Podcast možete poslušati na poveznici.
Poštovani slušatelji, dobar vam dan. U našem ljetnom izdanju podcasta pričat ćemo malo o novim tehnologijama. Kako pokrenuti uspješnu firmu koja proizvodi električna bicikla u srcu Dalmatinske zagore, saznajte u sljedećih 15 minuta. Evo tko je današnji gost.
Naš je današnji gost Tesla iz Runovića, pokraj Imotskog, kako mu od milja tepaju susjedi. To je Mario Ljubičić. Mario, dobro došao u podcast. Već s 25 godina dobio si nadimak Tesla iz Runovića. Kako je došlo do tog simpatičnog nadimka?
Hvala Vam i pozdrav svima. Krenuo sam raditi električni automobil na kraju 2016. – početku 2017. godine. Htio sam jednu svoju viziju staviti na četiri kotača, a sve je to tražilo da napravim automobil iz nule. Napravio sam svoj automobil. Predstavio sam ga 2018. godine. Osvojio sam neke nagrade. Napravio sam svoj sustav za nadopunu energije putem termalne energije motora, tj. gubitaka na motoru i to sam predstavio kao glavni proizvod na biciklu.
To nije bilo dovoljno da pokrenem proizvodnju u Imotskom, što sam jako želio – zaposliti ljude, pokrenuti proizvodnju. Već sam tada imao dosta konkretne ponude za rad u inozemstvu, za nastavak svoga rada u inozemstvu, ali bio sam dosta tvrdoglav i imao sam cilj napraviti nešto u Imotskom.
Svoj električni bicikl predstavio sam 2019. jer sam vidio da u Imotskom raste broj turista. Turisti se žele rekreirati i čuti više o sredini, žele posjetiti najljepšu prirodu pa sam sve to stavio na dva kotača. Od prvog nisam dobio ništa osim prve nagrade na sajmu inovacija. To je bio dokaz da smo na pravom putu, da imamo inovaciju koja bi mogla konkurirati na tržištu.
Godine 2020. napravili smo više proizvodnih modela s ciljem da napravimo proizvodnju. Uključio sam svog rođaka programera koji je radio program na biciklu. Proizvodni model bicikla konačno smo, iz trećeg pokušaja, predstavili 2021. godine koji se danas proizvodi i prodaje u Imotskom.
U ove si dvije minute sažeo cijeli svoj poslovni put. Kako jedan 21-godišnjak prepozna talent da može u dvorištu kuće bez krova i ičega, doslovno na livadi, izgraditi električni automobil? Kako se nakon toga odvažiti i krenuti u svijet biznisa? To su veliki novci i to sve zahtjeva puno ulaganja i odricanja.
Ja tada nisam vidio prepreke. Vidio sam samo ono što želim napraviti, a to je napraviti taj automobili. S obzirom na to da nisam mogao svoje zamisli staviti u klasični automobil, već sam svaki dio morao sam izraditi. Radio sam šasiju, pogonski dio, mjenjačku kutiju i svu elektroniku. Bicikl se može voziti čak i preko aplikacije. Aplikaciju smo napravili uz pomoć mojeg rođaka programera.
Nisam vidio svoje prepreke, već samo cilj. Želim to predstaviti, biti najbolji i želim tu opstati. Tako korak po korak. Bilo je puno padova. Mogu reći da bi mnogi posustali nakon prvih, ali ja sam jednostavno vozio dalje i tražio rješenje. Tražio sam nešto što bih mogao proizvoditi. Da nisam uspio, tražio bih neku treću stvar, ali sad smo dobri. Imamo predstavljanje našeg finalnog proizvoda u Frankfurtu. Taj će proizvod ići na europsko tržište. Zapošljavamo najmanje 10 ljudi.
Svi uvijek kažu da se stvari trebaju staviti na papir, a ja nisam ništa stavljao na papir. Da sam išta stavio na papir 2018. pa i 2020. ne bi bilo ništa od toga. Ja sam vozio, tražio i radio. Sebi nisam doslovce ništa zaradio. Sve sam ulagao. Pozajmljivao sam novce. Nisam se ni dan danas izvukao, ali idemo pravim putem. Prodajemo i radimo svoju proizvodnju. Radimo i okvire za bicikle, imamo bojanje, kastomizaciju po želji kupaca. Imamo devet modela bicikala. Radimo svoju elektroniku, svoju bateriju. Radimo sastavljanje bicikala, čak radimo i felge i takve stvari.
Krenuo si iz garaže s rođakom, sada imate 10 zaposlenih. Radite sve kompletno za bicikle – okvire, softver i sl. Po čemu je taj Vaš bicikl poseban?
Mi sam taj okvir prilagođavamo kupcu prema njegovim željama. Stavljamo boju i naljepnice koje on želi i sl. Uz to, naš bicikl komunicira s korisnikom i vodi ga na mjesta. Uzima u obzir dob dana, vremensku prognozu, stanje baterije, mogućnost samog korisnika i prilagođava mu rute. Ako korisnik želi vidjeti najljepšu prirodu, on će ga odvesti u najljepšu prirodu. Ako želi više čuti o lokalnoj povijesti, on će mu sve ispričati o lokalnoj povijesti.
Bicikl je zapravo turistički vodič.
Da. Najveći smjer bio je turizam. Prva mi je ideja bila inspirirana turizmom u Imotskom, gdje raste broj turističkih objekata i gdje turisti dolaze sve masovnije. Htio sam ponuditi proizvod koji se može iznajmljivati u Imotskom, ali se ne može prodati.
Bicikl je poseban i po aplikaciji pomoću koje se može kontrolirati u svakom trenutku i vidjeti sve mogućnosti. Ako bicikl shvati da korisnik, koji privatno ima bicikl, nedjelju ima slobodnu, on će prema vremenskoj prognozi vidjeti kakvo je vrijeme u nedjelju i kreirat će mu najbolju rutu za to doba godine. Ako je zanimljivo na moru, on će ga odvesti na more i obavijestiti da mora napuniti bateriju. Kreirat će mu rutu do mora i uključiti mjesto za ručak te može odrediti budžet i ostalo. Kako se korisnik postavi, tako će ga bicikl inspirirati na korištenje, rekreaciju, vožnju po prirodi i ostale stvari.
Koliki je domet bicikla i baterije? Je li al pari rimčevoj bateriji? Koliko se dugo puno?
Znam da Greyp baterija ima oko 700 Wh, a naša recimo ima 650 Wh, što je dovoljno za jednodnevno korištenje. Može se proći oko 70 – 75 km ako ćemo voziti normalno, a ako ćemo voziti ekonomično, onda možemo prijeći i 100 km. Mi imamo i tehnologije poput GPS sustava i interneta, tako da bateriju ne crpi samo pogon, već i dosta elektroničkog sustava u biciklu. Baterija se puni do tri sata i može se vaditi iz bicikla, ali u trenutku kada se izvadi iz bicikla tada imamo integriranu bateriju unutar bicikla koja čuva bicikl od krađe preko alarmnog sustava, prati lokaciju bicikla i povezana je na Internet. Kada se vrati glavna baterija, ona se nadopuni iz glavne i nastavlja svoj rad.
Bicikl je sada svakako postao popularno prijevozno sredstvo, zahvaljujući cijenama goriva, a i brine za zdravlje, boravi se na svježem zraku. Dakle, idealno prijevozno sredstvo. Pretpostavljam da interesa za bicikle ima.
Kada kupci i oni koji nisu nikada vozili električni bicikl prvi puta čuju za njega, misle da je to bicikl koji ima gas i da ti stisneš gas i on te vozi, ali nije. Naš bicikl, kao i većinu bicikala na tržištu, trebaš pedalirati. Dakle, pedalet sistem gdje se pritiskom sile na pedalu pokreće elektromotor, ovisno o tome koliko si ga postavio u tom trenutku.
Tržište je sve veće, kao i pomama za električnim biciklima. Mi smo pretrpani, na našem smo maksimumu. Ne smijem još pričati puno o tome, ali sada radimo veću proizvodnju gdje će se proizvoditi možda i na tisuće komada godišnje i to sve u hrvatskom kraju.
Vjerujem da je bio trnovit put za doći do tih tisuće i tisuće. Imaš li neke nove inovacije koje planiraš uvesti ili se sada baziraš samo na bicikl?
Meni je osobno cilj da stvorimo proizvod na kojem možemo opstati, a to je sad ovaj proizvod u koji smo dali, odnosno električni bicikl. Kada steknemo stabilnost da ljudi mogu dobiti svoje plaće i postignemo određeni rast, što želim postići u ovoj godini, onda za iduću godinu pripremam nekoliko svojih inovativnih sustava, nazovimo ih tako, koje ću predstaviti kao pojedinac, kao firma.
Prije toga želim steći uvjete da imam financijsku i vremensku slobodu te da nemam puno pritiska, da stavim sve na noge pa ću se onda pozabaviti tim svojim drugim stvarima.
Rekao si da sam sebi nisi pet godina isplatio normalno plaću i da je rizik velik, ogroman. Bi li ti bilo lakše da si prihvatio ponudu od neke druge firme, a imao si ih, i otišao raditi za nekoga i dobio normalnu plaću?
Ja sebi isplatim nekakvih pet tisuća kuna mjesečno, ali se ta plaća odmah vrati u firmu. Da nemam curu možda ne bih imao ni što obući. Ona mi kupuje. Ne tražim ja to od nje, ali kad vidi kako se nosim i kako se ponašam, čini se da nema druge opcije. Dajem sve za tu firmu. Imao sam razno raznih ponuda i danas imam neke ponude, ali život je prekratak, prebrzo prođe i hoću probati.
Neću nikoga zakinuti, želim onoliko koliko ja mogu, koliko mi možemo. Jednostavno želim pošteno raditi, pošteno živjeti i pošteno umrijeti nekad. Želim dati sve od sebe, možda na jedan način svoj organizam iscrpiti na talent koji ću onda upotrijebiti na pravi način, bez da ga zataškavam.
Firmu ne seliš iz Imotskog kraja? To ti je jedno od glavnih načela. Tamo ću otvoriti i tamo ću, ako treba, i zatvoriti.
To je točno tako. Imamo mi neke vanjske suradnike koji rade neke stvari za nas, ali firma je u Imotskom i tu opstati, a tu ću ja i raditi. Ja se većinom bavim inženjeringom, tj. projektiram bicikla i elektroničke sustave, baterije i takve stvari. To mogu raditi odakle god. To ću jednostavno raditi iz Imotskog i tu ćemo biti, a hoće li sva proizvodnja nekada u budućnosti biti u Imotskom to će biti, ali sada se moraš prilagoditi i rasporediti malo po Hrvatskoj. Sad otvaramo nekoliko salona u inozemstvu gdje ćemo prodavati samo naše bicikle.
Za sada imaš desetak zaposlenika. Hoćeš li širiti firmu?
Mi smo uvijek zainteresirani za zaposliti nekoga tko će raditi, tko će s nama dijeliti viziju i tko će u tom radnom vremenu živjeti to. Opuštena smo ekipa. Puno je ljudi brzo došlo, a brzo i otišlo. Vide da je malo teško razvijati takve stvari i dogovarati se. Nas je 10, trojica su u Posušju i svatko od nas ima neku odgovornost. Ako radite, recimo, na bateriji, ne možete se iza nekoga sakriti. Odgovarate za svoj dio koji ste radili, projektirali i sastavljali na bateriji.
Moram priznati da je nekada malo stresno i da je odgovornost u ovom trenutku velika, ali zato radimo velike stvari i učimo se. Kod nas je dosta opuštena atmosfera, ali ulozi su veliki i velika je odgovornost. Ipak, uvijek smo spremni zapošljavati ljude koji žele raditi. Nekada smo stavljali natječaje na našu web stranicu, a sada je previše posla pa ne stignemo. Uvijek nam se mogu ljudi javiti jer uvijek možemo porazgovarati i vidjeti gdje bismo nekoga mogli smjestiti.
Koliko je Republika Hrvatska stimulativna za mlade poduzetnike? Dosta mladih otvara firme u Estoniji. Čuo sam da su tamo porezne oaze, da mlade poduzetnike prve godine rasterete nameta i obveza.
Ja se nikada nisam time puno bavio. Ja sam se uvijek bavio inženjeringom. Ja nisam dobar poduzetnik. Dobar sam za inženjering. Dobar sam za tvrdoglavost i ekipu. Kad se bavimo financijama i brojkama, tu sam lošiji. Možda sam baš zato uspio pokrenuti sve ovo. Da sam gledao to, vjerojatno bih se obeshrabrio. Zato mislim da ne trebamo puno gledati te stvari. Ako imamo viziju, moramo probati.
Ja sam uvijek za to da mladi moraju probati i vidjeti svoje mogućnosti. Ja se ne bojim probati, pokušati i pasti. Ne bojim se ni naučiti na tome i krenuti dalje. Ako ne ide, hvala Bogu, idemo dalje. Ne bi se mladi trebali toliko zamarati. Naravno, treba uvijek gledati da bude što bolje i da što prije realiziraju, ali da sve rade pošteno i časno i ne bojati se hrvatskih priča. To su priče.
Već si pet godina u ovoj priči i radiš svaki dan, cijeli dan. Da sada možeš ponoviti sve, bi li ponovio?
Prošao sam puno toga i naučio sam puno stvari. Bio sam dosta tvrdoglav i ponekad svjesno ulazio u probleme, ali vjerojatno bih ponovio sve. Trenutno uživam u svojoj situaciji jer znam da su problemi koje sam prolazio svakidašnji problemi koji će opet dolaziti, samo ću se sada znati nositi s njima i drago mi je da sam to sve prošao i da ću su u budućnosti moći izmišljati probleme koje do sada nisam prošao. To su problemi van svakidašnjih problema, što je opet dobro na neki način.
Znači preporučuješ mladima posao inovatora? Ako mladi imaju neku ideju, ne trebaju čekati financijsku sigurnost da je realiziraju, nego nekada treba i glavom kroz zid?
Ja sam počeo raditi s mistrijom i čekićem, tata mi ima građevinskog materijala. Sve sam dalje radio, zarađivao i dolazio do nečega. Dan danas sam stopostotni vlasnik ove firme. Mi smo krenuli iz nule. Ja sam od jednog švicarskog investitora posudio 100 tisuća eura i ja mu ih sada vraćam. Imao sam ideju i vjerovao da će uspjeti. Ne smijemo se bojati. Život je kratak. Samo je važno ići poštenim putom i to je to.
Mario, hvala ti što si bio gost našeg podcasta. Brzo je prošlo 15 minuta.
Hvala Vama i čujemo se drugom prilikom.
Želimo ti puno uspjeha. Što si rekao, da sada ide predstavljanje drugog koncepta u Frankfurtu?
To je više komercijalni proizvod. Predstavit ćemo ga 14. ili 15. srpnja u Frankfurtu na najvećem sajmu bicikala i biciklističke opreme Eurobike 2022. i dalje idemo u nove projekte, nove izazove i nove poslovne radnje.
Kako vas kontaktirati? Imate li web stranicu ili Facebook? Što koristite?
U zadnje smo vrijeme pretrpani, pa smo neaktivni na društvenim mrežama, ali uvijek nam se možete javiti. Dat ćemo sve od sebe da odgovorimo. Imamo mail i web stranicu na kojoj je sve naznačeno, kao i društvene mreže.
Ljubičić technology.
Točno.
Mario, hvala još jednom i svako dobro.
Hvala i svako dobro i Vama.
Razgovarao: Matej Sunara
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
