Potencijal mladih u OSRH
Foto: CanvaPro

Podcast možete poslušati na poveznici.




Lijep vam pozdrav, poštovani slušatelji. Ja sam Branimir Gubić i u današnjem podcastu govorimo o potencijalu kojeg mladi imaju u Oružanim snagama Republike Hrvatske. O tom potencijalu danas nam govori poručnik Jozo Lukić. Gospodine Lukiću, dobar vam dan.

Dobar dan.



Zašto ste odlučili postati hrvatskim vojnikom, kako je došlo do te odluke i je li ona bila teška? Je li netko utjecao na nju?

To je bila jedna odluka koju sam donio pred kraj srednje škole kada sam jednostavno morao odlučiti na koji ću faks otići ili neću otići. To je bila jedna od stvarno boljih opcija, prvenstveno zato što kao hrvatski vojnik, tj. kao hrvatski časnik imam puno veće mogućnosti za napredovanje te poslije osiguran posao u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Samim time je to nekako bilo smisleno naspram svih ostalih fakulteta koji nude obrazovanje i velike mogućnosti, ali pitanje zaposlenja i same plaće je malo upitnije.




Kako ste se uopće informirali o tome što vas očekuje sutra kada postanete hrvatski vojnik? Je li vas netko nekada informirao, upitao ili ste sami tražili informacije na internetskim stranicama?

Dok sam bio u srednjoj školi mnogi su mi govorili kako moj način ponašanja dosta odgovara vojničkom ponašanju. Imao sam jednog prijatelja koji je prije mene otišao na Vojnu akademiju i preko njega sam najviše saznao informacija o cijelom programu i o svemu što se tamo događa (fakultet, prije svega) i, naravno, isto sam tako čuo od drugih o dobrovoljnom vojnom roku pa sa se raspitivao o svemu tome. I na kraju sam, pri dolasku u vojsku, odvagao koji od ta dva puta donosi veće beneficije, tj. veće pogodnosti.




Kakve su uopće predispozicije za doći u vojsku, odn. upisati Vojno učilište? Je li, da tako kažemo, lako upasti na Vojno učilište i što se sve traži od mladih ljudi za upis?

Prvo da se osvrnem na predispozicije. Potrebne predispozicije su, prije svega, da osoba bude punoljetna, znači da odluke može donositi samostalno. Tu su onda i zdravstvene, psihološke i fizičke predispozicije, s time da možemo reći kako su fizičke najjednostavnije za podići na zadovoljavajuću razinu. Prije samog upisa su provjere.




Koje bi to bile fizičke predispozicije? Idemo svaku pojedinu objasniti.

Može. Znači, što se tiče fizičkih predispozicija to su testovi fizičke spremnosti. Znači: sklekovi, trbušnjaci ili pretkloni trupa i trčanje. Što se tiče sklekova, ako se dobro sjećam, tu je za sami upad 46 ponavljanja za muškarce i 36 ponavljanja za žene. I to je minimum koji se traži. Što se tiče trbušnjaka ili pretklona trupa, tu je 46 ponavljanja i za muškarce i za žene. A što se tiče trčanja, trči se 3200 metara i muškarci bi to trebali istrčati u 16 minuta i 36 sekundi, dok je za žene 18 minuta i 36 sekundi.




Od ostalih predispozicija ste spomenuli psihotest?

Tako je i to je, po meni, jedan od najtežih testova, tj. nekako sam ja imao najviše stresa oko toga. Iskreno, nisam nikad rješavao ništa tomu slično pa mi je prije svega to bila jedna velika nepoznanica. Ali na kraju dođete tamo, sjednete, daju vam papir i olovku, tj. najobičniji test papir-olovka. Ako je miš kružić, a mačka kocka, nacrtajte rečenicu „mačka je pojela miša“. I nacrta se kružić unutar kockice. Te kreću od jednostavnijih pitanja prema težima. I kada se riješi papir-olovka test, tu je i test osobnosti. Kad se to prođe tu su i tri seta pitanja na računalu. To su uglavnom testovi tipa „nadopunite niz“ sa nekim slikama i isto tako idu od jednostavnijih prema težima.




Dakle, psiho-fizička sprema. To smo prošli. Još nešto?

Tako je, još ostaje zdravstveni test. To je uglavnom provjera zdravstvene sposobnosti i samim time se gleda na to je li osoba zdrava. Tako da je to od ravnih stopala, vida koji je dosta bitan, ne toliko za smjerove vojno inženjerstvo i vojno upravljanje, koliko za vojne pilote koji moraju imati stvarno dobar vid. Što se tiče zdravstvenih testova, to je jedan od najrigoroznijih pregleda, posebno za pilote, a za nas ostale koje idemo na druge smjerove je ipak malo jednostavniji i lakši.




Koja je razlika između vojnika koji je završio učilište i onoga koji nije? Je li možda stvar u zapošljavanju, mogućnostima zapošljavanja nakon studija, o mogućnosti napretka? Ima li razlike?

Naravno da ima. Mogućnost zapošljavanja je ista za sve. Sa 18 godina onaj tko se prijavi i završi dobrovoljni vojni rok ima mogućnost zaposliti se u vojsci no mora proći specijalizaciju koja traje otprilike još mjesec-dva. I nakon toga dobiva poziv za djelatnu vojnu službu, potpisuje ugovor na određeni broj godina, dobiva postrojbu u kojoj će raditi i to je to. Što se tiče kadeta, tj. studenata koji bi upisali Hrvatsko vojno učilište „Dr. Franjo Tuđman“, sada mogu birati između četiri smjera. To su: smjer Vojni pilot, Vojno pomorstvo koje je u Splitu i to je integrirani preddiplomski i diplomski vojni studij te preddiplomski i diplomski vojni studij Vojno inženjerstvo i Vojno vođenje i upravljanje.


Po završetku jednog od tih smjerova student/kadet postaje časnih Oružanih snaga sa prvim časničkim činom – činom poručnika, i dobiva svoje radno mjesto, status djelatne vojne osobe i počinje raditi u Oružanim snagama. Po ugovoru najčešće mora raditi duplo od školovanja, znači, ako se školovao četiri godine mora odraditi osam ili ako se školovao pet godina, tj. ako je još išao na diplomski studij, to je sveukupno deset godina rada.




Kada govorimo o vama, u kojoj ste vi fazi? Vi ste ove godine završili studij, dakle, na samom ste početku svog profesionalnog puta.

Tako je, što se kaže, na početku karijere. Bio sam pet godina student/kadet na Hrvatskom vojnom učilištu, na smjeru Vojno vođenje i upravljanje. Završio sam preddiplomski i diplomski studij tako da sam sad magistar Vojnog umijeća i dobio sam svoj prvi čin – čin poručnika i, naravno, radno mjesto nakon završetka studija.




Dakle, studij je trajao pet godina i vaša je obveza deset godina raditi u službi.

Tako je.




Što poslije? Možete li prestati ili izaći? Kako se to uopće kaže i podrazumijeva? Potpisuje li se onda novi ugovor?

Ne, ne potpisuje se novi ugovor. Ovo je čista obaveza da po ugovoru moram raditi, a ako ne želimo raditi nakon deset godina možemo izići iz sustava bez plaćanja ikakve naknade, znači, bez da moramo otplaćivati jedan dio školovanja što bi morali u slučaju da raskinemo ugovor s Oružanim snagama prije završetka roka od deset godina jer je i sustav uložio puno u nas.




Rekli ste da ste poručnik i što to podrazumijeva? Koja je vaša funkcija?

Čin je poručnik, a titula možemo reći da je časnik. I sad imamo ta ustrojbena mjesta koje je najčešće jedno više od našeg čina tako da sam ja na ustrojbenom mjestu natporučnika, čisto da zbog napredovanja mogu dobiti čin nakon određenog broja godina. Magistri dobiju čin nakon najčešće tri godine. Naravno da tu ima još puno kriterija i faktora koji utječu na to. Tu je i službena godišnja ocjena i ako se ističemo kroz rad, trud ili bilokakve izvanredne događaje i to utječe na naše napredivanje.




Kako izgleda jedan vaš radni dan? Imate li radno vrijeme i slobodne vikende? Možda nas u ovom trenutku slušaju mladi ljudi, a te ih stvari itekako zanimaju.

Što se radnog vremena tiče, ono se razlikuje od postrojbe do postrojbe i tu naravno ima ustrojbenih mjesta koja imaju drugačiji opis radnog mjesta tako da imamo borbene postrojbe. To su pješaštvo, oklopništvo, mornarica i zrakoplovstvo. Ondje je radno vrijeme najčešće od 8 do 16 sati. Možemo reći da je svugdje takvo radno vrijeme, ali postoje postrojbe koje imaju malo drugačije radno vrijeme tako da to može biti i od 7 do 15 sat.


Što se tiče slobodnih dana, oni postoje ako radimo vikende, ako imamo vojne vježbe ili nešto slično što iziskuje naše konstantno bivanje na poslu i konstantnu prisutnost. Dan za dan se dobije.




Slobodnih dana ima, godišnjeg odmora ima.

Ima svega, da.




Imate li obvezu javiti se ako vas zovu na posao na način da prekinete slobodni dan ili godišnji?

Naravno, ali to opet sve ide po zapovijedi.




Jesu li to iznimne situacije?

Jesu, to su uvijek iznimne situacije. Za primjer uzmimo potres u Petrinji kada je Hrvatska vojska bila na mjestu događaja budući da je jedna vojarna i u Petrinji. Samim time se zvalo sve one koji su u mogućnosti da dođu i pomognu svim civilima koji su se našli u stradalom području.




Biste li preporučili mladima da se odazovu pozivu u vojsku?

Mogu govoriti iz svog iskustva, prvenstveno kao bivšeg kadeta Hrvatskog vojnog učilišta. Moram reći da je to jedna stvarno odlična prilika da se mlad čovjek osamostali, isto kao primjerice na dobrovoljnom vojnom roku. Ipak su tu određene vojne vještine od preživljavanja do toga da se brinemo sami za sebe, ali isto tako da se brinemo i za druge. Samim time unaprjeđujemo i društvo zato što smo osposobljeni da se pobrinemo, ne samo za sebe, nego i za sve one koji su oko nas.


Što se tiče samog Hrvatskog vojnog učilišta, to je jedna odlična prilika da se uz vojne vještine i obuku dobije i sveučilišni stupanj obrazovanja tako da mogu postati prvostupnici ili „bakalari“ i magistri Vojnoga umijeća ili Vojnoga inženjerstva, ovisno o tome koji smjer odaberu. Isto tako mogu postati i inženjeri aeronautike, piloti, tj. inženjeri vojnog pomorstva za koje mogu reći da je jako cijenjeno u svijetu, dok se kod nas u Hrvatskoj malo manje prepoznaje jer smo svi mi naučeni i osposobljeni voditi ljude i brinuti se o njima te smo, na neki način, i menadžeri.




Dotaknimo se još studija. Je li on težak i zahtjevan? Jeste li morali ići svakodnevno na predavanja?

Predavanja su obavezna. Znači, svaki dan od 8 ujutro su predavanja pa sve do sigurno 14 sati. Nekada se to znalo produžiti te su predavanja trajala i do 18 sati. Dosta je zahtjevan fakultet.




Ima li onih koji padaju i ne prolaze?

Ima, naravno, svega i ne razlikujemo se puno od svih ostalih studenata po pitanju akademskih aktivnosti, ali se razlikujemo po izvannastavnim aktivnostima koje su brojne: od obuke, čišćenja vojarne, … Ima zbilja dosta svega i tu smo stvarno dosta aktivni po pitanju svih tih vojnih stvari. Opet, s druge strane, imamo besplatan smještaj, imamo stipendiju, besplatnu hranu i besplatnu opremu. I, naravno, tu je još i fakultetsko obrazovanje koje je, po mojem mišljenju, jako dobro i stvarno su znanja koja naučimo na Vojnoj akademiji jako dobra i mogu se primijeniti na svakodnevni život.




Jeste li ikad pomislili da ste pogriješili u svom izboru i što vam se najviše sviđa u vojsci?

Da, bilo je dana kada sam preispitivao svoje odluke, ali nikada nisam došao i rekao da sam baš pogriješio u odabiru te mogu sa stopostotnim uvjerenjem reći da nisam zato što sam se u ovome pronašao, zato što je vojska jedna velika obitelj. Ono što mi se u vojsci najviše sviđa jest red, rad i disciplina. Zna se točno tko što radi.


Osim toga, tu su i vojne vježbe, putovanja i suradnja s međunarodnom zajednicom, ne samo po pitanju vojnog dijela nego i civilnog. Tako da tu stvarno ima prilike i za napredovanje te vas i druge institucije mogu prepoznati i ponuditi vam posao ako vide da radite svoj posao savjesno i odgovorno. Te samim time imate mogućnost napredovati ne samo u nekom svojem polju ili specijalizaciji nego i šire.




Gospodine Lukiću, evo nas pri kraju današnjeg podcasta. Ako može pokoje privatno pitanje?

Može, naravno.




Naime, prije ili za vrijeme studija bili ste radijski voditelj na HKR-u i isto tako ste se upustili u još jednu avanturu života i to onu pustolovnu. Naime, bili ste na Caminu ovoga ljeta pa ako možete ta dva iskustva ukratko podijeliti s nama.

Mogu, naravno. Nisam znao da ćete me baš toliko detaljno proučiti prije nego što sam došao ovdje, ali tijekom studija bio sam na HKR-u i tamo sam bio radijski voditelj. I tu je jedna odlična mogućnost što tijekom školovanja Ministarstvo obrane Republike Hrvatske i Oružane snage vam omogućuju da imate studentski posao. Naravno, studentski posao se ne smije kositi sa svim ostalim akademskim i vojno obučnim aktivnostima tako da je prije svega bitno sve to dobro isplanirati i, naravno, odgovorno izvršavati sve ostale obaveze jer vas neće baš pustiti da radite nešto drugo ako niste ispunili sve obaveze unutar Učilišta.



A što se tiče Camina, to je bio jedan pothvat s kojim sam se uhvatio u koštac odmah nakon diplomiranja tako da je to bilo između školovanja i početka rada. I to je bio jedan test i prelazak iz mladenaštva u ozbiljniji život gdje se ispitalo i zdravstveno i psihofizički jesam li zaista spreman za jedan takav životni pothvat jer je to stvarno i fizički i psihički naporno putovanje. I bilo je bitno organizirati sve. Ne samo rutu, nego se i pobrinuti logistički da je sve od opreme spremno, da su i smještaj i hrana osigurani, tj. pobrinuti se sam za sebe. I, naravno, putem sam susretao ljude, nekima je trebala pomoć, neki su pomogli i meni i to je jedno zbilja lijepo i značajno životno iskustvo.




Gospodine Lukiću, hvala vam lijepa na gostovanju.

Hvala vama na pozivu.




Poštovani slušatelji, hvala vam na pozornosti. Gost današnjeg podcasta bio je poručnik Oružanih snaga Republike Hrvatske – Jozo Lukić. Ja sam Branimir Gubić i lijepo vas pozdravljam do iduće prilike.




Razgovarao: Branimir Gubić


Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.

Skip to content