili da su mnoga školovanja sada dostupna online. Puno stvari se prebacilo online i vi ako želite raditi neku promjenu u karijeri vrlo lako možete raditi neke prekvalifikacije, doškolovanja i to je super jer su zapravo mogućnosti veće, ali s obzirom na tu disperziju i jako veliku količinu informacija šansa da se izgubite je velika. Zato je važno poznavati sebe, da bi ti znao krenuti raditi na sebi kada pričamo o razvoju. Na čemu radim i zašto? Jer u ovim programima što imaju besplatne edukacije možete pronaći u svojem području interesa hrpu besplatnih edukacija. Pitanje je treba li vama uopće ta edukacije.
Jako puno svi nešto rade, ali pitanje je koliko usmjereno rade. To je ono čega se ja više bojim jer ljudi upijaju puno informacija, ali je to sve nekakvo prčkanje. Tako da, vidim da žele, ali kao da mi fali jedno usmjerenje i ova dostupnost informacija kao da potiče jednu površnost, gdje vi zapravo uzmete samo jednu razinu informacija i onda idete dalje jer vamje to dosadilo, a bez toga nema onog pravog rasta i napretka. Tako da, moj je odgovor da. Spremni su mladi raditi i razvijati se, ali pitanje je koliko duboko.
Vidite li neke posebne razloge zašto se mladi danas teško zapošljavaju? Traže li oni aktivno posao i što mogu učiniti po tom pitanju više? Što biste im Vi preporučili?
Jedna od stvari na koje se mladi, a rekla bih i svi mi skupa trebamo naviknuti je da se tržište rada mijenja kao munja. Znači, jako brzo. Potrebe su sada drugačije. Ova situacija koja se sada dogodila potpuno otvara neke nove karijere, nove poslove, nove potrebe Mislim da je najvažnije što se tu treba pratiti je to što se u kontekstu karijernog razvoja i tržišta rada mijenja i koje su to tražene pozicije. Ono što bih ja preporučila dodatno je to da malo prate trendove koji se događaju i da onda svoj fakultet ili područje interesa nadograde s nekakvom specijalističkom edukacijom, posebice u području koje postaje trend jer je to nešto što ih onda može istaknuti u odnosu na druge.
Ono što je super stvar ako imaju neko područje interesa koje im je zanimljivo je pisanje blogova, nekakvih članaka gdje će se istaknuti u području, to je super. Online definitivno daje jako puno mogućnosti da vi danas sebe prezentirate. To je kao jedan personal brand, znači osobni brend. Stvarate od toga što radite i svog imena i onda regruteri, ljudi koji traže radnike, mogu lakše doći do vas. Isto tako, rad u raznim udrugama, na raznim projektima za vrijeme fakulteta jer to je nešto što vam daje konkretno iskustvo i onda kada se predstavljate to možete povezati s konkretnim situacijama, životom i to sigurno poslodavci vrednuju.
Imate obitelj, aktivni ste u nekim udrugama. Radite li Vi na sebi? Imate li za to još uvijek vremena?
Mi imamo jednu sreću, svi skupa u firmi. S obzirom na temu kojom se bavimo mi ne možemo ne raditi na sebi, a razlog tome je taj što vi kada radite s drugim ljudima i kada nekog coachate, savjetujete, usmjeravate onda su sve te priče koje drugi govore vama isto neki vid refleksije. Tako da ste vi konstantno u reflektiranju nad sobom i svojim životom jer radeći, razgovarajući s drugim ljudima vi ne možete ne uzeti u obzir gdje ste vi po tom pitanju. Ovaj se posaonteško može raditi dobro bez da radite na sebi u smislu jedne kontinuirane refleksije, a s druge strane tu je čitanje knjiga, usavršavanje.
Sad smo certificirali jedan novi alat Talento koji pomaže ljudima da zapravo vide kako razvijati kompetencije, vještine unutar kompanije. Jako dobar alat, baš me oduševio i dobar je za rad s managerima. To nas je sad jedno 5 prošlo iz firme. Kolege i kolegice idu na transakcijsku analizu. Znači, stalno tražimo unutar našeg područja što će od školovanja i usavršavanja nadograditi to naše znanje. I danas po meni, onaj tko se ne usavršava u svom području zaista nazaduje. To toliko ide brzo naprijed da mislim da bi to trebao biti jedan životni standard.
I jedna kratka, mala poruka za mlade koji nas slušaju. Ovaj podcast i jest namijenjen mladima. Jeste li Vi pozitivni glede budućnosti mladih u Hrvatskoj ili niste?
Pa ja sam realna, ali svi kažu ti si entuzijast, pozitivna, ali uvijek realna. Realan je čovjek kad je u istini sa sobom. Rekla bih krenite od sebe u smislu da zaista upoznate ono što jeste i onda tu gdje jeste gledajte što možete učiniti i to je jedino ono što nama može dati jedan zdravi rast. Zakopavanje glave, joj ne može se ništa, nije dobar smjer. Ulaženje u neke nebulozne, vizionarske misli, joj ja ću ovo ja ću ono, a da nije utemeljeno u realitetu opet nije dobro. To vas isto može koštati mentalnog zdravlja.
Tako da, krenite od sebe, od svojih sposobnosti. Imate nešto dobro, jedinstveno u sebi. Razvite to ako to gledamo kao jedno sjeme, da postane veliki hrast, a za to treba rad i jedna redovitost, jedno predanje i uspjeh je onda tu blizu.
Gospođo Zgrabljić, stigli smo do kraja podcasta. Hvala Vam lijepa na gostovanju.
Hvala Vama.
Moja gošća bila je Ivona Zgrabljić, autorica alata za razvijanje Edukator ID. Hvala i vama dragi slušatelji na pozornosti. Ja sam Branimir Gubić i srdačan vam pozdrav.
Razgovarao: Branimir Gubić
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
