Podcast možete poslušati na poveznici.
Dobro došli dragi slušatelji. Viktore, dobro došao u podcast. Drago mi je sjesti s tobom i razgovarati o temi za koju vjerujem da muči većinu mladih u Hrvatskoj, a to je kako sa studentskim ili honorarnim poslom i početnom plaćom započeti samostalan život. Možeš li se za početak ukratko predstaviti našim slušateljima?
Za početak, dobar dan svima koji nas slušate. Hvala ti Lovro na pozivu. Radujem se ovom našem malom i ugodnom razgovoru. Moje ime je Viktor Peterlin. Dolazim iz Zagreba, cijeli život sam u Zagrebu. Odrastao sam i završio srednju školu ovdje. Trenutno studiram na Fakultetu političkih znanosti, točnije smjer Politologija. Sada sam završna godina i trebao bih ove godine biti gotov.
Već godinama sam zarađuješ uz studij. Reci nam što radiš i što si sve radio uz studij? Kako i gdje živiš?
Za početak, jedna mala anegdota. Stvarno sam svašta radio i o tome ću malo kasnije. Znam se zezati s jednim prijateljem da kad završim faks da ću napisati knjigu o svojim poslovima koje sam sve prošao kao student.
Dakle, Živim u Zagrebu i još uvijek živim s roditeljima. Tijekom studija sam radio razne studentske poslove, neki su bili duži, neki su bili kraći. Čim sam upisao fakultet počeo sam raditi kao student. To je bio splet nekih okolnosti, ali drago mi je da je bilo tako. Želim reći da nisam imao neki pritisak od obitelji, kao da imam 18 godina i da moram početi raditi, već sam vidio primjere starijeg brata i starije sestre kako oni zarađuju da olakšaju roditeljima, ali prije svega i da sebi olakšaju jer mislim da je financijska neovisnost jako bitna, posebno kod mladih koji žele otići van, žele otići u grad, nešto si kupiti da ne moraju, kako bi se reklo, žicati mamu i tatu.
Osim samog financijskog dobitka, studentski poslovi su odlično životno iskustvo kroz koje se upozna jako puno ljudi. Što se tiče poslova koje sam do sada radio, nije da se hvalim, ali sam stvarno radio jako puno poslova i mislim da nisam jedini. Smatram da studenti dosta rade i da studentski servis, kao neka krovna organizacija za zapošljavanje, odnosno posrednik između poslodavaca i studenata, radi dobro svoj posao. Svi studenti koji žele mogu uvijek pronaći neki posao.
Ja sam radio jako puno poslova. Na početku radio sam u jednom odvjetničkom uredu, potom sam radio u jednom dućanu sportske opreme, radio sam razno razne fizičke poslove – seljenje, postavljanje balona na teniskim terenima. Radio sam i neke malo finije poslove, kao što su organizacije sportskih događaja i prodavanje karata, a trenutno radim u logistici jedne poslovne banke i kao dostavljač hrane na području grada Zagreba. Dostavljam biciklom i automobilom.
I prije no što si došao na tržište rada prošao si, što se kaže, i sito i rešeto.
Prošao sam da, što se kaže, sito i rešeto i ovom prilikom moram reći da su stvarno svi poslodavci, a imao sam ih barem tridesetak, to je moja osoba procjena, bili su izrazito korektni prema meni, kao i studentski servis. Nisam nikada imao problema što se tiče plaćanja, dapače. Čak su izlazili u susret.
To je dobro za znati, da se rad ipak cijeni i da se ljudi drže dogovora.
Ono što sam još zaboravio reći, kao jedan smješniji posao, radio sam 5 – 6 mjeseci u jednoj garaži gdje sam regulirao promet ulaska i izlaska u garažu. Možda zvuči banalno, ali meni je to bio super posao. Bio mi je blizu kuće i naučio sam neke nove stvari.
Danas rijetko prođe dan da nisi na jednom od tih mnogobrojnih studentskih poslova. Kako uspijevaš uskladiti akademske i poslovne obveze?
Mislim da to nije lako, posebno na početku visokoškolskog obrazovanja kada su predavanja i seminari učestaliji, još se ne znaš dobro s kolegama i slične stvari, što ti kasnije naravno može pomoći. Mislim da se uvijek nađe vremena za studentski rad. Kao što sam rekao, poslodavci su znali izlaziti u susret, isto tako i profesori, a i kolege su pomogle kroz potpisivanje na nekim predmetima na kojima profesori traže potpise. Želim naglasiti da je na mojem fakultetu bilo puno fakultativnih predavanja i na nekima nitko nije morao ići. Onda si mogao sam odlučiti je li ti korisnije ići na fakultet ili raditi. Tu treba naći neki dobar balans. Ja bih iskoristio za primjer sportaše. Sportaši moraju jako dobro iskoristiti svoje vrijeme.
Naravno da na neki način fakultet pati, ali mislim da je veći benefit taj što radiš, što stječeš nova, praktična znanja i ono što je najvažnije, upoznaješ ljude i stvaraš konekcije za buduće poslove koji će biti ozbiljniji, konkretniji i dugoročniji.
Kao što smo već rekli, dobro si se pripremio za nekakav budući posao.
Ja se nadam. Siguran da će mi to koristiti, a što donosi sutra to ćemo vidjeti.
Među mladima Europske unije, mladi ljudi u Hrvatskoj i Slovačkoj u prosjeku najdulje ostaju u roditeljskom kućanstvu, a pri tome kao razloge najviše navode financijsku ovisnost, loše uvjete na tržištu rada, nestabilne poslove, visoke cijene nekretnina. Je li to i kod tebe tako? Možeš li se osvrnuti na ovo?
Za početak bih samo rekao da ako gledamo iz neke optimistične perspektive Hrvati dosta cijene obitelj i zajedništvo koje nudi obitelj. Tako da, ako gledamo s neke optimistične strane, želimo dugo biti u obitelji gdje nam je zapravo i najljepše.
Šalu na stranu, mislim da je velik problem to što mladi ostaju dugo u roditeljskom domu. Razlozi za to, naravno, slojeviti su. Što postajemo modernija država, to ljudi više idu na fakultete koji traju do 25., 26. i sl. Jako je teško dok studiraš baš sam zaraditi za najam stana, tako da je to jedan od problema, ali svakako ovo što si naglasio – cijena nekretnina i teško nalaženje stabilnog posla – to su svakako glavni razlozi zašto su mladi doma, odnosno u kućanstvu sa svojim roditeljima.
Što se mene tiče, ja imam 26 godina i ove godine završavam fakultet. Vjerujem da ću se onda u idućih pola godine – godinu odseliti. Naravno, ne zato što mislim da mi je doma loše, već će mi to biti još jedan korak u životu koji će me motivirati da budem ozbiljniji. Mislim da je to jedan prirodni put koji će doći, a sad je li to rano ili kasno, to ovisi kako se gleda. Svatko ima neku svoju obiteljsku i financijsku situaciju i sl. Žao mi je što se Hrvati baš zadnji odseljavaju iz roditeljskog doma, ali to je sve koloplet nekih okolnosti, što nije tako lako riješiti. Ali opet, na mikrorazini se svatko treba pobrinuti o tome, ovisno kako želi živjeti da si sam stvori uvjete da se nekako odseli.
Slažem se. Zaključili smo da predispozicije za početak života često nisu idealne, ali jesu li mladi danas možda manje motivirani na samostalan život? Dakle, odgađaju i čekaju savršeno vrijeme i propuštaju se upustiti u izazove samostalnog života.
Za početak, mislim da savršeno vrijeme ne postoji. Uvijek je teško, uvijek se teško osamostaliti. To vidim iz primjera moje starije sestre i starijeg brata. Na početku je uvijek teško, posebno materijalno dok se ne snađeš. Mladi su dosta općenit pojam koji se sastoji od puno jedinki od kojih, kao što sam rekao, svatko ima svoju neku specifičnu situaciju.
Mislim da su više medijski spinovi to da su mladi postali lijeni, da im je predobro doma da im mama ili tata kuhaju ručak ili peru veš. Ne vjerujem da je tako. Naravno da su se vremena promijenila. Kao što sam spomenuo, duže se studira, teško je naći siguran posao nakon fakulteta, ali mislim da bismo se svi mi mladi, naravno ovisno o mogućnostima, trebali što prije odseliti i započeti samostalan život jer je to realnost. Nije realnost živjeti s roditeljima do 40 i trošiti novce na izlaske i skupu odjeću.
Slažem se, ali ne samo to. Samostalan život daje puno nekih drugih mogućnosti koje život u roditeljskom domu ne pruža.
Naravno. Kao što sam rekao, odseljavanje jest teško i financijski i emotivno, ali mislim da kada si spreman na to da ti samostalan život puno više donosi. Krećeš u samostalan život i u izgradnju svoje bolje budućnosti.
Studiraš političke znanosti, pa evo jednog stručnog pitanja. Kakva je po tebi trenutna politika prema mladima? Ima li je uopće?
Ovaj drugi dio pitanja ti je bolji. Mislim da konzistentna politika prema mladima ne postoji. Prateći politiku dugi niz godina, posebno političke kampanje, kao što i sam znaš rijetko se spominju neka obećanja za mlade jer to nije medijski atraktivno i mladi nisu neka organizirana skupina. Postoji stranka mladih, ali ona nije politički relevantna i ne može artikulirati svoje interese, probiti se u nekakvim mainstream medijima. Tako da, nema te agende politike prema mladima u medijima i političkoj areni.
S obzirom na to, mislim da ne postoji neka konzistentna politika. Puno više bi se tu trebalo napraviti, ali isto tako mladi ne bi trebali čekati državu da nešto napravi. Nitko nam neće ništa pokloniti. Ne samo mladima, nego i drugima. Svatko treba krenuti od sebe, brinuti se za sebe i bližnje, ali naravno da bi država trebala imati neki bolji okvir poticanja zapošljavanja, prve nekretnine i sl., do čega ćemo kasnije doći.
Država bi ipak trebala dati neki okvir kroz koji bi se mladi mogli ostvariti.
Da, država bi trebala dati okvir unutar kojeg će se mladi bolje snalaziti, ali je opet na svakome da se snađe.
Da se još malo osvrnemo na ovo da mladi dok se ne organiziraju u neki ozbiljan politički faktor, teško da će imati bolje prijedloge za boljitak njihova života.
Da, mislim da je to bitno, ali koliko znam iz političke prakse i drugih zemalja, nisam siguran da negdje postoji relevantna stranka mladih. Postoje stranke mladih, kao što je to i kod nas koje su dosta relevantne i imaju saborskog zastupnika, a stranka mladih to nema. Mislim da je razlog tome što mladi nisu toliko zainteresirani za politiku, nego su im neke druge stvari na pameti – fakultet, kako zaraditi za svoje gušte. Politika im nije među 10 najvažnijih stvari.
Imaš li neke mjere ili strategije koje bi ti predložio za boljitak mladih, bolju kvalitetu života mladih?
Mislim da tu treba ići u 3 pravca. Stvar je politike, poslodavaca i nas mladih. Politika bi trebala omogućiti okvir koji će mladima davati mogućnost da se lakše zaposle u struci i da imaju siguran posao ne na određeno vrijeme, već na neodređeno kako bi bili kreditno sposobni, što je povezano s kupnjom nekretnine. Mi Hrvati smo poznati da želimo svoju nekretninu. Nismo toliko skloni najmovima. Također, država bi trebala regulirati i tržište najma koje je u Zapadnoj Europi puno razvijenije nego kod nas, kako bi dala neku sigurnost i onima koji se ne odluče za kupnju, nego samo za najam.
Kad smo kod mjera, država bi trebala olakšati i kupnju prve nekretnine za mlade. To je i sada slučaj, ali svjedoci smo da često izaziva kontra efekt rasta cijena nekretnina. Nisam stručnjak na tom području, ali smatram da bi se to trebalo promijeniti i na neki drugi način olakšati kupnju nekretnine. Što se tiče poslodavaca, mislim da bi trebali biti skloniji zapošljavanju mladih i davanju prilike i onima bez iskustva jer ako ti netko ne da priliku, ne možeš steći iskustvo. S treće strane, mladi bi, a s njima i ja, trebali ako i ne nađu posao u struci, raditi neke druge stvari. Ništa nije sramota raditi i na taj ćemo način možda i pronaći put, čak i iz struke koja nam možda nije srodna prijeći u našu struku.
Tu bih ispričao jednu anegdotu. Moj je prijatelj završio Nutricionizam i nije mogao pronaći posao, a bio je odličan student. Nije se ustručavao, naučio je programirati i vrlo brzo našao odličan posao. Mislim da je to super primjer za sve. Svaka mu čast.
Za kraj, možeš li nam reći koji su tvoji planovi za samostalan život i karijeru nakon diplome koju planiraš ove godine?
Nadam se diplomi ove godine. Nakon toga mi je plan pronaći posao u struci i odseliti se kroz pola godine do godinu. Planiram raditi u struci politike, političke znanosti i educirati se još u sferi fondova Europske unije. Mislim da je to dobra i korisna stvar, koja će mi olakšati situaciju na tržištu rada. To bih još volio naglasiti. Nije fakultet jedina stvar, treba se educirati na neke druge strane, na neke alternativne načine.
Osim toga, naravno da će biti teško pronaći neki posao. Nije mi strano ni raditi dodatno još neki posao uz taj posao kako bih si olakšao uvjete života. Nažalost, mislim da sve ide prema tome da ljudi rade više od jednog posla kako bi mogli dostojanstveno živjeti. To možemo gledati i s pozitivne strane da svakako nije loše raditi i da u zadnje vrijeme postoji dosta poslova koji su fleksibilni i mogu se raditi kao dodatan posao. Tako da, planiram raditi u struci i eventualno dodatno zarađivati.
Dakle, danas su mogućnosti ipak nešto šire, tako da je to prednost.
Naravno. Kako postajemo moderniji i otvorenije su granice. Ne potičem nikoga da ode van, nego da tu traži svoje mjesto pod suncem. Mislim da tu ima dovoljno prostora za sve. Naravno, sve ovisi o željama i mogućnostima, ali mislim da je i tu dovoljno dobro i da se može živjeti. Kažem, ako i nema posla u struci, može se raditi nešto drugo pa će s vremenom doći i to.
Odlično. Hvala ti Viktore na ovom razgovoru. Hvala i vama dragi slušatelji što ste bili s nama. Do slušanja.
Hvala i Vama još jednom na pozivu i doviđenja.
Razgovarao: Lovro Radeljak
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
