Podcast možete poslušati na poveznici.
Poštovani slušatelji, dobrodošli u još jedan podcast, zapravo posljednji podcast u našem projekt. Tema koju smo odabrali za sam kraj jest uloga volontiranja pri zapošljavanju. Volontiranje se općenito može definirati kao dobrovoljno i besplatno angažiranje pojedinaca u svrhu pomaganja zajednici. Osim što svoje vrijeme i sposobnosti volonter stavlja za druge, on također čini nešto korisno i za sebe. Između ostalog, prikuplja iskustvo rada i upoznaje druge ljude. U ovom ćemo podcastu vidjeti kolika je uloga volontiranja pri zapošljavanju osoba, a današnja gošća je Rada Jurković.
Dobar dan.
Pitao sam to sve pa ću tako i tebe. Rada, možeš li se za početak predstaviti?
Pokušat ću. Ja sam Rada Jurković, dolazim iz Metkovića i odgojiteljica sam u Dječjem vrtiću Betlehem.
S obzirom da dolaziš iz relativno malog mjesta, možeš li nam reći kakva je ondje perspektiva za zapošljavanje u tvom poslu?
Struka odgojitelja je tražena struka i natječaji stalno izlaze. Tko želi, može uvijek raditi i samo je otvorenost bitna.
Poznaješ li možda situaciju u nekim drugim gradovima?
Kako mi kolegice pričaju, isto mi kažu kako se pri dolasku u neki novi grad (Split, Zagreb, Dubrovnik i sl.) bilogdje može zaposliti.
Bez obzira na struku, sada nam je važna činjenica da si ti prije zapošljavanja jedno vrijeme volontirala u vrtiću. Možeš li nam ispričati svoje iskustvo?
Tako je. Volontirala sam u vrtiću u kojem sada radim. To je predivno iskustvo tijekom kojeg sam zapravo zavoljela ovaj poziv i gdje sam mnogo toga naučila prije nego što sam uopće završila fakultet.
Dakle, iskustvo volontiranja ti je, ne samo pomoglo da stekneš iskustvo za zapošljavanje, nego i da te motivira za studiranje?
Tako je, motiviralo me da nastavim i da otvorim srce k tome.
Koliko onda smatraš volontiranje važnim za mladu osobu?
Volontiranje je vrlo važno iz razloga što se s njim otvaramo novim ljudima, novim iskustvima te se učimo svome pozivu ili poslu. Ono može vezano za struku ili za nešto drugo, a čovjeka čini sretnijim.
Što te je potaklo na volontiranje u vrtiću? Tada još nisi imala želju za postati odgojiteljicom.
Potaknula me je ljubav prema djeci i jedna časna sestra.
Kako se dalje razvijala ta situacija u vrtiću kada si shvatila da je to zapravo tvoj poziv i nešto s čime bi se htjela baviti?
Svaki dan je bio izazov i svakoga sam dana učila neke nove stvari. Volontiranje me ispunilo i dalo mi je „točku na i“ kako sam ja za to pozvana.
Kada bi nekako mogli sažeti, što bi rekla koje su prednost, a koje su mane volontiranja?
Prednosti su široke: stjecanje iskustva, učenje, u ovom slučaju učenje radu s djecom i radu s roditeljima. A mane… Možda se ponekad zasitiš tog posla.
Kako možemo gledati na činjenicu da za volontiranje nisi plaćen? Kao pozitivnu stanu ili kao manu? Mnogi mladi danas nisu željni volontiranja ako od toga nemaju neke financijske koristi…
Mene je poticala želja za naučiti kako raditi s djecom. Ali da sam sada u ovome razmišljanju ili situacijama koje se događaju, možda bih i ja bila ta koja bi rekla: „Nisam plaćena i neću ići tamo.“ Meni je to jednostavno bila želja za radom i usavršavanjem.
Jesi li možda još negdje volontirala?
Radom u župi.
Možemo li reći kako je važno gdje i što volontiraš?
Mislim da je vrlo važno i za upoznavanje novih ljudi, prijatelja, iskustava,… Svatko ima svoje mišljenje, ali mene je to učinilo sretnijom i ispunjenijom osobom.
Smatraš li kako možda postoji neka alternativa volontiranju?
Možda. Ali svakome treba pružiti priliku za volontiranjem kako bi osjetio kako nekako doprinosi nekome, bilo kroz angažman u župnoj zajednici, pučkim kuhinjama, i sl.
Po tvojem iskustvu stažiranog rada, koliko je to potrebno i nužno? Dakle, volontirala si, pa si stažirala i sada si zaposlena u istoj branši. Dotaknut ćemo se puno stažiranja. Kako bi to usporedila?
Volontirajući sam dosta toga usavršila u radu s djecom i sa svojom strukom, dok su možda na fakultetu dok smo imali prakse neki to tek učili. Meni koja sam došla stažirati to nije bio problem. Bila sam plaćena za to. Kako kažu u našoj struci, bačen si među djecu. A meni je bila misao u glavi: „Bogu hvala, idemo dalje. Dan za danom.“
Možda u nekim sektorima stažiranje nije ni potrebno budući da se zapravo stažiranjem usavršujemo, a sve treba biti s mentorom. Tko je ovdje od nas s mentorom u struci? Nitko, nego su te bacili u rad gdje se sam moraš koprcati da nešto naučiš. Ne znam, možda je i to dobro, a možda i nije. Moje je mišljenje kako je na neki način stažiranje potrebno.
Smatraš li da svatko tko se želi baviti nekim zanatom mora prethodno volontirati kako bi taj zanat mogao usavršiti?
Mislim kako ne treba. Bitna je samo volja za učenjem i usavršavanjem. Jer mi se usavršavamo svakodnevno i svaki je dan neki novi izazov. Možda nije potrebno ni volontirati… Ja sam imala taj poziv i priliku te sam ih i prihvatila, ali netko to nema i nema mogućnost za volontiranjem. Ja sam zahvalna Bogu jer sam mogla to iskusiti.
Prethodno si spomenula kako si tijekom studiranja imala određene prednosti. Što je to bilo u tvom slučaju?
Sam kontakt i rad s djecom. Znala sam što me čeka s djecom i, iako sam praksu imala u nekom drugom vrtiću, od strane profesora se primijetilo kako sam već imala doticaja s djecom. Bila sam otvorena za rad.
Smatraš li da država možda treba nešto više učiniti po pitanju volontera i volontiranja, odn. vrednovati ih na neki način? Možda u smislu nekog radnog staža… Ako je u smislu novčanih nagrada, to se onda ne bi moglo zvati volontiranjem. Možda kako bi ljudi osim iskustva i zadovoljstva dobili nekakvu potvrdu od strane države?
Mislim kako bi trebalo jer bi možda to nagnalo još više ljudi da se uključe. Država bi, kao što ste rekli, mogli držati do načina volontiranja, a što bi mogli po tome pitanju učiniti je na njima. Ali trebao bi se svakako više cijeniti taj rad.
S obzirom da živiš na jednom graničnom prostoru, kako bi usporedila situaciju u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj po pitanju volontiranja?
Možda je više cijenjeno u Hrvatskoj.
Koliko su mladi raspoloženi za volontiranje?
Ovisi od osobe do osobe. Na nama je starijima da prenesemo to iskustvo i potaknemo ih. Na neki je način to svugdje isto: neki su ljudi zatvoreni, a neki otvoreni.
Budući da si sada zaposlenica s iskustvom volontiranja, dajete li možda u vrtiću neke programe za volontiranje, potičete li te ga, potičete li volontere? Susrećeš li danas volontere i kažeš: „I ja sam bila volonter.“?
Trenutno u vrtiću gdje radim nemamo te mogućnosti. Nedavno smo imali jednu djevojku čija je želja upisati za odgojitelja te je nekoliko dana došla vidjeti kako je to. Jedino smo u župi otvoreni za to i svi mladi žele sudjelovati i ispunjeni su. Kod razgovora primijetim kako su dosta otvoreni za nove ljude i stvari te čak da su i željni toga rada.
Zadnje pitanje: kakvu bi poruku dala za mlade koji žele volontirati ili već volontiraju?
Nadam se kako ste ispunjeni. Budite otvorena srca za nove situacije, a uz Božju pomoć možemo i brda premještati.
Hvala ti puno.
Hvala tebi.
Dragi slušatelji, hvala vama na pozornosti i vidimo se možda nekom drugom prilikom. Doviđenja.
Razgovarao: Darko Rapić
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
