Podcast možete poslušati na poveznici.
Poštovani slušatelji podcasta, došli smo do posljednje epizode našeg druženja. Nalazimo se u ljetnom vremenu, a takva će nam biti i tema: opuštena, razigrana i vedra. Poslušajte tko je naš današnji gost. Od malena se zaljubio u fotografiju, a danas živi od nje. Završio je Fakultet grafičkog dizajna u Zagrebu, ali se nije zaposlio u nekoj firmi već je odlučio samostalno krenuti u posao. On je Marin Škarica, 27-godišnji fotograf iz Rame koji sada živi u Zagrebu. Marine, dobrodošao u naš podcast.
Pozdrav, Matej, hvala na pozivu i nadam se kako ću nešto pametno reći.
Nema sumnje u to. Kako si se zaljubio u fotografiju i grafički dizajn? Kada je to krenulo?
Kroz osnovnu je školu to bilo kroz predmet likovne kulture. Imao sam malo smisla za crtanje, za portrete, neki akvarel te sam jedino iz tog predmeta imao peticu. Ostalo je sve bilo malo ispod toga.
Odlaskom u srednju školu u Zagreb, u sjemenište, našao sam se u poziciji fotografa za jedan naš časopis koji je izlazio dva puta godišnje. U tom se časopisu većinom objašnjavao život nas sjemeništaraca, ali trebao je netko biti tko će malo fotografirati sve stvari i događanja koja su se trebala staviti u taj časopis. Nije imao tko pa sam se ja našao.
Koliko si tada imao godina?
To je neki prvi razred srednje škole. Koliko se tada ima godina? 14 godina. Tada sam prvi put uzeo pravi fotoaparat u ruke.
I već je 13 godina u rukama?
Tako je, bez mene ni na jednoj fotografiji.
Dobro, završio si srednju školu i logično je da tražiš tako neko usmjerenje te si se odlučio za Fakultet grafičkog dizajna. A grafičari su danas dobro tražena roba na tržištu rada zato jer koketiraju i s umjetnošću i s IT industrijom. Kako to da si se odlučio samostalno pokrenuti posao, a ne zaposliti se u nekoj dobrostojećoj IT firmi te umjesto rizika ići na sigurnu kartu?
Zanimljiva je to stvar. Kada malo gledam na svoj put od faksa do paušalnog obrta, nakon izlaska iz srednje škole sam se našao na nekoj prekretnici – što, gdje, kako? Uzeo sam godinu dana pauze između srednje škole i fakulteta i tu sam već počeo raditi u toj branši. Vidio sam da je to stvarno nešto zanimljivo, ali imao sam malo više crte za grafički dizajn. I dan danas se uz fotografiju bavim grafičkim dizajnom.
Nisam naučio na osmosatno radno vrijeme, nego mislim kako mi dizajneri i fotografi radimo malo više od osam sati. Puno više sjedimo za kompjuterom, nemamo striktno radno vrijeme, ali je ono više od osam sati u danu. Nemamo godišnjeg odmora nego kako sebi isplaniramo. Ta sloboda mi je najviše odgovarala kako bi sam sebi planirao radno vrijeme, godišnji odmor,…
Zapravo kada odeš na godišnji odmor, možeš otići i na dva, tri mjeseca i neće te nitko tražiti. Ali onda nema primanja.
Tako je, naravno. Uglavnom je ovo situacija: koliko radiš – toliko i zarađuješ.
Koliko para, toliko muzike. Naši slušatelji su možda primijetili kako nismo u studiju i kako se oko nas čuju ambijentalni zvukovi oko nas jer je Marina nemoguće sada dovući u studio. Sada je sezona svadbi, ljetni su mjeseci i onda smo ga doslovno uhvatili u kafiću na njegovom proputovanju između dvije svadbe. Radiš li samo svadbe i što najviše fotografiraš?
Kako si rekao, u sezoni smo vjenčanja i u sezoni je ovo full-time posao. Većinom od 1. 5. do 1. 11. imamo svaki vikend zauzet. Naši su vikendi u svadbama, ali nije samo fotografija vjenčanja koja prevladava u našem poslu.
Posebno u zadnje vrijeme gdje sam našao taj idealan spoj fotografije i grafičkog dizajna, 90 % restorana u Hrvatskoj zbog COVID-19 je uvelo QR meni. Da bi se mogao napraviti taj meni za restorane s QR kodom, potrebne su fotografije hrane. U zadnje vrijeme dosta to radimo, a već dugo smo zemlja turizma pa imamo i apartmane, pa korporativne fotografije… Brdo mogućnosti ima što se tiče fotografije i onog što možemo raditi kroz godinu.
Koliko otprilike godišnje imaš vjenčanja?
Ajmo reći kako je neki prosjek 40-ak vjenčanja.
Onda je logično da dođe do zasićenja. To je 40 dugih noći, a zatim obrade i isporuka fotografija.
Sad još mogu biti opušten jer nemam obitelj, ali težim k tome. Mislim kako kvalitetan obiteljski život i ovakav način rada gdje si cijelu noć u svadbi i sutradan se odmaraš nije baš izdrživ. Tako da se do neke 30., 35. godine vidim u svadbama, a onda mislim kako će grafički dizajn prevladati te da ću to početi raditi od ponedjeljka do petka, nekih osam radnih sati.
Teško. Kada god poneseš posao kući, teško da to bude osam sati. Bude to dugo u noć i dočeka se jutro za kompjuterom. Ajmo mi sada na ono zašto smo te i zvali u emisiju, a spomenuo si već na početku – odabrao si paušalni obrt. Što je to i zašto se baš programeri, grafičari i novinari kao ja odlučuju za otvaranje paušalnog obrta? Koja je razlika između tog obrta i običnog obrta ili firme?
Odgovorit ću laički pošto sam i ja laik u tome svemu. Kada sam imao mogućnost biranja hoće li to biti obrt, firma, paušalni obrt ili klasični obrt, odabrao sam paušalni obrt baš zbog te slobode u početku samog poslovanja. Paušalni obrt je situacija gdje odgovaram svojim OIB-om, ne odgovaram temeljnim kapitalom ili ulaganjima od prije, ali odgovaramo svojom imovinom.
Kao paušalac mogu reći da imam neku veliku slobodu tog novca koji dostiže na moj račun, nemam neko pravdanje prema firmi ili nekom trećem. Velika je razlika između d.o.o. i paušalnog obrta. Mi nismo u sustavu PDV-a nego ga plaćamo paušalno te se zbog toga i zove paušalni obrt.
Koliko ti sada sa svojim obujmom posla plaćaš poreza tromjesečno? To se plaća tromjesečno, zar ne?
Imamo mjesečne doprinose, cca. 1300 kn mirovinsko i zdravstveno. Kvartalno plaćamo porez i on bude nekih 1000 kn. Ajmo reći da vjenčanja malo više koštaju pa mi svake godine dođemo do 300 000 kn. To je limit koji se ne smije preći kako bi i dalje plaćali porez kvartalno. Ukoliko se prođe 300 000 kn, automatski se ulazi u sustav PDV-a.
Ali opet imamo tu slobodu: klijent plaća PDV, mi ga plaćamo na račun, ali opet imamo slobodu upravljanja novcem. Jedina stvar koja nas zna malo opteretiti je kada trebamo neki kredit ili zaduženje u banci, mi ne stvaramo veliki kredibilitet kako bi mogli dignuti kredit.
To je jedina mana tog obrta. Da, sigurnost, nema velikih davanja prema državi, sad sam u glavi malo izračunao – 20ak tisuća kuna godišnje s porezom i doprinosima?
Tako je.
To je vjerojatno najisplativiji način za započeti privatni posao. Ukoliko kasnije bude posla, onda se lako prebaciti u firmu.
Naravno.
Povukao si i poticaje? Na paušalni se obrt mogu povući poticaji i mislim da država maksimalno daje 70 000 kn.
Nisam sada točno siguran, ali na svaki oblik prvog poslovanja država daje poticaj i ti su poticaji iz Europskih fondova te je to jako dobra stvar. 75 000 kn je bio poticaj kada sam ja bio u sustavu za poticaj. Moje razdoblje još uvijek traje jer sam prije dvije godine završio fakultet i nisam imao dana rada u nekom realnom sektoru već sam se odmah odlučio za poduzetništvo. Još imam godinu dana do isteka poticajnog razdoblja.
Isplaćuju li vam to jednokratno?
Da, jednokratno se isplaćuje poticaj i to je super stvar za obnoviti obrt jer sami znamo kako je naša fotografska oprema skup sport.
Kako se mogu potrošiti poticaji? Mora li se potrošiti sve namjenski?
Poticaj je podijeljen u dva dijela: fiksni i varijabilni dio. Ne znam koji točno, ali jedan je 40 000 kn, a drugi 35 000 kn. Za tih 35 000 kn smo morali navesti troškovnik dok smo 40 000 kn mogli potrošiti za neke stvari, npr. platio sam godinu dana doprinosa kako o tome ne bih imao brige i samo porez sada plaćam kvartalno. To je jedna jako dobra i pohvalna stvar za državu što nam je to omogućila. Mislim da je svakako dobro kada čovjek ima nešto svoje opreme pa mu to dođe kao neki šlag na sve.
Kako se dobije taj poticaj? Treba li imati dobar poslovni plan?
On se dobiva po principu da nemaš radno iskustvo u toj branši, da nisi već bio u poticajnom razdoblju, da nisi uzimao poticaje ni radio neku sličnu djelatnost,… Meni je to bila prva djelatnost koju sam radio tako da je to bio jeda veliki plus. Dobar poslovni plan, dobro objasniti što ćeš raditi, gdje ćeš i u koju svrhu iskoristiti taj novac. Taj novac stvarno mora biti utrošen u to što si napisao.
Za mlade koji slušaju i razmišljaju o otvaranju, gdje se mogu savjetovati u vezi poslovnog plana i informacija o paušalnom obrtu? Kako si se ti informirao?
Hrvatski zavod za zapošljavanje ima radionicu prije samog pisanja poslovnog plana gdje stvarno odgovaraju na sva pitanja, a u tom razdoblju ulaženja u proces otvaranja obrta i povlačenja poticaja ih puno ima. Meni je pomogao Plavi ured u Zagrebu. Imaju čak i online telefon i konzultacije. Vjerujem kako se iz svakog dijela Hrvatske javljaju na telefon. On je dosta otvoren prema mladim poduzetnicima kako bi dobili relevantne informacije oko svega.
Ti nemaš fiskalnu blagajnu i ne primaš novac gotovinom već su sve bezgotovinske transakcije?
Tako je. Novac uvijek sjeda na račun i nemamo blagajnu.
Smanjuje li to troškove?
Naravno. Nemamo ni papira te račune izdajemo online. Jedinu stvar koju imamo i iskoristio sam je jer je jako dobra stvar – aplikacija koja se zove Paušalko. Ona služi za izdavanje računa ako ih je više, a te račune ljudi svakako mogu pisati sami. Ima upute što treba biti na računu, ako se on piše. Međutim, to radi dosta jednostavno jer i ja imam dosta računa, 10-15 računa mjesečno prema firmama s kojima radim, te je meni dosta aplikacija pomogla i preporučam je.
Čuli ste par korisnih savjeta. Što savjetuješ mladim fotografima i grafičarima – krenuti u samozaposlenje ili tražiti posao i udobnosti i sigurnost neke IT firme?
Dobro si rekao – udobnost i sigurnost ne idu zajedno s paušalnim obrtom. Sigurnosti nema nikakve, a udobnost – u početku se mora izaći iz udobne fotelje i proliti dosta znoja kako bi stekli neke klijente od kojih ćemo živjeti. Lako je za vjenčanja jer njih ima. Ako se imalo dobro reklamiramo i radimo, vjenčanja će uvijek i biti.
Ali situacija s korporativnim stvarima gdje ćete se bi napraviti par dobrih računa, morate se jako potruditi da dođete do takvih ljudi i firmi s kojima ćeš duže vrijeme raditi. A u našem je poslu imati firmu s kojom duže radiš na nekoj paušalnoj razini veliki plus.
Marine, hvala ti što si bio gost našeg podcasta.
Hvala tebi, Matej, i svima koji slušaju.
Bio je to Marin Škarica u našem posljednjem podcastu. Svi mladi fotografi i mladi grafičari, slijedite njegov primjer ukoliko želite biti samostalni biznismeni, a ukoliko ne želite, potražite zaposlenje u nekoj IT firmi. To bi bilo to od nas u ovih godinu dana. Zdravi i poduzetni bili!
Razgovarao: Matej Sunara
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
