Izlazak mladih na tržište rada vječita je zagonetka.
Postoje brojni savjeti, iskustva, ali univerzalni priručnik jednostavno ne postoji.
Gdje je problem i kako možemo mladima olakšati?
Na temu zapošljavanja mladih i što efikasnijeg izlaska na tržište rada razgovarali smo s mladim profesorom Brunom Jerkušićem, nekadašnjim aktivistom koji je bio aktivan u radu s mladima.
Zanimalo nas je koji su koji su konkretni koraci koje mladi trebaju napraviti nakon završetka srednje škole ili fakulteta kako bi se što prije zaposlili?
Je li to bombardiranje molbama, je li to možda otvaranje neke stranice poput bloga?
Možda samopromocija na društvenim mrežama?
Je li odgovor u drugim oblicima zapošljavanja kao što je samozapošljavanje?
Kada bi mladi uopće trebali konkretno početi razmišljati o tim koracima, u kojem razredu ili u kojoj fazi studija?
„Ako se mladi već u osnovnoj školi odluče za neko od strukovnih zanimanja te nastave svoj razvoj u tom smjeru, znatno je lakše predvidjeti i organizirati zaposlenje.
Roditelji su često teret ambicijama mladih ljudi jer na njih tovare vlastite neostvarene snove i želje.
Međutim, često nisu svjesni da se sistem mijenja i da, ako njihova djeca imaju izražene osjećaje prema određenom zanimanju, ne smiju ih kočiti, štoviše samo ih potaknuti i pomoći im.
Ako se odluče za studij, već tijekom samog studija trebali bi tražiti mjesta za stažiranje, eventualno volontiranje i pripremati teren za poslije.
Naravno da je to lakše nekome tko studira deficitarno zanimanje, nove tehnologije i sl., nego magistru geografije i povijesti.
Ipak, i sam sam radio u Poglavarstvu grada Zagreba, bavio se turizmom (što je i danas moja velika ljubav), dok na kraju nisam došao gdje i pripadam, u nastavu, radeći s učenicima“, odgovorio je Bruno Jerkušić za zaposljavanje.mimladi.hr.
Samozapošljavanje je, smatra, odličan izbor, ako imate razrađen poslovni plan.
„Poduzetništvo je prekrasno, doduše opterećeno je silnim nametima i država definitivno mora pronaći još načina da ga olakša jer ono itekako pomaže ekonomiji.
Samozapošljavanje kao opcija da se 'pokupe mjere' i zatvori tvrtka je totalno pogrešno i uglavnom završava razočaravajuće za korisnike koji tako 'pregrme' godinu dana i nerijetko napuste državu“, nastavio je naš sugovornik.
Kakva je podrška države?
„Na nacionalnoj razini postoje određeni pomaci i vrijedni su pohvale, međutim dok imate ovoliki nesrazmjer rasta cijena potrošačke košarice i rasta plaća, ne možete očekivati zadovoljstvo radnika.
Kako očekivati da se mladi odlučuju za npr. odgojno-obrazovna zanimanja, kada vide da su financijski uvjeti bolji u ugostiteljstvu - npr. radeći sezonske poslove u eminentnim klubovima?
Nekada su mladi u učiteljima vidjeli uzore, međutim u nesrazmjeru vrijednosti i nevrednovanju znanja, djeca nam vide uzore tamo gdje ne bi trebali.
U Hrvatskoj pomaka ima, ali ima puno prostora za daljnje pomake.
Idemo biti optimistični“, zaključio je razgovor za naš portal Bruno Jerkušić.
Jurčić: Nije pitanje što bi trebali napraviti mladi, već političari
Na ovu temu razgovarali smo i s Ljubom Jurčićem, profesorom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Tvrdi da mlade koči sustav, a nikako nije optimističan.
„Uglavnom vidim da mladi koji su obrazovani i imaju energiju napuštaju Hrvatsku.
Drugo, najkvalitetniji mladi zapošljavanju se u tvrtkama koje su u stranom vlasništvu.
To samo po sebi nije ni loše ni protuzakonito, ali tako profit, odnosno dodana vrijednost iz tih tvrtki ne pripada domaćem nacionalnom bogatstvu, nego stranom.
Nisam zadovoljan gdje naši mladi uglavnom završavaju“, rekao je Jurčić za zaposljavanje.mimladi.hr.
Mišljenja je da se u Hrvatskoj mladi uglavnom zapošljavaju u „kompanijama koje idu prema nižem stupnju složenosti s nižim plaćama“, rekao nam je Jurčić i nastavio:
„To je problem nekreiranja radnih mjesta u hrvatskim subjektima i to je temeljni politički problem u Hrvatskoj, zbog čega imamo i demografski, socijalni i ekonomski problem.“
I Jurčića smo pitali koji su konkretni koraci koje bi mladi trebali napraviti nakon završetka školovanja.
„Mladi rade ono što je moguće, to je umijeće mogućeg, ono što im stoji na raspolaganju.
Više je pitanje što bi vladajući trebali napraviti.
Cilj čitave ekonomije je da se otvaraju nova radna mjesta koja će prihvatiti novoškolovanu radnu snagu.
Mi nažalost ne otvaramo nova radna mjesta, a stara zatvaramo.
Kad većina mladih ljudi koji su iole obrazovani izađu na tržište rada, oni se nađu pred zidom i rješenje traže uglavnom u inozemstvu.
Vidjeli smo da je prošle godine otišlo 40 tisuća ljudi.
Mladi učine ono što mogu, naravno da bi htjeli puno više, a za to je potrebna ekonomska politika kreiranja novih radnih mjesta za nove generacije na nacionalnoj razini“, dodao je naš sugovornik.
Koji su razlozi za takvo stanje?
„Ako želite raditi bilo što, morate imati plan, organizaciju i procedure.
Ekonomska politika ne može se raditi napamet, pametne države imaju znanje koje je akumulirano posljednjih 300 godina, na temelju ekonomske politike izgrađuju ekonomsku strukturu, a to su sastavnice gospodarstva –
- poljoprivreda,
- drvna industrija,
- metalna industrija,
- prehrambena,
- elektronička,
- brodogradnja
- i slično.
Država stvara uvjete da se poduzetnici potiču i da im se isplati pokretati te poslove.
Hrvatska nema takvu ekonomsku politiku, nema tu strukturnu ili industrijsku politiku“, naglasio je Jurčić.
Nastavio je da su s druge strane potrebni napori pokretanja efikasnije monetarne politike kako bi se u Hrvatskoj isplatilo raditi, proizvoditi i izvoziti, a smatra da smo kao država posljednjih 30 godina radili upravo suprotno.
„Onda je rezultat takav da se mladi, kad izađu iz škole, nađu pred zidom.
Nije da se nađu pred strukturom pa biraju posao, jer posla za njih nažalost u suštini nema i nitko o tome ozbiljno ne razmišlja već pričamo priče za djecu“, oštar je ovaj profesor ekonomije.
'Nema loše struke'
Unatoč sustavu u kojega naš sugovornik ne vjeruje, zanimalo nas je njegovo mišljenje kada bi mladi trebali početi razmišljati o koracima za zapošljavanje.
„Kada sam davao savjete djeci u rodbini ili djeci prijatelja, uvijek sam rekao da je prva stvar učiti jezik.
Prvenstveno engleski, a onda njemački.
Jednostavno, s jezikom ćete vani lako naći posao.
Nažalost, vani.
Srce me boli, ali ne mogu čekati da se Hrvatska promijeni da bi ta djeca bolje živjela.
Drugo, sve što naučite je dobro, svaki zanat, svaka škola.
U svakom poslu se traži dobar znalac.
Neće vas netko zaposliti zato što ste Hrvat, mladi ili zgodni, nego zato što možete kvalitetno odraditi posao.
U svakom poslu, od frizera, vodoinstalatera do inženjera, ako ga znate dobro raditi, možete si zaraditi dobro za život, ali sramota je da to uglavnom ne možete napraviti u Hrvatskoj, što je sramota za intelektualce, ali prvenstveno političare koji vode državu.
Dakle, moja prva preporuka je da naučite jezik, a druga da krenite učiti struku za koju osjećate da ste joj skloni.
Nema loše struke.
Svi se poslovi traže, od te struke relativno možete puno bolje živjeti nego u Hrvatskoj.“
Ipak, mlade bismo radije vidjeli u Hrvatskoj.
Je li onda samozapošljavanje odgovor?
„To je priča za malu djecu.
U svakom društvu, hrvatskom, američkom ili australskom, rođenih poduzetnika možda ima dva, tri ili četiri posto.
Kad su uvjeti bolji, javljaju se agencije, tu su potpore, savjetovanja koje odrade dio posla, poput istraživanja tržišta, financijskih konstrukcija, logistike, ljudskih potencijala, onda samozapošljavanje može proći i taj se broj u tom slučaju može popeti na tri do pet posto.
To je struktura društva.
Postoji tri posto rođenih lopova i do pet posto onih koji će to postati ako im se ukaže prilika.
Ostali ljudi su više manje u granicama normalnog i oni očekuju da imaju organizaciju i ponuđene poslove.
Oni će rado raditi, ali neće se brinuti kako organizirati poduzeće, kako zaposliti ljude, kako naručiti i isporučiti robu, kako naplatiti, kako istraživati tržište...
To je u vrh glave pet posto ljudi, nigdje ih u svijetu nema više da bi se time bavili.
To su priče da politika sa sebe skine odgovornost.
Tako smo braniteljima davali kredite, za koje se treba brinuti, ali to je pogrešan pristup.
To u ekonomiji ne postoji.
Za ostalih 95 posto mora se stvoriti sustav i organizacija države gdje ljudi idu tražiti posao i nalaze kvalitetan posao.
Naravno da će ovih pet posto poduzetnika organizirati posao, a ostalih 30 posto poslova bit će u državnoj upravi.
Kod nas svi misle da su pametni, a nitko ne uči iz iskustva i pameti, već nauči nekoliko parola i bavi se politikom, ekonomijom i ekonomskom politikom.“
Htjeli smo ipak završiti u optimističnijem tonu.
Vidi li Jurčić neke pozitivne korake?
„Dosad nas je uzimala globalizacija, sreća je da Europa treba radnike i Europa dolazi u Hrvatsku.
Tu se malo gubi ta hrvatska osnova.
Ne vidim puno pozitivnog za državu, ali vidim da će za pojedince biti bolja ponuda poslova, iako u stranom vlasništvu.
Pojedinci će tu bolje proći, ali nedostaje onaj dodatak koji vlastitom narodu daju države.
Kad se zaposlite u Njemačkoj, nećete imati plaću kao njemački građanin.
Kad se zaposlite u stranoj tvrtki u Hrvatskoj, oni će vas platiti malo više nego što je prosjek u Hrvatskoj, ali triput manje nego u zapadnoj Europi.
Pozitivno je da se te granice smanjuju i da će ljudi pronaći nešto bolji posao, odnosno da će se ponuda poslova povećati“, zaključio je Ljubo Jurčić.
Autor: Josip Senjak
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
