Portal zaposljavanje.mimladi.hr donosi zanimljivu priču dvoje mladih ljudi koji su završili fakultete – ona je pravnica, on IT-ovac.

Ona je završila društvene znanosti i za nas progovorila o negativnim iskustvima pravnika na tržištu rada, dok je on nakon fakulteta bez problema pronašao posao.

Lana ima 26 godina, a na Pravnom fakultetu u Zagrebu u siječnju ove godine diplomirala je na smjeru Javna uprava i javne financije.

U Zagreb je stigla iz okolice Požege, a nakon diplome preselila se kod dečka u Karlovac.

Iako još uvijek radi posao koji je radila za vrijeme studija, kaže da se u posljednje vrijeme sve jače angažirala u potrazi za „pravim“ poslom.

„Trenutno radim preko studentskog servisa i nisam se još uvijek zaposlila u struci.

Kako radim u jednoj banci zadnje četiri godine, imam pravo na rad preko studentskog servisa sve do kraja rujna ove godine.

Mislim da ću iskoristiti to pravo koliko god mogu, sve dok se ne zaposlim u struci“, kazala nam je Lana.

Međutim, kaže, u Karlovcu je jako loša ponuda poslova:

„U mojoj struci nema skoro ništa pa mislim da ću sada malo aktivnije početi tražiti posao u Zagrebu.

Ovdje je jedini natječaj koji je bio raspisan za moju struku bio raspisan koncem siječnja i to je unaprijed bilo popunjeno.

Kako sam naknadno saznala, oni su već imali osobu za tu poziciju i samo su formalno raspisali natječaj.“

Otvoreno su joj rekli da je natječaj raspisan 'pro forme'

Iskustva njezinih kolegica i kolega s faksa je, kaže, da se većina njih zaposlila u školama i vrtićima kao tajnici s obzirom na to „da su oni jedini koji ne traže nikakvo iskustvo i tu se najlakše zaposliti“. 

„I kad sam bila na razgovoru krajem siječnja u jednoj osnovnoj školi u Karlovcu, ravnateljica mi je rekla kako je prošle godine bilo raspisano jako puno natječaja za tajnike u školama na karlovačkom području i da sam tu možda malo zakasnila, jer bih vjerojatno tu mogla pronaći posao.

Pretpostavljam da je bila neka smjena generacija prošle godine.

Svejedno, ja pratim i gledam sve, ali rekla bih da puno toga ide preko veze“, smatra Lana.

 

„Evo, na primjer taj natječaj u školi na koji sam se javila.

Morala sam se dobro pripremiti jer su tražili da naučim cijeli:

• Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj školi,
• Statut osnovne škole,
• Pravilnik o poslovima tajnika.

Kako mi je faks bio takav kakav je, naučila sam učiti i jako dobro sam se pripremila i učila sam nekoliko dana.

Na tom razgovoru su me pitali najmanje detalje i sitnice, a cijeli razgovor je zapravo bio formalan, što ja u tom trenutku nisam znala.

Ravnateljica mi je nakon obavljenog razgovora rekla da oni već imaju curu koja radi i s kojom su zadovoljni i da po zakonu moraju raspisati natječaj.

Na to sam malo ljuta, jer gdje god ću se prijaviti morat ću učiti nekakve zakone i pravilnike, a nitko mi ne garantira da ću proći u drugi krug jer imaju već 'nekog svog'“, pomalo ogorčeno podijelila je s nama iskustvo svog prvog razgovora za posao.

„Što se tiče ponude poslova za Grad Karlovac, ona je jako loša, a za moju struku gotovo nikakva.

Zapravo, osam od deset natječaja koji se recimo raspisuju u Karlovcu, odnose se na socijalne radnike.

S obzirom na to koliko realno kratko aktivno tražim posao, još uvijek inzistiram na tome da se zaposlim u struci“, nastavlja. 

'Činjenica je da svuda traže radno iskustvo'

„Već sam gledala i ponude u Zagrebu, iako mislim da bih se trebala više aktivirati po tom pitanju.

Međutim, činjenica je da se svuda traži radno iskustvo koje ja nemam.

Ja imam iskustvo za studentske poslove jer sam tijekom cijelog studiranja nešto radila, ali mi to ne ulazi u staž, odnosno, ne računa se“, kaže.

Pitamo je koliko je spremna zbog nemogućnosti pronalaska posla u gradu u kojem živi, otići raditi u drugi grad, a možda se čak i preseliti.

„Naravno da mi je želja da ne moram putovati i da nađem posao u Karlovcu, ali s obzirom na to da iz mjeseca u mjesec nema nikakvog pomaka i da nema poslova, vjerujem da ću se 'prebaciti' sad na Grad Zagreb, iako nije ni on tako daleko.

Kad vidim kakva je situacija, mogla bih se i preseliti u Zagreb, ali i ostati u Karlovcu pa putovati tamo.

Ipak otići u neki udaljeniji grad, mislim da ne.

Rodom sam inače iz okolice Požege i tamo se ne bih htjela vratiti jer je još i gora situacija nego ovdje.

U Karlovac sam došla jer sam računala da je Zagreb blizu.

Pretpostavljala sam da je situacija takva kakvom se i pokazala.

Stvarno mi je blizu, 20 minuta autocestom…“, rezonira naša sugovornica.

Posao za sada traži preko objavljenih natječaja na Burzi rada Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ali i preko ostalih specijaliziranih portala.

Veliki problem pri tom je, ističe, činjenica da se na svim poslovima traži formalna potvrda o radnom stažu, a gotovo svi poslovi, osim oni spomenuti za tajnike u obrazovnim institucijama, traže određeno radno iskustvo.

Studij uz rad

Trenutno i dalje radi preko studentskog servisa i to već četiri godini.

Riječ je o poslu u banci na odjelu naplate.

„Tijekom cijelog studija uvijek sam nešto radila.

Prvi posao koji sam krenula raditi je bilo čišćenje, iako je to trajalo vrlo kratko, a nakon toga sam dijelila letke.

Jedne sezone sam čak radila kao dječja sportska animatorica.

To su bili privremeni poslovi sve dok nisam saznala od kolegice s faksa da radi u banci.

Ja sam tada mislila da osoba mora biti ekonomske struke da bi se tamo mogla zaposliti, ali ona mi je rekla da primaju sve struke jer je to studentski posao.

Zamolila sam je da pita šefa primaju li još ljudi, jer mi je ona rekla da je tamo velika fluktuacija.

Kako tko završi faks, drugi dolaze na njihovo mjesto.

Poslala sam im molbu i oni su mi se vrlo brzo javili, manje od mjesec dana.

To se sastojalo od jednog razgovora na kojem su mi objasnili što se radi i brzo sam krenula na posao.

Ovo je u stvari moje iskustvo rada preko preporuke“, kaže Lana.

Dok se nije zaposlila, roditelji su je u potpunosti financirali, ali kaže da su i oni kroz jedan period imali težu financijsku situaciju što ju je nagnalo da pronađe studentski posao.

Meni je bilo žao da mene roditelji financiraju, posebno kada sam vidjela da gotovo svi kolege s kojima sam bila okružena, rade, pa nije bilo razloga da ja ne radim.

To mi je bilo super.

Ja sam tip osobe koja voli imati svoj novac, umjesto da nekoga stalno tražim.

Roditelji su mi pokrivali troškove smještaja i hrane, ali sam uvijek imala neke svoje potrebe pa mi je ovo bila odlična opcija. 

Posao tijekom studija ima svoje prednosti, ali i mane.

„Tijekom rada u banci, kada sam se već nakon nekoliko mjeseci posve 'ufurala' u posao, nosila bih si na posao literaturu za ispit.

Meni je to već postao automatizam, uz taj posao mogu raditi bilo što.

Već sam dugo tamo i cijelo vrijeme radimo isto i govorimo isto, tako da je ovo bila velika prednost što mogu učiti na poslu. 

Ono što mi je žao što to ipak ne ulazi u staž, a to su četiri godine rada“, ističe Lana i nastavlja:

„To sve mi je uz faks bilo odlično jer sam ja sama sebi sastavljala raspored, koje dane mogu koliko raditi.

Mogla sam uzeti i slobodne dane koliko god želim radi ispita i kolokvija.

Naravno da je to bilo teško uskladiti uživo.

Morala sam cijelo vrijeme trčati s predavanja na posao i obrnuto.

Međutim, od 1. lipnja 2020. posao su prebacili online, i još uvijek smo online, što mi je odgovaralo.

I predavanja su bila online i to mi je odgovaralo, ali dok je sve bilo uživo, bilo je jako naporno.

S obzirom na to da se sama financiram, ja sam shvatila da ja to moram i posložila sam stvari da tako funkcioniram i navikla sam se.“

'Ono što su nas naučili nije dovoljno da nas pripremi za tržište rada'

Na naše pitanje smatra li da ju je fakultet pripremio za ono što je čeka na tržištu rada, odgovara negativno.

Nemam još svog iskustva, ali sam čula od kolega koji rade.

Kažu da ono što nas uče na fakultetu i nema puno veze s onim što će se raditi kasnije.

Jedna moja kolegica rekla mi je da je sve naučila kada je krenula raditi.

Mi tijekom studija koji traje pet godina imamo samo pet dana stručne prakse, s tim da je to na mom primjeru bilo manje-više formalno.

Došla bih u ured oko devet na praksu i ostajala oko sat, sat i pol vremena i pustili bi me doma.

Konkretno ja nisam ništa naučila, iako neki kolege koji su bili razmješteni po ministarstvima kažu da su uspjeli pohvatati neke manje stvari i steći dojam kako se radi.

Ali i to je nedovoljno da nas pripremi za tržište rada i posao koji ćemo raditi jednoga dana.

Bez obzira na sva njezina razmišljanja o tome koliko se je teško zaposliti kao pravnica, i dalje je motivirana za traženje posla i očekuje da će uspjeti pronaći posao u svojoj struci.

„Mene motivira to što znam da bilo gdje da se zaposlim da ću dati sve od sebe, valjda 150 posto sebe i znam da će netko to prepoznati.

Ovdje gdje sada radim je dosta monotono, ali meni je to odgovaralo dok sam studirala i učila uz to.

Sada želim raditi u struci i htjela bih da je to nešto dinamično, da stalno radim nešto novo i nešto gdje mogu napredovati.

Ako bih mogla birati, važno mi je i da bude zdrava radna okolina.

Primjerice, kod posla nema napredovanja, godinama radiš iste poslove, jedino raste plaća s godinama staža.

To je posao koji ne bih htjela raditi, ali je to posao koji trenutno jedino mogu raditi jer tu jedino ne traže iskustvo.

To mi je i plan, zaposliti se u školi ili vrtiću i onda nakon toga tražiti posao koji je meni zanimljiv“, kazala je Lana.

Loši uvjeti rada i male plaće

Za kraj našeg razgovora, govori nam da poslova u pravnoj struci ima, ali da su jako loši uvjeti rada i jako su male plaće:

„Moja kolegica se prije dvije godine zaposlila u jednom odvjetničkom uredu gdje su joj bili najbolji uvjeti, iako plaća nije bila ništa posebno.

Neki su, kaže, od nje zahtijevali rad pet dana u tjednu, od čega bi dva dana radila od 8 do 18 sati, a tri dana u tjednu radilo bi se od 8 do 20 jer su joj rekli da imaju jako puno posla.

To je samo jedan od primjera koliko su loši uvjeti, a naravno da za te prekovremene sate ona ne bi bila plaćena.

Poslova dakle ima, ali uvjeti su katastrofa, a najviše nas 'ubije' upravo to traženje radnog iskustva.

Ja sad kad otvorim poslove za grad Zagreb, ima natječaja i dosta ministarstava traži pravnike, ali u startu smo eliminirani kada vidimo da se traži službena potvrda radnog staža.

To je začarani krug.“

Svemu navedenom dodaje da je poražavajuće da su se od svih njezinih kolega s fakulteta za koje zna, u struci uspjeli zaposliti isključivo preko veze.

„Za svoju struku ne znam ni za jednu osobu koja je došla jer je netko prepoznao da je ona ambiciozna, vrijedna ili zanimljiva, ali ipak nisam demotivirana i još uvijek se nadam da ću negdje upasti bez ikakve veze“, zaključuje ona.

Posao u IT struci pronašao za dva tjedna

S druge strane, Vanja ima 24 godine, a prošle je godine završio preddiplomski studij programskog inženjerstva na Algebri u Zagrebu, gdje i sada živi.

Nakon studija, odlučio je ostati u hrvatskoj metropoli i nije se vratio u rodni Vinkovac.

Kako nam je rekao, posao je tražio zbog odrađivanja obavezne prakse na fakultetu, a pronašao ga je vrlo brzo putem natječaja na specijaliziranom portalu.

„Od prijave do ponude je prošlo između dva i tri tjedna.

Zadovoljan sam s uvjetima.

Mislim da me je fakultet dobro pripremio.

Za svaki posao se mora još dodatno učiti, a ja sam imao sreću da sam se u slobodno vrijeme bavio s tehnologijama koje koristimo pa mi je 'onboarding' tekao glatko“, ispričao je Vanja za zaposljavanje.mimladi.hr.

„Ja nisam imao službenog prethodnog iskustva pa sam lagano dobio ovaj posao tako da imam dojam da je jednostavno pronaći posao.

Naravno to ne znači da je samo diploma dovoljna.

Ja sam dosta slobodnog vremena proveo proučavajući razne tehnologije“, govori nam naš sugovornik. 

'Podjela na državne i privatne studije je besmislena'

Postoji li razlika po Vašem mišljenju između državnih i privatnih studija kada se govori o osposobljavanju za tržište rada, pitamo ga.

Mislim da je u ovom kontekstu podjela na državne i privatne studije besmislena, možda bi bilo bolje usporediti sveučilišne i stručne studije.

Kvaliteta studija puno varira od fakulteta do fakulteta, a ovisi dosta i od profesora do profesora, pogotovo na većim fakultetima.

Ovdje je većina profesora istovremeno radila u struci, tako da smo svakodnevno imali predavanja od poslovnih ljudi, a bile su organizirane i posjete tvrtkama u druge zemlje, ali uz dodatno plaćanje.

Vanja je završio tri godine preddiplomskog studija i ističe da trenutno ne razmišlja o nastavku školovanja, a najviše zbog toga što se protivi online nastavi, koja je zaista, možemo reći, pogubna za stručne studije.

„Okružen sam s računalima od malena tako da je ovo bio jedini logičan put za mene.

Da je situacija suprotna i da npr. ovo zanimanje uopće nije traženo, vjerojatno bih upisao nešto drugo, no nastavio bih se baviti s tim u slobodno vrijeme“, zaključio je Vanja.

Autor: Barbara Kraš Kedmenec

---

Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR.

Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.