„Za osobe koje magistriraju i završe svih pet godina fakulteta u roku traženje posla u struci trebalo bi biti puno lakše. Naoružao sam se strpljenjem i jednostavno čekao svoj trenutak i sreća mi se ipak osmjehnula“, rekao nam je Luka Čičak (25). Ovaj mladi novinar iz Sesveta pravi je primjer toga kako se upornost isplati. Oduvijek je, kaže, znao da se želi baviti novinarstvom i sanjao o tome da bude sportski komentator, no nakon diplome dočekao ga je mukotrpni i dugotrajni proces pronalaska posla u struci.
Problem je to koji muči brojne mlade u Hrvatskoj jer poslodavci uglavnom traže iskustvo do kojeg je mladima teško doći ako im se ne pruži prilika za rad. Iako je magistrirao novinarstvo na Sveučilištu Sjever u Koprivnici i za vrijeme cijelog studija radio, Luka je posao u novinarstvu tražio gotovo tri godine. No njegova priča ipak ima sretan kraj - nedavno se zaposlio na jednom internetskom portalu u Zagrebu.
Luka je za zaposljavanje.mimladi.hr otkrio zašto je odabrao novinarstvo, kako je izgledao njegov proces traženja posla u struci, kako mu je raditi na portalu i gdje se vidi u budućnosti.
„Rad za vrijeme studija puno mi je pomogao“
Nakon što je završio OŠ Sesvetski Kraljevec, Luka je upisao Poštansko telekomunikacijsku školu, smjer računalni tehničar. Već tada je, kaže, imao u planu baviti se novinarstvom.
„Znao sam da sa završenim smjerom računalnog tehničara mogu steći znanje koje ću moći iskoristiti prilikom rada u novinarstvu i to se pokazalo točnim. Nakon završene srednje škole i napisane mature, na popis fakulteta koje želim pohađati stavio sam, između ostalog, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, smjer novinarstvo, s nadom da ću upravo tamo nastaviti svoje obrazovanje, ali sam na njihovoj listi bio daleko ispod upisne crte“, započeo je Luka.
Dodao je kako na Sveučilištu Sjever također nije upao na redovni smjer novinarstva, a u tom trenutku nije znao da ima i izvanredni smjer.
„Bio sam vrlo blizu odlaska u Pulu i studiranja povijesti (koja me također jako zanima) jer sam na taj fakultet upao među redovne studente. No nakon što sam otkrio da postoji izvanredni smjer na Sjeveru, odlučio sam se za tu opciju. Radio sam za vrijeme trajanja cijelog studiranja - kao izvanredni student na preddiplomskom i kao redovni student na diplomskom. Mislim da mi je to jako puno pomoglo jer sam i prije završetka studija stekao radne navike i imao sam iskustva u raznim poslovima. Sve to dovelo je do toga da sada radim u struci, tako da je očito sve što je bilo trebalo tako biti“, prisjetio se Luka.
Dodao je kako je za prosječnog studenta koji živi s roditeljima zarađivao pristojan novac, ali se nije odlučio na preseljenje u Zagreb iz jednostavnog razloga.
„Financijski mi je bilo puno isplativije iz Zagreba putovati u Koprivnicu. Naime, kada se ide vlakom treba sat vremena, stoga to nije bio velik problem. Tako nisam trebao plaćati smještaj i nastavio sam živjeti s roditeljima, s kojima živim i dalje. To mi je jako puno pomoglo da završim studiji u roku jer se nisam morao baviti ničim drugim osim studiranjem. Poslove koje sam radio bili su studentski, stoga sam mogao uzeti slobodno kada mi je trebalo za ispite.“
Dodao je kako je imao planove osamostaliti se kada završi fakultet, ali zbog inflacije i globalne situacije taj je plan trenutno stavljen na čekanje dok se cijene barem malo ne vrate u normalu jer bi trenutno bilo vrlo teško živjeti sam i financirati se potpuno sam.
„Pratim sport od kada znam za sebe“
Na naš upit zašto se odlučio za studij novinarstva i je li se oduvijek vidio u tom poslu, odgovorio je:
„Budući da jako puno vremena trošim na sport i trudim se biti u toku što više mogu, činilo mi se kao idealno rješenje da nastavim i dalje pratiti sport i da za to čak budem i plaćen. Pratim sport, kako bi se reklo, od kada znam za sebe i sama činjenica da sportski novinari idu gdje idu i sportaši i da se mogu nerijetko čak i družiti s njima i saznati neke detalje koji su inače nedostupni javnosti dala mi je dodatan motiv da se bavim novinarstvom. Plus, uvijek mi je bilo zanimljivo kada nešto znam prije svih, oduvijek sam bio jako znatiželjan.“
Luka je dodao kako je dugo tražio posao u struci i poslao velik broj molbi. Opisao nam je svoje iskustvo traženja posla.
„Nakon što sam diplomirao i završio preddiplomski studiji, počeo sam aktivno tražiti posao u struci. Budući da sam odlučio ići i na diplomski, te dvije godine dodatnog studiranja slao sam molbe i za studentske poslove, ali i za poslove na puno radno vrijeme. Znao sam da se posao u struci vrlo teško pronalazi, stoga sam se naoružao strpljenjem i jednostavno čekao svoj trenutak. Ne znam koliko sam poslao molbi, ali ih je bilo više od 30 sigurno. Doduše, na neka sam mjesta slao po više puta“, ispričao nam je Luka.
Dodao je kako je na samo tri molbe dobio odgovor, u dva slučaja su mu rekli nakon drugog kruga da imaju bolje kandidate, dok je u jednom slučaju došao do razgovora za posao, ali je presudilo to što nema nikakvog iskustva.
„Smatram da je to jako loš razlog za odbijanje na razgovoru za posao jer kako dobiti iskustvo ako ne radite? Za osobe koje magistriraju i završe svih pet godina fakulteta u roku, traženje posla u struci trebalo bi biti puno lakše. Naime, ako je netko toliko predan i posveti pet godina svog života nečemu što želi raditi, zar nije logično da bi se tu osobu trebalo zaposliti jer očito to zbilja voli raditi?“, upitao se Luka.
„Srećom, bio sam strpljiv“
Na Hrvatski zavod za zapošljavanje , kaže, nije se prijavio jer je tijekom studiranja imao drugi posao za vrijeme kojeg je također slao molbe za struku. Srećom, bio je strpljiv i nakon dvije i pol godine traženja dobio je svoj prvi posao u struci gdje radi i sada.
„Na portalu sam se zaposlio sedam mjeseci nakon što sam magistrirao. Prvim poslom u struci sam i više nego zadovoljan jer imam priliku učiti i stjecati iskustvo, a i kolege razumiju da mi je ovo prvi posao u struci, stoga se trude pomoći mi kada negdje zapnem. Rad se u praksi podosta razlikuje od onoga što smo učili na fakultetu, ali to se i podrazumijeva - teorija je jedno, a praksa je drugo. Iako su nas na fakultetu pripremali na većinu stvari koje srećem u svakodnevnom radu, rad i stjecanje iskustva najbolji su načini kako naučiti“, istaknuo je naš sugovornik.
Luka je i za vrijeme studija odradio praksu, točnije njih tri, ali samo na fakultativnoj razini.
„Imali smo studentski portal, koji doduše i dan danas postoji, gdje su se objavljivali tekstovi studenata. Na nekim predmetima obavezni zadaci bili su napisati nekoliko tekstova koji će se staviti na portal, ali nemam informaciju o tome koliko je portal bio čitan i je li uspio izaći iz krugova nas studenata. Druga praksa bila je sveučilišni radio, u čijem radu sam sudjelovao kada god sam mogao. Nažalost, koliko god smo se trudili nismo mogli dobiti frekvenciju kao svi ostali radiji pa nas se moglo slušati samo online, ali neke emisije bile su prilično popularne i slušalo ih je nekad i 100 ljudi, što je za naše standarde bila ogromna brojka, s obzirom na to da je prosjek slušanosti nekada bio manji od 10“, napomenuo je Luka.
Treća praksa, dodao je, bila je snimanje sveučilišne emisije, nešto u obliku dnevnika, gdje su studenti bili reporteri.
„Ta praksa bila mi je najzanimljivija. Iako smo zbog spleta okolnosti snimili samo tri epizode, osjetio sam kako je to stajati ispred kamere i govoriti, što je bilo jako dobro za samopouzdanje. Sve u svemu, iako niti jedna praksa nije izlazila iz okvira fakulteta, smatram da su sve bile jako poučne i jako korisne jer sam na njima naučio puno i dobio barem mali uvid u to kako neke stvari funkcioniraju“, poručio je Luka.
„Jako sam osjetljiv na nepravdu“
Zanimalo nas je koje područje posebno voli te ga želi i dalje pratiti u novinarstvu.
„Sport mi je i dalje najveća zanimacija. Trudim se rekreativno ga igrati koliko god mogu i biti upućen u najnovija zbivanja svih sportova koji uključuju loptu. Nogomet bih izdvojio kao zanimaciju broj jedan, ali općenito zapravo volim sport. Vrlo sam kompetitivan te mislim da je i to razlog velike ljubavi prema sportu. Osim sporta, zainteresiran sam i za istraživačko novinarstvo. Ona znatiželja koju sam spomenuo ranije bila je uvijek velika i nikada se nisam ustručavao pitati nešto što me zanima, bez obzira koga trebam pitati. Također, jako sam osjetljiv na nepravdu i na nemoć „malog“ čovjeka. Tko zna, možda nekako uspijem spojiti sport i istraživačko novinarstvo i pokrenem neku novu vrstu novinarstva“, rekao nam je Luka.
Za kraj je savjetovao studente vezano uz pronalazak posla te otkrio je li novinarstvo dobar odabir za mlade.
„Bitno je samo biti uporan i ne odustati. Neka šalju molbu za molbom, otvorena pisma na svaku e-mail adresu gdje misle da bi mogli napredovati i početi raditi ono što žele. Ja sam najbolji primjer kako se upornost isplati, potpuno slučajno naišao sam na oglas za posao i dobio prvi posao u struci. Da nisam bio uporan i tražio ga, ne vjerujem da bi ga ikada uspio pronaći. Što se tiče novinarstva i studenata, svaki smjer, odnosno zanimanje, dobro je ako o tome stvarno želite učiti i u konačnici to u budućnosti i raditi. Ja sam jako sretan što sam odabrao novinarstvo na Sveučilištu Sjever jer me usmjerilo na pravi put što se tiče karijere i onoga čime se želim baviti do kraja života“, istaknuo je ovaj mladi novinar.
Otkrio je i gdje se vidi u budućnosti - u novinarstvu ili nečem drugom.
„Moj je neki dječački san biti sportski komentator, odnosno izvještavati uživo sa sportskih događaja. Da mogu birati kakva će mi biti budućnosti, na to bih se odlučio. Iako, ne budem li radio to, siguran sam da ću biti negdje u novinarstvu, bilo to sportsko, istraživačko ili nešto treće“, poručio je za kraj Luka Čičak.
Autorica: Maja Šubarić Mahmuljin
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
