Podcast možete poslušati na poveznici.
Poštovani slušatelji, danas govorim o poteškoćama pri zapošljavanju u vlastitoj struci. Mnogo mladih ima problema s pronalaskom posla u vlastitoj struci, a među njima i jedna mlada diplomantica turizma koja se već nekoliko godina muči s tim problemom.
Premda Hrvatska glasi kao turistička zemlja, posao u turizmu uglavnom ovisi o sezoni, dok se tijekom ostatka godine osobe moraju snaći u drugim djelatnostima ili pak živjeti od naknade s Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Svoje iskustvo takve sudbine i realnosti u Hrvatskoj ispričat će nam gošća Ivana Banović. Ivana, pozdrav.
Lijep pozdrav svim slušateljima.
Možeš li nam se za početak predstaviti kako bi slušatelji znali koga slušaju.
Ja sam Ivana Banović. Imam 29 godina i živim u Omišu. Završila sam studij Kulture i turizma u Zadru i kronično sam nezaposlena.
O tome kako si kronično nezaposlena ćemo nešto kasnije. Kako si se odlučila na studij Kulture i turizma?
U tim mi se godinama turizam činio kao nešto gdje uvijek ima posla. Razmišljala sam da s obzirom na to da država živi od turizma, sigurno će se nešto naći. Fakultet je zvučao zanimljivo, interdisciplinaran je, puno toga se uči. Dosta se uče jezici koji su uvijek korisni, barem sam tako mislila. Uči se i ekonomija, marketing, a isto tako geografija, povijest, povijest umjetnosti i sl. Zanimljiv studiji, ali do sada se nažalost nije isplatio.
Koliko vas je bilo na godini studenata?
Jako puno. Prvu nas je godinu bilo 100, 50 redovitih studenata i 50 izvanrednih, ali već se na drugoj godini taj broj smanjio. Drugu godinu nas redovnih upisalo je 20 – 30. Puno je ljudi upisalo parcijalnu godinu ili je palo, tako da nas je drugu godinu upisalo 20 – 30, ne sjećam se sada točno, a znam da svake godine završi oko 20 ljudi.
Dakle, sam fakultet vidi veliku potražnju za studentima kada imaju tako veliku kvotu, a opet mali broj ljudi završi, njih oko 20 što je jedna petina od njih 100 koji se upiše i oni svejedno ne mogu pronaći posao. Što misliš zašto je to tako?
Stvarno ne znam. Mislim da je problem to što kada imaš završenu diplomu, mora ti se dati veća plaća i onda je poslodavcima lakše zaposliti nekoga sa srednjom turističkom školom jer ih onda mogu platiti manje. To je tužno jer tražimo visoko kvalificiranu radnu snagu kako bismo pružali što bolju uslugu, a zapravo ne tražimo to, već želimo što jeftinije radnike i onda pati i usluga koju pružamo.
Osoba završi fakultet i svi traže visokokvalificirane ljude, ali osobe koje imaju već nekoliko godina iskustva rada, a da su tek završile fakultet.
Da, ja sam samo jednom radila u svojoj struci u hotelu na recepciji, iako školovana sam za neku veću poziciju. Tamo sam imala kolegicu koja je završila turističku školu i koja je bila ispred mene. Ista smo generacija bili u školi, ali ona je ispred mene. Ona je završila školu i odmah se zaposlila. Ja sam izgubila par godina na studiranje, a ona je bila s par godina iskustva i tako da je bila u situaciji da može lakše napredovati do neke više pozicije od mene. Ja nakon što par godina izgubim na studiranje, opet bih trebala krenuti s radom na recepciji i skupljati iskustvo pa ići dalje. Onda to pokazuje da se u Hrvatskoj bolje nakon srednje zaposliti i onda kroz rad skupljati iskustvo i napredovati.
Možda onda eventualno i izvanredno upisati studij i napredovati u smislu obrazovanja.
Da, jedino možda tako.
Kada si bila na fakultetu, jesu li profesori spominjali mogućnosti zapošljavanja nakon ili tijekom studija?
Tijekom fakulteta imali smo praksu, što je rijetkost na fakultetu. Imali smo stručnu praksu na području Zadra i tada su se dosta spominjali ti hoteli i lanci hotela u kojima bi se nama mogao ponuditi dobar posao, ali na kraju puno mojih kolega koji bi ostali tijekom ljeta u Zadru i odrađivali tamo praksu, zapravo su odrađivali poslove konobarenja ili poliranja bešteka i sl.
Dakle, opet nisu radili menadžerske ili uredske poslove za koje se školujemo. Recimo, studiraš Kulturu i turizam, 3. si godina, tražiš praksu u nekom hostelu i onda nosiš kufere, što nema smisla. Trebali bismo biti u uredu ili eventualno na recepciji. Ne smatram da je ijedan posao manje vrijedan, ali ako si već na fakultetu i školuješ se, onda praksa ne bi trebala biti nositi kufere, već raditi na recepciji, upoznavati administrativne poslove u turizmu i sl.
Profesori su često govorili o tome i imali smo dosta okruglih stolova s različitim vlasnicima hotela, ali i oni su pričali kako su počeli kao nosači kufera pa su napredovali. Zašto se onda školujemo? Zašto gubimo nekoliko godina života i živaca na učenje i studiranje kad trebamo nositi kufere pa postati sobarice, onda konobari pa tek onda možda doći do recepcije i onda dalje?
To je možda neka druga tema i druga problematika, ali hvala ti, sve je to dio teme. Koliko dugo tražiš posao u svojoj struci? Koja su trenutno tvoja radna iskustva? Dakle, radiš i radila si, ali samo jednom u struci.
Radila sam 2 sezone na recepciji hotela i onda sam se opet vratila konobarenju. Najčešće konobarim ili sezonski radim kao sobarica jer kada znaš da ćeš raditi samo 6 mjeseci, onda ideš za bolje plaćenim poslovima. Radila sam te 2 sezone na recepciji i računala sam da će me možda prijaviti tijekom cijele godine, možda ću ostati i napredovati pa nema veze izdržat ću s manjom plaćom. Međutim, to se nije ni naziralo. Onda kad vidiš da ćeš raditi samo 6 mjeseci, onda uzmeš neki posao gdje je plaća veća kako bi lakše preživio cijelu godinu.
Poznaješ li iskustva svojih kolega s fakulteta? Jesu li oni imali više sreće po tom pitanju?
Imam nekoliko kolega koji su već bili zaposleni u Zadru i okolici u turističkim zajednicama i sl. i oni su trebali završiti fakultet kako bi sačuvali tu svoju poziciju. Od ovih studenata koji su kao ja nakon srednje škole došli i redovno upisali fakultet, jedini oni koji rade tijekom cijele godine jesu oni koji ljetnu sezonu odrade kod nas, a zimsku u Austriji ili su u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj u planinama gdje rade u resortima. Tamo najčešće konobare ili su maksimalno recepcionari.
Jesi li ti imala priliku otići raditi u inozemstvo ili Austriju? Jesi li razmišljala o tome?
Jesam, razmišljala sam o tome i prije nekih 6 – 7 godina bila sam na pragu odlaska iz Hrvatske, ali sam ipak odlučila ostati jer sam pronašla neke druge zanimacije zimi. Pokušavam se boriti i ostati u Hrvatskoj jer mi je žao da svi odemo i da ne znamo kome ćemo našu zemlju ostaviti. Svake godine govorim da ću još jednu godinu probati i nikako da odem, a nadam se ni da neću, već da će se nešto otvoriti i da ću se zaposliti.
Mi se možemo nadati da će tvoj optimizam roditi plodom. Spomenula si ostanak u ovoj zemlji. Mi za Hrvatsku stalno govorimo da je ona turistička zemlja, a zaposlenje najviše ovisi o sezoni. Ako smo turistička zemlja i tijekom cijele godine ima turizma, ne u istom obujmu, ali ima, a opet dolazi do tako malo zaposlenja.
Sve je to ponuda i potražnja. Naša sezona i zaposlenje ovise jako puno o vremenu i vremenskim uvjetima jer mi još uvijek jedino što nudimo je sunce i more. Trebali bismo našu ponudu proširiti jer već kako se sezona bliži kraju sve više ljudi, obrtnika zatvara jer im se ne isplati raditi za nešto sitno, a mislim da ne bi trebalo biti tako. Da imamo otvorene restorane, možda bismo imali i goste koji bi došli, a ne da se 1. ili 15. rujna već sve zatvara jer je malo turista. Mislim da trebamo staviti ponudu i malo riskirati. Onda bi ljudi dolazili i u malo širem vremenskom periodu.
Isto tako, treba ulagati i u neke druge stvari, a ne računati samo na sunce i more, nego da imamo možda i neko zatvoreno kupalište u koje se može otići po zatvorenom vremenu i proširiti to na još aktivnosti. Mislim da možemo nuditi jako lijepe izlete i zimi, a ne samo ljeti. Ne mora nam sve biti vezano za kupanje.
Imamo toliko lijepu prirodu i bogatu kulturnu baštinu da možemo svaki dan i ljeti i zimi organizirati obilaske i izlete. Imamo toliko OPG-ova s kojima bismo mogli surađivati i na koje bismo mogli voditi ljude na gastro ture, a ne samo nuditi turistima izležavanje na plaži i kupanje u moru.
Jako zanimljivo razmišljanje. U jednom šaljivom tonu, pitao bih te je li to plod radnih iskustava, fakulteta ili oboje?
Mislim da je oboje. Iako sam nezaposlena, jako puno radim. Nisam zaposlena cijelu godinu, ali ne prođe ljeto da ne radim, ali naravno da je i dijelom fakultet jer se jako puno iščitava, a iščitavanjem se rode ideje, a onda se iskustvo i to što se uči poveže.
Koliko si do sada dobila odbijenica za posao? Kako je slati toliko molbi i onda ili ne dobiti odgovore ili dobiti negativne odgovore?
Čak i nije uvijek odbijenica. Predstaviš se ljudima i svoje iskustvo, znam 4 jezika, 5 nešto sitno, ali onda čak ja budem ta koja odbije jer jednostavno nude premalo novaca. Netko bi da im vodiš hotel s 10 – 15 soba i da si tu cijelu sezonu, bez slobodnog dana i nude 4 tisuće kuna. Recimo, u konobarenju odradiš smjenu u miru, imaš slobodan dan, puno si opušteniji, manje je stresa, manja je odgovornost, a više nego duplu plaću možeš zaraditi u istom vremenu.
Ne možemo to shvatiti kao neku ljudsku oholost, već jednostavno treba cijeniti znanje i položaj jer, kao što si spomenula, imati toliku odgovornost za tako nisu plaću nije korektno. Možemo reći da je ponižavajuće.
Da, ponižavajuće je. Moraš stalno biti na raspolaganju, posao je odgovoran i velik i nije ga problem raditi, voljela bih to, ali jednostavno kad ti netko ponudi tako nisku plaću smatraš da te ne cijeni i zahvališ se.
Je li pandemija koronavirusa otežala pronalazak posla?
Sigurno da je. Kako se osjeti u svemu, osjeti se i u turizmu jer su nam granice dugo bile zatvorene pa razno razni uvjeti za prelazak granica i sl. Imali smo mi i prošlu sezonu gužve, ali to je bilo samo usred ljeta, znači samo 7. i 8. mjesec. Jako puno se izgubilo u predsezoni i postsezoni, posebno 2020. godine kada smo tek 1. ili 15. lipnja počeli primati goste, a prethodnih se godina naša sezona počela malo širiti pa su se hoteli otvarali i početkom travnja i radili do studenog. Sada se to opet vratilo na dio lipnja, srpanj i kolovoz. Odmah je potrebno i manje radne snage, manje je i posla, tako da se dosta osjetilo. Prošla je sezona bila već bolja u odnosu na pretprošlu, a smatram da će i ova biti još bolja nego prethodne dvije.
Osim toga, kako vidiš budućnost turizma u Hrvatskoj i budućnost za vlastito zapošljavanje?
Nadam se boljem danima. Nadam se da će ljudi početi cijeniti kvalificirane i obrazovane radnike u turizmu jer mladi ljudi stvarno puno toga mogu dati. Imaju ideja, imaju elana i smatram da imaju volje za radom. Mislim da poslodavci ne bi smjeli štedjeti na plaćanju takvih radnika jer mogu više dobiti nego kada zaposle radnike koji nisu za to školovani. Svaki radnik vrijedi, ali mislim da trebamo zapošljavati ljude za ono za što su školovani, a ne da ja kao prvostupnik Kulture i turizma radim kao električar, neki električar kao konobar, a konobar kao direktor hotela. Trebamo gledati za što smo kvalificirani i tako zapošljavati i davati ljudima one naknade koje zaslužuju.
Onda će i ta obrazovanja i ti fakulteti imati nekakav smisao. Ivana, hvala ti na ovom razgovoru i ovom razmišljanju. Imaš li nešto što bih htjela poručiti slušateljima za kraj?
Ništa osim ovoga što sam već rekla. Poslodavci, cijenite svoje radnike i zapošljavajte onako kako su kvalificirani, a isto tako radnicima, nemojte pristajati na ono za što ne biste trebali raditi. Cijenite sami sebe, svoje vrijeme, školovanje i svoje kvalifikacije i svima će nam biti bolje.
Ivana, hvala ti.
Hvala tebi i pozdrav svim slušateljima.
Pozdravljamo vas do sljedećeg mjeseca i nadamo se da će do idućeg mjeseca biti nekoliko prihvaćenih molbi pa možda i naše Ivane. Ivana, hvala ti puno, do slušanja.
Razgvarao: Darko Rapić
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
