Podcast možete poslušati na linku.
Lijep vam pozdrav dragi slušatelji. Ja sam Branimir Gubić i u današnjoj emisiji, današnjem podcastu, govorimo o samozapošljavanju. Kome je ova potpora namijenjena? Za koje poslove ili usluge? Koji je cilj mjere? Kolika je visina potpore? Koliko mjera traje? Na ova pitanja odgovara gošća današnjega podcasta Mirjana Matijašević, vlasnica škole govorništva Heureka. Dobrodošli.
Hvala Branimire i pozdrav slušateljima.
Kako navodi portal mjere.hr, definicija potpore samozapošljavanja glasi: „Mjera samozapošljavanja namijenjena je nezaposlenim osobama za pokrivanje inicijalnih troškova poslovanja i rada poslovnog subjekta. Osobe mogu potporu koristiti za udruživanje u nove poslovne subjekte i preuzimanje postojećih subjekata.“
Gospođo Matijašević, biste li nam to mogli, onako laički, na svom primjeru pojasniti? Kome je ova mjera namijenjena? Za što ste konkretno Vi dobili mjeru? U kojoj ste bili kategoriji?
Mjera je namijenjena, laički rečeno, svakoj nezaposlenoj osobi, dakle mora biti taj status nezaposlenosti, koja ima određenu ideju i želi pokrenuti vlastiti posao. Kao što i definicija kaže, to su neki osnovni uvjeti koji su pokriveni tu prvi godinu trajanja mjere kada se posao, recimo to tako, tek zalaufava tj. kad se tek kreće s nekim poslom. Mogu reći na svom primjeru da je to zaista dobra pomoć jer ono što te najviše brine u prvoj godini poslovanja najčešće nije tvoj posao, razrada tvoje ideje, proizvoda i slično jer to već imaš, inače ne bi kretao u svoj posao, već oni drugi tehnički problemi. Od knjigovodstva, najma prostora, hoćeš li baš svaki mjesec uspjeti pokriti svoju plaću, a sve to ulazi u ovu mjeru, odnosno u poticaje koje dobiješ.
Recimo na mojem primjeru, meni je tu prvu godina poslovanja od sredstava bio pokriven poslovni prostor, knjigovodstvo, moji doprinosi, tj. doprinosi moje direktorske plaće jer jedini si zaposleni pa si automatski i direktor te neka tehnička oprema koja mi je bila nužna za rad. To su, recimo, bolji fotoaparat, tj. kamera, stalak, flipchart i slične stvari koje su mi trebale za edukaciju s obzirom na to da se naš centar bavi edukacijama.
Možete li nam ukratko navesti korake ove Vaše poslovne priče – od poslovne ideje, prijave projekta, same realizacije?
Vjerujem da se mnogi obeshrabre već na samom početku jer misle da se mora napisati ne znam ni ja kakav plan i da to moraju sami, a pitanje je hoće li uopće dobiti. Mislim, i meni su se javljale neke od tih misli, pa ću rado progovoriti iz svoje perspektive. Dakle, ja sam plan napisala sama i prošao je. Premda, tada su mi već bili govorili: „Za edukacije ti ne ide to samo tako. To im ne djeluje obećavajuće, tako da to mora baš biti dobro ako misliš da uspije. Radije si uzmi neko firmu, neku agenciju da ti napišu plan. Ne možeš to sve sama. “ Međutim, krenula sam gledati taj plan koji je dostupan na stranicama mjere.hr. Vidjela sam da to doslovno ne može napisati netko umjesto mene.
Ja moram razraditi kako će izgledati moje poslovanje, za što mislim utrošiti sredstva, opisati same edukacije ili koju drugu srž biznisa i kad sve to raspišeš ostaju ti one stvari koje možda malo teže napraviš sam laički, ali zato sam si već našla knjigovodstvo koje bih imala kada krenem s firmom i oni su mi izračunali bruto I, II, te stvari u koje se nisam kužila. Oni su mi zapravo pomogli s troškovnikom. To jedino nisam mogla sama, ovo drugo sam raspisala. Dobro je što Hrvatski zavod za zapošljavanje nudi i radionice prije samog pisanja poslovnog plana, na koje možeš doći. Sve ti kažu – koji su prihvatljivi troškovi, koji nisu prihvatljivi troškovi, najčešće pogreške, zašto se najčešće odbijaju poslovni planovi, sve ti lijepo objasne. Praktički, dobro te educiraju za to pisanje plana prije nego kreneš s time, tako da netko tko se upusti u to ima resurse za pisanje toga. Ima dostupnu pomoć, ima čak tog savjetnika kojeg dobije oko poslovnog plana, tako da jednom kad ga preda najčešće on prođe jer ne bi ni bio predan da nije kako treba.
Koliko je to u Vašem slučaju trajalo – od same ideje, pisanja plana odobrenja i započinjanja biznisa?
Ideja je nastala puno prije, ali baš ideja za uzimanje poticaja od toga, tj. od mojih provođenih radionica o tome trebalo mi je jedno mjesec dana da završim plan. Nisam ga, realno, pisala cijeli dan, već sam malo „črčkala“, malo tražila, malo ovo – ono. Kad sam jednom predala plan, to mi je jedino trebalo malo dulje vrijeme, trebala sam čekati jedno tri mjeseca da oni odobre da sredstva budu plaćena. Sad ne znam je li se nešto u međuvremenu promijenilo, možda su skratili to vrijeme čekanja. Vidim da se sada mogu predavati i online ti zahtjevi, tako da vjerujem da to sve ide malo brže, tj. nadam se. Netko tko ide u to treba biti spreman i možda bi bilo dobro da u tom razdoblju ta osoba ima neki honorarni posao sa strane dok se sve to lijepo, službeno ne ustoliči.
Dakle, glede pomoći, rekli ste da su to radionice Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Jeste li se mimo tih radionica morali dodatno informirati i obrazovati. Rekli ste da ste mjesec dana pisali poslovni plan, da ste čačkali. Što to znači, čitanje neke stručno literature ili?
Pa ne, ne toliko. Mislim da se taj poslovni plan može napisati i u par dana ako se baš uzme i piše. Meni je trebalo toliko jer sam radila sa strane, jer sam to malo ostavljala po strani, nije mi bilo baš toliko hitno, pa sam malo brojala, zbrajala i slično. Dakle, nije to ništa komplicirano i nije mi trebala nikakva dodatna edukacija. To baš i je uvjet za dobivanje mjere. Moraš pokazati da si kompetentan za to što otvaraš. Moraš imati struku iza sebe i moraš imati edukaciju za to nešto što želiš otvarati da dokažeš da je tvoj posao održiv. U pisanju toga plana ti moraš pokazati da ima šanse da taj posao uspije jer neće baš tako dijeliti šakom i kapom ako se pokaže da posao nije održiv.
Meni to nije bio problem jer sam već za vrijeme studiranja radila ovo što radim, držala neke radionice, edukacije, pa sam imala i potpisana pisma namjere o daljnjoj suradnji bivših polaznika, nekih firmi i udruga s kojima sam surađivala i samim time kad to priložiš vjerojatno malo ozbiljnije gledaju na tebe, tako da je zgodno priložiti i tako neke dokumente. Naravno, o tome te isto upute na radionicama. Nije to neka tajna caka, oni ti kažu da je dobro da to imaš.
Dijeli li država šakom i kapom kad su u pitanju visine potpore?
Pa relativno gledajući. Netko će to shvatiti kao zaista malu stvar. Ja sam dobila 55 tisuća kuna. Meni je to bila velika pomoć, velika odskočna daska. Nekome bi to značilo ništa. Međutim, vidim da su se određene stvari popravile pa se za određene djelatnosti može dobiti i do 100 tisuća kuna, ako se ne varam, što vjerujem da je stvarno dobra pomoć u samom startu. Ne oslanjaš se na državu da ti pokrije baš sve. Želiš i ti raditi. Naravno da tvoj posao mora biti samoodrživ, a onda svaka dodatna pomoć mislim da je stvarno vrijedna.
Je li ova mjera odskočna, odnosno financijska daska, pa ako uspijete – uspijete, ako ne – što onda? Naime, ova mjera ima rok trajanja.
Tako je. Kao što sam spomenula, meni je bila odskočna daska. Imala sam razrađen posao, ali zapravo me najviše brinula ta prva godina dok se to sve stavi na noge i u tom slučaju meni je stvarno pomogla. Nakon toga sam uspjela nastaviti raditi normalno. Jednostavno utrošiti ta sredstva i nastaviti kao da ih nisam dobila. Može biti odskočna daska, ali mora stvarno biti razrađen poslovni plan prije toga jer, inače, nakon godinu dana osjetit ćeš gubitak te potpore ako si posao ojačao i ubrzao u tih godinu dana.
Dakle, godinu dana traje.
Tako je, godinu dana traje. Ne znam je li se što mijenjalo sad ovim novim mjerama da mora trajati dvije godine, nešto sam načula i nisam sigurna je li samo za ovu ili za kasniju mjeru proširenja poslovanja. Međutim, mislim da je ista stvar. Dobiješ sredstva i želiš nastaviti raditi. Nekako tako gledaš na cijelu tu stvar.
Vi ste vlasnica škole govorništva Heureka. Koji je bio Vaš motiv za otvaranje škole? Koji je bio Vaš cilj, Vaš motiv, Vaša vizija?
Naša vizija bila je oduvijek da postanemo društvo s malo boljom, jačom jezičnom stvarnošću, tj. da ponudimo edukacije koje bi ljudima pomogle da svoje ideje i proizvode mogu bolje prenijeti drugima. Ono što me uvijek najviše motiviralo da radim to što radim je kad sam gledala ljude s odličnim idejama koje bi doslovno mogle mijenjati društvo, mijenjati svijet, ali zbog javnog nastupa, zbog prezentacije, loše prezentacije, uvijek su nekako ostajali po strani. Mogla sam se vidjeti u tome, da na takav način radim i zaista kada sam krenula vidjela sam da nema toliko toga kod nas.
Recimo, u drugim sustavima poput Amerike, u drugim državama poput Amerike to je ukorporirano u školski sustav. Djeca od najranije dobi uče o javnom nastupu, dok kod nas, mi se preznojavamo cijelu osnovnu, srednju školu, onda se to nastavi na faksu jer nas nitko nikad nije naučio kako tome pristupati. Zbog toga radim ovo što radim i nekako vidim da raste. Vidim da ima preporuka, da su korisnici zadovoljni, tako da vjerujem da onda jesam na pravom putu.
Kako danas stoji Heureka? Prošle su tri godine od pokretanja škole. Vi osim mjere samozapošljavanja koristite još jednu mjeru koju ste maloprije spomenuli.
Tako je. Čini se da ipak nije sve tako crno u našoj zemlji. Ja sam uzela ovu prvu mjeru za samozapošljavanje. Zatim odradila godinu samostalno. Posao se povećavao, ukazala se potreba za proširenjem poslovanja i za, recimo, zapošljavanje nove osobe, pa sam malo išla pročačkati što sada ima na HZZ-u i vidjela sam da nude mjeru za proširenje poslovanja, vrlo sličnoj onoj za samozapošljavanje, ali trebaš opravdati i staviti u troškovnik doprinose za plaću nove osobe koju ćeš zaposliti, trebaš lijepo razgranati i opisati kako to proširuješ svoje poslovanje i što ti je za to proširivanje potrebno. Kada sve to lijepo razložiš, taj troškovnik, evo, ja sam dobila i tu drugu mjeru od 55 tisuća kuna, koja je zaista potrošena za proširenje našega poslovanja, za neku novu opremu koja nam je trebala i slične stvari
Ova mjera isto traje godinu dana?
Tako je, godinu dana. Mi sada pri kraju tih godinu dana i isto se nadamo da ćemo uspjeti nastaviti kao da je nije ni bilo, a stvarno je bila velika pomoć, posebno u ovo vrijeme s nezgodnom epidemiološkom situacijom u kojoj edukacijama nije bilo baš najplodnije razdoblje, međutim, mi smo čak i u tom razdoblju uspjeli zaposliti još jednu novu osobu i proširiti poslovanje. Ne mogu reći da i ta mjera nije dobro došla u cijeloj toj situaciji.
Ova mjera se nastavlja na onu prvu?
Tako je.
Postoje li još neke mjere? Kako ste doznali za ovu? Je li Vas oni s obzirom na uspjeh Vašeg poslovanja kontaktiraju i predlože evo imamo novi projekt, prijavite se ili ipak sva sami morate pratiti?
Ipak sve morate sami pratiti. Ja sam se kretala u takvim krugovima mladih poduzetnih ljudi koji su slične mjere uzimali pa sam tako i načula i krenula s time. Također, znala sam jednu osobu koja je već uzela, pa sam čula i za tu mjeru za proširenje poslovanja pa sam u svemu tome. Neće vas nitko baš s HZZ-a uzeti za rukav i govoriti koje sve još mjere imate. Međutim, ako se stvarno pokažete, izložite taj plan kako treba, nema razloga da vam se ta mjera ne odobri, tako da nije sve tako crno. Međutim, treba grebati, treba sam tražiti što se sve to može jer može se svašta, a nismo uopće svjesni da se sve to može tako.
Rekli ste da u ovoj našoj državi nije sve tako crno. Kada se okrenete unazad, kada se osvrnete na prije tri godine, što biste istaknuli kao uspjeh Vašeg poslovanja, Vaše škole, a što biste istaknuli kao prepreke?
Što biste promijenili ili poboljšali u Vašem poslovanju ili što biste čak promijenili u slučaju ovih mjera, da budu poticajnije, fleksibilnije, dostupnije? Evo, neko Vaše viđenje?
Kod mjera ne mogu davati neke konkretne savjete. Međutim, mislim da bi bilo bolje da su malo prilagođenije mladima u stilu da se dobije mentor koji stvarno malo individualnije prati cijeli taj proces. Možda i da je cijeli taj proces prijave malo lakši, moderniziraniji, online putem, tj. vidim da jesu sad nešto mijenjali, ali u stilu tih izračunavanja i natipkavanja i objašnjavanja. Mislim da bi jedan razgovor puno više razjasnio, nego silno pisanje. Mislim, shvaćam da je to neka procedura. Trebaju imati nekakvo pokriće i papire i sl., ali mnoge ljude to obeshrabri. Na tom tragu mislim da bi se moglo pojednostaviti da bude pristupačnije svima. No eto, sam pokazatelj je dovoljan da postoje firme i agencije koje pišu poslovne planove. Znači nije samo tako jednostavno ako se ukazala potreba za tim da ljudi plate da im netko napiše, pa možda pojednostaviti cijeli taj poslovni plan i strukturu. Stvarno sam zahvalna za sve dobre stvari i za to što ne mogu reći da je firma ni u jednom trenutku stagnirala ili nazadovala. Zaista mogu vidjeti napredak cijelo to vrijeme. Možda nije napredak kojim bi bila najzadovoljnija ili nekakav za koji bi netko sa strane rekao „vau“, ali je to jedan siguran, polagan rast koji meni ulijeva sigurnost da sam na dobrom mjestu. Međutim evo, ono što bih promijenila ne mogu sama promijeniti. Promijenila bih jedino to da malo više vjerujem u sebe jer recimo kada sam kretala bila sam mlada, tek s faksa, svi su me obeshrabrivali: „ Moraš nakupiti iskustva u drugim firmama pa onda otvoriti nešto svoje.“
Drago mi je da tu nisam pokleknula, nego krenula odmah. Međutim, teško je bilo ponekad raditi kada bi mi došli klijenti stariji jedno tri – četiri puta od mene, pa bi preispitivali moju kompetentnost i sl. Ja sam se uspjela othrvati, srećom sam se stvarno osjećala kompetentnom za to. Međutim, nije uvijek najlakše biti mlad, pogotovo biti mlada žena koja se bavi ovakvim stvarima jer dio ovih edukacija naravno uključuje rad u firmama, gdje imam nekako osjećaj da nas nekada malo slabije doživljavaju ako nije neka etablirana firma koja se već dugi niz godina bavi tim edukacijama pa je u svim živim velikim firmama. Tako da nekako mislim da i nama treba promjena mentaliteta cjelokupnog društva, ali ide to sve na bolje, tako da vjerujem da će to sve biti dobro.
Idemo prema kraju razgovora. Još dva pitanja. Generalno, što biste rekli je li u Hrvatskoj teško pokrenuti nešto svoje?
Možda nije tako lako kao vani, ali nije ni teško. Dakle, ne slažem se s tim crnim razmišljanjem i s obeshrabrivanjem u vezi s Hrvatskom. Da, neke stvari jesu teške i nezgodne, međutim, uspjeh i pokretanje nečega ovisi o nama samima i nije uredu tražiti izliku u državi i u tome što država daje ili ne daje. Dakle, ako krećeš s nečim uspjet ćeš u tome. To nam pokazuju i veće naše domaće firme koje su ostale u Hrvatskoj i izvrsno rade i svjetski su poznate. Dakle, može se i u Hrvatskoj, samo je vrijeme da prestanemo tražiti opravdanja i da jednostavno krenemo raditi.
Na kraju, biste li ovu mjeru preporučili drugima? Gdje se ljudi, koji se žele prijaviti na mjeru samozapošljavanja, mogu informirati, od koga tražiti pomoć?
Svakako bih preporučila, osobito ako zadovoljavaju sve uvjete, a detaljnije o njoj mogu pronaći na mjere.hr, gdje se mogu i obratiti za pomoć savjetnicima ili pročitati sve detaljnije jer je dosta detaljno objašnjeno i na samom webu.
Gospođo Matijašević, hvala Vam na razgovoru.
Ništa, hvala Vama.
Hvala i vama dragi slušatelji. Razgovor s Mirjanom Matijašević vodio je novinar Branimir Gubić, do slušanja.
Autor: Branimir Gubić
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
