Podcast možete poslušati na poveznici.
Poštovani slušatelji, dobro došli u naš program. Moje ime je Matej Sunara. Danas ćemo razgovarati o djeci odrasloj u dječjem domu „Maestral“. „Maestral“ je ustanova socijalne skrbi, koja skrbi o djeci i mlađim punoljetnim osobama bez roditelja ili odgovarajuće roditeljske skrbi. Kakva je perspektiva na tržištu rada njenih štićenika? Što nakon stjecanja punoljetnosti.
On je 19-godišnjak koji živi u Splitu. Nije rodom iz Splita, već iz Zagreba, ali je tu u Splitu. Maturant je ekonomske gimnazije, koji se sprema na državnu maturu. Želja mu je upisati ekonomski fakultet. Hobi mu je pisanje pjesama, trčanje, čitanje knjiga i teretana, a kada nije s olovkom ili utezima u ruci, onda organizira humanitarne večere. On je Joško Lalić. Joško, jesam li sve spomenuo?
Pozdrav Matej. Nisi spomenuo da sam kampanjac pa me trčanje i teretana ne služe kao nekada i za maturu, mogao bih zasukati rukave te prionuti na rad, a za ovu humanitarnu večeru, nisam je samo ja organizirao. Bio sam jedna karika u ogromnom lancu i moram kazati da sam ponosan na ono što smo postigli.
Inače, za naše slušatelje koji još nisu čuli za humanitarnu večer doma „Maestral“, ona je održana u prosincu, gdje se skupljao novac za uređenje stana štićenika u kojem oni žive od svoje 18. do 21. godine, a Joško je bio jedna od važnijih karika tu, ali Joško, nećemo sada previše o tome. Mi ćemo malo o tvojoj perspektivi, poslovnoj perspektivi. Joško, od svoje 2. godine si u dječjem domu „Maestral“ u kojem si i živio do svoje 18. godine. Što nakon 18. godine?
Pa ja sada imam 19 godina i još sam uvijek u dječjem domu „Maestral“. Tu mogućnost imam do 21. godine. Trenutačno živim u stanu dječjeg doma „Maestral“ u kojem borave njezini štićenici, koji navrše 18. godina te tu mogu boraviti do svoje 21. Nakon te 21. godine, kako namjeravam upisati fakultet imam osiguran izravan upis u studentske domove diljem Hrvatske. Imam privatnu stipendiju te me potpomaže centar za socijalnu skrb, također jednom vrstom stipendije. Ukratko, imam sve osigurane uvjete za studiranje i možda zanimljiviji put ka odrastanju, ali sigurno puno lakši put, moram priznati, ka studiranju ako stvarno želim i ako stvarno prionem od mojih kolega i vršnjaka.
Trenutno si maturant ekonomske gimnazije. To nije jednostavna škola. Kako si zadovoljan školom?
Ekonomska gimnazija je eksperimentalni smjer u Ekonomskoj i upravnoj školi Split. To je nova vrsta gimnazije i moram kazati da je baš ono što bi trebalo na današnjem tržištu rada. Gimnazija, ali se spaja s ekonomskim predmetima i učimo više o monetarnim sustavima, ekonomiji svijeta, globalizaciji, itd. Baš nešto što je potrebno i što manjka današnjoj djeci jer moramo kazati da je financijska pismenost zapostavljena danas.
Želja ti je upisati Ekonomski fakultet u Zagrebu. Zašto baš ekonomija i zašto baš Zagreb?
Upisao sam ekonomsku gimnaziju pa pratimo taj slijed, upisat ću ekonomski fakultet, ali nije samo to razlog. Ekonomski fakultet, ja ako ću studirati ekonomiju, pruža mi veliku širinu ako sam ju u mogućnosti uvidjeti. Obrazovat ću se financijski. Postat ću financijski pismen, ali moći ću, ako želim, raditi u bilo kojem segmentu i bilo što. Samo ću imati predznanje iz ekonomije i ako želim pokrenuti neki vlastiti posao to znanje će mi trebati, a tek kasnije, kada odlučim, kada dodatno sazrijem ću odlučiti kakav bi to posao radio.
Zašto Zagreb?
Zagreb. U Zagrebu sam se rodio. Bilo bi u redu da u Zagrebu studiram i otvaram si vidike. Zagreb je naš najveći grad, iako je Split najljepši, pa nekako srce me tamo vodi i odlučio sam tamo otići.
Jesu li djeca „Maestrala“ sklonija zanatima ili fakultetima? Upoznao sam i tvojeg cimera. On se bavi zanatom, vodoinstalater je i jako je zadovoljan.
Istina. Moram kazati da su djeca u dječjim domovima sklonija zanatima, tj. možda i nisu, ali najčešće upisuju zanate. Moj cimer Ante, s njime živim u tom stanu dječjeg doma „Maestral“ poprilično je uspješan. Šef je poprilično zadovoljan i stvarno voli taj posao koji radi i ima budućnost. Osobno držim da je problem što su djeca dječjih domova sklonija zanatima, zato što im se ne da alternativa. To je jedan mali segment koji je ostao iz 20. stoljeća. Moram kazati da su dječji domovi poprilično modernizirani i da slijede korak, slijede nove trendove, ali treba se napraviti još jedan mali korak da se djecu osvijesti kakve prilike imaju, kakvu mogućnost, kakve povlastice imaju kada upisuju fakultete i kakvu… Mislim nisu svi za fakultete, ali kakvu mogućnost imaju samoostvarenja ako upišu fakultet.
Naravno, ne treba svatko upisati fakultet ukoliko se želi baviti zanatom i to voli. To je zapravo i poželjno, nego da se upiše fakultet, a to osobu ne zanima.
Istina. Imamo dosta deficitarnih zanimanja i dobri radnici su uvijek potrebni i zato smatram i kod fakulteta i kod zanata bitno je da radite ono što volite, da radite to predano, tj. da se tako izrazim, da to ne radite ofrlje.
Kad si imao problema u školi da ne možeš savladati neko gradivo, jesi li imao priliku da odeš na instrukcije da ti netko pomogne? Kako je to organizirano učenje u domu?
U dječjem domu „Maestral“ ostvario sam sve što sam mogao. Išao sam na putovanja, išao sam na izlete u aspektu škole i mojeg školovanja. Sve su mi instrukcije bile omogućene. Prije, prije koju godinu kaskao sam s engleskim jezikom. Otišao sam na repeticije predano, išao u školu stranih jezika, malo gledao i Netflix i usavršio sam. Isto tako, ako sam imao problem s matematikom, ako mi je zapela neka cjelina i dobio bi slučajno lošiju ocjenu imao sam mogućnost i još uvijek imam mogućnost da mi budu plaćene instrukcije. Isto tako za sve ostalo. Bilo to u akademskom aspektu, u sportskom aspektu, dječji dom „Maestral“, vjerujem i drugi domovi, drže do onoga za čime se djeca zanimaju i drže do toga da se to treba ispuniti i ispunjavaju.
Ali percepcija javnosti često nije takva. Kad se priča o domovima često ljudi govore s nekakvim sažaljenjem: „Jadna ta djeca, ne mogu učiti. Oni sigurno neće završiti fakultete. Sigurno neće biti dobri u zanatu.“
To je problem. Mislim, nije problem koliko je to ostalo stajalište onoga što sam Vam kazao ranije iz 20. stoljeća. Istina je, djeci je u dječjim domovima teško. Nije teško, ali možemo kazati da je zeznutija ona emotivna, emotivna karika, ali ije točno da djeca u dječjem domu žive loše. Njihov standard života je, moram kazati, odličan. Imaju sve mogućnosti, kako oni, tako i ja da se samoostvarimo i samo je na nama da predano radimo i da uspijemo u toj samoaktualizaciji.
Imaš li prvenstvo upisa na fakultet?
Nemam prvenstvo upisa na fakultet. Moram polagati državnu maturu. Moram se iskazati i za to su mi stvoreni preduvjeti u dječjem domu „Maestral“, bilo da je riječ o instrukcijama, o školama poput „Aspire“, „Pitagore“ u kojima možete ići na pripreme iz državne mature, bilo da je riječ o udžbenicima koji mogu biti kupljeni i ako uspijem ostvariti dovoljan broj bodova za fakultet upisat ću ga. Imam prvenstvo upisa u studentske domove. Imam pravo na stipendiju, kako privatnu, tako i državnu. Moj život studenta je već osiguran i samo je na meni da budem marljiv i da završim taj fakultet i da krenem raditi ono što volim.
Imaš jednaka prava, jednaku startnu poziciju kao i drugi i to je najbitnije, da budeš konkurentan na tržištu rada.
Istina, ali čak imam i bolju startnu poziciju, iako to često nije percepcija. Možda samo trebam malo jače stisnuti u obliku učenja, ali to je više od osobe do osobe. U dječjim domovima ćete češće naći osobu koja je gladna znanja, koja je ambiciozna i koja namjerava žrtvovati dosta toga da bi uspjela u svome cilju, pa moram kazati da imam i bolju startnu poziciju.
Unatoč tome što imaš financijsku pomoć države, što ćeš dobivati stipendije, ti ljeti radiš. Prošlo si ljeto konobario. Kakvo je to bilo iskustvo?
Konobario sam na Palmižani. Cijelo sam ljeto proveo tamo. Upoznao sam toliko novih, toliko zanimljivih ljudi. Usavršio sam engleski jezik, što je najvažnije, a smatram da je učenicima najvažnije, tj. nama tinejdžerima, tinejdžericama potrebno raditi da steknemo radne navike koje će nam dobro u životu doći, da steknemo poznanstva, iliti da stvorimo networking i da usavršavamo jezik i da izađemo iz neke naše zone konfora jer koliko god konfor bio dobra riječ i koliko god primamljivo zvuči, najčešće nije.
Konobario si. Ovo ljeto već imaš planove, ne konobariti, nego biti skiper.
Moram kazati da zbog činjenice da sam u dječjem domu „Maestral“ otvaraju mi se mnoga vrata. Zbog dobrih ljudi koji potpomažu dječji dom „Maestral“ i ove godine ću se ja i moj prijatelj Ante, koji je vodoinstalater, osposobit ćemo se za skipere. Bit će nam pružena obuka za skipera i sve popratno s tim i bit će nam osiguran posao. Tako da moram kazati da širim svoja znanja i svoje vještine na razna polja, kako bi u ovim svojim godinama 19-godišnjaka uistinu našao ono što volim. Smatram da je nužno raditi, ali ne moramo nužno ostati na jednom pravcu i zadrto ići prema njemu. U godinama smo u kojima možemo griješiti, u kojima se možemo preispitivati i u kojima bi, prije svega, trebali uživati.
Ti si zapravo i radoholičar. Imat ćeš stipendiju, bit ćeš upisan, nadam se, na fakultet, ali već tražiš i studentske poslove. Pa tako, evo, za naše slušatelje koji su u Zagrebu da se mogu i javiti ukoliko ima nekakav poslić.
A, pa nisi spomenuo, možda ni ne znaš, ali ja sam dijelom Crnogorac, pa kada se ne radi ja sam tipični Crnogorac. Onako, ta krv prevladava, ali kad se radi – radi se. Poanta priče je ili ćete raditi ili ćete sjediti i izležavati se. Ljudi možda ne znaju, ali zapravo je puno skuplje ne raditi i izležavati se, nego raditi. Evo, čisto banalno da spomenem. Ako ne radite, 8 sati dulje stojite doma, 8 sati dulje trošite hranu, struju, vodu u vlastitom stanu. Ako radite, trošite struju, vodu i možda imate plaćen ručak na trošak poslodavca. Pa mislim, jednostavna logika nalaže da je bolje raditi i pritom ste plaćeni, osim što ćete raditi da trošite tu struju, vodu i hranu.
Kako si krenuo tebi studentski dom neće ni trebati – fakultet, posao, hobi… Doslovno prespavati i u novi dan.
Pa tako je bilo na Palmižani. Bio sam u malenoj drvenoj kućici, spavao sam u njoj 7 – 8 sati. To su bili najkvalitetniji sati sna koje sam ja imao jako dugo. Možda sam kad sam bio mali bolje spavao. Ubio bih se tijekom jutra i popodneva, otišao bih oko 10 spavati, probudio bih se u 6 – 7 i krenuo bi novi radi dan.
I za kraj ovog jako zanimljivog razgovora, koje su želje nakon završetka fakulteta – ostanak u Zagrebu ili povratak kući?
Nakon fakulteta, to je vremensko razdoblje više od 5 godina, pa moram kazati da ću sigurno biti druga osoba tada. Sigurno ću imati neke druge aspiracije i mislim da bi to pitanje mogli ostaviti za intervju koji bi mogao uslijediti za 5 godina jer sam još mlad i još se trebam naći, ali sigurno da ću se vratiti u Split. Možda ću ostati u Zagrebu… Mislim da se još trebam pronaći, da si ne bi trebao postavljati granice.
Rekao si mi prije intervjua da te i Francuska zanima.
Francuska je nekako zemlja čiji jezik želim naučiti, čiju kulturu želim upoznat. Naime, moj djed je cijeli život radio u Francuskoj, naučio je francuski, bio je stvarno marljiv čovjek, pa je to više iz sentimentalnih razloga, ali svi znamo da su ti razlozi najjači, pa… Želja mi je da upišem master, tj. diplomski tamo.
Joško, hvala ti na ovom razgovoru. Mi ti želimo mnogo uspjeha u životu, u tvojoj akademskoj karijeri i kasnije, nakon akademske karijere, da nađeš posao i ugostit ćemo te za 5 godina, naravno.
Matej, hvala i tebi. Želim ti sve najbolje i veselim se tom intervju koji će uslijediti.
Bio je to Joško Lalić. Nadam se da ste nešto dobro naučili u ovom intervju. Sigurno ste čuli pozitivne misli koje su nam potrebne danas. Želim vam ugodan ostatak dana. Zdravi i poduzetni bili!
Razgovarao: Matej Sunara
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
