Podcast možete poslušati na poveznici.
Poštovani slušatelji, dobrodošli u novi podcast. Ovoga su mjeseca tema prednosti i nedostaci rada na sekundarijatu umjesto staža za mlade liječnike. Ministarstvo zdravstva je 2018. predstavilo promjenu u zapošljavanju mladih ljudi koji su tek završili studij. Tada je umjesto staža uveden sekundarijat kao oblik rada pod mentorstvom, a prvotne su reakcije tadašnjih studenata bile skeptične.
O prednostima i nedostacima rada na sekundarijatu naspram stažu iznosi mlada liječnica Ana Mihaljević. Lijepi pozdrav i možeš li nam se za početak predstaviti?
Lijepi pozdrav! Moje ime je Ana Mihaljević. Dolazim iz Livna gdje sam završila osnovnu školu i opću gimnaziju. U Splitu sam studirala i završila medicinski fakultet i od 7. mjeseca prošle godine službeno sam liječnica.
Kako je studirati medicinu? Je li onoliko teško kao što se priča?
Rekla bih divno i izazovno. Imaš priliku učiti tako detaljno o najsavršenijem biću na zemlji, o skladu ljudske anatomije i fiziologije i kako je sve to tako savršeno osmišljeno, o patologiji bolesti sa svim njenim posljedicama do izazova dijagnosticiranja i liječenja istih. Prilika učiti i na kraju biti u službi humanosti - i stvarno je predivno i plemenito zanimanje.
Izazovno - jer je tražilo dosta žrtve i odricanja, neprospavanih noći, padova ali i uspona. Međutim, studirati medicinu ipak znači biti spreman cjeloživotno učiti i nadograđivati znanje. Često me ljudi pitaju: „Pa zašto ti sada učiš? Pa jesi li završila fakultet?“ A ja im kažem: „Jesam, ali ne može jedna glava to sve dobro zapamtiti, ne mogu se ja sjećati baš svega s 3. godine faksa, zaboravi se to.“ Ali se zato lako i ponovi jer se nekad to gradivo dobro „peglalo“ i što više čitaš – više ćeš i zapamtiti. A najbitnija stavka je voljeti to što radiš i težiti uvijek davanju svog maksimuma
Nakon što si završila fakultet i prošla te neprospavane noći, jesi li se uspjela naspavati koji put?
Pa moram priznati da jesam. Puno je manje stresa.
Pretpostavljam da je ipak veći stres raditi nego studirati.
Svakako. Veća je i odgovornost.
Je li velika potreba za liječnicima i može li se lako doći do posla?
Da, jedno i drugo. To smo mogli čuti ili pročitati zadnjih godina na portalima, vijestima: o nedostatku liječnika, o odlasku iz Hrvatske, o tome da bi, čini mi se, 500 000 ljudi bi uskoro mogli ostati bez obiteljskog liječnika jer imamo jako puno liječnika koji su pred mirovinom, a nema ih se kako zamijeniti. Možda sam rekla i veliki broj, ali tako mi je nešto u glavi.
Može se lako doći do posla. Fali nas i previše. Samo je pitanje šta tko želi i gdje želi raditi. Pa tako je lakše dobiti željene specijalizacije u manjim sredinama, dok je to teže tamo gdje je koncentracija ljudi veća, pa je tako i konkurencija veća.
Ako ste otvoreni promjeni sredine, možete bez ikakvih problema naći posao koji želite. Međutim, ako ne želite otići iz određenog grada ili određene sredine, onda je to već malo suženiji izbor.
Prije četiri godine uveden je sekundarijat, a ti si tada bila još na studiju. Možeš li nam opisati o čemu se radi? Kako si ti i općenito studenti reagirali na tu promjenu?
Da, pripravnički staž pod tim nazivom i državni ispit ukinuti su europskom Direktivom za studente medicine upisane nakon 1. srpnja 2013. godine. Taj staž je prije trajao dvanaest mjeseci nakon kojih su studenti mogli ići polagati državni ispit te su bili pripremljeni za rad.
Prije nekoliko godina radni je staž smanjen s dvanaest na pet mjeseci, a podrazumijevao je da mladi liječnici u tom razdoblju prođu najvažnije rotacije na odjelima i da se osamostale u radu. Ukidanje staža je omogućilo da liječnici odmah nakon diplome dobiju licencu za samostalan rad. Studentski zbor je tada u dogovoru s komorom i drugim mjerodavnim tijelima ipak dogovorio prihvatljivu drugu varijantu umjesto prijašnjeg staža – sekundarijat što je zapravo dobrovoljan odabir mladog liječnika.
Sekundarijat je zapravo oblik rada doktora medicine pod nadzorom mentora. Mladi liječnik - sekundarac je plaćen punom plaćom doktora medicine te istovremeno je nadziran što je super. Sekundarijat se može obavljati u bolnicama, domovima zdravlja, u privatnim zdravstvenim ustanovama, zavodima za hitnu medicinu ili u zavodima za javno zdravstvo.
Za razliku od staža sekundarac se može prijavljivati na specijalizacije i, kad se dobije specijalizacija, moći će se odmah prekinuti sekundarijat i započeti sa specijalizacijom. Također, mladi liječnici koji završe fakultet te imaju priliku odmah dobiti neku od specijalizacija, moći će umjesto sekundarijata odmah krenuti na specijalizaciju i ne moraju ga uopće obavljati.
On je osmišljen kao prijelazni period mladog liječnika prije specijalizacije i ograničen je na najviše 24 mjeseca. Također, rad tijekom sekundarijata ubraja se u radni staž prilikom prijave na specijalizaciju i prema tome se i boduje.
A kako smo mi reagirala na tu promjenu… Ja sam još tada bila student pa me se još nije tada to još toliko ticalo jer sam bila možda druga ili treća godina. Općenito su reakcije bile dosta skeptične.
Čak je prema anketama nekih 90 posto studenata medicine htjelo da nakon završenog studija imaju godinu dana staža prije nego što samostalno počnu liječiti pacijente. Svaka promjena na nešto nepoznato donosi u određenoj dozi i skepsu i nepovjerenje.
Prethodno se radilo na nacrtu Pravilnika o načinu provođenja rada pod nadzorom doktora medicine bez specijalizacije te su svoje prijedloge davali i tadašnji studenti. Međutim, smatram da se to moglo i može bolje izregulirati.
Rekla si kako se sekundarijat odrađuje na najviše 24 mjeseca, a ti si odradila pola godine te si trenutno u potrazi za poslom. Sad kad imaš iskustvo rada na sekundarijatu, možeš li reći prednosti i mane? Nešto si već i navela, ali možda sada malo detaljnije o tome.
Sve se svodi na to koliko se potrudiš, toliko ćeš i naučiti. Važna je naravno i zainteresiranost mentora, s čime sam ja stvarno imala sreće da sam bila kod izvrsne doktorice Vukasović koja je bila iznimno susretljiva, angažirana i sve ono što bi jedan mentor zapravo trebao biti.
Prednosti bi bile – da nemaš odmah potpunu odgovornost, svaki tvoj postupak i svaka odluka se na neki način provjerava, tako da nema ni mjesta nekim pogreškama na kraju. Dakle, nisi odmah u potpunosti bačen u vatru, treniraš se za to - što je meni i odgovaralo po završetku fakulteta. To je recimo prednost u odnosu na one koji se odmah odluče za samostalan rad nakon završetka faksa.
Također – odrađivanje sekundarijata se boduje prema pravilniku o bodovanju za specijalizacije, što je u odnosu na staž stvarno velika prednost jer sam staž je trajao 5 mjeseci (čekao bi se 3-4 mjeseca), nakon toga ode mjesec-dva na polaganje državnog ispita, tek se onda dobije licenca i tek se onda počinju brojati bodovi za specijalizaciju koji su nam svima jako značajni.
Općenito je rad na sekundarijatu nešto jako individualno i ovdje mogu govoriti samo o osobnom iskustvu. Dakle, ne znam kako je bilo nekome tko je odrađivao sekundarijat u bolnici pa bio malo na hitnom kirurškom, malo na hitnom internom prijemu – to je ipak opet nešto drugačija vrsta rada pod nadzorom.
Što se mana tiče, konkretno, ja sam sekundarijat radila u ordinaciji obiteljske medicine, što je stvarno jedno opsežno područje i može se štošta naučiti. No, bilo je vrijeme pojačane incidencije slučajeva kovida tako da je 70-80% rada bilo usmjereno samo na pregled i liječenje kovid pacijenata.
Uz to, bili smo mobilizirani na rad u zavod za javno zdravstvo 2 mjeseca gdje bi zvali kontakte pozitivnih osoba, bili bi administratori ili cjepitelji i tu se baš i nije moglo puno toga vidjeti i naučiti. A 2 mjeseca „izgubiti“ za rad kao administrator je stvarno veliki gubitak s obzirom da nam ugovor traje samo 6 mjeseci. Ne želim ni zamišljati kako je bilo prethodnoj generaciji koja je duže vrijeme bila mobilizirana na zavod zbog pozivanja kontakata.
Smatram da se to moglo izbjeći i da su to mogli u potpunosti preuzeti studenti završnih godina medicine kao neki oblik studentskog posla pa da svatko ima pravo biti na sekundarijatu svih 6 mjeseci na radilištu gdje je i prvotno htio biti.
I svakako – mana je što smo ograničeni na jedno radilište s kojim smo sklopili ugovor. Bilo bi idealno kad bi mogli raditi na više radilišta i tako steći šire iskustvo, a u konačnici i lakše donijeti odluku o izboru specijalizacije.
Čeka li se dugo na sekundarijat? Razlika u plaći sekundarijata i staža?
Pa u principu nekih 3-4 mjeseca se čeka, ovisno kad je netko diplomirao. Nakon završetka faksa, raspiše se natječaj za sekundarijat i svi više-manje počnu kroz 10. mjesec s radom. A što se plaće tiče – tu je sekundarijat u prednosti u odnosu na staž. Ipak je razlika nekih 2000 pa čak i 3000kn što je stvarno puno. Tako sam bar čula od kolegica koje su odrađivale staž.
Postoje li druge opcije za liječnike nakon završetka studija? Je li sekundarijat jedina ili pak najbolja?
Postoje, naravno. Baš zbog toga što odmah po završetku fakulteta stječemo licencu i odobrenje za samostalan rad, možemo birati između rada pod mentorstvom, zamjenama u ordinacijama obiteljske medicine, možemo raditi u hitnoj pomoći, ali i prijaviti se odmah i na natječaje za specijalizacije ili raditi kao asistent na fakultetu, upisati postdiplomski. Brojne su opcije.
Nakon fakulteta si odmah stekla odobrenje i licencu za samostalan rad. Kako je iz knjige ući u praksu?
Na to vjerujem da nitko nije spreman. Svaki početak je stresan, a osobito onaj kada znaš da su sve važne odluke na tebi, a jedna pogrešna odluka može se odrazit nepovoljno na pacijenta. Ipak se radi o ljudskom zdravlju i teško je bez iskustva donositi tako teške odluke. Ali vjerujem da je tako u svakom poslu, samo što se u našem i ne toleriraju pogreške pa je iz tog razloga možda ipak stresnije.
Naravno, postoje tako divni stariji, iskusniji liječnici koji su stvarno dostupni za bilo kakav savjet i treba to iskoristiti. Treba se stalno preispitivati, pitati, provjeravati, učiti, ponavljati, pratiti najnovije smjernice. I tako malo po malo steći iskustvo pa će biti lakše.
Hvala ti puno, Ana. I za sam kraj, koji bi savjet dala tvojim kolegama koji su tek završili studij ili koji će ga završiti, a slušaju ovaj podcast?
Početnički strah je opravdan i sasvim normalan. Preporučila bih im da, kad donesu odluku o tome što će nakon studija – da ustraju u tome i da iskoriste svaku priliku za novo učenje od starijih kolega, specijalista, medicinskih sestara i tehničara, da traže savjete i ljekarnika i da nastoje odmah od početka graditi povjerljiv i empatičan odnos prema pacijentima jer oni to doista cijene.
Iz svog iskustva bih preporučila sekundarijat. Čini mi se kao dobra opcija za prijelazno razdoblje između fakulteta i samostalnog rada uz sve njegove nedostatke. Možda se donesu i neke izmjene pravilnika pa to u budućnosti bude još bolje koncipirano.
Hvala ti puno, draga Ana, te i vama hvala, poštovani slušatelji, na pažnji i pozornosti. Do sljedećeg mjeseca pozdrav.
Razgovarao: Darko Rapić
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
