Podcast možete poslušati na poveznici.
Cijenjene slušateljice, poštovani slušatelji, dobar dan i dobrodošli u novi podcast. Danas je sa mnom mladi gospodin Petar Vukmirović iz Siska koji će nam nešto više reći o tome kakva je perspektiva mladih u Sisačko-moslavačkoj županiji i u gradu Sisku te ima li za mlade dovoljno poslova. Gospodine Petre, dobar dan i dobrodošli u podcast.
Dobar dan i vama.
Za početak, možete li se našim slušateljima malo više predstaviti? Možda da nam za početak opišete svoje obrazovanje: završili ste Ekonomsku školu u Sisku nakon koje ste se odlučili upisati fakultet. Koji fakultet i kako je to izgledalo?
Nakon završetka srednje škole sam uzeo godinu dana pauze jer sam morao obaviti zadnji operativni zahvat te sam nakon rehabilitacije upisao stručno osposobljavanje za samostalnog knjigovođu i, uz to, završio vozački ispit. Nakon toga sam polagao državnu maturu kako bih zadovoljio kriterije da se mogu prijaviti na željena sveučilišta.
Prijavio sam se na sve fakultete koji su me primarno zanimali, a prvi je izbor bio socijalna pedagogija. Nakon položene državne mature, upao sam na rang listu te sam imao završne motivacijske razgovore za pojedine smjerove na koje sam se prijavio. Nakon položenih motivacijskih razgovora stekao sam uvjet upisa u željeni fakultet.
Zapravo, moje je studiranje započelo godinu dana nakon završetka srednje škole i tu sam se pronašao jer sam kao osoba s invaliditetom želio pronaći fakultet, odn. nastaviti obrazovanje s ciljem kako bih mogao vratiti društvu ono što su određene osobe, fizioterapeuti, kineziolozi, ortopedi u mene ulagali svoje vrijeme i pokušavali da ja odrastanjem postanem što samostalnija osoba.
Spomenuli ste opet na početku i operativni zahvat i to da vam je dijagnosticiran određeni invaliditet. Možete li nas više upoznati s vašom zdravstvenom situacijom? Onda to možemo povezati s motivacijom za upisivanje fakulteta. Je li vaš vaše zdravstveno stanje u jednu ruku motiviralo da upišete studij Radne terapije?
Zapravo je. Primaran je cilj bilo kroz svoje osobno iskustvo pokazati drugima što se sve može s mojom dijagnozom učiniti, odn. koliko se primarna kvaliteta života može poboljšati. Sigurno je stupanj mojeg invaliditeta imao veliki utjecaj na upis fakulteta.
O kojem je invaliditetu riječ?
Dijagnoza se zove lijeva hemipareza, odn. pri rođenju mi je oštećena desna strana mozga i, kako to u glavi ide unakrsno, lijeva strana tijela. Primarno mi je oštećena fina motorika lijeve ruke jer su se stvari koje su vezane uz donje ekstremiteta, odn. noge i tetive, mogle popraviti s određenim operativnim zahvatima. Znači, imam ukupno pet operacija.
Znači, može se reći da ste od vašeg samog rođenja prolazili kroz određene izazove i borbe. Nakon upisa fakulteta i trogodišnjeg obrazovanja morali ste potražiti i staž. S kojim ste se izazovima susreli u tom procesu traženja ustanove za stažiranje i, nakon što ste u tome uspjeli, kako je stažiranje proteklo?
Što se tiče potrage za studiranjem, ja sam nakon završetka studija, diplome i stjecanja uvjeta za prijavom staža, slao papire na sve otvorene natječaje i iz svoje i iz Zagrebačke županije te sam bio pozvan na razgovore. Normalno, imali smo selekcijski postupak koji je sigurno za mene, kao osobu s invaliditetom, otežan iz razloga jer vas ljudi u startu okarakteriziraju kao da nešto ne možete i tu je nama osobama s invaliditetom veliki problem pronalaska prvo staža, pa onda i posla.
S time da mi ne ulazimo u određeni broj kvote potencijalnog zaposlenja nego imamo svoju zasebnu kvotu te ne zauzimamo potencijalnim “zdravim kandidatima” mjesto na stažu za koji su se prijavili. Imamo svoju određenu kvotu ukoliko zadovoljimo određene kriterije ustanove u koju se prijavljujemo za staž.
I tako ste uz određene probleme uspjeli pronaći staž i on je trajao godinu dana?
Tako je.
Nakon toga, odlučili ste potražiti posao. U razgovoru prije emisije ste istaknuli da ste promijenili nekoliko različitih poslova. Koje ste sve poslove probali raditi i što radite danas?
Počeo sam zapravo sa dijeljenjem letaka za dostavu hrane po studentskim domovima. Nakon toga sam pronašao posao u jednom dječjem vrtiću kao asistent djeci s teškoćama. Svako dijete ima višestruku poteškoću, a većinom sam radio s djecom s autizmom. Bilo je tu i cerebralne paralize i hemipareze koju sam i sam imao. Većinom su to bile škole i redovni programi vrtića ili škole gdje sam pomagao djeci u njihovim svakodnevnim obavezama u školi ili organiziranoj igri u vrtiću. Kao asistent sam radio ili jedan na jedan kako bi povećali određene vještine kod djeteta s dijagnozom ili u školi kroz intenzivno praćenje nastave i usmjeravanje koncentracije.
Čime se danas bavite i mislite li se u budućnosti zadržati na struci koju ste završili i za koju imate diplomu?
Trenutno radim u kontakt centru Specijalne bolnice Agram, ali naravno da mi je primarno pronaći posao u struci. Problem je što je velika ponuda ljudi koji traže posao u struci radnog terapeuta, a mala je potražnja. Tu dolazi do jednog nesrazmjera ponude i potražnje te većina mojih kolega i kolegica još uvijek ne mogu pronaći adekvatnu ustanovu za odraditi staž, a položeni stručni ispit im je uvjet kako bi mogli konkurirati na radna mjesta radnog terapeuta.
Vi danas svakodnevno putujete na relaciji Sisak - Zagreb kako biste došli do svoga odredišta. Skoncentrirajmo se na Sisačko-moslavačku županiju i ono što je vama najbolje poznato - grad Sisak. Budući da samo vaše svakodnevno putovanje u Zagreb nosi činjenicu kako je teško dobiti posao u Sisku, možete li napraviti paralelu o ponudi poslova za mlade u Sisku prije i poslije potresa? Je li ovaj potres dodatno narušio ionako loše stanje?
Apsolutno se slažem. I prije potresa su mladi unutar Sisačko-moslavačke županije i samog grada Siska jako teško pronalazili poslove. Većinom svi gravitiramo prema Zagrebu s obzirom da je ondje veća ponuda i potražnja poslova i jednostavno možemo prije pronaći adekvatno plaćen posao. Kao što ste spomenuli, svakodnevno putujem iz Siska u Zagreb zato što, a to je još jedan problem mladih, trenutne plaće za mlade u Republici Hrvatskoj nisu dostatne kako bi si osoba priuštila osobne životne potrebe. U ovom slučaju, da si u Zagrebu mogu platiti stan i režije te da mi ostane dovoljno novaca za normalan život.
Jeste li prvenstveno željeli pronaći posao u svome gradu Sisku i javljali se na natječaje?
U Sisku je primarno slaba ponuda. Javljao sam se po županiji i to su većinom gradovi koji su 30, 40 i do 50 km udaljeni od Siska. Javio sam se na natječaj za radnog terapeuta u jednoj udruzi u Kutini gdje sam im zapravo bio idealan kandidat, osim toga što oni iz svog fonda kojeg su dobili preko projekta nisu imali osigurana sredstva za prijevoz. To znači da bih ja od plaće morao još financirati i svakodnevno putovanje Kutina - Sisak i obrnuto.
Možemo zaključiti kako situacija nije nimalo jednostavna za sve mlade koji žive na tom prostoru. Isto tako, htio bih da se nadovežemo na jednu stvar o kojoj smo također razgovarali, a to je odlazak mladih. I sami imate u svojoj okolini nekolicinu prijatelja i poznanika koji su u potrazi za poslom i boljim životom napustili grad Sisak te sada rade ili u Njemačkoj ili u Irskoj ili Švedskoj. Možemo reći kako se taj broj iz dana u dan sve više povećava, pogotovo u gradu Sisku koji je također jako razoren u potresu, iako se u javnosti tako ne prikazuje, ali tko dođe, može to jasno vidjeti.
Apsolutno se slažem. Sisak i cijela Sisačko-moslavačka županija je i prije potresa bila u jako lošem stanju. Taj je potres samo pogoršao trenutno stanje i doveo ljude do ruba egzistencije što znači da su ljudi bili jednostavno primorani pokrenuti se. Nažalost, država ne može pomoći svim ljudima koji su ostali bez svojih domova, a mislim da je dom jedna sigurnost kojem znate da se nakon radnog vremena možete vratiti. Ljudi su bili primorani odlaziti, kao što ste rekli, i u druge države.
Kao što ste spomenuli, imam jako puno prijatelja koji su zbog nemogućnosti pronalaska posla na području Republike Hrvatske jer su se kao i ja javljali na natječaje van grada i van Zagrebačke županije. Dolazite do nemogućnosti da vam poslodavac u tom gradu pronađe adekvatan smještaj te nemate garanciju da vas vaš najmodavac neće izbaciti tokom turističke sezone.
Imao sam situaciju gdje sam imao ponudu za raditi u jednoj udruzi u Splitu, ali kad je poslodavac razgovarao s mojim potencijalnim najmodavcem ispostavilo se da mu je veća zarada ako mu dođe turist dva ili tri tjedna nego ja koji bi mu bio kontinuirani stanovnik.
Ako se osvrnemo prema budućnosti, gdje se vidite kroz par godina? Planirate li ostati u Sisku i možda tamo nešto tražiti ili započeti sami, ili se planirate preseliti u Zagreb?
S obzirom da sam mlada osoba koja je nedavno pronašla posao za stalno i nisam u mogućnosti dignuti veći kredit kako bih si osigurao stambeno pitanje, trenutno su mi planovi vezani uz putovanje. Ako se stvore uvjeti u smislu bolje financijske situacije ili povlaštenih kredita za stambeno pitanje, naravno da bih htio ostati u svojoj državi, ali mislim da primarno svi gravitiramo prema Zagrebu.
Došli smo i do kraja naše emisije. Što biste iz svoga iskustva poručili mladim ljudima?
Primarno, biti uporan. Ne samo zato što se upornost cijeni i prije dolazite do rezultata nego zato što za sve ono što radimo mora postojati mogućnost napretka. Povećati svoje kompetencije, znanja, vještine kako bi u isto vrijeme bili adekvatni na tržištu rada gdje se svakim danom sve više povećavaju zahtjevi poslodavaca prema radnicima te da nađemo aktivnost u danu koja će nam biti odmak od stresa kojeg svakodnevno proživljavamo. Kroz te aktivnosti rastemo i razvijamo se kao mlade osobe koje će u budućnosti biti potencijalni roditelji.
Zaista ste to lijepo sročili, gospodine Petre. Ja vam se zahvaljujem na vašem gostovanju u podcastu.
Hvala vama na pozivu. Bilo mi je zadovoljstvo.
Cijenjene slušateljice i poštovani slušatelji, došli smo tako do kraja našega podcasta. Danas ste iz prve ruke čuli kakva je situacija u gradu Sisku i kakva je perspektiva mladih u Sisačko-moslavačkoj županiji. Nije nimalo lako, posebice ako ste k tome još i osoba s invaliditetom. Nadamo se kako će u budućnosti stvari ići na bolje i kako će mladi i u tome dijelu Hrvatske, koji je svega 60 km udaljen od Zagreba, mladi imati bolju budućnost. Do sljedećeg podcasta, lijep pozdrav i doviđenja.
Razgovarao: Gabrijel Orečić
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
