Život na otocima ima niz prednosti kao što su mir i prirodne ljepote.
No mladima u ruralnim sredinama mogućnosti za zapošljavanje često su ograničene. Zanimalo nas je kako i od čega žive mladi na Lastovu – najudaljenijem hrvatskom naseljenom otoku.
Donosimo dvije različite priče mladih koji žive i rade na ovome malome otoku.
Koji je poznat po nedirnutoj prirodi i čistom moru. Dea je nakon diplome doselila na Lastovo iz Zagreba.
Radi kao učiteljica hrvatskog jezika u osnovnoj školi.
Ivan se nakon školovanja i kraćeg izbivanja s otoka na kojem je proveo djetinjstvo vratio kući te živi od ribarenja.
Pokrenuo je i vlastito obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo

Dea Telenta (29) podrijetlom je s Korčule.
Nakon života i studija u Zagrebu odlučila se prijaviti za učiteljicu na Lastovu.
Tako se opet vratila životu na otoku.
Diplomirala je kroatistiku i germanistiku u lipnju 2021. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

„U to vrijeme živjela sam u Zaprešiću s obitelji.
Međutim, kako sam podrijetlom iz Blata na Korčuli gdje sam živjela do svoje četrnaeste godine, znala sam da se želim vratiti na otok.
Čim sam diplomirala, počela sam gledati natječaje za posao.
No nije ih bilo puno.
A na one koji su i postojali, prijavljivalo se mnogo kandidata.
U komunikaciji s kolegama, saznala bih da se radi o natječajima pro forma koji uslijede nakon onih famoznih 60 dana“, započela je Dea.

„Osjećala sam se bespomoćno“

Dodala je kako joj je u traženju posla odmogla i epidemija koronavirusa. 

„S obzirom na tadašnje epidemiološke mjere, nije bilo moguće ni osobno predati otvorene molbe za posao jer je pristup osnovnim školama bio ograničen.
Osjećala sam se bespomoćno i kao da nikad neću pronaći posao u struci.
Počelo je ljeto i otišla sam kod bake na Lastovo.
U razgovoru s bakom saznala sam da postoji mogućnost da se privremeno otvori mjesto za učitelja hrvatskog jezika na Lastovu.
Kontaktirala sam ravnateljicu i dogovorila razgovor“, otkrila nam je Dea.

Dodala je kako joj je ravnateljica rekla da trenutno ne traže učitelja.
Međutim, ukoliko budu tražili da će ju imati na umu.
Pitala ju je o:

• njezinoj motivaciji za radom u školi i životom na otoku
• o školovanju
• interesima i slično.

„Sjećam se da sam se tresla kao prut i razmišljala jesam li ostavila dobar dojam.
Istovremeno sam se raspitivala i o mogućnostima rada na Korčuli.
Krajem kolovoza ravnateljica me kontaktirala.
Pitala me jesam li još uvijek zainteresirana za posao.
Ponudila je da me primi na 60 dana.
Postojala je mogućnost da ostanem na zamjeni sveukupno pola godine (ukoliko bih prošla na natječaju), što mi se činilo kao odlično iskustvo.
Odmah sam pristala, bez puno razmišljanja“, rekla je Dea.

Tako se na Lastovo preselila u rujnu 2021.
Još uvijek živi i radi na otoku.
U međuvremenu je dobila i stan na korištenje.
No to joj nije bilo lako ostvariti.

„Na kraju se ta zamjena produžila, tako da radim u školi već godinu i pol dana.
Jako sam sretna zbog toga.
Prva dva i pol mjeseca živjela sam s bakom i ujakom u stanu.
Krajem studenog dobila sam općinski stan na korištenje.
Najam stana plaćam mjesečno 10 kuna po kvadratu.
Zahvalna sam na toj mogućnosti“, priznala je Dea i dodala:

„Kao škola s otežanim uvjetima rada primamo dodatak na plaću od 10 %, što mi puno znači.
Naša škola trenutno broji 43 učenika od prvog do osmog razreda.
Manji broj djece u razredu vidim kao prednost i mogućnost da pristup u nastavi bude individualiziran i prilagođen svakom djetetu.
Naravno, idealno bi bilo da je broj djece u svakom razredu ipak malo veći, primjerice 10 do 15 učenika“, napomenula je naša sugovornica.

„Ponosna sam na napredak svakog učenika“

Na naš upit kako joj je raditi s djecom u školi i jesu li je dobro prihvatili, odgovorila je:

„S djecom se dobro slažem.
Ponosna sam na svakoga od njih, na njihov napredak i sve male pobjede u procesu učenja.
Iz dana u dan me oduševi njihova:

• mašta
• kreativnost
• trud
• iskrenost.

Naši su učenici željni novih sadržaja i često su uključeni u brojne izvanškolske i izvannastavne sadržaje.
Rad s djecom, naravno, istovremeno je i izazovan, a često i iscrpljujući, ali nije uzaludan.
Obično se potvrdi pravilo da koliko uložiš u njih, djeca vremenom vrate barem duplo.“

Otkrila je i planira li budućnost na Lastovu ili se ipak vidi u gradu poput Zagreba.

„Kada bi mi se pružila prilika za rad, voljela bih ostati na otoku.
Svoj posao obožavam i velik je dio mog identiteta.
Teško bi mi bilo zamisliti da ne radim nešto vezano uz učenje i poučavanje.
Dokle god radim u struci, planova za budućnost nemam.
Kada bih izgubila posao, dobro bih razmislila što bih dalje.
Svakako bih prvo pokušala ostati na otoku.
Lijepo mi je tu i mislim da sam se dobro snašla.
Pokušala bih pronaći neku drugu mogućnosti koja bi mi bila prihvatljiva“, rekla je Dea.

Ukoliko ne bi bila zadovoljna, dodala je, najvjerojatnije bi potražila posao na susjednoj Korčuli.

„Zagreb mi nije opcija.
Iscrpio me život u gradu.
Osjećam se prihvaćeno na Lastovu.
Upoznala sam nove ljude i stekla dobre prijatelje.
Lastovo meni nije nepoznato, niti sam ja Lastovcima nepoznata.
Odmalena dolazim tu, i iskreno, kao mala nisam baš voljela dolaziti, a sada se osjećam kao da baš tu pripadam.
Život ponekad piše čudne priče.
Kad sam se tek preselila na Lastovo, svi ostali su me pitali kako to, kud na Lastovo.
Lastovci nisu ništa pitali nego su rekli da im je drago.
Svidjela mi se ta pozitivna energija“, istaknula je.

„Sviđa mi se život u prirodi“

Na naš upit kako bi opisala Lastovce i život na ovom najjužnijem hrvatskom naseljenom otoku, odgovorila je:

„Sviđa mi se mentalitet i način razgovora ljudi na otoku.
Lastovska djeca nakon osnovne škole da bi nastavila školovanje, moraju otići s otoka.
Najčešće idu u Split ili neki drugi grad.
Smatram da to iskustvo grada koje gotovo svaki Lastovac nosi u sebi uvelike utječe na njihov način razmišljanja.
Čini mi se da lastovska sredina nije toliko konzervativna, koliko to znaju biti manja mjesta u Dalmaciji, što meni osobno odgovara.
Općenito mi se sviđa život u prirodi, biti okružena:

• morem
• šumom
• čistim zrakom.“

Dodala je da ima svoj mali vrt na maminoj zemlji i uzgaja povrće.
Boravak u prirodi puni ju energijom.

„Ponekad kad preko vikenda odem u Blato, začudi me buka i šušur, tek onda vidim mir koji vlada na Lastovu.
Na otoku najviše volim zimu i taj usporeni ritam.
Ništa se pretjerano ne događa, a opet lete dani i imaš osjećaj da ti uvijek nedostaje nekoliko sati u danu.
Također, sviđa mi se život u maloj zajednici.
Ljudi su više u doticaju jedni s drugima i pomažu si međusobno.
To zna nekad biti i prednost i mana.
Gotovo je nemoguće imati svoju privatnost.

Ljudima je dosadno i prate svaki tvoj pokret pa komentiraju.
Međutim, ponekad me zaista iznenadi njihova direktnost i uplitanje u tuđi život“, otkrila je Dea.

 Iz metropole joj pak najviše nedostaje njezina obitelj.

„Ponekad kad se zareda puno kišnih i mračnih dana, poželim da mogu otići u slastičarnu ili u shopping ili u kino ili jednostavno prošetati osvijetljenim gradom.
Međutim, ne traje to dugo“, istaknula je.

A što bi poručila mladima, posebice onima koji poslove isključivo traže u većim gradovima?

„Svatko zna što je za njega najbolje.
Nekima više odgovara život u gradu, dok ostali više vole živjeti u malom mjestu.
 Neki vremenom promijene mišljenje.
U svakom slučaju, smatram da je dobro izlaziti iz vlastite zone komfora pa ukoliko netko želi živjeti u malom mjestu, a u tome ga sprečava samo strah, savjetovala bih mu da pokuša!“

Život od ribarenja i poljoprivrede

„Radio sam jedno vrijeme u struci, na brodu, a prije otprilike tri godine prestao sam s navigacijom i živim stalno na Lastovu.
Bavim se prvenstveno ribarstvom, a uz to malo i poljoprivredom“, započeo je Ivan Karaga (35) koji živi na Lastovu 34 godine.
Roditelji su se doselili na otok kada mu je bilo oko godinu dana.
Završio je opću gimnaziju u Mostaru i pomorski fakultet u Splitu te se vratio na Lastovo.

Dodao je kako je ribario više-manje cijeli život, a profesionalno prije tri godine.
Time se počeo baviti iz ljubavi.
Uz ribarenje, odlučio je otvoriti i vlastito obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

„Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo otvorio sam isto kada i obrt za ribolov, prije otprilike 5 godina.
Tada sam još radio na brodu.
Uglavnom proizvodim konzumna jaja i nešto maslinovog ulja.
Primam godišnju potporu za proizvodnju ulja.
Od obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva ne mogu živjeti, više mi služi kao dodatni prihod“, priznao nam je Ivan.

Na naš upit kako mu je bilo u počecima, a kako danas, odgovorio je:

„Nema neke razlike u početku ili sada.
Jednako je teško, a trenutno je stanje takvo da obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo posluje na granici isplativosti.
Jednostavno zato što na otoku nema ljudi pa prodaja slabo ide.
To se, naravno, popravi u ljetnim mjesecima.“

Otkrio je i kakva je perspektiva mladih na Lastovu te koje su im mogućnosti zapošljavanja.

„Sve ovisi o tome što čovjek želi.
Na Lastovu je život miran i usporen.
Mladima je ovdje teško.
Gotovo im je nemoguće razvijati se u profesionalnom smislu.
No za one koji traže miran obiteljski život Lastovo može proći.
Iako smatram da ima boljih, to jest manje zahtjevnih lokacija za život. Ovdje su gotovo svi zaposleni u nekim državnim poslovima:

• općina
• park prirode
• policija
• škola i slično.“,

rekao je Ivan.

U privatnom sektoru, dodao je, prevladavaju ugostitelji, ima nešto:

• ribara
• poljoprivrednika
• građevinskih obrta...

„Realno, najbolje mogućnosti nudi turizam, to jest poslovi vezani za turizam.
Tu mladi ljudi mogu pronaći posao kao radnici ili kao poduzetnici“, napomenuo je naš sugovornik.

„Život je skup, a udaljenost veliki nedostatak“

Na naš upit koje su prednosti i nedostaci života na ovom najjužnijem naseljenom otoku, odgovorio je:

„Nedostaci su udaljenost, što znači otežan pristup:

• školovanju
• zdravstvenoj skrbi
• građevinskom

ili bilo kakvom materijalu za pokretanje i održavanje poslovanja.
Tu su i visoke cijene namirnica na otoku.
Općenito, skup je život jer da bi se kupilo bilo što treba ići u Split.
Tako da je sve skuplje za visinu putnih troškova koji su oko 100 do 150 kuna po osobi“, napomenuo je Ivan.

No otok ima i nekoliko prednosti.
Jedna od njih je i pokretanje vlastitog posla.

„To su miran i jednostavan život (tko to voli) te lijepo okruženje za odgoj djece koja nisu izložena raznim štetnim utjecajima kao u gradovima.
Prednost je i to što se smanjuje broj ljudi pa se tako otvaraju i nove mogućnosti za one koji ostaju, i to prvenstveno u poljoprivredi, ali i u turizmu kroz pokretanje vlastitog posla“, istaknuo je Ivan.

 
Za kraj je otkrio i gdje se vidi u budućnosti:

„Ne planiram daleko u budućnost, no nadam se kroz nekoliko godina izgraditi ovdje neku kućicu, a onda ne znam...
Već mi je nekoliko puta selidba padala na pamet.
Sve opcije su mi otvorene jer više nisam emotivno vezan za Lastovo kao što sam bio prije“, poručio je Ivan Karaga.

Autorica: Maja Šubarić Mahmuljin

---

Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.