Podcast možete poslušati na poveznici.
Dobar dan i dobrodošli, poštovani slušatelji. Moje je ime Dominik Pavković, a moja je današnja gošća Ivana Šimunović iz Udruge Videatur. Danas ćemo govoriti o tome kako izgleda rad stručnjaka u udruzi koja radi s nezaposlenim mladim ljudima. Draga Ivana, dobrodošla. Možete li nam se za početak ukratko predstaviti?
Dobar dan. Ja sam Ivana i imam 30 godina. Zaposlena sam u Udruzi Videatur. To je udruga gluhih i nagluhih osoba koja trenutačno provodi projekt “Neaktivni NEET-ovci i neaktivni OSI ponovno na tržištu rada”. Zaposlena sam kao terenski radnik koji je zadužen za pronalazak osoba u NEET statusu.
Meni osobno, a vjerujem i našim slušateljima, je vrlo zanimljivo to što smo dobili priliku ugostiti osobu koja stvarno ima doticaj u radu s tom skupinom u društvu. Kakva je vaša uloga kao osoba koja radi s tim mladima?
Prije svega, posao nam je detektiranje mjesta gdje se oni skupljaju. Nakon što ih dovedemo do naše udruge, s njima se vodi razgovor i izrađuje se individualni plan preko kojeg se dolazi do njihovih potreba, želja te se istraži način na koji ćemo ih ponovno vratiti na tržište rada.
Možemo li reći kako je to dinamičan posao i pomalo neizvjestan ili ipak ne?
Sigurno je. Svaka je osoba individua te joj je potreban i individualan pristup.
Možete li nam dalje reći kako zapravo funkcionira taj proces vođenja i savjetovanja nezaposlenih mladih u udruzi?
Kako sam navela, nakon što dođu u našu udrugu, naša socijalna radnica izrađuje taj plan s mladom nezaposlenom osobom. U njega se upisuje njihovo trenutno stanje, vodi se analiza i pratimo njihov napredak kroz cijeli proces dok završavaju određen verificirani tečaj.
Sljedeće pitanje je više usmjereno na to kakav je profil korisnika u udruzi? Kakva su njihova sociodemografska obilježja?
Uglavnom se tu radi o mladim ljudima koji nakon srednje škole nisu odmah krenuli na fakultet ili onima koji se nakon školovanja nisu odmah zaposlili. Također, imamo mlade koji žele promijeniti zanimanje, koji su u potrazi za dodatnim obrazovanjem ili prekvalifikacijom. S takvim profilom najviše radimo.
Dolaze li oni samo sa područja okolice Grada Zagreba i samog grada ili i šire?
Što se tiče našeg projekta, oni mogu biti iz cijele Hrvatske, ali bitno je da taj verificirani tečaj polažu baš u Zagrebu. S obzirom da je bilo vrijeme korone i da je dosta tih tečajeva online, a ljude najviše zanima npr. Algebra koja ima organizirane online tečajeve, te ako su iz Zadra, tečaj završe u Zagrebu.
Što ste prepoznali kao najveće probleme i izazove s kojima se te mlade nezaposlene osobe susreću?
Najveći problem mladih ljudi je nepovjerenje u sustav. S obzirom da nije obavezna prijava u HZZ, oni se često ni ne prijavljuju i tako ih u principu gubimo. Njihov problem je i samopouzdanje jer su mladi često primorani raditi posao izvan svoje struke, potplaćeni posao, sezonski koji također nije stalan. Nakon lošeg iskustva, često se ne žele prijaviti za neke poslove jer misle da za njih neće biti dovoljno dobri.
Često je tu i financijska situacija, nemogućnost daljnjeg školovanja ili prekvalifikacije. U poslovnom smislu, prestanu voditi brigu o sebi i gube motivaciju. Sve ovisi od osobe do osobe, ali često padnu u nekakvu kolotečinu i to potraje duže nego što su oni mislili te u principu imamo dosta nezaposlenih.
Vjerujem kako je svakoj osobi, a posebno mladoj koja treba krenuti na tržište rada, teško te se nekako gubi u svemu tome.
Da, uglavnom svi ti prvi poslovi ostanu u nekom lošem iskustvu te ako se baš iza njega zalomio nekakav drugi isto takav posao to im dosta utječe na motivaciju za daljnju potragu.
Svakako je to jedno zanimljivo i mladima izazovno razdoblje. Koliko je zapravo teško i izazovno pronaći takve mlade osobe koje bi sudjelovale u programima uključivanja u društvo? Kako zapravo vi dolazite do te skupine mladih?
Radimo baš s mladima u NEET statusu, tj. nezaposleni mladi ljudi koji nisu uključeni u društvo. Oni se uglavnom dijele na dvije skupine: one koji su si odlučili napraviti pauzu od škole ili završenog fakulteta i one koji su zbog lošeg iskustva na poslu ili nemogućnosti daljnjeg obrazovanja našli u NEET statusu. Obje skupine traže i trebaju pomoć i podršku. Preko našeg projekta mladi mogu birati tečaj ili prekvalifikaciju koju žele o našem trošku. Njima se to jako svidjelo jer nije bilo ograničenja u odabiru tečaja i financiranja.
Tako da su osobe u NEET statusu ili nezaposlene osobe uglavnom okružene sebi sličnima te kada smo našli jednu osobu, odmah smo imali tri. Ne postoji nijedna određena metoda budući da oni nisu nigdje uključeni tako da je riječ o osobnom iskustvu, poznanstvima, ali teško ih je bilo samo pronaći jer nismo imali nikakvu udrugu ili ustanovu koja se bavi s njima.
To je jako bitna informacija.
Tako je, jer za njih ne postoji evidencija.
To je zapravo jedno od sljedećih pitanja, a veže se za ustanove koje mogu pomoći pri pronalasku ispitanika, ali upravo smo čuli koliko ih je teško pronaći što je s određenim razlozima i razumljivo. Sljedeće se pitanje odnosi na to jesu li ti mladi zainteresirani za uključivanje u takve programe?
Definitivno jesu. Što se tiče samog projekta, on je bio stvarno pun pogodak. Samo to što su oni imali izbor i nisu bili primorani ići na nekakav određen tečaj jer npr. imamo ljude koji nisu završili srednju školu, prošlo je par godina, radili su na sezoni ili na nekom poslu koji im se nije svidio, a s vremenom su se našli na nekom drugom području i nisu imali financijska sredstava da to završe. Ovdje nije bilo nikakvih ograničenja što se tiče tečaja i financija te ih je to dosta motiviralo i ohrabrilo.
Je li bilo mladih koji su krenuli pa odustali zbog nedostatka motivacije?
S obzirom da je projekt nedavno počeo, trebali smo naći 15 osoba u NEET statusu, a nama trenutno završava 11 osoba, tj. njih 6 je već završilo. Čak se i polovica zaposlila.
Isto je korisna informacija vidjeti koliko njih je ostalo do kraja trajanja tih aktivnosti. Daljnje se pitanje više odnosi na to koje su aktivnosti koje se s mladima provode kako bi im se olakšao pristup zapošljavanju?
Osim tečaja koji pohađaju, imaju i besplatne edukacije u našoj udruzi. One su najviše usmjerene na to da ih vratimo na tržište rada i uključuju pisanje životopisa, vježbanje razgovora za posao, komunikacijske vještine, samorazvoj i sl. Imamo ih 15. Naša socijalna radnica im je također na raspolaganju i pomaže im u potrazi za poslom. Izrađuje individualni plan kroz koji ih pratimo, ali i oni prate sami sebe na način da na početku projekta upišu svoja očekivanja. To im je isto dobro za motivaciju. Zaključak je da imaju dosta korisnih edukacija kako bi se lakše zaposlili.
Spomenuli ste i socijalnog radnika. Koliko vam je kao radniku bitna suradnja s drugim stručnjacima i multidisciplinaran pristup?
Jako je bitan s obzirom da je socijalni radnik puno više educiran i cijela profesija mu je usmjerena prema radu s malo ugroženijom skupinom. U principu odlično surađujemo jer svatko ima svoj dio posla koji odrađuje te mladi znaju kome se trebaju obratiti za svaku stvar.
Da, bitno je da uvijek postoji netko tko je na raspolaganju i da postoji različit pristup prema skupini sa specifičnim izazovima. Iako smo to dijelom spomenuli kroz razgovor, s kojim sve ustanovama surađujete glede osnaživanja tih mladih i njihovim uključivanjem u društvo? Kako izgleda ta suradnja? Spomenuli smo bili i HZZ.
Oni su nam i partneri na projektu. Osim njih su nam partneri Zajednica Susret, Udruga Zaželi, Savez gluhih i nagluhih. Povezali smo se i s nekim udrugama. Njihovi nam zaposlenici održavaju edukacije i suradnja se svodi uglavnom na edukacije.
Rade li te ostale organizacije s mladima te kažu li kakvo je njihovo iskustvo?
Iskustva su u principu slična.
Ne postoji nešto što je specifično za određenu organizaciju? Npr. je li HZZ-u lakše ili teže nego vama doći do tih mladih?
Nama je teže jer smo baš tražili tu NEET populaciju. Ali imali smo i situaciju gdje je dečko bio iz Siska i ponudili su mu posao u Kutini. On je trebao putovati tamo te im je rekao kako nema sredstava za putovanja u prvih mjesec dana. Tako da i oni imaju svakakvih situacija i kada ponudite posao, nikad ne znate u kakvoj je netko financijskoj situaciji za putovati iz grada u grad i sl.
Koliko su te spomenute aktivnosti korisne mladima i kakav je njihov feedback?
Uglavnom su se svi aktivirali u proces zapošljavanja. Polovica je izrazila želju dalje se educirati, a polovica traži posao, a jedan dio ljudi se već zaposlio.
Sljedeće se pitanje nadovezuje na to. Koliko se mladih uspije osamostaliti u kontekstu zaposlenja nakon sudjelovanja u tim aktivnostima?
S obzirom da imaju taj individual pristup gdje oni sami biraju tečaj i podižu samopouzdanje, mislim da je najbitniji taj individualan pristup i razgovor.
Svaka osoba je važno, a posebno mlada koja tek stasa, da se afirmira se posebno u smislu osamostaljivanja, zaposlenja, stambenog pitanja,... Kako se bližimo kraju, jedno od pitanja je što je zapravo potrebno kako bi se nezaposlenim mladima omogućio lakši ulazak na tržište rada? Što vi vidite kao rješenje?
Kao što sam već navela, taj individualan pristup je jako bitan, razgovor. Treba netko tko će ih usmjeriti, motivirati i definitivno raditi na samopouzdanju, kao i na dodatnom obrazovanju. Jer mladi se žele dodatno educirati.
Moja je osobna percepcija kako su često potrebne “velike” javne politike koje će sve aktivnosti provoditi, ali one ipak moraju ciljati da se mladima nadoknadi nedostatak samopouzdanja. Nije sve samo u tome kako je mladima potreban novac i posao, ali definitivno nije mala stvar taj gubitak samopouzdanja koji je očita prepreka i okidač za brojne druge probleme nastale zbog trenutnog stanja nezaposlenosti. Ovime smo zapravo završili i naš podcast. Hvala vam, Ivana, što ste došli.
Hvala vam na pozivu.
Nema na čemu. Vjerujem da je svima bilo korisno poslušati ovaj podcast. Na kraju, hvala i vama, dragi slušatelji. Još vas jednom srdačno pozdravljam i vidimo se do iduće prilike.
Razgovarao: Dominik Pavković
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
