Hrvatska je kroz tri desetljeća samostalnosti uvijek imala kao konstantu sjajne sportske talente. U pričama o medaljama uvijek se skriva i priča o odricanju, treningu i podršci obitelji. Upravo je to priča jedne od najvećih hrvatskih atletskih i sportskih nada, 20-godišnje Veronike Drljačić, članice Atletskog kluba Križevci.
Neposredni povod za razgovor s mladom atletičarkom iz Velikog Ravna kod Križevaca bio je sjajan rezultat na prvenstvu Hrvatske za mlađe seniore i seniorke u Karlovcu, a na kojem je osvojila tri zlata, na 100, 200 i 400 metara.
Veronika je u razgovoru za portal zaposlavanje.mimladi.hr otkrila svoje ambicije, dočarala nam svoju svakodnevicu, a otkrila nam je i tko joj je najveća podrška. Atletikom se počela baviti prije 11 godina, u 3. razredu osnovne škole.
Gledajući Uličnu utrku grada Križevaca i malu djecu kako trče, i ja sam odlučila okusiti svijet atletike. Pitala sam roditelje hoće li me upisati u AK Križevci kako bih i ja počela trenirati i oni su bez problema pristali i sljedeći dan me upisali. I tu je počela moja atletska karijera. U početku, u kategoriji limačica, znala sam skakati u dalj, bacati vortex ili trčati 60 metara. Ipak trčanje mi je uvijek nekako bolje išlo, premda sam u početku bila uvijek negdje na sredini ili na kraju u rezultatima. Iz godine u godinu počela sam sve više napredovati i tako sam ostala na sprinterskim disciplinama 200 metara i 400 metara - počela je svoju priču Veronika.
Sportski uzori su joj Amerikanka Allyson Felix te Jamajčanin Usain Bolt, kao i Križevčanin Branko Zorko, peterostruki olimpijac i višestruki hrvatski rekorder. Naša sugovornica zaradila je nadimak Kraljica Balkana i to nakon Balkanskog prvenstva za juniore i juniorke 2020. u Istanbulu. To se dogodilo nakon 13 medalja na Balkanskim prvenstvima, u četiri godine juniorskog staža, čime je postala najuspješnija juniorka u povijesti održavanja tih igara.
Na tom natjecanju osvojila sam zlato na 200 metara, zlato na 400 metara te srebro u štafeti 4x400 metara. Zatim sam ove godine na Europskom prvenstvu do 23 godine u Tallinnu prošla u polufinale na 200 metara te sam istrčala osobni rekord, 23.82 sekunde. Trčala sam i 400 metara te zauzela 17. mjesto. Još bih istaknula Hanžekovićev memorijal 2019. kada sam osvojila zlato u nacionalnoj utrci na 400 metara i to mi je ostalo u sjećanju jer osim zlata atmosfera je bila odlična te su me došli bodriti roditelji koji me uvijek bodre, rodbina i prijatelji - podsjetila je na svoje najveće uspjehe Veronika.
A što o Veronikinoj sezoni misli njezin trener Drago Palčić?
Zadovoljan sam cijelom sezonom i čak je iznenađujuće dugo držala formu ove godine. Imala je i rezultat ispod 54 sekunde na 400 metara, svi smo zadovoljni - rekao nam je trener Palčić.
Kako izgleda prosječan dan za ovakve rezultate?
Prvo se zagrijem, istegnem, napravim vježbe u pokretu te vježbe preko prepona i zatim radim metodiku, to je uobičajeno za svaki dan. Ponedjeljkom nakon zagrijavanja i vježbi radim skočnost i eksplozivnost, utorkom radim dionice, srijeda je rezervirana za kilometražu, četvrtkom sam obično u teretani, u petak vježbam blok i imam nadražaj za subotu, a subotom me obično trener „uništi“ na treningu, odnosno imam jače dionice - pojasnila nam je Veronika.
Dižemo stepenicu po stepenicu sve aspekte treninga, pazimo na opterećenje i raznolikost. Ove godine počeli smo trenirati dvaput dnevno. Jedan trening može biti pripremni, drugi relaksirajući, u prosjeku traje oko sat i pol. Nije svaki dan tako, jedan dan u tjednu je regeneracija, a nedjeljom je ili natjecanje ili odmor, kazao nam je Drago Palčić i dodao da treneri ne moraju zadati ciljeve sportašima jer to rade oni sami.
S Brankom Zorkom sam radio 20 godina i nikad se nismo opterećivali, sve dolazi kao nusproizvod. Što se tiče Veronike, sve ide planski, vjerujem da na godinu možemo ispod 53 sekunde, a za nekoliko godina mislim da se može kandidirati za najveća svjetska natjecanja.
Koliko je teško baviti se sportom u Hrvatskoj?
Mogu li mladi u Hrvatskoj živjeti od atletike?
Teško se baviti sportom u Hrvatskoj. Svega se nekolicina sportaša koji su u samom svjetskom vrhu mogu potpuno posvetiti sportu. Mladi samo od atletike teško mogu živjeti u Hrvatskoj. Moraju imati ogroman talent, popraćen s puno rada i truda, a ako nemaju dobre sponzore, moraju raditi dodatan posao uz treniranje kako bi se financirali - otkrila je Veronika.
Mislim da od atletike jedino može živjeti Sandra Perković. Moraš osvojiti olimpijsku medalju ili biti vrh u disciplini da bi imao osiguranu egzistenciju. Mladima se ipak sve vraća kroz putovanja i druženja - pojasnio je Drago Palčić.
Kao najveću potporu istaknula je roditelje koji su je od početka karijere vozili na treninge i natjecanja, vjerovali u nju, bodrili je i navijali.
Velika su mi podrška i rodbina i prijatelji koji me znaju doći gledati na natjecanje i navijati. Zato im velika hvala! Država pomaže u nekoliko stvari. Prvo, pripreme su uglavnom financirane od strane Hrvatskog olimpijskog saveza. Drugo, kategorizirani sportaši preko središnjeg Ureda za sport dobivaju smještaj u studentskim domovima. I zadnje, kategorizirani sportaši dobivaju malu financijsku pomoć različitu za svaku županiju i kategoriju, rekla je pa nastavila, lokalna zajednica isto donekle financira neke stvari i reklamiraju nas putem novina i radija te svake godine dodjeljuju nagrade za najuspješnije sportaše, na čemu sam zahvalna - poručila je mlada sportašica.
A što kaže njezin trener?
U klubu nastojimo pomoći. Nalazimo se i sa sponzorima, a od saveza imamo maksimalnu podršku. Uglavnom se to odnosi na pripreme koje su uvijek odobrene. Grad u okviru mogućnosti također financira naš rad. Snalazimo se i nastojimo pomoći sportašima, barem na skroman način - pojasnio nam je Drago Palčić.
Veroniku smo pitali i što se u Hrvatskoj radi dobro po pitanju sporta, a što bi se moglo unaprijediti.
Jako je dobro što se mnogo djece i mladih bavi sportom, a mogli bi se poboljšati uvjeti u manjim gradovima i općinama te bi trebalo poraditi na financijskoj pomoći seniorima kako bi se potpuno posvetili sportu, a ne da dodatno rade - odgovorila je naša sugovornica.
Otkrila nam je i da je na putu imala dosta prepreka, no dodaje i da one nisu bile toliko velike.
Imala sam problema s ozljedama, bilo mi je malo teže uskladiti školu i treninge, a pripreme stisnuti u taj sav raspored, no uspjela sam sve na kraju riješiti bez problema. Za sada nemam nikakvu neugodnu niti nijednu drugu situaciju da bih je baš željela zaboraviti.
Odgovor na pitanje o krajnjem cilju bio nam je najlakši za pretpostaviti.
Olimpijske igre san su svakog mladog atletičara, odnosno sportaša, tako i meni. Postavila sam si cilj otići u Pariz za tri godine, a zatim naravno i u Los Angeles za sedam godina. Vjerujem u sebe i svog trenera da će me dobro pripremiti i da ću do tada uspjeti istrčati normu. Put do OI-a je dug i mukotrpan. Treba uložiti jako puno truda u treninge i atletske i snage, ići na masaže, biti jako dobro povezan s trenerom i drugim članovima tima, a o financijama da ni ne pričam - ispričala je, vjerujemo, buduća olimpijka.
Veronika je studentica kineziologije. Na pitanje ima li fakultet sluha za mlade sportaše i daje li joj kakvu potporu, dala je jasan odgovor. Kakvo je stanje na tržištu rada s kineziolozima?
Fakultet mi ne daje nikakvu potporu. Čak naprotiv, na pripremama sam morala biti prisutna na online predavanjima i vježbama i pisati seminare. Mladima nakon završetka kineziološkog fakulteta uglavnom slijedi čekanje na burzi rada jer posla nema. Točnije, posla ima u izobilju, samo su plaće minimalne, a konkurencije je previše - iskrena je Veronika.
Na kraju smo je pitali i gdje se vidi za 10 godina.
Prvenstveno kao trenerica koja će trenirati mladu i talentiranu djecu, naučiti ih nešto novo, a možda i s nekima od njih završiti na Olimpijskim igrama. Također, ako ću biti zdrava i ako će sve biti uredu, planiram i dalje trenirati i natjecati se, a možda uspijem i završiti 2032. na Olimpijskim igrama u Brisbaneu - zaključila je Veronika Drljačić razgovor za portal zaposljavanje.mimladi.hr.
Ministarstvo turizma i sporta o podršci države
Odgovore na koje sve načine država pomaže sportu, potražili smo u Ministarstvu turizma i sporta. Kažu da je Vlada u protekle četiri godine povećala izdvajanja za sport za 100 posto, a značajna izdvajanja i povećanja su se odnosila i na programe krovnih sportskih organizacija.
Proračun Hrvatskog olimpijskog odbora u 2021. godini iznosi 176.333.455 kuna, a mladim sportašima se pomaže kroz niz programa, kao što su redovni programi nacionalnih sportskih saveza među kojima su i pripreme i natjecanja za koja je osigurano 77.384.290 kuna, razvojni programi za talentirane mlade sportaše u koje je uključeno više od 400 sportaša i osigurano 9.855.390 kuna, olimpijski programi u koje je uključeno 117 sportaša i osigurano 22.578.450 kuna, kao i mjesečna olimpijska stipendija s obzirom na kategoriju sportaša iznosi od 1.500 do 8.000 kuna - stoji u odgovoru Ministarstva turizma i sporta.
Kroz programe Hrvatskog školskog sportskog saveza i Hrvatskog akademskog sportskog saveza uključeno je u razne sportske aktivnosti ukupno 140.000 učenika i studenata, a programi su u 2021. sufinancirani s ukupno 23.210.638,00 kuna.
Također, Ministarstvo provodi natječaj za stipendiranje školovanja kroz koji je stipendiran u posljednje tri godine 171 sportaš. Kroz programe i natječaje za poticanje lokalnog sporta u razne sportske aktivnosti u posljednjih šest godina uključeno je 150.000 djece i mladih, a osigurano je 40.288.904 kuna. U suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja kategorizirani sportaši studenti ostvaruju pravo na smještaj u domu te je tako osiguran smještaj za 80 sportaša - odgovorili su nam iz Ministarstva turizma i sporta.
Autor: Josip Senjak
Projekt 'mimladi.hr - novo lice naslovnice' sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
