Podcast možete poslušati na poveznici.
Poštovani slušatelji, dobar vam dan. Moje ime je Matej Sunara. Narednih petnaestak minuta razgovarat ćemo o poduzetnim studentima. Može li se u isto vrijeme biti odličan student i stipendist za izvrsnost, ali imati i visoke poduzetničke ambicije?
Današnji je gost student 3. godine FESB-a, smjer računarstvo. Rodom je iz Drniša. Ima 21 godinu i strastveni je prenositelj znanja mlađima od sebe. Iako je student, svijet poduzetništva nije mu stran. Uživa u pub kvizovima, pikadu i istraživanju digitalnog svijeta i svijeta novih medija. On je Ivan Tomić. Ivane, dobrodošao u naš podcast.
Lijep pozdrav svim slušateljima. Još jednom hvala na pozivu i prilici da kažem nešto što možda neke ljude može zanimati.
Sigurno će ih zanimati. Studentska je populacija ogromna. U Splitu studira 20 tisuća ljudi, tako da ima tko za slušati. Za početak, student si 3. godine FESB-a, smjer računarstvo. Zašto baš FESB i zašto baš računarstvo?
Otkad znam za sebe, uvijek sam se volio igrati malo sa strujom, malo s računalima. U vrijeme kada sam bio jako mal, tada računala ni nisu bila tako aktualna po kućama, ali kada smo nabavili prvo računalo odmah sam se zaljubio u njega. Obično ljudi odmah spoje i upale računalo, a prva stvar koju sam ja napravio je ta da sam ga rastavio.
Tako da je sve krenulo od toga i onda sam se kroz godine sve više upletao u taj neki svijet programiranja, dizajna, igrica, slušanja glazbe i toga svega. Tako da, nakon završene srednje škole, najlogičniji smjer bilo je računarstvo i što se tiče područja interesa i budućeg zapošljavanja. FESB se onda nametnuo kao najlogičniji izbor za studiranje.
Odličan si student i stipendist. Koju stipendiju primaš? Kako si došao do nje?
Ovo je već 2. godina kako primam STEM stipendiju. Dakle, riječ je o državnoj stipendiji koju Ministarstvo samo sređuje. Nema nikakvih prijavnica, papirologije i sl. Država izdvoji postotak najboljih studenata iz STEM područja, dakle medicina, računarstvo, elektrotehnika i sl. Studenti se sami stipendiraju s, rekao bih, najvećom stipendijom u državi što postoji.
To je jako dobra stvar od države, što je prepoznala ta neka područja interesa i to ne samo za mlade i državu, nego za cijeli svijet i za budućnost. To im je dobra strategija i nadam se da će se broj takvih stipendija u budućnosti sve više povećavati i da će se sve više ljudi koji studiraju STEM područja biti svjesno da im država „drži leđa“ i da će se nastaviti time baviti.
Super. Unatoč stipendiji nisi stao. Odlučili ste se, vi ekipa, tako mladi krenuti u privatni posao. O čemu je riječ?
Novaca nikada dosta. Tako da, kolika god ta stipendija bila uvijek treba još više novaca. Samim time što se moji interesi poklapaju s ovime, održavanjem nekakvih događaja, pub kvizova, konferencija, radionica i toga sve. U smislu da mi se nekako nameće produkcija, što se tiče održavanja slike, zvuka i sl. ili što se tiče javnog nastupa, govora, općenito komunikacija uživo da nije baš sve preko ekrana jer sami znamo da smo u zadnje 2 – 3 godine imali i previše komunikacije preko ekrana.
Nas smo se par studenata sa sličnim interesima odlučili pozabaviti s takvim stvarima s ciljem da udružimo sve studente, iako ne moraju to biti samo studenti. Udruživanje u smislu organiziranje događaja zanimljivih mlađoj populaciji, bilo to edukacije, radionice, pub kvizovi, večer društvenih igara, karaoke i sl.
Imamo opremu i više nego dovoljnu za takve stvari. Također, imamo i više nego dovoljno interesa za takve događaje, pogotovo zbog pandemije koja je mladima uskratila dosta toga što su prijašnje generacije mogle doživjeti u tim godinama kada najviše do izražaja dolazi upravo to društvo i društvo vršnjaka. Tako da, nama je cilj nekako nadoknaditi ono što smo propustili u zadnje dvije godine i sada to pokušavamo napraviti sa što većim „bumom“.
Nastojat ćemo okupiti većinu mladih iz Splita i okolice i naravno one koji su došli u Split studirati jer je to njima sada praktički mjesto življenja, dakle ljudima koji su iz drugih županija i drugih država. Cilj nam je da se možemo malo družiti, zabaviti i nešto naučiti, da nije sve samo studiranje i druženje preko ekrana.
Sada imate i firmu. Kako vas ljudi gledaju kada dođe mlada ekipa koja već ima firmu, studenti su i nude usluge produkcije, što je jako ozbiljan posao? Tu treba puno znanja, vještina i odgovornosti i sad dođe vas 5 – 6, studenata FESB-a koji će streamati konferenciju s 12 kamera, raditi live prijenos i sl. Kako vas gledaju?
Imamo 2 vrste reakcija. Jedna je reakcija oduševljenja jer ih začudi kako se netko tako mlad može baviti tako nečim, a nekim ljudima možete vidjeti po reakcijama da im se zacrni pred očima kada vide tko im dolazi. Ipak, ono što je objema skupinama zajedničko jest to da se nakon tog događaja, koji god on bio, vidi se zadovoljstvo i svjesnost da iako smo mi mladi i životno neiskusni, što se tiče broja godina života, odradimo posao na visokoj razini. Čak i višoj no što bi neki s višegodišnjim iskustvom to napravili.
To je većinom zbog toga što smo još mladi, željni dokazivanja i još uvijek radimo sa strašću ono čime se bavimo, a ne kao oni kojima već dojadi raditi jednu te istu stvar. Mi svaki novi događaj shvatimo kao novi izazov koji želimo ispuniti najbolje moguće, koliko god nam to mogućnosti dopuštaju.
Koliko ti je fakultet pomogao u ove 3 godine u plasiranju na tržište? Koliko pomažu ta znanja stečena na fakultetu?
Studij računarstva ima veliku ulogu u svim stvarima kojima se bavimo, baš zbog tog imena računarstvo. Ne nužno samo programiranje, koje je na kraju krajeva samo jedan od aspekata računarstva. Dakle, što se tiče i teorijskih znanja koje sam dobio na fakultetu o recimo bazama podataka, računalnim mrežama i sl. To se sve lako primijeni u ovakvim stvarima.
Puno je lakše na taj se način natjerati učiti kada si svjestan da će ti kroz par dana, tjedana, mjeseci te stvari, koje ti se na početku čine da ih samo moraš naučiti na pamet, kad primijetiš da su to stvari koje moraš kasnije znati i primijeniti u stvarnosti i pravom životu. Baš ste zbog toga natjera ne da si samo bolji u tome što radiš, već da si i bolji student jer onda učiš s razumijevanjem i željom da nešto naučiš, a ne samo naučiti napamet za neki ispit i dobiti neku ocjenu i ići dalje, zaboraviti sve što se učilo iz tog predmeta.
Imaš li neki kolegij ili nekog profesora koji ti se baš urezao u sjećanje da vam je pomogao u vašem cilju?
Stvar kod trenutnog programa, ne samo na FESB-u, već općenito je to što nisu baš modernizirani. Ne pokrivaju moderne dijelove iz aspekta znanosti, tehnologije ili bilo čega drugoga. Još uvijek ima dosta stvari koje su napravljene kao iz prošlog stoljeća. Cijelom tom programu treba hitna reforma.
Ipak, ne mogu reći da je bilo sve negativno. Imali smo dosta kolegija koji su se odnosili na neki praktičnu primjenu znanja. Dakle, ako znaš nešto o tome kako funkcionira elektron i proton u žici, kasnije se koristi to znanje u spajanju žica i sl. Tako da, nije sve samo učenje na pamet i crtanje po papiru.
Također, ima dosta profesora na fakultetu koji su se iznimno potrudili pa čak i za one predmete za koje su svjesni da studenti nisu baš zainteresirani, trudili su se dati sve od sebe i približiti studentima to gradivo što je bliže moguće. To je vjerojatno bilo u nadi da će netko nešto od toga zapamtiti i iskoristiti.
Izdvojio bih svog sadašnjeg mentora Duju Čoku koji se ne bavi samo predavanjima na fakultetu, kako to obično bude, nego je već internacionalno poznat znanstvenik u svojem području elektrotehnike. Moj rad uključuje i elektroniku i računarstvo jer se ne volim zadržavati na jednom području, već želim skupiti što više znanja. Zbog toga sam mislio da bi bilo dobro uzeti njega za mentora jer taj dio elektronike nije pretjerano zastupljen na mojem smjeru, baš zbog toga što to nije naše područje. Prošli smo neke osnove i profesor je to odlično objasnio. Čak je i meni bilo zanimljivo koji nisam baš za elektroniku. Do prije par godina nisam uopće bio upoznat niti s pojmom, a on mi je otkrio jedan potpuno novi svijet tehnologije koji sam spreman malo dublje istražiti.
Kako si naučio rukovati opremom koju koristiš sada – miksete, mikrofoni, kamere? To je jako skupa oprema, a o tome se baš i ne uči na fakultetu.
Tako je. To je jedan aspekt tehnologije koji uopće nije pokriven i to ne samo na FESB-u, nego mislim da čak na niti jednom fakultetu u Splitu nije pokriven. Učili smo tako da dođemo, uštekamo, probamo i vidimo radi li. Dakle, bez nekakve velike mudrosti. Pokušavaš sve dok ne proradi i onda možeš ići spavati sretan tu večer.
Naučili smo se na način da otprilike znamo kako stvari funkcioniraju, a ako zapnemo pogledali bismo neki video ili dokumentaciju, iako to nitko ne gleda toliko često. Na kraju krajeva, uvijek je netko nešto znao napraviti pa pogledaš od te osobe i znaš za idući put. Tako smo učili jedni druge.
Svatko se nečemu naučio i onda kada se to sve spoji dobijete jednu osobu koja sve to zna sama praktički napraviti, samo kroz 4 ruke. Tako da, jedni drugima prenosimo znanje i mislim da je to super stvar, da nije da samo jedna osoba sve zna, a druga ništa, već jedni druge nadopunjujemo i onda skupa napredujemo. Onda s vremenom uzimamo sve kompleksnije i skuplje stvari za snimanje glasa, videa i sl.
Kako stižeš uklopiti studentske obveze i posao?
Jako je teško kombinirati te 2 stvari jer fakultet sam po sebi zahtjeva dosta vremena, a isto tako i posao u nekom trenutku. Jednostavno se žonglira. Ako se ne mogu uhvatiti posla zbog fakulteta, stavim fakultet na 1. mjesto, a ako mogu preživjeti da ne odem na koje predavanje, onda odradim na poslu što treba.
U svakom slučaju, često mi se dogodi da mi dan traje 20 sati, pa onda pati spavanje. Ipak, te situacije postaju sve rjeđe kako sam se navikao na taj način funkcioniranja i kako sam naučio iskoristiti vrijeme maksimalno moguće, a i samim time što studiram već par godina pa nije ista stvar kao kad si brucoš i ne znaš što te očekuje na ispitu. Sad već znam kako se pripremiti, koje su stvari važne, a koje nisu. Ista je stvar i za posao. One stvari koje bi mi prije oduzele 2 sata, sada mi oduzmu pola sata. Tako da, vrijeme se nekako nadopunjuje.
Radiš 20 sati s 21 godinom. Ti ćeš nakon završetka fakulteta odmah u penziju.
Nije mi takav plan za sada. Svjesni smo da nam je ovo dobra praksa dok smo još u stanju ovako raditi. Želimo izgurati što je više moguće. Uvijek radimo više da ostavimo što manje stvari za idući tjedan. Ljudi kažu da što ne moraš danas da ostaviš za sutra. Mi radimo upravo suprotno i nadam se da će to sutra napokon doći.
Produkcija ti je draga. Sadašnji ti je posao drag, ali želja ti je raditi u edukaciji mladih. Tehnički, to već radiš u Centru izvrsnosti pa možemo malo o tome. U Centru izvrsnosti radiš kao predavač. Što predaješ?
Centar izvrsnosti je institucija Splitsko-dalmatinske županije koja je pokrenuta s ciljem prepoznavanja i daljnjeg usavršavanja nadarene djece na području Splitsko-dalmatinske županije. Centar pokriva raznolika područja, od znanosti kao što su matematika, fizika i sl. pa sve do, meni zanimljivih, informatike, novih tehnologija i multimedije jezika.
Ove sam godine sudjelovao kao predavač za mlade u području web developmenta. Dakle, nešto osnovno o izradi web stranica, HTLM, CSS, nešto malo interakcije s JavaScript i sl. Bilo mi je jako drago što su se ove godine odlučili raditi na malo drugačiji način. Nije više kao škola broj 2, kao da djeca vikendom idu u još jednu školu, već smo to radili na malo dinamičniji način. Na kraju godine svaka je grupa imala zadatak kreirati projekt koji je bio predstavljen na projektnom danu Centra izvrsnosti, koji se održao prije nekoliko dana u zgradi 3. gimnazije. Djeca su bila zadovoljna.
Koji je to uzrast?
Centar izvrsnosti pokriva uzraste od malo starije osnovne škole, dakle 7 – 8 razred pa sve do kraja srednje škole, odnosno sve do maturanata. Moja je grupa bila mješovita i to se pokazalo kao jedan izazov jer istu stvar moraš objasniti djeci koja imaju 13 i djeci koja imaju 18 godina. 5 godina nije velika razlika kada netko ima 50, a netko 55 godina, ali kada je riječ o djeci s 13 i 18 godina, to je onda već velika razlika od 3 ili 4 generacije između.
Stvarno smo se potrudili. Nastojali smo izvući maksimalno iz svake generacije. Mislim da smo to na kraju uspjeli i da je svatko od njih, naravno ovisno o mogućnostima što se tiče vremena i ostaloga jer ni njima nije lako izdvojiti cijeli dan za takve nekakve stvari, mislim da su izašli s jako puno toga naučenog i to ne samo iz web developmenta. Povezali smo se s njima na nekoj bliskoj razini jer nismo htjeli imati taj klasični odnos profesor – učenik. Dakle, nije bilo onog oslovljavanja na Vi, nego smo svi jednaki, svi smo na ti.
Pokrivali smo čak i neka područja koja nisu direktno vezana za temu koju nam je predstavljena, baš zbog toga da im proširimo interese i vidike, da im pokažemo kako funkcionira biti student, kako funkcionira Internet i sl. To smo im sve pokazivali da vide koliko toga ima izvan onoga što se njih uči u školi i da to nije samo mrtvo slovo na papiru, nego smo im demonstrirali sve te neke stvari.
Oni su na kraju kroz onaj projekt morali demonstrirati vlastita znanja i vještine koje su stekli. To su izradili na odličan način i moram priznati da sam jako ponosan na njih sve to što su napravili. Nadam se da će se Centar izvrsnosti kroz idućih par godina razviti na još višoj razini, pokriti još više područja i da će još više djece biti educirano.
Čim spominješ idućih par godina, znači želiš i dalje ostati u edukaciji i prenositi mladima znanje?
Tako je. Ne samo nužno kroz Centar izvrsnosti. Imamo neke planove pokrenuti edukacije, ne samo za mlade tog uzrasta, nego i za studente i malo starije osobe, bilo to iz poduzetništva, produkcije, marketinga i sl. To su područja koja se ne pokrivaju klasičnim znanjem, a za njih uvijek postoji relativno velik interes.
Netko se možda ne probudi s tim interesom da bi želio naučiti kako funkcionira kamera, ali ako im se pruži prilika, poprilično velik broj ljudi bude zainteresiran naučiti nešto više o tome. Svi smo okruženi tehnologijom. Svatko od nas u džepu ima barem 3 – 4 kamere. Mislim da se svatko želi što boljim pokazati u tom digitalnom svijetu koji nas sada okružuju, bilo to vezano za društvene mreže ili sada popularni metavers.
Mislim da će interes za takve tehnologije sve više rasti, a mi bismo voljeli biti jedni od prvih koji će ljudima pružiti znanja iz toga. S obzirom na to da se ne možemo oslanjati samo na fakultetsko i srednjoškolsko znanje jer je tu vrijeme ograničeno i neke stvari koje se moraju pokriti imaju prednost nad ovim, mislim da postoji tržište za takve stvari i nadam se da ćemo uspjeti u našem planu.
Što će biti s produkcijom koju sada ozbiljno radite? Hoće li to sada stati ili će se nastaviti paralelno s ovim edukacijama?
Ja bih rekao da smo mi trenutno u autu bez retrovizora i bez kočnica. Idemo samo naprijed i ne gledamo nazad. Uzimamo sve veće i kompleksnije stvari za odraditi. Nastojimo pokriti što veći mogući broj zainteresiranih ljudi za naše stvari, bilo to mladi, poduzetnici, djeca, mješovite skupine ili bilo tko drugi. Mislim da imamo još puno potencijala. Ima tu još puno stvari koje bismo htjeli odraditi sa svime time. Nebo je granica pa ćemo vidjeti.
Ivane, hvala ti što si bio gost našeg podcasta.
Hvala lijepa i pozdrav svim slušateljima.
Bio je to Ivan Tomić. Čuli ste što sve jedan student može napraviti uz dovoljno ambicije i truda. Slijedite njegov primjer ako ne želite spavati mnogo, a mi se čujemo opet za mjesec dana. Zdravi i poduzetni bili.
Razgovarao: Matej Sunara
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
