Vještine rješavanja problema, inicijativa i pouzdanost, te komunikacijske vještine, 'soft' su vještine mladih ljudi Inicijative privatnog sektora za mlade, projekta Hrvatske udruge poslodavaca i Europske banke za obnovu i razvoj pokrenutog u listopadu 2016. godine.
Kada je pokrenut, cilj projekta bio je u prvoj godini provedbe osigurati praksu za sto studenata, što je višestruko premašeno.
"U prvih osam mjeseci, do ljeta 2017. godine, 137 tvrtki koje su se uključile u Inicijativu osiguralo je preko 600 praksi za studente iz 40 obrazovnih ustanova, a brojka je rasla i dalje tijekom sljedećih godina provođenja projekta", rekla nam je Vali Marszalek, izvršna direktorica Global Compact Hrvatska, ujedno i voditeljica Ureda glavnog direktora HUP-a i savjetnica za održivi razvoj i Društveno odgovorno poslovanje.
Dodala je kako je Inicijativom privatnog sektora za mlade Hrvatska udruga poslodavaca željela podržati modernizaciju visokog obrazovanja i ojačati suradnju akademskog i poslovnog sektora.
U tu svrhu, u prvoj godini provođenja projekta pokrenut je portal inicijativazamlade.hup.hr, na kojoj su poslodavci objavljivali oglase za slobodna mjesta, targetirali željeni profil studenata prema traženim fakultetima, te primali prijave studenata.
U tu svrhu izradili smo profile za sve uključene: poslodavce (osoba za kontakt i mentore/trenere), obrazovne institucije (osoba za kontakt za Inicijativu), kao i za svakog studenta. Unutar svojih profila studenti su mogli pregledavati slobodna mjesta za praksu, imati pristup materijalima, priručnicima o praksi, komunicirati sa svojim trenerima,... Možda najveća vrijednost projekta bila je izrada priručnika kojim se htjelo dati prijedlog standardizacije studentskih praksi u Hrvatskoj.
Rekla nam je Marszalek.
Priručnici su namijenjeni s jedne strane poslodavcima, a s druge strane studentima te voditeljima na fakultetima kao posrednicima. U sklopu projekta provodile su se i dodatne aktivnosti u obliku treninga i radionica za studente, djelatnike obrazovnih ustanova, poslodavce i mentore. Cilj inicijative je bio dati okvir za studentsku praksu temeljenu na najboljoj međunarodnoj praksi, a koja uključuje učenje temeljeno na radu i mentorstvo.
Unatoč velikom interesu, kako studenata, tako i tvrtki te obrazovnih institucija, projekt je završen, ali Hrvatska udruga poslodavaca nije odustala od mladih, već razmatra kako ubuduće iskoristiti ovu uspješnu platformu.
A koliko su praksa, pritom ne mislimo na službenu školsku praksu i stjecanje iskustava tijekom obrazovanja, važni, ali i kako se ulaganje u sebe tijekom školovanja isplati, najbolje zna Dominik Šebalj, danas zaposlenik velikogoričke tvrtke J.u.A. Frischeis (JAF), koja je dio velikog austrijskog koncerna, u kojoj je tijekom srednjoškolskog obrazovanja, u svoje slobodno vrijeme, pekao zanat.
Njegov trud se isplatio jer je dobio poslovnu ponudu da nakon školovanja karijeru nastavi u navedenoj tvrtci, u kojoj danas obavlja razne vrste poslova.
Posao mi je ponuđen zbog moje odgovornosti i želje za radom i napredovanjem. Nisam pretjerano volio učenje i samim time škola mi je bila naporna, ali sam je volio pohađati radi zanimljive struke. No zato su se na poslu stvari promijenile, zanimalo me sve, učio sam, proučavao i sve me zanimalo, gdje su vrlo vjerojatno zapazili da sam odan poslu i tome što radim, te da se trudim napraviti nešto od sebe i izgraditi se u što boljem svjetlu. Svako iskustvo i informacija koja se upije na poslu će dobro doći u drugim situacijama i u daljnjem napretku.
Rekao nam je Dominik.
Prije nego nam je ispričao svoje iskustvo o stjecanju znanja radeći tijekom školovanja, zamolili smo ga da nam se ukratko predstavi, kakav je izvan posla.
Ovaj mladić rođen 2001. godine, rekao nam je kako je uvijek spreman za akciju, a iako je dugo trenirao nogomet, njegova najveća ljubav je, kaže, sve što je na kotačima – automobili i motori. Velika želja mu je okušati se na trkaćoj stazi u snažnom automobilu.
Također se voli opustiti i uz bilijar, natječući se u ligama, kad uz sve obaveze pronađe slobodnog vremena, uživa u šetnjama, te se, poput mnogih, voli opustiti uz kavicu na terasi ili pak uz neki slastan zalogaj.
Otkrio nam je kako izgleda njegov uobičajen radni dan.
Prvo što odradim su upiti, ponude i elektronička pošta koja mi je možda ostala od dan prije, no trudim se riješiti sve na vrijeme. Ako ima takvih mailova i upita, riješim ih, te onda printam liste za svoj odjel.
Govori nam Dominik, koji je bio svjestan kako se uz formalno obrazovanje, uz školsku praksu od tri sata tjedno u školi, treba i dodatno educirati.
Nakon toga ih podijelim kolegama i onda nastavljam dalje, uz rješavanje poziva, mailova, stavljanja robe na stanje za sve naše poslovnice u Hrvatskoj, te ako imam najavljene uvoze, moram riješiti papire za carinu i slične stvari. Pred kraj dana si posložim stol da bude sve na svom mjestu, budući da ujutro volim doći na uredno radno mjesto.
"U JAF-u sam radio tijekom ljetnih praznika, trošeći slobodno vrijeme kako bih radio, učio, gradio se i samim time zaradio dobre bodove za budućnost, odnosno za ovakvu sadašnjost. Tada sam radio na skladištu i učio svašta što se tiče posla i načina rada u Frischeisu. Naučio sam mnogo toga o načinu rada, o materijalima, stručnim izrazima, obračunima, cijenama, pristupu prema kupcima, te mnogo drugih stvari koje mi danas mnogo znače", nastavlja svoju priču, dodajući kako je za rad bio plaćen, te je tada, kao srednjoškolac, osjetio kako se isplati raditi i truditi, znajući kako će ga poslodavac nagraditi plaćom.
Inače, naš sugovornik po struci je drvodjeljski tehničar dizajner, titula koju je stekao temeljem četverogodišnjeg školovanja.
Mišljenje o mojem smjeru je veoma ispravno i korektno te mislim da je jako zanimljivo. Dizajn će uvijek biti oko nas i sve što vidimo svojim okom je nekako dizajnirano od strane nekoga, naravno, osim same prirode.
Govori, razbijajući predrasude o učenicima zagrebačke Drvodjeljske škole.
Mislim da se od tog zanimanja može napraviti konkretna i dobra budućnost, treba biti kreativan, opušten, u svakakvim trenutcima i nedaćama se možete naći u samom prostoru, no trebate ga orijentirati da bude praktičan, funkcionalan te lijepo uređen i dizajniran.
"Želio bih poručiti svima da se ne obaziru na vrijeđanja i raznorazne fore primjerice 'kad završiš, bit ćeš drvosječa’ i slične, koje sam osjetio na svojoj koži, no nisu me nimalo dirale", govori nam, otkrivajući kako tijekom strukovnog obrazovanja nedostaje fokusa na stručne predmete, pa čak i na samu praksu.
Konkretno se to vidjelo i tijekom rada u JAF-u, uz školovanje. Kaže kako je dio posla koji je tada radio preko ljeta znao raditi i na temelju znanja stečenog u školi, no priznaje kako stručniji dio posla ne bi znao raditi bez učenja na poslu i upoznavanja drveta.
Školovanje u struci je svakako doprinijelo i svakako pomaže u današnjem poslu. No ne bi mogao reći da sam u školi naučio toliko da bi mogao svoj posao raditi ovako dobro i kvalitetno, a svakako ne samostalno. Moja struka je bila dizajniranje, crtanje i rješavanje problema u prostoru, a na poslu prodajem materijal, rješavam ostale probleme, primam kupce i slične stvari. No u školi smo dovoljno upoznali drvo kao pojam, te sam na poslu to primijenio, ali sam uz dobar kolektiv kolega upoznao vrste drveta, karakteristike, upotrebe i slično, što mi je tijekom školovanja bio nedostatak, te mi je to bilo potrebno za samostalni rad.
Nastavlja naš sugovornik.
Pitamo ga, kako njegova generacija gleda na važnost obavljanja prakse tijekom školovanja, čak ako i ista nije obavezna, na što odgovara:
Dio prijatelja je radio preko ljeta, kao i ja, ali ne u poslu vezan uz našu struku, dok se dio razreda nije odlučio za posao tijekom ljeta. Bila su podijeljena mišljenja oko toga, no svi možemo reći kako nam je svima koristilo iskustvo rada. Jednostavno, sreli smo se s nekim stvarima s kojima se u školi ne možeš sresti. Koliko znam, nisu svi koji su radili preko ljeta dobili posao u istoj tvrtci jer ih isti nije zanimao ili se nisu pronašli u tome, no svakako im je to iskustvo dosta značilo.
Za kraj, pitamo ga kako on i njegova generacija gledaju na zapošljavanje mladih bez iskustva u Hrvatskoj, što vidi kao najveće prepreke s kojima se mladi susreću, te što napraviti da budu zadovoljni poslodavci, ali i posloprimci.
Iskreno, moja generacija, ali i mlađi i stariji, mislite da je to glupo. Nejasno je zašto se neki ograničavaju s iskustvom jer, kako ćemo ga steći ako nas netko ne želi primiti i podučiti? Jednostavno, mislim da se to iskustvo ne bi trebalo toliko gledati, naravno dobro je imati nekoga tko već ima iskustva, ali isto tako čovjek koji ima iskustva može pokazivati manje truda i zainteresiranosti za napredak od nas koji nemamo iskustva.
Odgovara sugovornik.
Mislim da je to nepoželjan način za davati nekom prednost, kada osoba koja nema iskustva može biti bolji radnik. Oko nekih situacija je okej, a oko nekih nije. Najveći problemi kod nas mlađih je to iskustvo koje se jako gleda, a isto tako postoji i manjak povjerenja. Mislim da smo mi mladi sposobni naučiti mnogo toga, te da možemo mnogo toga raditi, no velika većina zatrpava ostale s poslom radi iskustva.
Zaključuje:
Poslodavci moraju pružati prostora za napredak, nagrađivati te vjerovati djelatniku, a sam djelatnik mora raditi više nego što dobije od poslodavca, mora se truditi i stvarati sve jače i čvršće povjerenje. Mora se naći neka vaga, te ne treba imati preslužbene odnose s kolegama jer ćemo svi biti napeti i teško je tako funkcionirati i raditi.
Mi smo glavni faktor, što više radimo, to ćemo se više istaknuti i probiti, te ćemo biti zapaženiji od strane poslodavca, samim time više nagrađeni i više napredovati. Zato sam zadovoljan s pozicijom na kojoj jesam, do koje sam došao trudom i radom, te kolektiv kojeg imam, a firma u kojoj radim je spoj svega dobroga što vam treba za daljnji život, napredak i rast.
Nekoliko pitanja o nužnosti educiranja mladih uz obrazovanje postavili smo i Nadi Kozini, stručnjakinji za upravljanje ljudskim resursima u tvrtci J.u.A. Frischeis (JAF).
Po Vašem mišljenju i iskustvu, koliko je bitno povezivanje stručne prakse i zapošljavanja mladih, odnosno koliko mladih osoba, nakon odrađene prakse, ostane raditi kod poslodavca kod kojeg je odradio praksu, te koliko je takav djelatnik u prednosti nad ostalim potencijalnim kandidatima?
Moje je iskustvo da stručna praksa dobro funkcionira tamo gdje postoji osoba ili tim u organizaciji koji brine o osmišljavanju i provedbi stručne prakse. Osim stručne prakse i učenički i studentski rad vidim kao izvrsnu priliku da mladi postepeno uče osjećati kako kuca puls tržišta rada, a poslodavci da si priušte vrijeme da upoznaju način rada, motive, vještine i talente mladih.
Učenicima koji nakon srednje škole izlaze na tržište rada stručna praksa je generalna proba i prilika da bolje povežu svoja teoretska znanja s konkretnim radom te da na vrijeme uhvate korak s radnom svakodnevicom. Osim toga, kroz praksu učenici usvajaju osnove poslovne komunikacije i timskog rada.
Studenti kroz praksu imaju priliku pokazati i usavršavati svoje vještine te ujedno uvidjeti gdje su im područja za daljnji razvoj. U suradnji s iskusnijim kolegama od samog početka navikavaju se primati i davati povratne informacije, što je jako važno za njihov daljnji profesionalni razvoj. Jedna od glavnih prednosti prakse za studente svakako je mogućnost umrežavanja i ostvarivanja kontakata s pomoću kojih mogu doći do željenih poslovnih prilika.
Među prednostima stručne prakse za poslodavca posebno ističem mogućnost prepoznavanja talenata i pojedinaca koji se svojim vrijednostima najbolje uklapaju u korporativne vrijednosti i koji tako mogu ući u radni odnos s poslodavcem.
Što mislite, zašto mnoge mlade osobe odrade samo obaveznu stručnu praksu te što bi poslodavci mogli učiniti kako bih ih motivirali (plaćena praksa, sigurnost budućeg zaposlenja i slično)?
Smatram da sve tri strane - obrazovni sustav, poslodavci i mladi - trebaju dati svoj doprinos da bi stručna praksa imala smisla i koristi za sve.
Nužno je da obrazovni sustav učini svoje po pitanju razvoja osjećaja odgovornosti i motivacije učenika i studenata, a da poslodavci sustavno, strukturirano i stručno osmisle koncepciju stručne prakse i mentorstva.
Što se tiče financijskih naknada za stručnu praksu, osobno nisam pobornik plaćene prakse, osim u dijelu refundiranja troškova prijevoza i hrane jer smatram da je stručna praksa prije svega prilika da se učenici i studenti upoznaju s profesijom kroz povezivanje nastavne i znanstvene teorije s praksom, a naknadu za rad mogu ostvariti kroz sustav učeničkog ili studentskog rada.
Po čemu se razlikuju mlade osobe koje ste intervjuirali i koje su odradile praksu u odnosu na one koje posjeduju samo formalno obrazovanje, te koji su nedostaci i prednosti obje vrste kadra?
Moje je iskustvo da sve ovisi o osobnosti pojedinca, motivaciji i savjesnosti.
U razgovorima za posao primarno mi je važno komunicirati očekivanja poslodavca i dati priliku kandidatu da pokaže što ga motivira i „pokreće“.
Mogu reći da se prednost iskustva kroz stručnu praksu ogleda u tome da je mladi čovjek kod zapošljavanja upoznat s poslovnim procesima, uvjetima rada te s određenim procedurama i standardima u komunikaciji.
Nedostatak iskustva kroz stručnu praksu najčešće je u činjenici da je provedena površno ili samo pro forma pa se događa da učenika ili studenta praksa bez pravog mentora i uhodavanja u struku cijeli postupak demotivira toliko da potraži posao u nekoj srodnoj ili čak posve novoj struci.
S druge pak strane, prednost kandidata koji imaju samo formalno obrazovanje je u činjenici da, ako su se temeljito posvetili proučavanju struke tijekom školovanja i ako imaju jasnu motivaciju, u radni odnos ulaze bez određenih vlastitih ili „nametnutih“ predrasuda o tome kako funkcionira poslovni svijet, međuljudski odnosi i radna svakodnevica.
Tim se kandidatima zna dogoditi da im treba duže razdoblje prilagodbe na radni ritam, dinamiku kolektiva i upoznavanje internih procesa, međutim, isto tako smatram da poslodavac adekvatnim programom uhodavanja i mentorstva to razdoblje mladima može učiniti minimalno stresnim, čak šta više, veoma ugodnim iskustvom.
Koliko se teško osobe, prije svega mlade, sa samo formalnim obrazovanjem snalaze na tržištu rada, odnosno kako im se pristupa u selekcijskom procesu?
Mladi su u pravilu spontani u selekcijskom postupku i lako daju autentičnu sliku o sebi. Ako je atmosfera tijekom razgovora opuštena i ako ih se u razgovoru potakne na teme u kojima se osjećaju sigurno i o kojima mogu razgovarati kroz određena postignuća, spremni su podijeliti fantastične primjere i situacije. To mi se do sada uvijek pokazalo kao siguran put da upoznam njihove talente.
Smatrate li kako na tržištu nedostaje kadra u branši u kojoj trenutno radite, završava li školovanje dovoljan broj potencijalnih zaposlenika, te s kojim se problemima susrećete?
U branši trgovine u kojoj djeluje moj poslodavac, J. u. A. Frischeis d.o.o., kojoj su u osnovi proizvodi i usluge prerađivačke industrije drva, u zadnje četiri godine ne primjećujem manjak potencijalnih zaposlenika.
Najveći nam izazov predstavljaju natječaji za popunjavanje radnog mjesta skladištara, koje objedinjuje s jedne strane fizičke poslove u otvorenom tipu skladišta na visokim temperaturama ljeti i niskim temperaturama zimi, a s druge strane dobro poznavanje širokog asortimana proizvoda. Za to radno mjesto na našim je lokacijama teže doći do kadra s relevantnim znanjima i iskustvom.
U zadnje četiri godine upravo smo zapošljavanjem mladih i njihovim uhodavanjem u posao uz mentorstvo iskusnijih kolega uspjeli riješiti prepreke u zapošljavanju.
Za kraj, što biste poručili mladim osobama na tržištu rada, prije svega onima koji su netom završili školovanje?
Mladim osobama poručila bih da se tijekom obrazovanja počnu informirati o potencijalnim poslovima i poslodavcima te da što ranije izrade svoj životopis po kojem će se kreativnošću i orijentacijom na postignuća izdvojiti od drugih, od svojih konkurenata. Smatram da se tako „bez žurbe“ mogu pripremiti za buduće natječaje i, kad se ukaže prigoda, spremno krenuti u proces prijave na natječaje i odluku o izboru posla i poslodavca. Drugim riječima, dobrom i pravovremenom pripremom mladi mogu postepeno upoznavati svoje preferencije i doći do zaključka što očekuju od budućeg posla i poslodavca te na taj način tako važnu odluku donijeti sigurniji u sebe"
Autor: Mislav Nekić
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
