Da stanje u školstvu nije bajno, svima je jasno. No kada se zagrebe ispod površine, vidljivo je da problema ima više nego što se to zapravo čini. Najveći problem jest neizvjesna budućnost. Ne postoji, tvrde mnogi, jasna vizija onoga što nas u budućnosti čeka. Kažu i da je velik problem omalovažavanje nastavnika te da učiteljski posao nikada nije bio na „nižim granama“.
No jedan od najgorih problema jest onaj koji je vezan uz zapošljavanje mladog kadra, a prisutan je i problem ugovora na neodređeno. Rad je na određeno vrijeme u Hrvatskoj rak-rana godinama, a naša je zemlja po toj praksi među vodećima u Europi.
Nepoštena, nezakonita praksa traje već godinama
Prošle se godine u medijima pisalo da je Sindikat hrvatskih učitelja (SHU) pokrenuo akciju „STOP zlouporabi ugovora na određeno vrijeme“, nakon što su od pučke pravobraniteljice početkom nove školske godine zatražili te dobili informaciju kako je njezin ured zatražio podatke od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) o raširenosti takve pojave, odnosno broju registriranih nezaposlenih učitelja/učiteljica razredne/predmetne nastave za 2019. i 2020. godinu i novoprijavljenih osoba koje su došle izravno iz radnog odnosa, zbog isteka ugovora o radu na određeno vrijeme.
Podaci do kojih je došla pučka pravobraniteljica pokazuju da je praksa zapošljavanja na određeno najučestalija na području Splitsko-dalmatinske, Osječko-baranjske, Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, ali i Ličko-senjske, Istarske te Zadarske županije.
„Posebno se to odnosi na mlađe osobe između 25. i 34. godine, što dovodi do sumnje na diskriminaciju temeljem dobi”, pisalo je tada u dopisu koji je pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter uputila SHU.
Problematično je, tvrde, što se takvi ugovori raskidaju mimo zakona i najčešće prije ljeta ili tijekom zimskih praznika, a sve kako se tim ljudima ne bi morala isplatiti materijalna prava poput regresa, božićnica, prijevoza. Nakon toga, ponovno se zapošljavaju, opet na određeno vrijeme i tako unedogled.
Projekti od mandata do mandata?
O stanju u obrazovnom sustavu, ali i o nemogućnosti trenutnog zapošljavanja, za zaposljavanje.mimladi.hr komentirala je glavna tajnica Sindikata hrvatskih učitelja Ana Tuškan.
Na samom početku razgovora, zanimalo nas je kakvo je trenutno stanje u odgojno-obrazovnom sustavu. Tuškan kaže da školstvo tresu afere, a dok se običnim građanima događaju problemi, oni se ne rješavaju.
„Kada se dogodi da je netko vezan uz politiku, onda se diže hajka i govori se o problemima koji se inače drže pod tepihom više godina. Kada gledamo dugoročno, politikanstvo je jedini cilj koji se sustavno ispunjava, što nije dobro za budućnost školstva i obrazovanja. Od iduće godine imamo cjelodnevnu nastavu, nitko ne zna kako će ona izgledati. Ne znamo ni hoće li učenicima biti omogućena veća izbornost, strani jezik, više drugih predmeta, odnosno više predmeta sukladno njihovim afinitetima“, rekla je.
Takvo nešto smatra zabrinjavajućim, dodajući da joj se čini da se kod nas projekti rade od mandata do mandata i onda završe u stolu te se sve radi ispočetka, na račun poreznih obveznika, a kritike najčešće dobivaju oni koji to ne bi trebali, a to je struka koju se premalo pita za mišljenje.
No pitanje je, kaže, hoće li se svi kapaciteti uspjeti izgraditi da bismo uopće imali cjelodnevnu nastavu, s obzirom na to da sve to ne ide iz sredstava Europske unije, kao što je najavljivano u početku, već ide iz zajma Svjetske banke, a projekte trebaju raditi osnivači, pa je pitanje hoće li i pod kojim uvjetima uspjeti osigurati uvjete za takvu nastavu, a još je veći problem to što se ni dan danas ne zna što će ona novog i kvalitetnijeg nuditi učenicima.
Problem su i mnogi zastarjeli pravilnici, kao što su oni za vrednovanje, nagrađivanje, motivacija odnosno jasna strategija za privlačenje stručnog kadra, dopunska nastava na koju učenici ne dolaze tijekom godine, rad s učenicima s teškoćama, darovitim učenicima, odnosno jasna vizija gdje vidimo obrazovanje.
Problem nastavnika u Hrvatskoj
Na pitanje ima li Hrvatska dovoljno nastavnika, odgovara da je to isto jedan ogromni problem.
„To je jedan ogromni problem. Ako gledamo kakav ugled trenutno ima učiteljska profesija u odnosu na prije, koliko se nastavnike ponižava, koliko im se prijeti, omalovažava i koliko su im niska primanja, nije ni čudno da interes svake godine sve više pada”, kaže.
Dodaje kako dobivaju razne informacije od mladih nastavnika koji su nedavno završili učiteljski fakultet. Naime, riječ je o tome da oni često govore da je divno raditi s učenicima, ali da ih nitko nije pripremio na to koja su njihova prava i obveze, odnosno što će sve morati raditi uz svoju temeljnu profesiju, a što dodatno nepotrebno opterećuje njihov svakodnevni rad.
„Oni se previše moraju baviti problemima koji ne bi trebali biti glavni dio posla, kao što su višak administracije, postupanje po uputama koje su ravnatelji dobili usmeno iz resornog ministarstva, nedostatak zaštite u slučaju neutemeljenih napada te mnogi drugi problemi koji dolaze zbog loše uređenog sustava“, navodi Tuškan u razgovoru za zaposljavanje.mimladi.hr.
Potom se osvrnula i na usmene upute Ministarstva znanosti i obrazovanja u kojima često ne možete dobiti pisani odgovor.
„Na sastancima ravnatelja i predstavnika ministarstva često se daju upute koje nerijetko znaju biti protivne i zakonima i kolektivnim ugovorima i to se posebice tiče prekida ugovora na određeno, a kada zaposlenike koji nam se jave pitamo jesu li to dobili napisano, naravno da pisanog traga nema, ali se mnogi ravnatelji (najčešće oni koji su politički postavljeni) boje što će biti ako se ne postupi prema uputi, pa se tako ne plaćaju prekovremeni i druga materijalna prava. Dakle, imamo sustav koji je u kaosu, previše je lokalnih šerifa i nedostaje hrabrost i vizija iz temelja promijeniti stvari koje već dugo vremena ne štimaju”, kaže nam Ana Tuškan.
Ispada, dakle, da je tu prisutna nedovoljna zaštita, ali i da su nedovoljno jasno određena pravila. Ni tu nije stala.
„Cijelo vrijeme govori se da učitelj ima autonomiju, a kada se malo više uđe u tu autonomiju, onda imamo i pobunu roditelja, a imamo i problem s određenim podobnim ravnateljima koji rade onako kako se od njih traži”, kaže.
Tu je kao primjer navela situaciju s pandemijom, odnosno kada su se nelogične epidemiološke mjere provodile u školama u Hrvatskoj. „Apsolutno se moglo diljem Hrvatske vidjeti da su te mjere provođene ovisno o tome tko je gdje osnivač škole, odnosno koja je politička stranka u toj jedinici lokalne (regionalne) samouprave na vlasti, a sve kako bi se sakupljali politički bodovi”, navodi Ana Tuškan.
Vidi se, kaže, da je sve toliko ispolitizirano da je to ogroman problem jer se nije gledalo na dobrobit učenika, nego sukladno političkim afinitetima, a tih primjera imamo i na području zapošljavanja gdje se nerijetko uzima zaposlenike preko veze, a drugi ne mogu ući u sustav ili ako tamo jesu, ne mogu doći do ugovora na nedređeno.
Koliko je teško pronaći posao u toj struci?
Koliko je mladim ljudima teško naći posao u struci, zanimalo nas je. Tuškan odgovara: „Jako teško.”
„Mnogi od njih uopće ne mogu ući u sustav. S jedne strane imamo viškove, a s druge strane imamo manjkove. Što se tiče viškova, njih je dosta što se tiče razredne nastave, a resorno ministarstvo to rješava na način da u travnju ove godine mijenja Zakon o predškolskom odgoju, dajući mogućnost učiteljima da rade s predškolcima”, govori Tuškan i dodaje:
„Posebno je problematično to što učiteljska struka uopće nije bila uključena u razradu tog dokumenta, a niti odgajatelji niti učitelji ne slažu se s takvom idejom jer su to potpuno drukčije profesije, odnosno ti ljudi educirali su se za drugačije poslove.”
S pravom se, dodaje, odgajatelji u vrtićima pitaju vrijedi li njihov rad manje, odnosno zašto netko može samo ući u sustav predškole, dok obrnuto nije moguće. No znakovito je da ni mnogi učitelji to nisu htjeli pa se pitaju zašto se problem ne riješi na drugi način jer nije način krpanje kadrovima koji su se educirali za različite poslove, no jednako vrijedne i društveno značajne. Oko toga se za mišljenje uopće nije pitala učiteljska struka, dodaje.
Ugovori na neodređeno
Potom se osvrnula na jedan veliki problem u odgojno-obrazovnom sustavu, a tiče se ugovora za stalno. Spominje tu Zakon o radu prema kojem ukupno trajanje uzastopnih ugovora o radu ne može biti dulje od tri godine.
Svoju tvrdnju za zaposljavanje.mimladi.hr dodatno je pojasnila.
„Probat ću to što jasnije reći - imamo sadašnju zakonsku odredbu, koja se pokušava promijeniti u novom Zakonu o radu, a to je da ukupno trajanje uzastopnih ugovora o radu ne može biti dulje od tri godine (osim kada je u pitanju zamjena i kada su u pitanju neke objektivne okolnosti koje su propisane zakonima i kolektivnim ugovorima), no to se zloupotrebljava zbog prekida ugovora i definicije uzastopnih ugovora o radu”, govori nam.
Zatim nastavlja:
„Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi sada propisuje da ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava propisane uvjete, a to su razina i vrsta obrazovanja, onda se natječaj ponavlja u roku od pet mjeseci, a do tada može raditi osoba koja ne ispunjava uvjete, što znači da se ti natječaji vječno ponavljaju, ali se i vrlo često ne javljaju osobe koje ispunjavaju propisane uvjete.”
Kaže da oni ljudi koji rade na tim mjestima - a ti natječaji se ponavljaju - rade kao vječna zamjena.
No ipak, dodaje da su tu prisutna tri ključna problema.
„Jedan od njih je da nemamo dugoročnu strategiju da se privuče, motivira i zadrži taj stručni kadar”, rekla je.
Mogli bismo se, ističe, ugledati na mnoge zemlje koje su to riješile na različite načine. „Onaj kadar koji nedostaje, svakako se može i mora financijski privući i zadržati. U nekim europskim zemljama čak imamo rješenje da se osoba motivira na način da pola radnog vremena radi u privatnom sektoru, a pola u javnom gdje dobiva jednaku plaću koliko na drugoj polovici dobiva u privatnom sektoru. Na taj način jača se suradnja privatnog i javnog sektora, razmjenjuju se iskustva, jača je povezanost i svijest o problemima i prednostima u jednom i drugom sektoru te nastavnici mogu učenicima prenijeti i šira znanja temeljena na iskustvu rada u oba sektora”, govori Ana Tuškan u razgovoru za zaposljavanje.mimladi.hr, dodajući da su ti modeli polučili dobre rezultate.
U Hrvatskoj, dodaje, nemamo jasnu strategiju što i kako u budućnosti.
„Postoji hrpa dokumenata na gomilu stranica, ali nitko jasno ne vidi što se i kako želi postići. Gdje ima volje, tu ima i načina”, govori nam.
Nadalje, kao drugi problem navela je problem vječnih zamjena.
„Ljudi tako rade 15 i više godina”, navodi.
Treći je problem zlouporaba ugovora na određeno kada se, primjerice, ljudima prekidaju ugovori prije ljeta, tako da ne mogu koristiti godišnji pa time niti dobiti regres, iako bi trebali imati jednaka prava kao oni koji rade na određeno. Isto tako, ugovori im prestaju prije Božića pa tako ne dobivaju niti božićnicu te su u stalnoj neizvjesnosti hoće li dobiti novi ugovor o radu pa tako ne mogu niti planirati obitelj, dizati kredite, mijenjaju kolektive i učenike, što je loše za sve dionike u sustavu odgoja i obrazovanja.
To se sada, kaže nam, pokušava riješiti Zakonom o radu, koji je trenutno u javnom savjetovanju, na način da se, između ostaloga, redefiniraju uzastopni ugovori.
„Po toj novoj definiciji sada bi uzastopni ugovori bili oni koji su bez prekida ili s prekidom koji nije duži od tri mjeseca, što bi riješilo mnoge probleme, uz mogućnost za sklapanje samo tri uzastopna ugovora tri godine. No brojni problemi će i tim rješenjem dalje ostati jer postoje iznimke i posebni zakoni.”
Pitanje je kakav će rezultat polučiti prijedlog, da istekom roka od tri godine, odnosno prestankom posljednjeg uzastopno sklopljenog ugovora o radu ako su sklopljeni na manje od tri godine, poslodavac može s tim istim radnikom sklopiti novi ugovor na određeno samo ako je od prestanka radnog odnosa do novog ugovora na određeno vrijeme prošlo više od šest mjeseci.
S jedne strane, to može potaknuti poslodavca da s radnikom potpiše ugovor na neodređeno, no s druge strane, mnoge poslodavce u praksi i nije briga za konkretnog radnika, osobito za one koji rade slabije plaćene poslove, pa samo može uzeti drugog, a što je vrlo zabrinjavajuće. U svakom slučaju, važno je da se svatko uključi u javno savjetovanje i napiše svoj stav, a od iznimne važnosti bit će praćenje rezultata primjene zakona, odnosno je li isti pomogao da se poveća broj ugovora na neodređeno vrijeme, a koji će rezultati biti vidljivi tek za nekoliko godina, zaključila je u razgovoru za zaposljavanje.mimladi.hr Ana Tuškan, glavna tajnica Sindikata hrvatskih učitelja.
Autorica: Lorena Šipek
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
