Podcast možete poslušati na poveznici.
Cijenjene slušateljice i poštovani slušatelji, dobro došli u novi podcast. Moje je ime Gabrijel Orečić, a danas su sa mnom Ivan Majstorić i Domagoj Dalbello. Gospodo, dobar dan i dobro došli u novi podcast.
Ivan Majstorić:
Dobar dan i hvala na pozivu.
Domagoj Dalbello:
Dobar dan Vama i slušateljima.
Za početak, molim vas da nam se ukratko predstavite. Odakle dolazite i čime se konkretno bavite?
Ivan Majstorić:
Lijep pozdrav slušateljima i slušateljicama. Ja sam Ivan Majstorić. Rođen sam u Slavonskom Brodu, a zadnjih 6 godina živim u Zagrebu. Po struci sam magistar geografije i prvostupnik ekonomije. Trenutno sam zaposlen na projektu Svjetskoga saveza mladih Hrvatska, koji nosi naziv „Mreža 2050 - Demografija, od izazova do odgovora“.
Domagoj Dalbello:
Ja sam Domagoj Dalbello i iz Zagreba sam. Po struci sam magistar psihologije. Doktorand sam sociologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. U slobodno vrijeme volontiram u Svjetskome savezu mladih Hrvatska.
Vi ste nedavno predstavili rezultate svojeg, usudio bih se reći, opsežnog istraživanja koje nosi naziv „Motivacija mladih za migracijom i zasnivanjem obitelji“. Vi ste kroz to istraživanje pokušali preciznije detektirati zašto se mladi iseljavaju iz Lijepe Naše. Jesu li vas rezultati istraživanja iznenadili i do kojih ste zaključaka došli? Domagoj, Vi možete prvi.
Domagoj Dalbello:
Rezultati me nisu pretjerano iznenadili jer su većinom bili u skladu s dosadašnjim istraživanjima ili teorijskim podlogama. Proveli smo istraživanje na prigodnom uzorku od 660 mladih ispitanika iz cijele Hrvatske. U samom smo istraživanju nastojali ispitati motivaciju mladih za iseljavanjem i zasnivanjem obitelji, odnosno nastojali smo ispitati koji su to ekonomski, društveni, osobni i svi ostali čimbenici koji su povezani s time žele li mladi iseliti, u kojoj mjeri žele iseliti te koja je njihova željena veličina obitelji, odnosno koliko bi djece željeli imati.
Kada je riječ o rezultatima vezanima za iseljavanje, istraživanje je pokazalo da gotovo polovina mladih povremeno ili često razmišlja o odlasku iz Hrvatske. Pri tome smo ih pitali u kojoj mjeri, odnosno na skali od 1 do 10 žele otići iz Hrvatske i koja je vjerojatnost da će otići. Oba su odgovora bila nešto iznad 4, što znači da su mladi relativno podijeljeni oko želje za odlaskom. U svakom slučaju, to nam ukazuje na to da mladi promišljaju o odlasku iz Hrvatske, da važu različite opcije i da imaju različite stavove o tome trebaju li otići ili ne trebaju otići iz Hrvatske te u skladu s time imaju i različite razloge za odlazak.
Kada je riječ o veličini obitelji, broj djece koji ispitani mladi žele imati u prosjeku je 2,4. To možemo smatrati ohrabrujućim podatkom. Naravno, važno je vidjeti zašto mladi često nemaju toliko djece koliko bi željeli. To bi bilo korisno u daljnjem kreiranju politika i prioriteta, kako bismo mogli omogućiti mladima da osnuju onolike obitelji kolike bi i sami željeli.
Kada je riječ o čimbenicima povezanima sa željom za iseljavanjem i osnivanjem obitelji, mi smo tu istraživali dosta toga, ali osvrnut ću se na nekoliko nalaza. Kada je riječ o političkoj participaciji, pokazalo se da mladi koji češće glasuju na izborima imaju manju želju za iseljavanjem. Oni koji su aktivniji u civilnom društvu u prosjeku žele imati više djece, ali u nešto kasnijoj dobi te manje žele iseljavati, što je pokazatelj da mladi imaju potrebu da ih se nešto pita, da imaju potrebu sudjelovati u javnom životu te da imaju potrebu za kreiranjem budućnosti u kojoj će i sami živjeti.
Vjerujem da ukoliko bismo im to omogućili, ukoliko bismo mlade uključili u aktivne političke procese da bi to moglo rezultirati manjom apatijom među mladima i manjom željom za iseljavanjem. Također, dobili smo nalaz da mladi koji su religiozniji i aktivniji u vjerskoj zajednici da u prosjeku žele imati više djece i manje iseljavati, što nam pokazuje da je vrijednosni aspekt bitan prilikom razmatranja ovog problema.
Domagoj, hvala lijepa. Istraživanje je zaista bilo opsežno. Sada će nam Ivan reći je li istraživanje bilo izazovno i nešto više o samoj srži problema.
Ivan Majstorić:
Prilikom istraživanja naišli smo, naravno, poteškoće. Uzrok toga je prigodni uzorak, odnosno provođenje istraživanja korištenjem društvenih mreža i elektroničke pošte. Polazeći od toga, bili smo svjesni da će nam biti otežano u kratkom roku prikupiti što veći broj ispitanika, a da on odgovara populaciji. Dakle, treba naglasiti da je to prigodni uzorak te da na temelju njega ne možemo donositi zaključke za cjelokupnu populaciju, odnosno za sve mlade u Hrvatskoj.
Htio bih još istaknuti kontekst samog istraživanja, odnosno razlog zašto smo ovo istraživanje uopće provodili. Svjetski savez mladih Hrvatska se već niz godina, otprilike 7 godina, bavi temama demografije, s naglaskom na iseljavanje mladih. U ovom vremenskom kontekstu pandemije koja je obilježila zadnje 2 godine i popisa stanovništva koji se provodio prošle godine, mi smo odlučili u tom trenutku, prije godinu dana, započeti tu inicijativu pripreme, a kasnije i provedbe istraživanja, ali ne samo s naglaskom na migraciju, nego i na ovaj drugi dio, koji je govorio Domagoj, zasnivanje obitelji.
Kako smo pripremali istraživanje? Treba istaknuti da su sudjelovali volonteri, odnosno naši članovi, njih desetak. Nakon što smo proveli istraživanje, predstavili smo ga 9. veljače, u velikoj dvorani Matice hrvatske.
Htio bih ovom prilikom istaknuti da su osim Domagoja i mene sudjelovali i doc. dr. sc. Marin Strmota s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i dr. sc. Sanja Klempić Bogadi s Instituta za migracije i narodnosti. Napravili smo velik medijski odjek, što nas iznimno veseli. To proizlazi iz toga što smo rezultate predstavili nakon što su objavljeni prvi rezultati popisa stanovništva, ali svjedoči i o kompleksnosti i dubini ove problematike koja se veže uz iseljavanje, pad nataliteta i porast mortaliteta.
Konkretno ste sada spomenuli medije i da ste bili medijski popraćeni. U tom kontekstu, u medijima često možemo vidjeti naslove o tome kako Hrvati dugo žive s roditeljima, da se mi kao nacija teško odvajamo od očinskog doma. Domagoj, možete li nam prokomentirati uzroke te pojave? Vjerojatno u toj pojavi ne moramo gledati samo lošu stranu. Kao i novčić, svaka pojava ima dvije strane.
Domagoj Dalbello:
U svakom slučaju, pitanje je vrlo kompleksno. Činjenica je da mladi u Hrvatskoj relativno dugo žive s roditeljima. Primjerice, u našem istraživanju pokazalo se da nešto više od polovice mladih živi s roditeljima. Oni koji su iselili to su učinili s 18 ili 19 godina, što se poklapa s odlaskom na studij. To je jedna od specifičnosti naše zemlje, što je vjerojatno povezano i s obiteljskom strukturom i s različitim načinom života koji je specifičan za naše podneblje, što sasvim sigurno ima i dobrih strana.
Vjerujem da kada se obitelji drže zajedno to može stvoriti dobar temelj za daljnji život i zasnivanje obitelji. Premda, naše je istraživanje pokazalo da oni koji se kasnije iseljavaju iz obitelji obično žele i kasnije zasnivati obitelj, tako da mladima ipak treba omogućiti rješavanje stambenog pitanja i dati im da se osamostale i samostalno osnuju svoje obitelji.
Što se tiče mladih i osamostaljenja, ovdje možemo dodati da je to vjerojatno vezano i uz financije. Koliko je među mladima prisutna ideja ili im je možda nametnuta od društva ili su to čuli od svojih roditelja da se bolje zaposliti u privatnom ili možda javnom sektoru? Gospodine Ivane, što biste Vi rekli o odnosu privatnog i javnog sektora u Republici Hrvatskoj?
Ivan Majstorić:
Rezultati našeg istraživanja pokazali su da mladi koji su zaposleni u privatnom sektoru da su skloniji razmišljati o iseljavanju ili se odvažiti na taj potez. Ja bih to objasnio i strukturno. Dakle, polazeći od sustava obilježja tih radnih mjesta, ali i od samih osoba koje rade na takvim radnim mjestima. Sama obilježja rada u javnom sektoru jamče stabilnost i sigurnost vezano za financije. Dakle, mogućnost rada na neodređeno i sve drugo što možemo planirati u ostatku života. Privatni sektor predstavlja sve ono suprotno. Izazovi koji se vežu uz karijeru, odnos s poslodavcem, nesigurni radni uvjeti, prekomjerni rad, što nije nužno u negativnom smislu.
Vezano za osobe koje rade u tom sektoru, moguće je da su mladi ili općenito osobe koje teže radu u javnom sektoru da žele određenu stabilnost i mirni obiteljski život, za razliku od mladih koji možda teže karijeri i imaju drugačije životne prioritete, pa su skloniji avanturama poput iseljavanja i života u drugoj zemlji. Tako da bih to svakako istaknuo. S jedne strane strukturna pitanja, a onda i nekakva pojedinačna iskustva, afinitete, prioriteti i sl.
Domagoj Dalbello:
U potpunosti se slažem s kolegom. Smatram da ta stabilnost posla zadovoljava čitav niz ljudskih potreba, što onda moguće da manje potiče ljude na iseljavanje. Također, naše je istraživanje pokazalo da je i zadovoljstvo poslom povezano s nižom vjerojatnošću da će netko iseliti. To znači da i u privatnom i u javnom sektoru trebamo mladima omogućiti balans između života i rada te im omogućiti sve druge radne uvjete koji će zadovoljiti njihove potrebe u ergonomskom i drugom smislu. Tako će mladi moći na poslu pronaći svoj identitet i kontakte koji su im potrebni, ali naravno i rješenje egzistencijalnog pitanja.
Vi ste se sada dotaknuli i nekih rješenja te problematike. Možete slobodno dodati još koje rješenje i ono što naše drage slušateljice i slušatelje sigurno zanima, a to su konkretni primjeri iz prakse. Što je sve mladima potrebno da bi se oni osjećali sigurno i da bi imali nekakvu perspektivu i budućnost te, na kraju krajeva, i nekakvu sigurnost kojom bi se pripomoglo demografskoj slici Hrvatske? Gospodine Ivane, možete Vi.
Ivan Majstorić:
Na početku bih istaknuo da gradovi, posebice veliki gradovi, nude mladima sve mogućnosti, kako profesionalno, tako i privatno. To je izravno u koliziji s planiranjem obitelji, dakle željenim brojem djece jer život u gradu donosi brojne izazove koje nemaju manji gradovi ili ruralna područja. Važne su javne politike svih vrsta i na svim razinama, počevši od nacionalne prema lokalnoj i od obrazovne u smislu usavršavanja tijekom obrazovanja i brže tranzicije. Dakle, zapošljavanja kada se završi škola ili studiji pa odgovarajuće zapošljavanje i u deficitarnim zanimanjima i bolje plaćenim dijelovima gospodarstva, a onda i ovaj dio boljih radnih uvjeta, ugovora na neodređeno, boljih plaća, poreznih politika te vezano uz to stambeno zbrinjavanje.
Pored javnih politika, istaknuo bih pozitivnu klimu gdje se cijeni svaka osoba, jedinstveni talenti, vještine i sposobnosti te osobe te cjelokupna klima koja je s jedne strane obiteljska, ljudska, zdrava prema mladima koji se žele ostvariti u Hrvatskoj, kako privatno kao roditelji, tako i profesionalno kao zaposlenici određenog sektora. S druge strane je i ta poduzetnička klima koja uzima čovjeka kao temeljni potencijal našeg društva, gospodarstva i politike te da, u konačnici, naša zemlja ovisi o ljudskom kapitalu i da bez ljudi nema ideja i inovacija, odnosno prosperiteta za dobro drugih.
Summa summarum svega što ste rekli je da tu ima puno područja, ali isto tako širok je i velik aspekt mogućnosti i djelovanja. Kao što ste rekli, važno je da politika razumije probleme mladih te da u skladu s time i djeluje. S obzirom na to da se bližimo kraju, a mogli bismo naširoko raspravljati o vašem istraživanju koje je zaista vrijedno, u kontekstu svega što ste rekli, uzimajući i probleme i potrebe, daleku budućnost, kakva je budućnost pred našim mladima? Znam da nismo neki prognostičari i da nitko ne može znati budućnosti, međutim statistike ne lažu. Imamo statistike i znamo koja su otprilike buduća kretanja. Što biste vi rekli? Domagoj, Vi možete započeti.
Domagoj Dalbello:
Naše je istraživanje detektiralo velik broj potencijalnih problema, ali otkrivanje svakog problema jest prvi korak prema rješenju. Vjerujem da na temelju svakog istraživačkog nalaza, ali i svakog iskustva koje proživljavamo možemo pronaći neki odgovor. Mislim da je to ključni recept. Mladi imaju svoje potrebe koje je nužno zadovoljiti.
Mladi imaju potrebu da ih se pita, čime zaista možemo smanjiti apatiju, dakle ako sudjeluju u političkim procesima. Mladi imaju potrebu za generativnošću, za stvaranjem, za poduzetnošću i različitim drugim načinima kroz koje se mogu ostvariti i izraziti. Vjerujem da ukoliko im se pruži prilika i ako sami nešto učine u tom smjeru, vjerujem da onda zaista neće biti problema u stvaranju uvjeta da mladi mogu ostati u Hrvatskoj, zasnovati obitelj i ostvariti sve svoje potencijale.
Ivane, što Vi kažete? Možete li se kratko nadovezati?
Ivan Majstorić:
Iako današnji mladi žive sasvim drukčije od svojih predaka, obrazovani su u vremenu demokracije i tržišnog gospodarstva, tako da tu definitivno vidim temelj za budući razvoj Hrvatske. Svjestan sam depopulacije, ona je neizbježna. Ukupna je populacija sve manja, što je posljedica ranijih demografskih, političkih i društvenih procesa, tako da je to neizbježno. Demografski su trendovi takvi, ali treba nastojati raditi na tome, počevši od samog sebe. Kako se šire negativni primjeri, tako se mogu širiti i pozitivni primjeri. Na temelju javnih politika i društvene klime možemo graditi bolje sutra i temelje za buduće generacije koje će živjeti i djelovati poslije nas.
Hvala lijepa na ovom konkretnom odgovoru. Što možemo očekivati od vas? Neko novo istraživanje koje bi pomoglo mladima? Imate li kakvih planova?
Domagoj Dalbello:
Svakako ćemo se nastaviti baviti i ovim tematikama. Svjetski savez mladih se već neko vrijeme bavi demografijom i drugim temama bitnima za mlade. Naravno da ćemo nastaviti s istraživačkim radom kako bismo nastavili doprinositi spoznajama o ovim temama.
Gospodine Domagoj i gospodine Ivane, hvala vam što ste bili gosti u mojem podcastu. Drage slušateljice i poštovani slušatelji, nadamo se da vam je ovo pomoglo. Pored svih onih negativnih stvari koje tište svakog mladog čovjeka u Hrvatskoj, uvijek postoje rješenja, a to su danas potvrdili i naši stručnjaci. S vama je bio Gabrijel Orečić. Do sljedećeg slušanja, lijep pozdrav.
Razgovarao: Gabrijel Orečić
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
