Često smo čuli rečenicu da priprema čini pola posla.
Isto vrijedi kada mlada osoba po prvi puta kreće na razgovor za posao, pritom pitajući se:
- što reći
- kako se predstaviti
- što ako nastupi panika i sl.
Da pojasnimo, da bi pojedinac dobio željeni posao, pored životopisa i motivacijskog pisma, mora poraditi i na govoru tijela, odnosno neverbalnoj komunikaciji.
Neverbalna komunikacija
Neverbalna komunikacija je način kojim ljudi komuniciraju bez riječi, bilo namjerno ili nenamjerno.
Neverbalno ponašanje koristi se za:
- izražavanje emocija
- pokazivanje stavova
- odražavanje osobina ličnosti
- poticanje ili mijenjanje verbalne komunikacije.
Istraživanja pokazuju da neverbalni znakovi djeluju na nas 5 puta jače od verbalnih.
Postoji više od milijun dosad zabilježenih neverbalnih poruka.
Govor tijela je neverbalna komunikacija koja je nesvjesna.
Ona predstavlja čak 55 % komunikacije, a uključuje:
- vanjski izgled (odjeća, urednost, držanje tijela)
- napetost kože, crvenilo, znojenje
- položaj glave
- izraz lica
- kontakt očima
- položaj ramena, ruku
- položaj nogu, stopala
- način hoda
- gestikulacije.
Poslodavac može vrlo brzo pročitati govor tijela i verbalnu komunikaciju kako bi mogao odlučiti hoće li zaposliti nekoga ili ne.
Da bi osoba uspjela dobiti posao, njezina verbalna komunikacija mora biti u skladu s neverbalnom.
- Kako se najbolje pripremiti
- može li se upravljati tremom
- koje je kvalitete potrebno naglasiti,
za zaposljavanje.mimladi.hr komentirala je sveučilišna profesorica, komunikologinja dr. sc. Ana Globočnik Žunac.
Na samome početku, Globočnik Žunac kazala je da se svaka osoba, kojoj je stalo do toga da dobije posao, treba pripremiti za razgovor.
Potom pojašnjava:
„Prije svega, to znači da treba proučiti organizacijske mrežne stranice, ali i na sve ostale načine saznati što više o:
- poslovanju
- organizacijskoj kulturi
- imidžu poduzeća
- značajnim postignućima
- eventualnim kriznim situacijama.
I naravno, potrebno je dobro proučiti za koje se radno mjesto osoba prijavljuje i koje sve radne zadatke i aktivnosti ono obuhvaća.”
Osim što, dodala je, treba upoznati potencijalnog poslodavca, kandidat za posao mora poznavati i sam sebe.
„Zvuči smiješno, ali mnogi mladi danas ne provedu valjanu samoprocjenu ili ju uopće ne provedu.
U pripremi za razgovor treba postaviti pitanja kao što su:
- Jesam li ja najbolji kandidat za to radno mjesto i zašto?
- Koje su moje slabosti?
- Čime mogu doprinijeti poboljšanju poslovanja ovog poduzeća? i sl.”,
rekla je i nastavila:
„I upravo takva pitanja budu postavljena na razgovoru za posao, a nepripremljen kandidat tada nema spreman odgovor.
Kao rezultat toga, ostavlja dojam nespremnosti, neodlučnosti, nekada daje čudne odgovore pa potencijalni poslodavci to doživljavaju kao pomanjkanje:
- znanja
- vještina
- ili čak inteligencije.”
Što učiniti ako je osoba nervozna, na koji način može kontrolirati svoj glas i neverbalnu komunikaciju, upitali smo dr. sc. Globočnik Žunac.
U ranije spomenutu samoprocjenu ulazi i poznavanje vlastitih reakcija u određenim situacijama, rekla je.
„Nervoza, odnosno trema je potpuno prirodna pojava ako nam je važan ishod neke situacije.
Drugim riječima, želimo li dobiti posao, svakako ćemo biti nervozni i što nam je potreba ili želja da ga dobijemo veća, to je veća i nervoza”, pojašnjava naša sugovornica.
Upravljanje tremom
Kaže da se može upravljati tremom.
„Postoje brojne tehnike koje mogu pomoći:
- od različitih vizualizacija same buduće situacije
- vježbi disanja
- pozitivnih autosugestija.
Jedna od tehnika je i dobra priprema.
Kada se osoba dobro pripremi i ima predviđene odgovore za sva pitanja, nakon prve nervoze koja obično ne traje dugo dolazi do opuštanja i pripremljeni odgovori krenu teći prirodno”, kazala je.
Priprema za takve situacije je intenzivno izlaganje situacijama u kojima osoba osjeća tremu, dodaje.
„Ona se praksom može eliminirati ili barem umanjiti na razinu da ne utječe na kvalitetu našeg predstavljanja na razgovoru za posao.
Netko tko izbjegava takve situacije znači da ne izlazi iz svoje zone komfora i može biti manje pripremljen na upravljanje nervozom i samim time osjećati veću tremu”, navodi.
Danas, istaknula je, nije teško doći do uputa i savjeta što treba činiti.
„Neki savjetuju fizičku aktivnost kojom se organizam dovoljno nahrani kisikom i hidrataciju vodom, ali sve su to upute koje treba oprezno prihvatiti.
Ako smo dehidrirali, naravno da ćemo imati problema, ali isto tako i ako pretjeramo na drugu stranu”, tvrdi.
Dakle, ponavlja, osoba mora poznavati sebe i prethodno steći dovoljno iskustva u situacijama koje ju čine nervoznom i utječu na pojavu treme kako bi naučila pronaći najbolju tehniku za sebe.
No dodaje:
„Ne znači da će ta ista tehnika biti jednako učinkovita za nekog drugoga.
Moj savjet je da svakako pokušate s pozitivnom autosugestijom i postavite si pitanje: „A što mi se najlošije može desiti?“
Odnosno samog sebe bodrite: „Ja vjerujem u sebe. Ja znam da mogu taj razgovor odraditi kvalitetno i ne vidim razlog zbog kojeg ne bih dobila posao.“
I na kraju pronaći i eventualnu utjehu ako je potrebno: „Pa što sad. Neće svijet propasti ako ne dobijem posao, bit će još prilika.“
Prvi dojam je bitan!
Govoreći o prvom dojmu, naša sugovornica ističe da je prvi dojam bitan.
„Htjeli mi ili ne, ali naša prošla iskustva utječu na to kako stvaramo dojmove i u koje kategorije svrstavamo ljude prema nekim karakteristikama i onda se sukladno tome prema nekom ponašamo”, rekla je.
Kazala je i da nitko nije imun na prvi dojam.
A ispravljanje pogrešno stvorenog prvog dojma ovisi, prije svega, o tome hoće li biti prilike za ispravak.
Kod razgovora za posao, vrlo često je to samo jedna prilika.
Odijevanje je važnije nego što bismo željeli, istaknula je.
„To ne znači da se za razgovor mora odjenuti formalno nego da treba jako dobro promisliti o tome.
Za pravilnu odluku treba poznavati organizacijsku kulturu i saznati što je za tu specifičnu organizaciju prihvatljivo”, navela je.
Svakako bi, dodala je, odjeća trebala biti formalna jer time potencijalni kandidat pokazuje i vlastito poštovanje prema budućem poslodavcu.
Ali, razinu formalnosti treba prilagoditi onome što je u toj organizaciji prihvatljivo.
„Mislim da bi se savjeti o odijevanju mogli svesti na 2 ključna:
- odaberite ono što odgovara vašoj figuri i u čemu ćete se osjećati ugodno
- odaberite odjeću koja neće privlačiti pažnju sugovornika ili upućivati ne neku statusnu razinu zbog koje ćete odmah biti kategorizirani”, savjetuje.
Treba li osoba na razgovoru za posao spomenuti studentski posao koji je obavljala, zanimalo nas je.
„Apsolutno da.
Svako iskustvo utječe na neke sposobnosti, pa tako i u slučaju da nije povezano s područjem rada u natječaju, ono pokazuje određenu radišnost, iskustvo jednog radnog okruženja u kojem vladaju neka specifična pravila ponašanja, što osoba koja nije radila tijekom studija nema”, odgovorila je dr. sc. Globočnik Žunac.
Svako iskustvo obogaćuje naše mentalne mape i obrasce ponašanja pa je tako i ovo iskustvo izuzetno vrijedno, istaknula je.
„Šira slika“
Mislite li da poslodavce zanima isključivo odgovor ili se radi neki psihološki profil, upitali smo.
„Nisam sigurna da poslodavci imaju kompetencije za izradu psiholoških profila, osim ako razgovor za posao ne provode posebno educirani zaposlenici ili vanjski suradnici (psiholozi).
No, svakako ako ne na svjesnoj razini, tijekom razgovora u kojem moramo donijeti neki stav i nakon toga odluku, čovjek pokušava dobiti što više signala i saznati što je više moguće informacija o pojedincu.
Tako da, u komunikaciji našeg sugovornika nikada ne zanima samo odgovor, čak i ako tako kaže i misli, već dobiva širu sliku o nama kroz način na koji dajemo taj odgovor”, odgovorila je naša sugovornica.
Može li poslodavac procijeniti na temelju komunikacije kakav je budući radnik, zanimalo nas je.
„Ne može točno procijeniti, pogotovo što samom pripremom za razgovor, koju smo ranije spominjali, osoba se može uvježbati prikazati u željenom svijetlu.
Kao što sam rekla, razgovorom za posao poslodavac pokušava dobiti što više signala/informacija o potencijalnom zaposleniku kako bi si olakšala proces selekcije”, rekla je i dodala:
„Rezultat procesa razgovora za posao je procjena kandidata, ali to su zapravo samo smjernice i previše je mogućih utjecaja na taj rezultat.
On ovisi i o kompetencijama poslodavca za provođenje razgovora za posao i samom kandidatu.
I tu ne mislim samo na njegovu pripremljenost nego i na njegove faktične kompetencije za navedeno radno mjesto”.
Globočnik Žunac potom je pojasnila kako i na koji način okrenuti situaciju u svoju korist kada potencijalni poslodavac ne zna što upitati.
Kazala je da je uvijek moguće okrenuti razgovor u svoju korist, no nije uvijek i poželjno.
„Razgovor za posao ne bi trebao biti situacija u kojoj će netko nekoga manipulirati i na kraju prevariti, već prilika za dogovaranje važne buduće (i moguće dugoročne) suradnje.
Danas je tržište rada nedostatno i sve češće ne traži samo poslodavac zaposlenika, nego i potencijalni zaposlenik bira poslodavca.”
Nepripremljen poslodavac koji ne zna što bi pitao ne zvuči kao idealna prilika za potencijalnog zaposlenika, poručila je.
„Njemu možete reći što želite ako doista želite raditi na takvom mjestu i tamo vidite priliku za svoj profesionalni razvoj.
U svakom slučaju, imate li priliku istaknuti svoje vrline i ono što biste izdvojili kao vlastitu komparativnu prednost u odnosu na druge kandidate, to svakako treba reći ukaže li vam se prilika i ako poslodavac ne pita”, zaključila je Ana Globočnik Žunac u razgovoru za zaposljavanje.mimladi.hr.
Autorica: Lorena Šipek
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
