Podcast možete poslušati na poveznici.
Poštovani slušatelji, dobar dan. Ja sam Petra Begović, a sa mnom je danas Vanessa Mioč, studentica i izvođačica duhovne glazbe. Vanessa, dobar dan i dobro došla.
Dobar dan, hvala puno. Velik pozdrav dragim slušateljima.
Prije nepuna dva tjedna postala si prvostupnica na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta u Zagrebu i nastavila si dalje sa studiranjem. Kakvi su planovi za dalje?
Cijelo vrijeme sam razmišljala o tome da kada završim faks da je to to, da je gotovo. Ipak, shvatila sam da tek sada da ne želim stati, želim učiti, tako da sam nakon toga upisala i petu godinu, isto na ZŠEMU. Prošao je taj prvi semestar, već vidim kako se ekipa polako razilazi jer je njima zadnji semestar. Meni je već polako žao, ali ja idem dalje.
Odlučila sam ići na razmjenu jer je naš fakultet baš poznat po tome. Ima 150 partnerskih sveučilišta. Bila sam se odlučila za Lisabon, ali je to koronavirus pokvario. Ipak, vjerujem da je to sve bilo s razlogom jer sada idem u jedan grad koji je meni još draži, a to je Barcelona u Španjolskoj. Tome se jako veselim. Mislim da je Španjolska početak za neke druge stvari jer ću i tamo shvatiti što sve još ne znam i što želim naučiti. Mislim da je to lijep početak i da me još puno toga čeka.
Sretno u Barceloni. Sada ćemo se vratiti na ZŠEM, gdje si li imala kampanju gdje idealan kandidat, odnosno ti, dolaziš kod direktora kompanije, kojega glumi Borko Perić. Koliko sport odražava današnje stanje na tržištu? Jesi li se ti susrela s takvim nerealnim zahtjevima poslodavaca kada traže kandidata za radno mjesto?
Čisto da malo približim slušateljima, meni je to snimanje bilo jako smiješno i zanimljivo. Radilo se o tome da ja imam sve uvjete, sve super, čak me pitao znam li švicarski na određenom naglasku i ja sam znala. Sve sam znala, ali nisam voljela pse, odnosno njegovog psa i nisam dobila posao. To je tih 6 % koji ne pronalaze posao na ZŠEMU.
Što se tiče zahtjeva, ja sam bila na nekoliko razgovora za posao. Ovdje ću spomenuti kako i na koji način jer je to vrlo zanimljivo na našem fakultetu. Mislim da ima puno očekivanja. Naravno, nerealnih očekivanja. Od studenata se očekuje puno, ali je važno da se mi ne damo obeshrabriti zbog toga jer bez obzira na to što netko očekuje da znaš švicarski naglasak iz Alpa, ne znači da je to realno. Naravno, sad više karikiram.
Treba biti realan i svjestan toga što ti znaš, što ti možeš ponuditi. Mislim da su super projekti poput ovih gdje se može ohrabriti mlade. Vrijedan si, dobar si, znaš, možeš raditi na sebi. Mislim da je to super. Svatko može tražiti što hoće, ali će on vjerojatno malo duže tražiti nekog dobrog zaposlenika s takvim kriterijima.
Prema podacima ZŠEMA, 94 % studenata zaposli se unutar godinu dana po završetku fakulteta. Zašto je to tako? Kako fakultet priprema studente za tržište rada?
To je tih 6 % koje sam prethodno spomenula, a koji ne pronađu posao zbog glupih razloga kao što ni ja nisam mogla raditi kod Borka jer sam alergična na pse. Ono po čemu se ZŠEM razlikuje od drugih poslovnih škola je to što je fokus uz teoriju i na praksu. Čak tijekom predmeta imamo teorijski i praktični dio. Imamo jako puno projekata s firmama koje postoje, dakle nije to sve izmišljeno.
Radili smo marketinški plan za razne tvrtke, mislim da smo jednom radili i za Inu. Radili smo za Bong, to je jedan restoran. Dobili smo i nagradu. Vrlo je to detaljno. Daje ti se prilika da budeš u doticaju s poslovnim svijetom koji je stvarno ogroman i tek kada uđeš u njega vidiš koliko ne znaš. Teorija je vrlo važna, ali to je jedan mali djelić.
Što se tiče prakse, kod nas su obavezne dvije prakse. Trajanje jedne je 160 sati i mislim da je to jako dobro. Osim toga imamo i jako puno konferencija i svega. Meni je od toga najdraži Student Future Day koji bude jednom godišnje. Na taj dan dolaze različite tvrtke, jedne od najpoznatijih, npr. Deloitte, Coca-Cola… Zasta svakakve tvrtke. Mi se studenti možemo prijaviti i praviti se kao da smo na razgovoru za posao s nekim iz HR-a tih kompanija. Naravno, prije toga pripremimo CV i oni nam postavljaju pitanja. Često se zna dogoditi da se studenti pokažu jako dobro i, osim što dobiju savjete kako nešto poboljšati i promijeniti, onda ponekad dobiju i praksu ili ih firme odluče pratiti tijekom školovanja i pomoći im i sl. Ja sam imala razgovor za posao za Orbico za HR.
To je vrlo zanimljivo i samo po sebi jedna vrsta prakse gdje izlaziš iz neke svoje zone komfora. Neki moji prijatelji, koji su sada bili na prvom razgovoru za posao, puno su više u šoku nego ja koja sam dobila razna pitanja koja su mi tada bila i čudna. Nisam znala da je to normalno. Imam dojam da sam sada, na neki način, spremna.
Osim što je zanimljivo, možda te i usmjerava prema nekim tvojim željama, ali i konkretnim ciljevima? Što bi ti htjela raditi jednog dana?
To je baš dobro rečeno. Ja sam kroz te razgovore shvatila što ne želim raditi jer sam mislila da nešto želim. To je isto super. Često znam reći da imam osjećaj da kombinacija svih tih poslova koje ja želim, da ona možda još niti ne postoji, ali se veselim što sam na tom nekom početku, recimo, gdje još mogu puno toga razviti i otkriti.
Puno me stvari zanima. Ja sam dosta radila i marketing i onda sam to povezala sa psihologijom. Baš sam završni rad pisala o bihevioralnoj ekonomiji, o tome na koji način možeš utjecati na pojedince. Ja to naravno ne bih htjela iskoristiti u negativne svrhe. Voljela bih iskoristiti sve mogućnosti koje neka tvrtka nudi i to napraviti na što bolji način, tako da se zadovolji u kupac i poslodavac. Mislim da ima još dosta toga za otkriti i radujem se otkriti sve te nove ljubavi u poslovnom svijetu za koje još ni ne znam.
Na putu do završetka studija i pronalaska željenog radnog mjesta, ti se baviš i nečim po čemu te neki naši slušatelji možda prepoznaju, a to je izvođenjem duhovne glazbe. Što je za tebe duhovna glazba? Jesu li se slegli dojmovi nakon Progledaj srcem na zagrebačkom Maksimiru?
Da, snimam pjesme. Puno toga je još u planu. Jutros sam se probudila u panici jer kako putujem u Barcelonu, treba pripremiti koji materijal za to. Nije mi baš dobro išlo jer mi je jako, jako bitno da to bude baš kvalitetno. Nije mi važna kvantiteta. Snimam već neko vrijeme. Prva pjesma Vjerujem, slavit će rođendan uskoro. U te dvije – tri godine moglo se snimiti više toga, ali meni je baš važno da to bude odabrano. Znam da i publika pazi dosta. Ja isto slušam što i kako zvuči kada slušam nešto. Album je definitivno u planu i nadam se da će biti iduće godine ako se poklopi sa svim drugim planovima.
Baš me često ljudi pitaju jesu li se slegnuli dojmovi s koncerta na Maksimiru i onda se uvijek u sebi pitam kako se uopće mogu sleći dojmovi nakon tako nečega. Tamo je bilo preko 50 tisuća ljudi, mladih, starih, ljudi iz cijeloga svijeta. Moji su neki došli iz Švicarske. Stvarno je došlo ljudi od svagdje s istim razlogom. Oni koji nisu došli s tim razlogom, nadam se da su kada su došli doma shvatili da je to bio razlog. Zaista je bilo prekrasno. Još nisam ni pogledala sve slike i snimke. U desetom mjesecu na Laudato TV izaći će cijeli taj koncert pa tko nije bio, a želi pogledati, pozivam na to jer je to zaista bio spektakl na svoj način.
Što se tiče duhovne glazbe i što je to za mene, ljudi koji se bave glazbom često kažu da su se od malena bavili glazbom i voljeli ju. To je istina. Ja sam od malena imala svoje koncerte doma. Uzmeš četku u ruku, pjevaš i super ti je. Kada sam došla ovdje, otkrila sam tu duhovnu glazbu na Kamenitim vratima gdje se mladi okupljaju navečer u osam sati i mole krunicu i pjevaju.
Ja kada sam čula te pjesme nisam mogla vjerovati da su to pjesme koje su zapravo moderne. Tamo gdje sam ja odrasla to je sve dosta zastarjelo. To me jako zanimalo, tako da sam postala i dio cijele te priče. Ta je zajednica postala moja obitelj i tako se razvila ta duhovna glazba koja je za mene način na koji na funkcioniram.
U kolovozu 2021. godine sudjelovala si na Festivalu kršćanske glazbe u poljskom marijanskom svetištu Jasna Gora. Izvela si pjesmu Vjerujem i odnijela prvu nagradu i čestitamo na tome. Kakav je doživljaj sudjelovati na jednom festivalu na kojem se okupi i do sto tisuća ljudi.
Hvala puno na čestitkama. To je isto nezaboravan doživljaj. Baš su me na jednom intervjuu pitali da usporedim što mi je bolje. Mislim, ovo tu su moji ljudi koje znam, ali bilo je produkcijski nevjerojatno. To su organizatori koji rade Euroviziju. Princip je bio sličan. Došle su različite države, ljudi iz Amerike, Kolumbije, Španjolske, Švedske i bila je tamo i jedna mala Hrvatska, odnosno ja sam ju predstavila. To mi je baš bila čast i, evo, pobijedili smo. Bilo je nevjerojatno.
Kroz razgovor s ljudima iz većih država, shvatila sam koliko je ta glazba kod nas jako razvijena. Mi smo od svih njih najmanja država, gledajući geografski i sl., ali smo na tom području baš jaki. Mislim da je taj Maksimir jedan veliki dokaz toga, kao i crkve koje su sve punije. Tako da, baš mi je bila čast biti dio tog jednog velikog projekta, kako se kaže, jednog velikog duhovnog proljeća koje se događa. Tako da, predivno.
Kada sebe vidiš u budućnosti, vidiš li se u ekonomiji ili bi malo jače zagrizla u duhovnu glazbu?
To je jako dobro pitanje koje si i ja vrlo često postavljam jer sam osoba koja u svemu voli biti sto posto. Dakle, ne volim biti na pola tu pa na pola tamo. Ja sam dosta mlada krenula i u poslovni svijet i na duhovnu scenu, općenito u glazbu. Kroz to naučiš nešto. Naučiš što je važno, a što nije. Ja se učim ne živcirati se oko nekih stvari. Kako odrasteš i sve, naučiš se organizirati. Mislim da je to jako potrebno. Tako da, mislim da je uz dobru organizaciju moguće i jedno i drugo.
Vjerujem da će biti faza kada će možda jedno malo više prevladavati. Što se tiče posla i tu ću dati 100 %, ali ono gdje ću ja dati svoje da je glazba. Ona će uvijek biti moja ljubav i mislim da ću uvijek snimati i pjevati na koncertima, baviti se time jer je to nešto što mene zaista ispunjava. Mislim da kroz to mogu biti kvalitetnija i u drugim stvarima, tako da ćemo vidjeti kako će to ići. Za sada je išlo dobro.
Kada smo kod snimanja, tko ti je najveća podrška na tvom putu izvođenja glazbe? Koliko je to izazovno, s obzirom na to da tu govorimo o pjevanju i na vjenčanjima, koncertima, o odlascima na razne lokacije u Hrvatskoj zbog snimanja spota i sl.?
Što se tiče podrške, to je naravno obitelj, s tim da imam dvije obitelji. Doma imam mamu i sestru, a druga mi je obitelj moja zajednica koja me zaista podržava u tome. Podrška su mi prijatelji koji me prate i oni koji su tu u tim stresnim situacijama. Prije koncerata i vjenčanja se zna dogoditi da baš bude stresno. Ono, isključi ti se automobil, zaboraviš nešto i sl. Tu oni upadaju, pomažu i podržavaju. Kod snimanja spotova isto.
Velika su podrška i to baš jako puno znači. Pogotovo kada se baviš nečim što ti je baš važno i onda kada vidiš da tvoji ljudi to cijene i uživaju u tome, mislim da je to jako velika stvar. Tako da, imam ekipu na koju sam jako ponosna i zahvalna što ih imam i što postoje.
Spomenuli smo i Švicarsku. Tamo si godinama živjela. Jedan od tvojih planova je sigurno ostati u Hrvatskoj. Što bi poručila mladima koji zbog financijske nesigurnosti žele otići izvan Hrvatske?
Najprije ću reći da ih razumijem, u smislu da nećemo napasti nikoga. Ja sam gore rođena, odrasla, živjela, išla u gimnaziju i sve. Nekad se i tijekom godišnjeg vratim gore da vidim prijatelje koji su često ljubomorni i kažu mi da i oni žele ovdje doći živjeti. Ja im kažem da dođu. To je i njima izlazak iz komforne zone.
Na prvu, Švicarska nudi puno toga. Mislim da je jako važno vidjeti što je tebi kao osobi prioritet. Ako su vam jako važne određene brojke na računu, onda možda i je to za tebe, ali ako si tip osobe koji voli život, koji voli upoznavati nove ljude, zezati se i raditi… Život je jedan. Posao je važan. Obitelj je važna. Prijatelji su važni. Ali, važan je i balans.
Mislim da je taj balans puno zdraviji u Hrvatskoj, nego što je to gore. Gore je 80 % posao. Jednostavno nema područja u kojem ti možeš razvijati te druge stvari. Jednostavno ljudi tamo nisu skloni tome, a ovdje jesu. Ovdje sretneš nekoga, nisi ga ni upoznao kako treba, a možeš lijepo razgovarati s njim, otvoren si i imaš prilike.
Što se tiče glazbe, pogotovo duhovne glazbe, to tamo nije razvijeno. U Hrvatskoj kad želiš, možeš. Baš smo jučer razgovarali o tome kako je dobro što Hrvatska nekada kaska za nekim stvarima. Ti uvijek možeš biti prvi. Vidjeti nešto negdje, doći i biti prvi. Ovdje se stvarno možeš razvijati. Tako da, mladi pozivam vas da malo stanete, pogledate oko sebe i vidite što sve imate jer Hrvatska ima stvarno puno toga.
Treba shvatiti da trava stvarno nije zelenija na drugoj strani. Odi tamo, pogledaj, odi na razmjenu. Tome to i služi, da odeš i vidiš kako je drugdje, ali opet da shvatiš da je doma najljepše. Mislim da je Hrvatska i onima koji nisu tu rođeni, poput mene, ali i ljudi koji nemaju veze s Hrvatskom, da im nudi taj osjećaj pripadnosti i mislim da je to jako važno za bilo kakav razvoj – poslovni, obiteljski, ljudski. Tako da, mislim da je Hrvatska super.
S ovom porukom došli smo do samoga kraja. Želimo ti svu sreću na tvojem putu, i u menadžmentu i u izvođenju glazbe te da ti budeš svoja na svome, da budeš sto posto u onome što odabereš. Hvala ti na sudjelovanju.
Hvala od srca. Sve najbolje i veliki pozdrav slušateljima.
Do sljedeće emisije, lijep pozdrav.
Razgovarala: Petra Begović
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
