Podcast možete poslušati ovdje.
Poštovane slušateljice, cijenjeni slušatelji, dobar dan i dobro došli u novi podcast. Ja sam Gabrijel Orečić, a sa mnom je danas Mislav Miletić, magistar teologije iz Zagreba. Mislave, dobar dan i dobro došli.
Dobar dan, poštovanje. Hvala na pozivu.
Mislav Miletić rođeni je Zagrepčanin. Diplomirao je 2018. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Budući da je naš prošli podcast bio malo drugačije usmjeren, odnosno, govorili smo o migracijama zbog zapošljavanja, tako ćemo danas preseliti s mora na kopno i vidjeti kako je to kada čovjek živi, radi i odrasta u gradu Zagrebu. Mislave, za početak nam recite samo nešto ukratko malo više o sebi.
Kao što ste rekli, rođen sam u Zagrebu. Završio sam klasičnu gimnaziju i otišao studirati. Prvo sam otišao studirati psihologiju. Nakon dvije godine sam odustao i odlučio se za teologiju. Kao što ste rekli, 2018. sam diplomirao i od tada, eto, tražim posao i snalazim se.
Kada ste upisali fakultet očito ste imali neka svoja očekivanja. Je li se to sada obistinilo, nakon što ste diplomirali? Je li Vas nešto iznenadilo pozitivno ili negativno?
Dakle, ušao sam u taj studij očekujući stvarno, išao sam zbog sadržaja samog studija. Što se tiče samog zaposlenja, tu sam imao očekivanja da nije najbolja situacija na tržištu rada, kao što su nas zapravo upozoravali, tako da što se tiče nekakvih iznenađenja, toga tu nema.
Spomenuli ste da ste kratko studirali psihologiju. Što je prevagnulo da upišete baš Katolički bogoslovni fakultet, odnosno da upišete smjer filozofsko-teološki?
Pa upisao sam bio izborni predmet Uvod u judaizam, koji me isto bio oduševio svojim sadržajem. Dakle, govor o jednom narodu, jednoj kulturi, bibliji, vjeri, kulturi, jeziku. Onda sam se mislio, to je ono što mene zanima, to ću studirati. Najbliže što sam našao tome je teologija na KBF-u.
Onda možemo reći da ste prije svega išli za svojim srcem i slijedili ste ono što Vas zanima. Dakle, nije Vam bio isključivo nekakav financijski poticaj. Nije Vam bila misao u glavi – upisat ću ovaj fakultet jer je lako pronaći posao kasnije.
Tako je. Tu sam jako privilegiran jer sam mogao studirati ono što me baš zanima.
Sada kada pogledamo na ostatak Hrvatske, možda se mnogim mladima čini Zagreb kao neka obećana zemlja, s obzirom na to da nam je svakim danom sve veće i jača ta centralizacija i onda se u potrazi za poslom odlučuju na Zagreb i okolicu.
Vi ste ovdje u Zagrebu odrasli. Kakva je Vaša slika općenito grada Zagreba, ponude i potražnje posla? Kasnije ćemo isto govoriti o usklađenosti ponude i potražnje s fakultetskim obrazovanjem.
Kao što ste rekli, centralizacija je svakako problem tu u Hrvatskoj, ali Zagreb stvarno ima mogućnosti jer se jako puno ureda nalazi u Zagrebu i bliskoj okolici. Zapravo, vi puno lakše možete pronaći posao i izvan svoje struke dok tražite posao tu u Zagrebu, nego negdje vani.
Možete li tu neki Vaš osobni primjer navesti?
Ja sam se nakon diplome odmah bacio u traženje posla i vidio sam nekoliko oglasa za posao agenta u korisničkoj podršci. Ovdje je važno poznavati drugi jezik, bilo engleski, bilo njemački, tako da što se tiče traženja posla jezik je velika, velika prednost. Zaposlio sam se u takvim firmama, privremeno, dok tražim posao. To je ipak za mene bio jedan prestresan posao, tako da sam odustao i krenuo tražiti nešto bliže svojoj struci.
Sad bih se malo skoncentrirao tu na ovaj dio gdje ste rekli da je za posao važno poznavati jezik. Konkretno, na filozofsko-teološkom studiju u Zagrebu, teolozi uče hebrejski, grčki i latinski. Onda kada ste Vi studirali, tu nije bilo prostora za upisati neki drugi izborni jezik. Vidite li tu problem?
Naravno, kada smo bili članovi studentskog zbora, više smo puta naglašavali da je to potrebno, da barem prva godina bude obvezan strani jezik, ali tek je kasnije to bilo uvedeno, kao izborni kolegij. Smatram da su jezici neophodni.
Što više jezika znamo, otvorit će nam se druge i veće mogućnosti i na taj način ćemo se moći lakše zaposliti. Jeste li odustali od svoje struke ili još mislite tražiti posao ili kao vjeroučitelj ili se možda pronaći u nekoj grani koja je bliska Vašoj struci?
Više tražim ovako nešto što je blisko ili slično. Što se tiče samog posla vjeroučitelja, od toga sam odustao. Mada sam htio pokušati, ali je situacija takva da se ovdje u Zagrebu jako puno čeka na zamjene, ima jako puno ljudi na listi čekanja. Kao što ste spomenuli, problem je zahtjeva tržišta rada i koliko se zapravo ljudi obrazuje. U našem slučaju, kao vjeroučitelja, ima jako puno i previše možda.
Kroz razgovor i traženje gostiju za ovaj podcast, razgovarao sam s nekoliko diplomiranih teologa. Uvijek se pojavila nekakva kočnica. Nisu htjeli govoriti o svojem fakultetu kojega su završili iz straha da se ne bi to nekako negativno prikazalo. Međutim, mi smo ovdje da bismo govorili istinu, kako bismo mladima pokazali koji su problemi i na njih ukazali. Ako ne znamo koji su problemi ne možemo ih, naravno, ni riješiti.
Ovo što ste sada spomenuli da je teško naći posao i da puno ljudi ide na zamjene. Možete li navesti neke primjere ljudi koji ne odustaju ili evo da se skoncentrirate na ljude koji su s Vama diplomirali?
Da, čuo sam se s nekim kolegama koji su se zapikirali za taj posao, koji su htjeli to i ništa drugo i zapravo jako dugo su čekali. Bili su slani na različita mjesta do kojih im ni nije bilo lako doći i nisu imali transport i onda kada su morali odbiti to, automatski im se produljilo čekanje. Ipak, neki su uspjeli i rade zamjene gotovo konstantno. Zapravo, ovisi kako se to pogodi, kao i inače u traženju posla.
Jasno je da jedan dio ovisi i o snalažljivosti u traženju posla svakoga pojedinca. Ukoliko se pojedinac snađe može pronaći posao. Što biste Vi sve mogli raditi s diplomom?
Svugdje gdje se traže nekakve humanističke znanosti, tu se čovjek uvijek može prijaviti za posao. Ja kad sam se prijavljivao za posao tamo na početku, 2018./2019., slao sam na stručna osposobljavanja svoj životopis jer se tamo često tražilo samo humanističko obrazovanje. I zapravo s tom diplomom, kao magistar teologije možete raditi u takvim nekakvim administrativnim poslovima raditi, ministarstvima i sl.
S druge pak strane, to sam imao već priliku čuti, da mnogi koji su završili teologiju zadovoljni su prije svega jer im je taj fakultet donio jedno životno obogaćenje, proširili su im se vidici. Naravno, svjesni su više – manje problema i izazova koji ih čekaju. Je li Vama drago što ste završili taj fakultet s obzirom na teškoće u pronalaženju posla?
Apsolutno mi je drago. To što ste rekli, pruža jednu širinu i taj je fakultet zapravo izvrstan temelj za nadograđivanje. Dobijete informacije koje vas jako lijepo mogu usmjeriti bilo u povijest, bilo u kulturu, bilo čak u jezike, tako da stvarno nakon tog faksa isplati se možda ići dalje obrazovati i to je ono što taj faks i nudi zapravo.
Dakle, jedan fundament za dalje i onda ga svakako preporučujete drugima.
Onima koji imaju mogućnosti jer nije lako studirati, nije jeftino, a kamoli još nakon toga krenuti na nekakve doktorate ili postdiplomske. Tu je isto malo teže naći mjesta, ali kažem, kad čovjek ima neke prilike, onda svakako preporučujem.
Spomenuli ste da ste jedno vrijeme radili u korisničkoj podršci. Kroz razgovor prije emisije spomenuli ste afinitete i da idete za turističkog vodiča. Kakva je situacija u vezi toga? U Zagrebu je očito puno mogućnosti, osobito zbog starog dijela grada.
Tako je, ono što je isto dobro kod Zagreba je što nudi široke mogućnosti nadograđivanja. Stvarno ima puno tečajeva i to kvalitetnih tečajeva. Ja sam se odlučio za tečaj turističkog vodiča po Zagrebu. Kada sam krenuo u to vrlo nadobudno prvo je došla korona i zatvorila sve, onda ubrzo nakon toga potres, tako da eto, to je isto brzo stavljeno nažalost na led, ali polako se Zagreb otvara. Ima ljudi s puno ideja novih, nove ture nastaju, tako da sam u nadi da ću se i ja uskoro naći u tome.
S pogledam na neku bližu ili dalju budućnost, koji su Vam planovi? Planirate li ostati u Zagrebu s obzirom na to da ste ovdje cijeli život? Vidite li ovdje svoju budućnost?
Prvenstveno mi je želja ostati tu gdje je dom, ali ne bi vidio neku tragediju u tome da moram na nekoliko godina otići u inozemstvo ili tako nešto. Uvijek sam otvoren za to, ali da mi je primarno želja ostati ovdje – je.
Možemo onda iz ovoga zaključiti da je Zagreb Vaša prošlost, sadašnjost i budućnost. Što biste za kraj poručili svim našim mladim slušateljima i slušateljicama?
Svakako da shvate da je obrazovanje izrazito važno. Neka pogledaju prilikom odabira i malo tržište rada, ali ipak neka slušaju svoje srce jer kada čovjek studira ono što voli to je jedan veliki gušt. Moj savjet je ipak to da odete za svojim srcem jer iako u jednom trenutku to izgleda loše, uvijek se nađe nešto. To je isto jedna dobra stvar. Kao što smo rekli na početku, Zagreb nudi mogućnosti. Možda to neće ići odmah u smjeru u kojem ste se nadali, ali uvijek to nekako ispadne na neki način dobro.
Sada smo imali prilike iz prve ruke čuti kakvo je stanje u Zagrebu jer obično nama je drugačije. Mi koji smo došli iz drugog dijela Hrvatske drugačije doživljavamo Zagreb. Ovo je stvarno lijepo, čuti iz prve ruke kakva je situacija od pravog Zagrepčanina. Evo gospodine Mislave, hvala Vam puno na gostovanju u našem podcastu.
Hvala Vama što ste me primili i ugodan dan želim.
Hvala Vam lijepa. Poštovane slušateljice, dragi slušatelji, to bi bilo sve za danas. Nadam se da vam je i ovaj podcast pomogao da malo bolje steknete sliku o tome i dobijete dojam kakva je situacija u Zagrebu. Danas smo vidjeli da ponekad nimalo nije lako odlučiti se između srca i razuma. Uvijek nam se nameće, nekako sve više i više, ta ekonomska ovisnost, a kada čovjek voli ono što radi, evo sada citiram svog gosta Mislava, onda to na kraju vodi do sreće i ispunjenja. Hvala vam puno i do sljedećeg slušanja lijepi pozdrav.
Autor: Gabrijel Orečić
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
