Podcast možete poslušati na linku.
Poštovani slušatelji, srdačan pozdrav. Dobrodošli u podcast projekta 'mimladi.hr – novo lice naslovnice'. Naša gošća je mlada poduzetnica Marijeta Martić. O njoj neću puno pričati u uvodu jer ćete kroz ovaj podcast otkriti više informacija o njoj. Ono što je najvažnije, već sam rekao – mlada poduzetnica. Marijeta, dobar ti dan, srdačno te pozdravljam.
Dobar dan i hvala na pozivu.
Za početak, moje pitanje je: kako ste se odlučili krenuti u poduzetničke vode? Što vas je potaklo da napravite taj korak u vašem životu?
Dugo sam radila za privatnike i imala sam priliku gledati dobre lidere i poduzetnike. Radeći za njih, upijala sam njihove vještine, kompetencije i stručnost. Prijateljica i ja imale smo viziju, ideju, neki svoj projekt i htjele smo se odvažiti i odlučiti probati nešto samostalno. Htjele smo drugima pokazati našu ideju i pokazati tako i mladima da je moguće u Hrvatskoj biti poduzetnik, a i ostati u njoj.
Koliko je dugo trajalo od prve ideje/zamisli pa do prve realizacije te poduzetničke ideje koje ste imale u svojim glavama i u svojim dušama?
Trebalo nam je godinu dana… Mi smo obje radile na poslovima, nismo davale otkaz. Trebalo je, dakako, financija jer nismo mogle same bez toga. Smišljale smo, učile jedna od druge, htjele smo se dobro pripremiti prije nego što bude, kao što se kaže, sve crno na bijelo. Htjele smo upoznati i birokraciju i ono što nam država nudi, i sve ono što se od nas očekuje kada jednom uđemo u poduzetništvo. Dakle, bilo je tu godinu dana dobrih priprema prije samog ulaska u poduzetništvo.
Znači, u određenu ruku, igrali ste na sigurno.
Tako je.
Niste davali otkaz prije nego što ste, recimo, definirali neke konkretne stvari. Jeste li možda razmišljali dati odmah na početku otkaz pa onda krenuti u te nove vode?
Ne. Mislim da je, ako nemate financija sa strane, to u Hrvatskoj nemoguće. Jednostavno morate za početak raditi kako bi mogli pokrenuti nešto svoje.
Koje su vam bile najveće prepreke u ostvarenju vašeg poduzetničkog plana?
Jedina su prepreka bile financije. Mi nismo imale veliku ušteđevinu sa strane. Nedavno sam razgovarala s jednim svojim prijateljem i on je naveo: „Pa mi smo ušli u našu firmu s toliko i toliko tisuća eura.“ Ja sam ga pogledala i, kao, ja toliko nisam imala. Kod mene je put duže trajao. Tako su, eto, financije bile jedini problem.
Mnogi poduzetnici i obrtnici spominju kako je njihov najveći problem odnos s državom, administracija, papirologija, itd. Jeste li vi imali takvih problema i kako ste se nosili s cijelom tom administracijom? Vjerojatno ste se prijavljivali na razne projekte, o čemu ćemo malo kasnije govoriti. Ali, je li vam to bilo zahtjevno?
Iskreno, nije. Iako ćemo o projektima kasnije, samo da slušatelji znaju, ja sam uzela sredstva za samozapošljavanje. I, znam da to sad zvuči „joj, imala sam puno problema oko papirologije i čekanja“, ali iskreno nisam. Sve sam dobila na vrijeme. Ne možete jednostavno svu papirologiju riješiti u tjedan dana – to je nemoguće. S državom sam stvarno imala dobrog iskustva. Ako plaćate sve na vrijeme onda nemate problema s državom.
Zanimljivo. Recite, jeste li imali nekakve primjere kroz život, odn. neki slučajevi koji su vas potakli da se počnete baviti privatnim poslom / da promijenite svoj posao?
Moji roditelji su bili poduzetnici. Ja sam odmalena, čak već u osnovnoj školi, radila sa svojim roditeljima tako da mi je već od malena usađeno: što je to biti poduzetnik, što znači odreći se nečega što želiš, što znači odreći se druženja i prijateljstva ako želiš slijediti svoje snove. Tako da sam već bila dobro potkovana. Moji roditelji su mi jedan predivan primjer kako biti dobar i pravedan lider i poduzetnik.
Sada ćemo pratiti temu obrazovanja. Koliko vam je pomoglo obrazovanje u vašem profesionalnom životu? Poznato nam je da ste završili teologiju na KBF-u ovdje u Zagrebu, ali imali ste obrazovnog iskustva u SAD-u. Možete li reći kako je to izgledalo i koliko vam je pomoglo u poslu?
Jako mi je pomoglo. Pogotovo to „prelaženje preko bare“, kako se kaže. Htjela sam ići i usavršiti engleski jezik što mi je jako pomoglo, pogotovo u radu u Hrvatskoj i danas. Završila sam internacionalni marketing u New York-u dvije godine. I samo to snalaženje izvan države: krenula sam sa 23 godine i mislim da to nije mala stvar, pogotovo za jednu ženu, a i za roditelje koji puštaju jednu djevojku sa 23 godine da sjedne u avion krene putem Amerike. Tamo su fakulteti doista različiti nego ovdje.
Mogu čak i usporediti. Nisam imala prilike studirati na privatnim fakultetima ovdje u Hrvatskoj, ali od onoga što sam čula, mislim da naši privatni fakulteti čak dobiju tu naobrazbu kao gore. Imam osjećaj da se profesor na privatnom fakultetu može više posvetiti studentu nego što to može na državnom. I takav je princip u Americi: profesori vam se doista posvete i očekuju puno od vas. Tako da sam gore dobila puno znanja, puno prakse. Za razliku od Hrvatske…
To većina zamjera hrvatskom obrazovnom sustavu – nedostatak prakse.
Da, ja sam morala puno raditi, u puno projekata sam sudjelovala i nije mi bilo jednostavno jer nije bio moj materinji jezik no moram priznati kako Amerikanci to nisu gledali kao poteškoću. Podupirali su me i ohrabrivali i puno sam naučila od njih. Puno sam naučila o poduzetništvu, o borbi za izbor vlastitog mišljenja, o borbi za vlastitu ideju.
Znači, možemo reći da vam je i život i obrazovanje u Sjedinjenim Američkim Državama bio od pomoći prilikom tog koraka prelaska u biznis i općenito snalaženju na tržištu?
Tako je. Mislim da sam se dobro gore čeličila, obukla traperice da bi mogla ovdje pokrenuti nešto svoje.
Sljedeća stvar o kojoj bih volio s vama razgovarati je odnos države. Mnogi se žale na državu kako je teško u birokratskim vodama. Možete li vi to svjedočiti ili imate drugačija iskustva? Koliko vam je bio blagonaklon taj državni sistem?
Kao što sam već spomenula, stvarno nisam imala problema. Svi radnici od kojih sam trebala pomoć, upite, pitanja, savjete – sve sam to dobila. Kucala sam na vrata i otvarala su mi se. Sve što sam predala, dobila sam na vrijeme. Kažem, ako ste uporni i ako sve obavljate na vrijeme, tada će i država biti na vašoj strani.
Mnogo zanimljivih informacija ste rekli. Sada bih konkretno razgovarao malo o vašem projektu. Možete li u najkraćim crtama reći čime se vi točno bavite i što je dio vašeg posla?
Kolegica i ja smo prvo krenule s evangelizacijskim projektom „Chance to walk“. Htjele smo evangelizirati mlade na jedan suvremeni i moderan način. I onda se iz toga projekta nekako rodila ideja da bi mogle evangelizirati i putem odjeće tako da imamo svoj brend „King's daughter“. I tako smo otvorile svoju firmu.
Dakle, prvo smo godinu dana evangelizirali na svim društvenim mrežama i onda smo se odvažili na poduzetništvo. Osim našeg brenda, bavimo se i digitalnim marketingom. Tako da smo u nekim firmama i vodimo i dan danas društvene mreže. Širimo se polako, to nije jednostavno nego je stvarno dug proces. Ne može ništa preko noći i dan danas se i mi učimo, griješimo, padamo, ali i dižemo se.
Upravo tako. Sve važne stvari ne događaju se na brzinu tijekom noći nego ipak treba vremena da se ta ideja razvije. Mnogi teoretičari ekonomske znanosti kažu da su potrebne tri godine da se neka poduzetnička misao pretvori i razvije u svojoj stvarnosti.
Smijem li još nešto nadodati?
Slobodno.
Složila bih se s time. Mnogi nas pitaju: „Što mislite, bih li se ja trebao/la odvažiti?“ Ljudi misle da smo se mi jednog dana probudile i dosjetile se da stvorimo svoju firmu. To, kao što sam rekla, ne ide preko noći. I svi misle da će novac dobiti nakon godinu dana. Evo, prve tri godine to je samo ulaganje. Vi od novca vidite doslovno kikiriki. Osim ako stvarno nemate veliku ušteđevinu na koju možete računati sa strane ili možete dići veliki kredit, onda je to jedna druga priča.
Ali kada nemate novac sa strane, niste u mogućnosti dignuti veliki kredit, roditelji vam ne mogu baš pomoći – onda to traje duže, i tri pa i više godina. Ali ohrabrujem sve, nemojte odustajati. Ako možete, radite i dva posla. Evo, mi mladi možemo. Uglavnom, nema uspjeha preko noći.
Hvala vam na poticajnim riječima. Nadam se da će slušatelji ovog podcasta biti motivirani vašim riječima. Međutim, koliko je patio privatni život? Je li tu bilo odricanja, je li možda bilo žrtvovanja, morali se isključiti neki izlasci, druženja, susreti s prijateljima i prijateljicama? S obzirom da se radi privatni posao, a kao što znamo, takav posao nema neko svoje klasično radno vrijeme, npr. uredsko od 8 do 16 sati, nego iziskuje 24 sata dispoziciju za posao.
Moram priznati da je. Puno smo se morale odreći i odričemo se i dan danas. Nekako društveni život morate smanjiti na neki minimum. To nije samo rad preko dana, to je rad i do jutarnjih sati. Ako želite nešto stvoriti – 24/7, kako se kaže… No mi smo imale tu sreću što je naš projekt evangelizacijski tako da moramo biti uključeni i okruženi ljudima. Uključeni smo i u razne zajednice tako da društvenog života ne nedostaje iako je korona i puno toga je zatvoreno.
To je lijepo čuti, zapravo, i rijetko se čuje u ovim vremenima korone. Čestitam na tome.
I puno se trudimo. Meni je osobno stalo do mojih prijatelja. Oni su ne samo moji prijatelji nego moja obitelj. Dan danas su tu, podupiru me. Da nema njih i moje obitelji – ovo ne bi uspjelo.
Zanimljivo i poticajno. Vratit ćemo se malo na stvari vezane uz edukaciju. Jeste li pohađale neke stručne skupove, seminare i edukacije gdje bi mogle obogatiti svoje znanje i na taj način biti konkurentniji i bolji i na tržištu rada i na tržištu općenito?
Jesmo, obje smo. Prije samog ulaska i otvaranja firme, sudjelovale smo na raznim projektima, seminarima što se tiču samog poduzetništva. Htjele smo pametno ući u poduzetništvo i vidjeti koje su osobine dobrog lidera, što znači biti poduzetnik, što znači odricati se od sebe, što znači ulagati u nešto. Mi nismo studirale ekonomiju i financije da bi s te strane bile potkovane tako da smo morale upisivati razne radionice i seminare. Prošle smo Equip…
Možete li nam malo objasniti što je Equip?
Da, to je sad već na globalnoj razini. Nažalost, sad zbog korone nije bilo održavano, ali Equip su pokrenuli kršćani koji se bave poduzetništvom i nastoje savjetovati ljude kako biti dobar lider i kako biti kršćanski lider, kako voditi svoju firmu prema biblijskim načelima. Tako da, ukoliko vas to zanima, utipkajte Equip. Oni imaju svoju web-stranicu, a sjedište im je na Jarunu tako da se slobodno možete njima javiti. Postoje instrukcije, odn. katalozi prema kojima možete učiti i prolaziti sva pitanja kao što smo Emina i ja.
I nama je jako pomogao Edukator ID Ivone Zgrabljić gdje smo još bolje upoznale same sebe i svoje talente, i nekako se nakon toga više raspodijelile koja će što raditi. Jer jedna osoba ne može sve raditi niti smo svi talentirani za sve. Tako da preporučam EdukatorID. Postoje društvene mreže tako da ih zapratite i proučite što je to.
Da, ovo ste vrlo zanimljivo rekli: ne može jedna osoba znati sve nego je vrlo važna ta raspodjela poslova s obzirom da ste vas dvije. Sljedeća stvar koju vas želim pitati: jeste li nailazili na neke predrasude s obzirom da ste žene i još mlade? Gospodarstvo i poduzetništvo ipak se veže za muškarce, starije i iskusnije. Je li vam to bo minus u Hrvatskoj?
Pa opet… Ja sam danas sva pozitivna iskustva navela.
To je dobro. Lijepo je za čuti.
Ja imam samo pozitivna iskustva. Pogotovo u vjerskom krugu imam prijatelje – muškarce koji me/nas podupiru, pomažu, koji su nam dušobrižnici, savjetuju, koji nas potiču, ne daju da odustanemo, zovu nas i pričamo na dnevnoj bazi te nas savjetuju. Tako da rado primamo savjete od muškaraca. Evo, ja ovdje zaista još nisam naišla na neku prepreku što se tiče muško-ženskih poduzetničkih odnosa.
Je li vam ikad bilo žao što ste ušli u poduzetničke vode?
Ne.
Niste požalili?
Nisam, iako znam nekad plakati i dođe mi da odustanem, da se zabijem u neku rupu gdje me nitko ne zna, ne čuje i ne vidi, ali onda se sjetim svog prvotnog cilja i Onoga koji me stvorio sa svim ovim talentima i onda ne želim odustati.
Pomalo se bližimo kraju pa ako možete dati jednu završnu poruku svima onima koji možda razmišljaju krenuti u poduzetničke vode: što da naprave i što da odluče?
Vjerujem da imamo svi ideje u svojim glavama jer nas je Bog stvorio s talentima. Znate onu prispodobu o talentima – nemojte svoje talente zakopati nego ih umnožite, neka oni rastu. Učite, usavršavajte se, odvažite se. Kao što sam rekla, u početku ćete sigurno nailaziti na bezbroj padova i poteškoća i možda loših međuljudskih odnosa, ali to nije kraj.
Potičem vas: odvažite se, pitajte, idite prema naprijed, ne gubite nadu, ne odlazite iz naše Hrvatske. Hrvatska je predivna, mladi su pametni i imate bezbroj prilika u Hrvatskoj - samo treba možda sjesti i pitati Gospodina: „Evo, što ću ja sa svim ovim talentima?“
Draga Marijeta, hvala ti na gostovanju u ovom podcastu. Nadam se da su svi oni koji nas slušaju čuli puno korisnih i kvalitetnih savjeta.
Hvala i veliki pozdrav svim slušateljima.
Dragi slušatelji, to je bio podcast u sklopu projekta 'mimladi.hr – novo lice naslovnice'. Hvala što ste bili uz nas. Pratite nas i dalje.
“Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.