Podcast možete poslušati na poveznici.
Srdačan pozdrav, poštovani slušatelji, i dobrodošli u podcast u kojem ćemo danas razgovarati o pitanju odgode u zapošljavanju zbog studentskih pogodnosti. Moje ime je Dominik Pavković, a moj današnji gost je Ivan Begić koji živi i studira u gradu Zagrebu već neko duže vrijeme. Pozdrav, Ivane, i dobrodošao.
Za početak, možeš li se predstaviti našim slušateljima?
Pozdrav, Dominik. Prije svega bih se zahvalio na pozivu na ovako zanimljivu temu oko koje možemo raspraviti. Mislim kako je ovo veoma bitna tema za sve mlade u Hrvatskoj. Ukratko o meni: zovem se Ivan i imam 24 godine. Student sam socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu i povremeno i trenutačno obavljam studentski posao koji mi donosi i zaradu i potrebno iskustvo za daljnji život.
Hvala ti na uvodnom predstavljanju. Rekao si kako studiraš na socijalnom radu, a to je jedan vrlo zanimljiv studij. Zanima me jesi li zadovoljan svojim studentskim životom u glavnom gradu Hrvatske?
Definitivno. Mislim da Zagreb pruža velike mogućnosti za sve mlade i svi imaju priliku upoznavati mlade, steći nova iskustva, raditi razne poslove koji ih pripremaju bez obzira na to hoće li oni ostati u Zagrebu ili će se vratiti u neko manje mjesto u Hrvatskoj, što je isto definitivno poželjno. Smatram kako je Zagreb za svakog mladog čovjeka velika prilika kako bi stekao iskustva i sve ono što je potrebno za daljnji rad i život.
Da, vrlo je zanimljivo kako većina mladih koji dođu u Zagreb zapravo i ostanu upravo zbog tih nekih ekonomskih razloga što zaista ima smisla, iako bi naravno bilo dobro da postoje i neki drugi gradovi. Možemo vidjeti i po statističkim podacima kako neki gradovi bilježe porast broja mladih.
Osim što studiraš, zaposlen si preko studentskog ugovora. Možeš li nam reći gdje si zaposlen i koliko dugo imaš iskustvo takvoga rada preko studentskog ugovora?
Sa studentskim radom sam počeo od samog početka studiranja. Na prvoj sam godini fakulteta započeo raditi razne poslove i to je naravno bilo onoliko koliko mi je dozvoljavalo slobodno vrijeme s obzirom na sve obaveze na fakultetu. Trenutno zadnjih godinu i pol dana radim u jednoj telekomunikacijskoj tvrtki i možemo reći da je to jedan ozbiljniji rad s obzirom da radim gotovo puno radno vrijeme.
Koliko imaš vremena za sebe?
Mislim da se nađe dovoljno vremena. Baš je to i prednost studentskog rada: potpuno je fleksibilan i sam si radim raspored. Vjerojatno je to i najveća prednost studentskog rada - što si možeš sam iskrojiti raspored. Naravno, to sve ovisi o poslodavcu, ali takav je oblik rada teško primjenjiv na neki drugi ugovor osim studentskog. U ovom trenutku, to je za mene najveća prednost.
Smatraš li studentski posao kao siguran oblik rada za mladu osobu i misliš li da postoje neke pogodnosti takvog oblika rada, osim ovih koje si naveo? Još me zanima smatraš li da je bolje i lakše raditi preko studentskog ugovora nego preko ugovora o radu?
Što se tiče same težine posla, mislim kako tu nema nikakve razlike. Ja radim u tvrtci gdje su ljudi zaposleni i preko agencije i preko ugovora o radu. Prednost je ta fleksibilnost i izlaženje u susret u slučaju nekakvih obaveza vezanih za fakultet ili ostale privatne stvari.
Mislim da se jako puno napravilo po samom tom pitanju regulacija studentskog rada u Hrvatskoj i ja sam tome svjedočim. Kada sam tek krenuo studirati nije baš postojao pravilnik koji bi donosio minimalnu satnicu i sve je bilo dosta neuređeno, ali se u zadnjih par godina dosta radilo po tom pitanju: donesena je minimalna satnica koja je usklađena s neto minimalnom plaćom u RH što je sigurno povećalo prihode studentima i reguliralo rad. Pohvalno je što se na tome radilo. Isto su tako izvanredni studenti dobili priliku rada i dosta se stvari s novim pravilnikom uredilo.
Svakako su pohvalne izmjene i dopune u kontekstu studentskog rada. Daljnje je pitanje: koliko su ti od pomoći neke druge pogodnosti studentskog statusa u razdoblju dok si zaposlen? Poput npr. studentskog doma, prijevoza, menze,... Budući da si iz drugog grada, vjerojatno ti je možda na početku bilo teže pohvatati sve obaveze.
Dolazim iz jednog malog grada Grubišno Polje koji je gradić od 5, 6 tisuća stanovnika u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Sam dolazak u Zagreb je bio dosta izazovan, puno je novih stvari i financijski je bilo dosta teško izdržati. Studentski rad mnogo toga olakšava te naravno i druge pogodnosti koje si spomenuo: menza, subvencionirani prijevoz i slične pogodnosti koje Hrvatska ima i mislim da se tu nema što puno prigovarati.
Pogotovo redovni studenti u Republici Hrvatskoj imaju dobar status, a često čujem negativne komentare vezano za npr. kvalitetu hrane u menzi ili slične stvari koje bi trebalo više cijeniti. Čuo sam dosta iskustava iz drugih država i u usporedbi s njima, nije sve tako bajno i mislim da trebamo više cijeniti ono što imamo u Hrvatskoj.
To si dobro rekao. Misliš li onda da mladi time nezadovoljni i kažu: “Ja radim preko studentskog, ali nije mi to dovoljno.” da su samo dežurni kritičari?
Svaka kritika je dobrodošla u jednoj određenoj mjeri i definitivno je da takve kritike potiču promjene. Zbog toga je i donesen ovaj novi pravilnik i neke su kritike bile dobro usmjerene, a neke su možda pretjerane. Međutim, mislim da sada ne trebamo biti prenapadni prema vlastima i prema bilo kome drugome i treba znati cijeniti ono što imamo i, naravno, ako postoje određene potrebne promjene, trebamo ih poticati i pokušati još unaprijediti takav oblik rada.
Smatraš li da ti zarada preko studentskog ugovora omogućava zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, ali i svih drugih potreba poput odlaska u kino, druženje s prijateljima, izlazak van? To pitanje je posebno bitno sada u vrijeme inflacije kada plaća koju primamo sve manje može zadovoljiti neke naše potrebe.
To je veliki problem koji je trenutno u tijeku i nažalost svjedočimo sve većim financijskim krizama i vjerojatno ćemo svjedočiti predviđanjima prema kojima će inflacija biti sve veća i kako nam slijedi izazovnija vremena. Pogotovo se to odnosi na studente jer nekad roditelji ne mogu pokriti sve osnovne životne troškove, pogotovo ako imaju više djece i pošalju recimo dvoje ili troje u Zagreb na studiranje, praktički je nemoguće da roditelji mogu sami financirati svoju djecu.
Zato je pohvalno što danas postoji sve više stipendija za ljude slabijeg socio-ekonomskog statusa i, naravno, taj oblik rada koliko to dozvoljava studiranje, npr. ako je osoba na jako teškom fakultetu, na prvim je godinama fakulteta dosta teško uskladiti vrijeme za rad i za obavljanje svih studentskih obaveza, ali u jednoj određenoj mjeri on definitivno može pomoći, makar to bilo 10-15 sati tjedno, njegova prednost i je ta što ne morate raditi 40 sati tjedno.
Ako nađete dobrog poslodavca, možete odraditi 10, 15 sati i zaraditi si đžeparac koji će vam svakako dobro doći i olakšati i roditeljima i vama.
Rekao si kako si radio nekoliko studentskih poslova i da je zadnji za tebe najbolji. Imaš li druga iskustva rada preko studentskog ugovora u prethodnim poslovima koja su bila manje pozitivna?
Prvi studentski posao koji sam radio je bio plaćen 17 kuna po satu. U to vrijeme ja sam bio zadovoljan, bio mi je to prvi posao i bio sam uzbuđen te sam znao to cijeniti. Imao sam predavanja ujutro, a popodne sam išao raditi i prva plaća mi je bila 1200 kn za 50 ili 60 sati što sam odradio.
Svaka kuna dobro dođe i pogotovo kako sam bio u studentskom domu te nije bilo lako uskladiti sve financijske obveze. Naravno, roditelji mi nisu mogli pokriti apsolutno sve troškove tako da sam svaku kunu koju sam zaradio znao cijeniti i raspolagati s njom. Mislim da je to jedno iskustvo koje će mi u životu dobro doći i da ću znati raspolagati s novcem. Svaki rad je dobrodošao.
To si dobro rekao i trebali bismo cijeniti ono što imamo. Misliš li da pogodnosti koje imaš za vrijeme studija utječu na tvoju odluku o završetku obrazovanja, odn. daljnjeg zapošljavanja u struci na tržištu rada?
S obzirom na naš obrazovni sustav u kojem je dosta malo prakse na samim studijima te je to jedan veliki problem, a odluke o izboru srednje škole se donose s već 14, 15 godina, a nakon toga fakultet se bira s 18, 19 i djeca / mladi tinejđeri često ne znaju što upisuju. Dogode se problemi kada shvate kako to možda nije za njih i nekakav rad uz fakultet ih možda može usmjeriti na nešto drugo.
Mislim kako nikad nije kasno promijeniti svoju odluku i kako je to puno bolje nego raditi cijeli život nešto što ne želimo i ne volimo. Vezano za posao, mislim da tu nema gore stvari koja bi ti se mogla dogoditi u životu te je najbitnije pronaći sebe i raditi ono što volimo.
Želiš reći kako čovjek treba vremena da se pronađe i da ne treba žuriti nego treba donijeti dobru odluku zato što se radi o zanimanjima s visokoškolskom spremom, tj. ukoliko se odredimo za ta zanimanja, najčešće i ostajemo u tom smjeru. Kasnije možemo mijenjati poslove, ali “određeni smo” za taj određeni sektor.
Možeš li nam još reći kakvi su tvoji planovi u budućnosti što se tiče obavljanja studentskog posla? Planiraš li još biti zaposlen preko studentskog ugovora dok imaš studentska prava ili imaš neke druge planove?
Nadam se kako ću ubrzo završiti fakultet te ću raditi preko studentskog ugovora sve dok imam studentska prava. Nakon toga ćemo vidjeti. Mislim da će mi ovo iskustvo koje imam zadnjih nekoliko godina vezano uz studentski rad svakako dobro doći kojim god da se poslom bavio u budućnosti.
Potičem sve mlade da se zaposle preko studentskog ugovora koliko im to vrijeme dozvoljava: sezona po ljeti ili manji oblik rada od 10-15 sati tjedno u Zagrebu ili bilo kojem drugom gradu. Mislim da je to ne samo novčano, nego i iskustveno veoma bitna stvar za sve mlade ljude.
Možemo reći kako se radi o životnoj prilici. Možda nekima zvuči bezveze, ali studentski posao možda nije bio toliko razvijen prije pet godina, a kamoli prije 10 godina ili više, dok danas mladi imaju sigurnu priliku razviti se kroz određen broj godina studiranja i steći određeno radno iskustvo koje je dobro i za budući posao i za život.
Kako vidiš druge mlade i njihov način razmišljanja tijekom studiranja? Studiraju li oni zato što im je lakše biti student i to kombinirati s određenim poslom s kojim mogu zarađivati? Smatraju li to pozitivnim ili imaju neka druga objašnjenja?
Svi moji prijatelji i okolina vole raditi i čim im se pruži šansa da zarade dodatan novac ili da steknu nekakvo dodatno iskustvo, koliko sam upućen, gotovo da ne poznam studenta u Zagrebu a da nije radio bar neki oblik studentskog posla. Mislim da u Hrvatskoj stvarno dosta studenata radi i voli raditi, samo im se treba dati prilika. Mislim da je to poticaj i za sve poslodavce da više uključe studentski rad u svoje organizacije i tvrtke te mislim da se i ide u tom smjeru.
Sve je više mladih zaposleno po kafićima, tvrtkama i gotovo u svim organizacijama je teško da nema niti jednog studenta. Mislim da je to dobro i da mladi ljudi definitivno zaslužuju šansu i oni su, u krajnjem slučaju, budućnosti. Potičem sve na studentski rad.
Dragi slušatelji, moj današnji gost bio je Ivan Begić i čuli smo njegov razlog zašto je poželjno raditi preko studentskog ugovora i kako taj rad kasnije utječe na budućnost. Govorio nam je o svome radu kao studentu te o njegovoj budućnosti što se tiče zapošljavanja i rada u struci.
Dragi Ivane, hvala ti na gostovanju. Hvala vam na pozornosti. Ja sam Dominik Pavković i lijepo vas pozdravljam do iduće prilike.
Razgovarao: Dominik Pavković
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
