Podcast možete poslušati na poveznici.
Poštovani slušatelji, dobro došli u još jedan podcast. Danas ćemo razgovarati o tome koliko je rad tijekom studija važan za stjecanje iskustva i pronalazak prvog posla. Znamo da je rad preko studentskih ugovora jedna od mogućnosti koja se mladima pruža tijekom studija. Mnogi se mladi odlučuju za paralelno studiranje i rad zbog egzistencijalnih potreba ili zbog prikupljanja iskustva za kasnije lakše zapošljavanje. Danas ćemo razgovarati o tome koliko to utječe na kvalitetu studiranja i na kasnije zapošljavanje. Kao pravog gosta za ovu temu imamo jednog studenta i zaposlenika Jakova Tolića.
Dobar dan. Drago mi je.
Jakove, možeš li se za početak predstaviti da slušatelji čuju nešto o tebi?
Ja sam Jakov Tolić i imam 26 godina. Dolazim iz Imotskog i u Splitu studiram Turistički menadžment, smjer Hotelijerstvo, a u slobodno sam vrijeme i nogometni sudac.
Puno hobija, a osim toga i, koliko znam, radiš. Gdje radiš?
Tako je, radim. Trenutno konobarim. Izvanredni sam student na mojem fakultetu i nemam nekog praznog hoda. Konobarit ću još neko vrijeme, dok ne obranim diplomski rad pa ćemo vidjeti za dalje.
Doći ćemo do tih pitanja. Za sam početak, rekao si da studiraš turizam i hotelijerstvo. Možeš li opisati svoj studij i dati neki razlog zašto si upisao taj studij?
Kao što sam naziva kaže, radi se o turizmu. Znamo kako je to grana koje je danas baš jaka i koja se iz godine u godinu sve više razvija, tako da je sama po sebi dosta dinamična. Stalno su nove potražnje, nove prilike i nije monotono. Smatram da tu mogu dosta toga ostvariti jer sam dosta svestrana osoba, tako da ćemo vidjeti kakve će mi se šanse tu pružiti. Sada idem prema tome.
Jesi li se prije upisa studija raspitivao o tome kakve su mogućnosti
zapošljavanja s tom strukom?
Prvo sam bio na PMF-u na Informatici, to je bila moja prva ljubav. Tada sam krenuo raditi sezone od šestog do devetog mjeseca. Zbog izgubljenih uvjeta morao sam upisati drugi fakultet, ali baš sam na toj sezoni shvatio koliko je turizam moj smjer. Taj kontakt s ljudima mi je činio da svaki dan, kako se kod nas kaže, idem s guštom na posao. Nisam se puno raspitivao i dogodilo se nekako spontano.
U jednoj od svojih emisija razgovarao sam s Ivanom Banović, koju ti možda poznaješ. S njom sam razgovarao o poteškoćama pronalaska posla u struci. Mi danas ne razgovaramo o tome, ali ona ima taj problem da se već neko vrijeme ne može zaposliti u struci. Ona je isto završila Turizam. Misliš li da ćeš ti imati nešto više sreće ili da tvoj smjer ima nešto veću potražnju za zaposlenicima?
Turizam sam po sebi nudi široki spektar poslova. Naravno da spletom okolnosti poznajem Banu. Ovim putem pozdrav Bani. Ona je jedna fantastična osoba. Problem je pronaći određene poslove. Sve ovisi o ambicijama osobe i tko što traži. Ja sam uvijek govorio kako bi za početak trebalo steći neko određeno iskustvo i penjati se polako do vrha. Nadam se da ću imati više sreće i da ću iskoristiti prilike koje mi se pružaju. Naravno da je tržište samo po sebi nepredvidivo, a time i poslovi. Sve ovisi o samim poslodavcima i kandidatima koji se prijavljuju za taj posao i naravno o konkurenciji jer i drugi traže posao u tim strukama.
Neću pitati je li važno jer naravno da je važno, ali koliko je važno imati samo iskustvo prije završetka fakulteta?
Smatram da je važno jer ako se zapošljavate u jednom velikom hotelskom lancu koji zahtjeva visoku razinu pripreme, ne mogu oni zaposliti nekoga bez iskustva i nadati se da će uspjeti. Smatram da postoji niz, pod navodnicima, manjih hotelskih lanaca koji mogu pružiti to početno iskustvo kako bismo se mogli izgraditi i doći do tog vrha. Tako da, smatram da je potrebno, ali ne i nužno.
Kako bi objasnio taj odnos potrebe i nužde?
Sve ono što piše na papiru ne mora značiti da je tako i u praksi. Na papiru sve može izgledati divno i krasno, ali ako osoba nema taj kontakt s gostima, s klijentelom, ako nema ni određeni kontakt sa samim zaposlenicima, ovisno koju funkciju obavlja, teško da može opstati u timu. Turizam je prvenstveno timski rad i ako jedan dio „stolice klima“, onda se cijela „stolica klima“. Tako da, osoba koja okuplja sve te „nogare stolice“ mora ih znati postaviti, staviti potplatu, malo ih izbrusiti kako bi sve moglo funkcionirati. Zato sam odmah rekao da bi bilo dobro imati neko iskustvo kako bismo mogli doći do neke funkcije koju ciljamo.
Smatraš li da je važno doći do bilo kakvo iskustva ili do konkretnog iskustva? Recimo, ti radiš kao konobar, ali to konobarenje nije u hotelu, dakle nije usko povezano s tvojom budućom strukom, ali si opet u kontaktu s ljudima. Smatraš li da je važno raditi nešto blizu te struke?
Čisto da naglasim, ja jesam radio i u hotelima. Sada sam trenutno u kafiću. Smatram da je važno. Zašto? Zato što dolazi do nepredvidivih situacija s gostima. Kao što znamo, turizam se najviše bazira oko ljudi i na odnos s ljudima. Svaki je posao kontakt s ljudima, a osobito turizam. Kroz kafić prolaze različiti tipovi ljudi, različitih karakteristika. Zna se reći za konobare da su psihijatri jer moramo biti sve. Tako da, ako se ne može pronaći posao u struci, treba se nešto naći jer se tako uči funkcionirati s gostima i raditi u timu, što je najvažnije. Ne možemo se nadati da ćemo funkcionirati u timu, ako nikada nismo bili dio nekog tima.
Onda možemo zaključiti i poslati poruku studentima da je dobro raditi bilo što, kako bi se steklo određeno radno iskustvo i kada jednog dana budu slali životopis da mogu reći da su barem radili s ljudima, možda ne u hotelu, što se tiče tvoje struke, ali u nekom drugom ugostiteljskom objektu, što je poprilično slično.
sada bih se okrenuo temi nužnosti paralelnog studiranja i rada studenata. Dakle, osim što će taj rad biti od koristi i u budućnosti, imat će radno iskustvo, što misliš koliko mladi danas moraju studirati i raditi paralelno? Koliko je to nužno? Možeš reći iz svojega iskustva. Radiš li ti iz korisnosti, zbog nekog iskustva ili nešto drugo?
Teško je općenito govoriti jer je svaka situacija sama po sebi specifična. Uvijek je nezahvalno govoriti u ime drugih jer jedino znamo kako je nama samima. Naravno da postoje različiti tipovi studenata. Neki su skromnijeg imovinskog stanja, a neki imućnijeg. Ako uzmemo današnje prilike, vidimo da su sve cijene otišle gore. Ja bih odgovorio da sve ovisi o mogućnostima jer koliko je potrebno raditi, toliko je potrebno i studirati.
Logično bi bilo da osoba ne bi trebala raditi dok studira kako bi se mogla posvetiti studiranju. Zašto to sada govorim? Zato što kada osoba paralelno studira i radi može doći do kolizija. Upadne se u taj jedan ritam iz kojega je teško isplivati – raditi, studirati, raditi, studirati. Dođe do tog jednog zamora i to je stvarno teško. Lakše dođe do dekoncentracije prilikom učenja i sl.
Je li tebe rad uz studij više ometao sada ili prije?
Ja sam dosta svestrana osoba i to me možda najviše koštalo jer sam ja uz rad i studij bio i član zajednica kao što su Frama i Nadzemlje. Dosta sam volontirao. To je uz studij i rad bilo dosta teško povezati, ali nekako sam uspio. Došao sam do samog kraja studija. Ostala je još ta jedna završna stepenica.
Sigurno da me je to vodilo do te neke rastresenosti jer se želiš svemu posvetiti, a ne možeš se svemu posvetiti. Treba znati koliko se dati u nešto da bi se ispunio određeni cilj kako bi se kasnije mogao davati još više. Tako da me je sigurno koštalo, ali me i naučilo nečemu novome.
Vratio bih se sada na onaj dio kada si rekao da bi bilo idealno kada studenti ne bi morali raditi. To ovisi o mogućnostima. Ti sam dolaziš iz Imotskoga i nemaš mogućnost svaki dan putovati, pogotovo zbog cijena goriva, već moraš stanovati u Splitu. Koliko je tebi kao studentu teško opstati bez financijske potpore, bilo svojih roditelja, bilo da tu financijsku potporu zaradiš sam svojim radom?
Ja sam i počeo raditi jer sam htio steći svoj vlastiti novac s kojim bih mogao raspolagati, kako bi mojim roditeljima bilo lakše u budućnosti. Da naglasim, moji su roditelji u početku bili za to da ne radim, ali sam svojom upornošću uspio to izgurati.
Kao što si spomenuo, naravno da je teško svaki dan putovati iz Imotskog u Split, tako da sam ja ovdje podstanar. Uvijek se može nešto uštedjeti i izvući. Uz to što radim, kao što sam spomenuo, nogometni sam sudac, pa zaradim i nešto dodatno. Tako da, može se. Zahtjeva dosta energije i dosta volje, ali može se.
Poštuju li poslodavci studente kao zaposlenike? Daju li im dovoljnu plaću i gledaju li ih kao da su studenti bez iskustva koje će iskoristiti? Poštuju li studentske ispite kada studenti mogu raditi u manjem obujmu?
Svaka je situacija specifična i nezahvalno je govoriti u globalu. Naravno da ima i ovakvih i onakvih. Smatram da država sve više pomaže i po pitanju stipendija i po pitanju stavki u studentskim ugovorima. Jedino bih rekao da je minus što rad preko studentskog ugovora ne ide u radni staž. Volio bih da se to možda promijeni, ali što se tiče ostalog mislim da država dosta radi.
Što se tiče konkretno poslodavaca, ja sam imao tu sreću da sam sa svakim poslodavcem mogao do kraja iskomunicirati kada su mi ispiti, kada mi nešto treba i stvarno su svi bili susretljivi. Ne znam je li to zato što ja imam taj neki odnos prema radu u kojem se dajem do kraja i maksimalno i uvijek sam bio zahvalan radnik pa su mi oni možda izlazili u susret.
Moram pohvaliti i profesore s mojeg fakulteta koji su mi također izlazili u susret s ispitnim rokovima. Ako bih bio spriječen zbog posla, oni bi mi dali neki novi datum ili nešto drugo gdje bih ja pred svjedocima odgovarao i sl. Tako da, moje je iskustvo tu pozitivno i od strane poslodavaca i od strane fakulteta. Ipak, kao što sam rekao, svaka je situacija specifična i vjerujem da postoji i jedna, i druga, i treća strana.
Možda je onda ovo poziv da se svi dođu zaposliti u istu firmu, u isti
ugostiteljski objekt i da odu na isti studij, ali nećemo ništa promovirati. Nije ni vrijeme ni mjesto. Za sam kraj, kakvu bi poruku da mladima koji paralelno studiraju i rade i koji se možda boje hoće li nakon studija pronaći posao u svojoj struci?
Moja bi poruka bila ta da rade ono što žele. Znam da je to nekada nemoguće i da su razne mogućnosti i nemogućnosti, ali svaki se posao i svako se iskustvo isplati. Najvažnije je da gledate onu pozitivnu stranu. Trenutno ste tu gdje jeste, trenutno radim to što radim i trenutno mi je situacija takva kakva je.
Ako gledamo negativno, sve će nam biti tlaka i ništa nam se neće dati, ništa nam neće imati smisla. Teško ćete s negativnim razmišljanjem išta postići. Sabotirat ćete sami sebe i ono što vam se nudi – možda neka divna prijateljstva, neko iskustvo, neki kontakt za dalje – sve to možete propustiti ako ne uživate u tom trenutku.
Možda je naporno, možda je lagano, ali bitno je uživati. Svaka upornost i svaki taj osjećaj i svaki ta napor će se kada – tada isplatiti. Smatram da se ne bismo trebali propitkivati, već krenuti, vidjeti kakve ćete karte dobiti i odigrati najbolju „trešetu“ što možete.
Hvala ti Jakove. Dragi slušatelji, nadam se da vam je ova epizoda, ovaj podcast u ljetnim vrućim danima uspio zasladiti vaše probleme. Pozdravljamo vas do sljedećeg mjeseca. Doviđenja!
Razgovarao: Darko Rapić
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
