Iako se o hrvatskom poduzetništvu, zbog mnogobrojnih problema s kojima se poduzetnici ionako susreću, a o problemima uzrokovanim pandemijom koronavirusa da ne pričamo, često piše u negativnom kontekstu, Mirko Drmić i Iva Komšić, smatraju kako nije sve tako sivo.
Oboje se bave proizvodnjom zanatskog piva, Drmić u svojoj Lokalnoj Craft Pivovari u Zagrebu, dok Komšić 'šefuje' Craft Pivovarom Vukovar.
Lokalna Craft Pivovara
Unatoč pandemiji i činjenici kako je u istoj ugostiteljski sektor među najpogođenijima, 26-godišnji Mirko Drmić iz Zagreba nakon završenog studija na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu odlučio se pokrenuti Lokalnu Craft Pivovaru.
Na pitanje zašto se na pokretanje posla odlučio usred pandemije, kad naslovnice vrište o propasti poduzetnika, odgovorio nam je kako se oduvijek želio baviti poduzetništvom.
Kako bi ostvario cilj, pohađao srednju ekonomsku školu.
Sljedeći korak bio je Ekonomski fakultet u Zagrebu gdje je i diplomirao.
Ideja o proizvodnji vlastitog piva nastala je slučajno, a evo i zašto.
Odlučio sam višak svojeg slobodnog vremena koje sam imao uz studiranje uložiti u kuhanje piva.
Na samom početku, uz pomoć pivskog ekstrakta i vode.
Nakon te uspješno riješene prepreke, pojavila se znatiželja i izazov kako bi pravo postignuće bilo skuhati pivo od prirodnih sirovina (ječma, hmelja, kvasca i vode).
Proces učenja je trajao više godina, što je rezultiralo proizvodnjom boljeg i ukusnijeg piva te je došlo do proizvodnje više desetaka litara u vlastitom podrumu za obitelj i prijatelje.
Njihov veliki interes bio je prvi pozitivan znak prema ideji otvaranja male craft pivovare.
Rekao nam je naš sugovornik.
Pitamo ga koji su mu bili prvi koraci, s kojim se problemima kao početnik suočavao, na što nam je odgovorio kako je prvo na redu bio "cjelokupni proces sustava za dobivanje poticaja za samozapošljavanje, zatim:
- carina,
- Ministarstvo zdravstva,
- zavod za usmjeravanje,
- sanitarna iskaznica,
- tečaj higijenskog minimuma,
- zdravstvena ispravnost piva i
- Fond za zaštitu okoliša".
"Pivovara se nalazi u Zagrebu, na Črnomercu, trenutno proizvodimo dva piva, a to su Drma, crveno pivo sa 6 % alc i Purger svijetlo pivo s 5 % alc.
Drma je dobila ime po našem obiteljskom nadimku, a Purger je bio sasvim logičan izbor s obzirom na našu lokalnu priču.
Novih piva će sigurno biti, a prva takva će biti tamno pivo", nastavlja Drmić, koji kaže kako je počecima svoje pivovare zadovoljan, ali ne u potpunosti jer su na širenje poslovanja svakako utjecala dva lockdowna.
U pokretanje posla uložio je oko 200 tisuća kuna, uglavnom vlastitu ušteđevinu, dok je dio bio poticaj za samozapošljavanje.
"Postoje razne kombinacije opreme kojom se može proizvoditi pivo, ali glavni dio je kotao u kojem se pivo kuha i fermentori u kojima pivski kvasac pretvara sladovinu u pivo i, naravno, boce, limenke ili bačve u kojima se pivo prodaje", govori mladi poduzetnik.
Otkriva kako craft pivo nastaje korištenjem najkvalitetnijih sastojaka i bez dodavanja kemijskih supstanci.
Educirao sam se najviše preko interneta i iz nekoliko knjiga.
Od kuhanja piva do piva spremnog za piti iz boce potrebno je oko mjesec dana, zato je jako bitno planirati zalihe na pravi način.
Prvo pivo koje sam ponudio na tržištu je ujedno i prvo pivo koje sam skuhao uopće.
Ječmeni slad uglavnom uzimam od dobavljača iz Jaske, hmelj i specijalne sladove kupujem od dobavljača na Trešnjevci, dok boce nabavljam iz Svete Nedelje.
Rekao nam je.
Otkrio nam je i kako je došao do prvih klijenata.
Prvo sam na internetu pretraživao kafiće s ponudom craft piva.
Nazvao bih i dogovorio sastanak ili jednostavno sjeo u automobil s gajbom piva, išao od kafića do kafića, te predstavio sebe i svoju ponudu.
Budući da iza sebe već ima iskustva s tržištem, pitamo ga može li se u Hrvatskoj živjeti od craft pivarstva, te s kojim se izazovima susretao tijekom pandemije koronavirusa.
"Od craft pivarstva se može živjeti, ali isključivo uz ogroman trud i rad.
Najveća prepreka u poslovanju je pandemija.
S pandemijom se dobro snalazimo jer je pivovara otvorena 20-ak dana prije njezina proglašenja, tako da ni ne poznajemo poslovanje prije pandemije.
Naravno da jedva čekamo da se situacija normalizira kako bismo mogli poslovati i planirati buduće korake na temelju tržišnih pokazatelja, a ne na temelju zdravstvene situacije", govori Drmić.
Ipak, smatra kako je budućnost craft pivarstva u Hrvatskoj svjetla, te kako ima još prostora za napredak.
Kao glavni preduvjet za napredak navodi rješavanje trenutne pandemijske situacije jer je u ovakvim uvjetima poslovanja teško planirati buduće korake u proizvodnji i širenju poslovanja.
Mladima, koji poput njega razmišljaju o ulasku u svijet craft pivarstva savjetuje "da probaju, ali i da ne idu glavom kroz zid, pogotovo financijski, jer je trenutna situacija jako nepredvidiva".
Craft Pivovara Vukovar
Iva Komšić (39) rođena je i odrasla u Zagrebu, gdje je završila srednju Ugostiteljsku školu, smjer hotelijersko-turistički tehničar.
Tamo je uz stečena znanja i upoznala sadašnjeg supruga s kojim je, zajedno sa sinom, preselila u Vukovar, gdje je i nastala ideja o pokretanju pivovare.
Nakon užurbanog života u stanu u Zagrebu, kuća u Vukovaru nam je dala puno više komocije i mjesta, pa smo iz hobija počeli proizvoditi pivo za vlastite potrebe.
Imali smo neiskorišten poslovni prostor, a kako sam bila nezaposlena, odlučili smo pokrenuti nešto svoje.
Nije bilo teško odlučiti, nakon 10 godina kućnog pivarstva hobi smo pretvorili u posao.
Govori nam naša sugovornica.
Otkriva kako su se za preseljenje Vukovar odlučili jer joj je suprug rođeni Vukovarac, a budući da u Zagrebu kao podstanari nisu imali mogućnosti kupiti nešto svoje, odlučili su se za 'grad Heroj' u kojem su kao novoosnovana obitelj dobili i financijsku pomoć pri izgradnji kuće.
Craft Pivovara Vukovar je mala nezavisna craft pivovara, osnovana 19. srpnja 2018.
Glavni cilj joj je, kako nam navodi Iva, "upoznati potrošače s raznolikosti stilova piva".
Naše prvo pivo je WALKOW - nefiltrirano i nepasterizirano pivo, bez aditiva i umjetnih bojila.
Glavni sastojci su:
- tri vrste ječmenog slada,
- hmelj i
- kvasac.
Pivo je karakterističnog blonde stila, zvanog i golden ale – što znači blaža, laganija varijanta američkog ale piva, s nešto manje hmelja i manje arome.
Blonde ale je i izvorno zamišljen kao način prelaska potrošača s komercijalnih piva na craft piva.
Objašnjava nam naša sugovornica.
Na pitanje kako je financirala pokretanje proizvodnje, odgovara kako je "tu bilo svega", dodajući kako su koristili poticaje za zapošljavanje, za dio je dignut kredit, a bilo je i posuđivanja novaca.
Prostor je bio u solidnom stanju.
Morali smo, naravno, raditi nekakve manje preinake, ali ništa komplicirano. Uredili smo prostor i naručili opremu.
Ostvarila sam poticaj za samozapošljavanje.
Imali smo i kolege pivare koji su nas dosta usmjeravali.
Nije bilo većih komplikacija.
Glavna poanta je da vam nitko ne dolazi dok ne otvorite firmu i počnete raditi.
Znači savjetovanje s kolegama je od značajne važnosti", otkriva.
Pitamo je kako uopće nastaje pivo koje se planira plasirati na tržište, od ideje do realizacije.
Osnovna edukacija je na pivarskim forumima.
Čitaš, učiš i dijeliš mišljenja.
Složiš si recept kako voliš pa onda to u malom kotlu pokušavaš realizirati.
Kad je pivo gotovo, pozoveš ekipu na degustaciju.
Naravno, svaka kritika je dobrodošla.
Svako sljedeće je samo bolje.
Kada smo krenuli s idejom o otvaranju vlastite pivovare, znali smo da idemo s laganijom verzijom piva, pa smo tako i krenuli.
Dva kuhanja i pivo je bilo spremno.
Svakom manjem pivaru je kvaliteta proizvoda na prvom mjestu.
Sirovine su lako dobavljive, ali su kvalitetnije i skuplje nego kod komercijalnih piva, ali zato je i sama kvaliteta na puno većoj razini.
Odgovara.
Zanimalo nas je kako je poslovati i biti poduzetnica iz Vukovara, u odnosu na Zagreb.
Zagreb je veće tržište, ima svoje prednosti, ali kako sam već rekla, život u Zagrebu je puno skuplji i ubrzaniji.
Ovdje je opuštenije, posla ima, naravno, manje.
Zbog logističke nepovezanosti za sada djelujemo dosta lokalno: Vukovar, Vinkovci, Osijek.
Nastavlja naša sugovornica.
Pitamo je može li se živjeti od craft pivarstva, na što odgovara:
Trenutno smo na niskom kapacitetu proizvodnje, naravno imam za plaću, iako dugoročno mislim da će se proizvodnja podići, te da ćemo biti u mogućnosti i nekoga zaposliti.
Najveći izazov je pronalaženje kupaca i izlazak na tržište.
Naravno, upornost daje rezultate.
Što smo više uporni, to smo i veći.
Još smo mali, ali se točno vidi kako svakim danom rastemo.
Nema predaje, samo hrabro, srčano, s glavom gore.
Što bi se u Hrvatskoj moglo promijeniti kako bi se mladim poduzetnicima olakšalo, kako bi bili konkurentniji?
Koji su najveći problemi s kojima se susrećete u poslovanju i proizvodnji?
"Imate velike i male pivovare.
Velike gaze male, ali ne kvalitetom, nego količinom i marketingom.
Naravno, mi mali nemamo financijska sredstva za veliki marketing, ali zato imamo kvalitetu.
Pa nije isto kupiti kulen kod malog privatnog proizvođača i kupiti kulen u velikom trgovačkom lancu.
Kvaliteta uvijek ostaje.
Birokracija je također problem.
Pivo skuhate u jednom danu i nakon dva tjedna ga flaširate, a papirologiju obavljate još dugo nakon toga:
- dnevnici kuhanja,
- zapisnici,
- skladište,
- punionica,
- ulaz,
- izlaz,
- prijava carini,
- prijava Fondu za okoliš…
Skupi se toga", odgovara nam sugovornica koja, kao i Drmić, smatra kako je budućnost zanatskog pivarstva u Hrvatskoj obećavajuća.
Craft pivarstvo u Hrvatskoj je u stalnom porastu, ljudi su počeli prepoznavati kvalitetu pa im nije problem dati i koju kunu više za proizvod koji je stvarno kvalitetniji i bolji.
Još smo mi u usponu, ali vidi se da ide nabolje.
Ne ide to preko noći.
Craft pivarstvo u Hrvatskoj je postala kultura, polako i sigurno razvit će se to u nešto puno veće, a do tad: misli globalno – djeluj lokalno, i živjeli uz domaće.
Odgovara.
Za kraj, mladima koji se žele okušati u craft pivarstvu šalje poruku:
Pivarstvo nije baš lagan posao, pogotovo ako sve radi jedna osoba.
Ima tu i dosta fizičkog rada, birokracije.
Nije da je lagano, ali kad nešto voliš, prelaziš sve moguće prepreke.
Autor: Mislav Nekić
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
