Podcast možete poslušati na poveznici.
Poštovani slušatelji, dobro došli u još jedan podcast. S vama je Domagoj Trojanović, a moj današnji gost je Zvonimir Žulj, mladi perspektivni Slavonac koji će pričati o tome što se sada događa u Slavoniji, kakva je situacija s mladima, kakve su mogućnosti za obrazovanje, kakve su mogućnosti za društveni život, kakve su mogućnosti za zapošljavanje i razvoj karijere, a govorit će i o svojem posebnom putu. No, za početak Zvonimire, dobar ti dan.
Dobar dan i tebi i hvala na pozivu.
Hvala ti što si došao, što si došao iz Slavonije. Evo, za početak, možeš li reći kakva je sada situacija u Slavoniji kada su u pitanju mladi? Imaju li perspektivu i budućnost? Mijenja li se išta? Idu li stvari na bolje ili ostaje na istom?
Pa u Slavoniji, budimo realni, nije bajno. Ima jedan film koji se zove “Istok je istočno” i na tom tragu, Slavoniji je, ajmo reći, uvijek bilo najteže jer, budimo realni, mi smo i u Domovinskom ratu jako dobili, bilo je žestoko, a i kao da nas se uvijek previdi i moramo se snalaziti. Međutim, ono što mene uvijek raduje vidjeti u Slavoniji su naša žitna polja i što neki ljudi još uvijek žive od rada svojih ruku. To je nešto što ja osobno smatram da je najbolje, za što je čovjek stvoren, realno, za plug i motiku da živi od rada svojih ruku i da na taj način on opslužuje tu hranu koju uzgaja kako bi ju u konačnici blagovao. E sad, nije bajno, međutim drago mi je vidjeti da mladi ljudi ne očajavaju.
Ne očajavaju svi. Neki odu van. Nažalost, dosta mojih prijatelja otišlo je u Irsku i Njemačku. To se ja znam često našaliti pa reći: “Pa nemam s kim popiti pivo“, ali u konačnici u Osijeku proteklih godina znatno jača IT sector i to je dosta zanimljivo. Dosta se firmi rodilo od tih startupa i svašta nešto, pa se mladi snalaze na takav način. Mnogi ljudi koji nisu imali veze s programiranjem postali su programeri, zainteresirali su se za to i kada vidim kako to lijepo rade svaka im čast. Izuzetno poštujem takve inicijative jer volim vidjeti ljude koji imaju kičmu. Volim vidjeti ljude koji su spremni nešto pokrenuti, koji su svjesni činjenice da je demokracija, sama po sebi, političko i društveno uređenje koje inzistira na sveopćem društvenom uključenju. Dakle, prije svega, ako živimo u demokraciji moramo se angažirati kako u političkom životu, tako i u društvenom životu na apsolutno svakoj razini. Doslovce od nekog najmanjeg odnosa, time što ćeš biti ljubazan tamo prema nekome tko prolazi na ulici koga ne znaš, do nekoga tko ti je najbliži, poput majke, oca, žene, djeteta i sl.
Smatram da je jako lijepo što IT sector buja na takav način, pogotovo u mojem gradu Osijeku. Međutim, mislim da se ne treba toliko oslanjati na to, već da bismo mi u Slavoniji stvarno trebali držati do onoga što zapravo jesmo - to je hrvatska i europska žitnica. Budimo realni, mi imamo potencijala da hranimo barem trećinu Europe. Ja kada vidim ljude koje osobno poznajem koji uzgajaju svoju hranu i tako, ja vidim koliko je ta hrana zdrava jer ako nam ponestane ljudi koji će praviti domaću hranu, što ćemo mi na kraju jesti? Velik je problem kod tih suvremenih…
Oprosti što te prekidam, tu je i ova koronakriza pokazala kako smo se bazirali na ono što je najosnovnije, najtemeljnije, a to je prehrana i hrana. Uvijek se moglo ići u dućane kupovati jer bez hrane se ne može i možda su, više nego ikada prije, do izražaja došli domaći poljoprivredni proizvodi jer je bilo i problema s uvozom na granicama s carinama, itd. Znači, ova kriza je ipak pokazala da je hrana temelj i proizvodnja hrane, ali zanimljiva je ta usporedba. Dakle, s jedne strane poljoprivreda, nešto temeljno, ruralno, tradicionalno, s druge strane IT sektor, moderno, progresivno. Znači, zanimljiva kombinacija i jednog i drugog što se razvija po Slavoniji.
Je, zanimljiva je kombinacija. Ja se apsolutno slažem s time da tu kombinaciju treba, naravno, njegovati u pravom omjeru. Budimo realni, ako mi ne budemo uzgajali svoju hranu, ako ne budemo na takav način neovisni, što ćemo mi jesti? Zar ćemo jesti samo ono što nam serviraju u velikim trgovačkim centrima? Koje je upitne kvalitete, upitnog podrijetla i sl., tako da… I jednom sam prilikom razgovarao s jednim čovjekom koji živi cijeli život od rada svojih ruku i on je otvoreno rekao da ti suvremeni trgovački centri zapravo uništavaju naše društvo zato što onemogućuju ljudima kupovinu onoga što je zaista kvalitetno, što je iz prve ruke proizvedeno i što im se servira, a isto tako ne znamo koliko istine nam se servira u trgovačkim centrima. Koliko je zapravo konkretno to meso ili voće ili povrće kvalitetno i svježe i čime je sve, ajmo reći, premazano?
Što se tiče gospodarskih pokazatelja, Slavonija je na trećini razvoja Hrvatske. Dakle, za trećinu, odnosno za dvije trećine je manje razvijena od ostatka Hrvatske. Osjetili se to, s obzirom na to da si tin a relaciji Zagreb – Osijek, odnosno Zagreb – Čepin, iz kojega odlaziš? Vidi li se to ovako izvana, na prvi pogled?
Vidi se dobrano, mogu reći. Na primjer, moj grad Osijek je zaista jedan prekrasan grad kojim se ja ponosim i jako ga volim. Međutim, u Zagrebu je puno više mogućnosti. Puno je više i raznolikosti i sve. Ljudi imaju puno otvoreniju perspektivu za razno razne stvari. Budimo realni, grad Zagreb ima veći proračun, nego cijeli ostatak Hrvatske, ali stvarno je… Mene žalosti što se vidi da se u nas ne ulaže koliko bi se trebalo ulagati. Sad, recimo, često čujemo danas kako ljudi govore kako je Zemlja prenapučena pa pomeni su to gluposti i floskule. Samo dođite kod nas u Slavoniju. Sela su nam poluprazna.
To je tužno za vidjeti.
To je jako tužno za vidjeti. Starci ostaju sami, nema se za njih tko brinuti. Mladi odu van i nije njima do love, njima je samo do fer tretmana, da netko cijeni to što oni rade, za što su se mukotrpno učili i borili. U konačnici, Hrvatska je jedna precentralizirana država. Kada bi se to malo olabavilo i postalo fleksibilnije moglo bi se puno više toga postići. Ono što mene isto jako žalosti je što smo mi Hrvati zaboravili koliko mi kao narod toga možemo učiniti, onako, mi sami, da nam, zapravo, ne treba toliko pomoći izvana koliko mislimo, tipa Europska unija i sve kad možemo sami. Samo kada ne bismo toliko previše naglašavali taj individualizam. Ja to govorim kao mali čovjek, koji je odgojen na selu sa seoskim mentalitetom. Sloga čini čuda!
Kad vidite hrvatsku povijest, uvijek su seljaci bili nositelji te sloge i od njih možemo naučiti jako puno. I uvijek su Stjepan Radić i njegova ekipa u Seljačkoj stranci, uvijek su govorili: “Vjera u Boga i seljačka sloga.” Oni su znali zašto su to govorili, to je njih držalo. To je držalo naš narod, ne samo u tom periodu u kojem je živio Stjepan Radić, već kroz sva ova silna stoljeća otkako su Hrvati ovdje, praktički od stoljeća 7. na ovamo.
Mogu li mladi u Slavoniji lako naći posao?
Pa, borba je. Borba je i teško je naći posao. Zna se da tu ima dosta i političkih struktura koje utječu na to it u se čovjek stvarno treba boriti. Evo, ja osobno mogu reći da sam sada na svojem drugom poslu, otkako sam završio fakultet. I prvi i drugi posao dobio sam baš preko Božje providnosti, na pošten način, Bogu hvala i zaista ja to uvijek naglašavam da je, ono, ključ svega uzdanje u Božju providnost i osobni rad, osobno zalaganje. Ljudi često znaju reći: “Sve se vraća, sve se plaća” i to je istina.
Živa istina je i ono što piše u Bibliji: “Kako siješ, tako ćeš i žeti.” Po plodovima će se stvari prepoznati. Ako ti činiš dobro, vratit će ti se dobro. Ono što je zlo, kad netko čini nešto zlo, vratit će mu se na zao način. Obit će mu se o glavu kad – tad. Možda neće danas, možda će za 10, 20, 30 godina, ali uvijek je bilo tako kad pogledamo cijelu povijest čovječanstva. Uvijek je istina ta koja je prevladala, uvijek je istina ta koja došla na svoje i to najbolje vidimo u prirodi. U prirodi je sve bazirano na istini. Dakle, u prirodi nešto ili je ili nije. Nema između. Tako bismo se i mi trebali malo više ravnati po tim prirodnim zakonitostima kako bismo postigli nešto u životu i kako bismo živjeli smisleno i svrhovitim životom.
Poslao si sada snažne poruke kako se poštenje uvijek isplati i vrati. Međutim, kada smo već kod poštenja, govorit ćemo o nepoštenju. Naime, mnogi mladi Slavonci radili su sezone na Jadranu, na moru u ugostiteljstvu i turizmu, međutim često bi se osjećali iskorišteno i prevareno od strane poslodavaca. Imaš li ti neka iskustva od svojih prijatelja, kolega koji su slično prošli i kako je to sve skupa izgledalo?
Pa, evo, ja sam isto radio tri sezone kao turistički animator. Evo, hvala Bogu to je bio jedan blagoslovljen posao u kojem sam i ja isto doživljavao sve i svašta. Doživiš i lijepe i ružne stvari, naravno, ali kad sam video neke ljude koji stvarno, baš konkretno Slavonci, polome kičmu na poslu, a poslodavci ih ili ne plate dovoljno ili ne plate uopće pa ih prevare, pa se tu dogodi sve i svašta. Mnogi ljudi iskorištavaju tu dobrotu Slavonaca. Slavonci su uvijek bili poznati po tome što su bili radišni, vrijedni, pošteni i sve. Međutim, znate kad je netko dobar, a onako naivno dobar. Često toga isto zna biti, tako da…
Dogodi se da ljudi budu iskorišteni, zato što dozvole da ih se iskoristi. Žao mi je najviše ljudi koji, koji su jednostavno u takvoj poziciji da nemaju izbora, ali i sad konkretno kada su u pitanju mladi radnici, papa Franjo je posebno naglasio kako će se na Božjem sudu posebno lose provesti ljudi koji nepravedno tretiraju svoje radnike, koji ne isplaćuju place, koji se na njih izderavaju, koji ih maltretiraju. To je krajnje zlo i licemjerje. Mnogi se ljudi na to stalno žale, stalno govore protiv toga, stalno, ajmo reći, proklinju svoju sudbinu. Nije ni čudo što im je takva loša situacija kad proklinju, bolja bi im situacija bila da blagoslivljaju jer mnogi ljudi imaju toliko toga da nisu ni svjesni, zato što nemaju stav zahvalnosti i poniznosti. Dakle, trebamo se boriti ne samo za sebe, trebamo se boriti jedni za druge. Nestalo je u našem narodu te prave sloge koju smo nekoć imali i baš zato što nema te sloge trpimo i nosimo terete koje ne bismo trebali nositi.
Sada ćemo malo razgovarati o iseljavanju. Hrvatska je nakon ulaska u Europsku uniju 2013. godine doživjela veliki val iseljavanja. Demografi govore o brojci 370 tisuća iseljenih, najviše u Njemačku, zatim Irsku, Austriju i druge zemlje zapada. Regija koja je najviše pogođena je Slavonija, a stručnjaci kažu da je grad koji je najviše pogođen u Slavoniji je Vukovar, koji je puno toga pretrpio u Domovinskom ratu. To ne treba govoriti posebno, ali, evo, i ova demografija, odnosno val iseljavanja ga je dosta pogodio. Kako to izgleda u stvarnosti? Spominjao si prazna sela, spominjao si da nemaš s kime poći na pivu, međutim, gdje se to još ogleda i kako se to može vidjeti u svakodnevici? Gdje je zapravo najveći problem i koji je razlog iseljavanja? Je li to zapošljavanje ili se radi o nekim drugim segmentima?
Ma znate što, jednostavno je situacija u tome da su mladi razočarani u situaciju u državi. Razočarani su i u samo društvo. Iako osobno mogu reći da su neki razočarani i u sebe, i u svoje obitelji, i u svoje živote, pa su pobjegli od tamo. Neki su stvarno pobjegli, a neki su otišli jer su stvarno vidjeli priliku da će se njihov rad cijeniti. Žao mi je kada netko mora otići sa svoga ognjišta na tuđe na kojem će uvijek biti stranac, uvijek će biti tuđinac, uvijek će biti građanin drugoga reda. Po meni niti jedan čovjek ne bi trebao biti građanin drugoga reda, svatko bi trebao biti građanin istoga reda. To je ono što je rekao veliki sv. Augustin: “Postoji samo jedna rasa, a to je Božja rasa.” Čovjek kao takav mora imati svoje dostojanstvo. Meni je žao, ja uvijek kažem to u šali da nemam s kime otići na pivo, ali evo konkretno moj prvi susjed je otišao tamo negdje 2014. otišao u Irsku.
Znači odmah nakon ulaska u Europsku uniju.
Da. Ja sam s tim čovjekom odrastao, meni taj čovjek jako nedostaje. Zatim još jedan susjed ulicu dalje, zatim još jedan susjed dvije ulice dalje. To su sve divni prijatelji.
Kakve su povratne informacije? Vraćaju li se? Planiraju li ostati? Jesu li zadovoljni ili nisu?
Pa planiraju ostati. Rekli su da su se tamo našli. Ako su oni sretni ja se ne mogu s njima sada tu oko toga natezati, ali ono što ću im uvijek reći to je: “Prijatelji dragi, vi meni osobno jako nedostajete, ali nedostajete i našoj domovini, našem narodu jer ste izuzetno pametni, sposobni mladi ljudi. Možete učiniti jako puno. Kada bismo se svi samo udružili, kada bismo svi zapostavili, kada bismo svi onako ostavili sa strane neke svoje sebične interese, kada bismo svi radili zajedno za veće dobro, čudesa bi se događala.
Ima li povratnika? Osjeća li se taj povratnički duh među Slavoncima?
Ima, Bogu hvala da ima. Osobno sam video u našim novinama Glas Slavonije da se pisalo o tome i kako su mnogi rekli da jednostavno nije to to. Jedan moj prijatelj Matej, kojega ovom prilikom pozdravljam, nadam se da slušam, on je bio nekoliko godina u Njemačkoj pa se vratio. Jednostavno rekao je da više nije mogao. Meni je drago što se on vratio. Evo, sada radi u poljoprivredi i drago mi je što ga mogu vidjeti.
Jesi li Zvonimire razmišljao o odlasku u inozemstvo na rad?
Pa osobno, znale su meni pasti na pamet takve ideje, ali nikad to nije bilo nešto što sam ja želio, nikada. Ja volim svoju domovinu. Želim u njoj ostati, želim za nju… Želim za nju živjeti jer, budimo realni, ako ne moram otići… Draže bi mi bilo biti siromašan u mojoj domovini, nego biti imućan tamo vani, zato što za ovu našu domovinu, jednostavno, za nju su krvarili i naši očevi, naši branitelji i sva sila predaka prije njih, od stoljeća 7. na ovamo. To je ozbiljna stvar. Oni nisu krvarili za našu domovinu i nisu se za nju borili, živjeli i umirali kako bismo mi samo to sve napustili. Oni su nam primjer prave borbe i Bogu hvala što mi danas ne moramo krvariti za domovinu. Ne moramo uzimati oružje u ruke. Veliki kineski general Song Zu je jako lijepo rekao kako su najveće bitke one koje se dobivaju u miru, ne u ratu. Prema tome, dužni smo biti aktivni, dužni smo pokrenuti se i učiniti makar nešto, makar time što ćemo postati bolje osobe, nego što smo bili jučer. Evo, makar to, mali korak.
Vrijeme brzo leti. Za kraj, malo o tebi. Koji si fakultet točno završio i gdje si radio? Što radiš? I kratko o svojem YouTube kanalu, svega u par riječi jer, kažem, vrijeme je brzo preletjelo.
Dobro. Evo, ja sam završio Filozofski fakultet u Osijeku, studij Informatologije i nakladništva. Radio sam neko vrijeme kao snimatelj na Slavonskoj televiziji gdje sam, moglo bi se reći, ispekao taj zanat, gdje sam stvarno imao dobre kolege koji su mi dosta pomogli. Posebno je šef bio legenda, kojega ovom prilikom pozdravljam. Nadam se da gospodin Darko sluša. Onda sam prešao na Laudato televiziju gdje sam postao snimatelj i montažer, gdje naveliko proširujem svoje znanje, gdje se jako razvijam i stvarno, zahvaljujući tim nekim stvarima koje su se dogodile i mojem osobno radu i angažmanu na sebi sretan sam i zahvalan što i od malih i od velikih stvari mogu postajati boljim čovjekom iz dana u dan. To je nešto što želim apsolutno svima, da vode sretan, svrhovit i ispunjen život.
Ovo su sjajne poruke na kraju. Još samo jedna rečenica o tvojem YouTube kanalu. Dosta si aktivna, objavljuješ videe. Kroz dvije rečenice samo - što te potaknulo na to i što želiš time postići?
Moj YouTube kanal pokrenut je prije nešto više od godinu dana. Zove se Defensor Veritatis. Prije svega, govorim o vjerskim istinama i o praktičnim stvarima za življenje vjere u svakodnevici, ali još ovako o nekim temama koje se dotiču ovako društva i našeg stanja općenito danas. Pokretanje tog kanala vjerujem da je bilo onako baš poticaj Duha Svetoga i mojih vrlo dragih prijatelja koji su mi stvarno u tome pomogli. Posebno pozdravljam ovom prilikom Marija, Ivana i Petru. Eto, jednostavno čitav taj projekt je nešto preko čega sam jako puno naučio, ne samo o svojoj vjeri, već i o samom sebi. Tako da, želim pomoći ljudima kako god mogu.
Dragi Zvonimire, eto, pomogao si i nama time što si podijelio ove svoje informacije vezane za Slavoniju – kako žive mladi u Slavoniji, kakva je perspektiva Slavonije, kako izgleda i proces iseljavanja i useljavanja u Slavoniju. Ja ti zahvaljujem, a poštovani slušatelji, hvala što ste bili uz nas, uz još jedan podcast i do sljedećeg susreta srdačan pozdrav.
Razgovarao: Domagoj Trojanović
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
