Podcast možete poslušati na poveznici.
Dobar dan, poštovani slušatelji. Ja sam Branimir Gubić i u današnjem vam podcastu govorimo o freelancingu, pokretanju vlastitog posla, odn. otvaranju firme i o uvjetima i mogućnostima suradnje sa stranim tržištima. Naš gost je freelancer, magistar računalstva Martin Mihalić. Gospodine Mihaliću, dobar dan i dobro nam došli.
Gospodine Branimiru, hvala vam lijepa na dobrodošlici i pozdrav vama i svim vašim slušateljima.
Prije nego dođemo do naše središnje teme o vašem surađivanju sa stranim klijentima, slobodno možemo precizno reći s klijentima u Americi, voljeli bismo čuti vaš put kako ste došli do toga da ste danas uspješan 26-godišnji freelancer. Naime, jedan ste od rijetkih maturanata iz svoje škole koji je upisao Fakultet Elektrotehnike i Računarstva. Završili ste Opću gimnaziju u Zaprešiću. Zašto i kako FER?
U početku sam bio vrlo neodlučan što ću nakon srednje škole kao i većina mladih koji su se do tad bavili ozbiljnije nečim drugim. Do svoje 18. godine sam se profesionalno bavio nogometom, ali sam onda u nekom ključnom trenutku slomio nogu, taman kada sam nekako prevagnuo da ću ipak ići u smjeru fakulteta. S obzirom da mi je u srednjoj školi dobro išlo, imao sam privilegiju birati koji fakultet želim upisati i to je prvotno trebala biti farmacija. Zatim sam u razgovoru s razrednicom zaključio da to ipak nije za mene.
S obzirom da mi je stric završio FER, počeo sam se ozbiljnije zanimati za taj fakultet i istraživati gdje se mogu zaposliti nakon njega i koje su poslovne prilike u IT sektoru. S obzirom da su kolege koji su došli iz “boljih” škola u startu već imali neko bolje razumijevanje gradiva, ja sam bio dosta zelen pa je to za mene bio jedan ogroman skok u životu.
Imali ste priliku biti na praksi u dvjema poznatima IT tvrtkama. U to ste vrijeme i istraživali i tržište rada. Jeste li već tada znali da biste danas sutra mogli pokrenuti nešto u suradnji s Amerikancima?
U tom trenutku nisam mogao ni zamisliti koje se sve mogućnosti u budućnosti nude. Zato uvijek pohvaljujem razne studentske udruge i inicijative koje već na prvim godinama fakulteta pokušavaju involvirati te mlade studente u razne projekte i dati im bar neku osnovnu poslovnu perspektivu. Kroz školovanje sam dobio dojam da rijetko koji učenik ili student ima viziju što će raditi u životu i kako zapravo ostvariti neku svoju poslovnu ideju.
U mom slučaju, na faksu sam u prvu godinu, dvije osluškivao što me točno zanima u toj širokoj lepezi tehnologija i, kao i svi studenti, trudio sam se redovno polagati ispite. Mnogi su kolege već tada znali koji je njihov put i u kojem se smjeru žele razvijati, a ja sam do samog kraja preddiplomskog studija bio još dosta neodlučan, klasičan student zabuljen u ispite i gradivo.
Te se godine na fakultetu održava tzv. Job fair / Sajam poslova i moj me je kolega i prijatelj nagovorio da idemo zajedno. On se svake godine održava na FER-u i većina domaćih IT firmi ondje može predstaviti svoje poslovanje i doprinos IT sektoru. Dobiti priliku upoznati domaću IT scenu uživo, pitati sve što me zanima, skupiti neke kontakte te uskoro odabrati koje ljetne prakse bih volio upisati dalo je ogroman doprinos mojoj široj perspektivi. Nakon tih praksi sam dobio zaposlenje za stalno u jednoj domaćoj agenciji zvanoj “5 minuta”. To je za mene bio neki službeni početak karijere i stjecanje iskustva za budućnost i do ovog trenutka gdje se bavim freelancingom.
Idemo se sad zabaviti upravo s tim pojmom. Naime, nakon što ste četiri godine radili u IT tvrtkama, odlučujete se za freelancing za strane klijente i razvijanje aplikacija za domaće klijente. Prije nego što odgovorite što to točno danas radite, najprije ukoliko možete našim slušateljima koji se možda nisu susreli s pojmom freelance objasniti što to konkretno jest.
Termin freelancinga se polako u zadnjih nekoliko godina ušuljao u naša društva i našu kulturu, pogotovo u IT-u. On podrazumijeva otvaranje neke vrste vlastitog poslovanja preko kojeg netko, u ovom slučaju ja kao programer, nudim svoje usluge, znanja i vještine kako bih nekim klijentima laicima pomogao ostvariti neku ideju ili poslovnu priliku te zapravo stvoriti neki određeni opipljiv proizvod. U mom slučaju, to je razvijanje aplikacija za operacijski sustav Android, znači, mobilne aplikacije. Naravno, postoje mnoge druge tehnologije i struke koje se mogu pohvaliti statusom freelancinga.
I sad nas zanima: što to točno danas radite?
Trenutno surađujem s jednim klijentom iz SAD-a i dio sam tima inženjera koji dizajniraju, razvijaju i plasiraju mobilne aplikacije s područja telekomunikacija na američko i internacionalno tržište. Također, surađujem s jednim domaćim klijentom s kojim sam krenuo razvijati aplikaciju od nule. Znači, brinem se za mobilni dio i za osnovnu infrastrukturu kao i za strateški plan i planiranje. U tom pogledu, isto neki project management.
Kroz iskustvo domaćih IT firmi imao sam prilike gotovo u 100 % slučajeva surađivati s klijentima iz inozemstva i veliki je broj njih bio iz Amerike. Kroz to sam iskustvo, mentoriran od strane naših iskusnijih kolega programera i menadžera, stekao određena znanja i vještine kako neki projekt dovesti od početka do kraja te sam odlučio otvoriti vlastito poslovanje i bez posrednika poslovati direktno s klijentima iz Amerike.
Bi li neka random osoba koja nije isključivo te struke mogla završiti neki online tečaj i raditi kao freelancer? Postoje li neki uvjeti i koliko je teško dobiti prvi online angažman?
Dakako da bi. Gotovo svaka struka koja ima bilo kakav doticaj s digitalnim svijetom može biti dio freelancing procesa u današnje vrijeme. Kao uvjet bih naveo jedino to da je potrebno otvoriti neki poslovni subjekt kako bi poslovanje bilo transparentno. Za početak je najvažnije da osoba stekne određeni stupanj znanja i vještina (bilo kroz fakultet, edukaciju, tečajeve, online tečajeve i dr.) te da dobro posloži svoj portfolio s kojim može prezentirati klijentima što točno zna raditi i kako se snalazi u određenim projektima. Rijetko tko ikada pita za neku diplomu s fakulteta, a većini klijenata je važno jedino to da osoba može jamčiti svojim iskustvom da će moći ispuniti zahtjeve određenog projekta.
Što se tiče prvog online angažmana, po meni osobno sve ovisi o iskustvu i znanju. A prilika ima posvuda na freelance platformama i na LinkedInu. Tu svakodnevno možemo dobiti ponudu u inbox za neku novu poslovnu priliku. Da se ne bi netko obeshrabrio, postoje i različite težine projekata. Za neke se dovoljno pripremiti s nekim osnovnim znanjem i ako surađujete s nekim tko bolje zna stvari, možete i od njih puno naučiti. To je jedna lijepa prilika i za rast u određenim strukama. Za samostalno poslovanje i projekte mislim kako je ipak najvažnije da osoba ima više godina iskustva da može stvarno 100 % računati s tim.
Koji se sve poslovi vezani uz programiranje na taj način mogu raditi?
Programiranje u raznim tehnologijama, a ima ih mnoštvo pa da ne nabrajam sad sve po redu. Može se raditi i grafički dizajn, marketing, projektni menadžment, financijsko savjetovanje, razne vrste službi ili podrška za korisnike, kreator različitih sadržaja, specijalist za društvene mreže, i sl.
Možete li navesti ili preporučiti neke freelance stranice na kojima osobe mogu tražiti poslove?
Ima ih puno i svakim ih je danom sve više. To su tzv. platforme ili servisi gdje klijenti stavljaju svoje oglase za poslove i na njih se freelanceri mogu javiti kroz svoj vlastiti profil. Za sveobuhvatne struke bih naveo UpWork, Fiverr i Freelance.com, a za programere bih posebno istaknuo Toptal i Turing.
Idemo sada malo progovoriti o financijama, odn. uspoređivat ćemo plaće. Može li se više zaraditi u velikim hrvatskim IT tvrtkama ili u freelancanju? Zanima nas plaćaju li se neki porezi, nameti te mora li osoba imati otvoren obrt kako bi mogla konkurirati za posao?
Mislim da se u oba slučaja da dobro zaraditi samo što je kod velikih hrvatskih IT tvrtki potrebno dulje vrijeme kako bi se došlo na pozicije koje su bolje plaćene, a kod freelancinga se odmah dolazi u kontakt s prihodima koji su u konačnici viši od našeg hrvatskog standarda. No tu je loša strana što možda posao i nije toliko siguran i na to uvijek treba biti spreman. U hrvatskim IT tvrtkama prisutan je fenomen ogromnog talenta i znanja. Nismo bez veze privukli pažnju mnogih vanjskih investitora.
Ono što vidim kao problem je to što je naš popularno zvan “IT mjehurić” samo djelić elitnih postrojba velikih inozemnih kompanija, umjesto da, naravno uz pomoć države i smanjenje nameta i poreza, mi sami postanemo div iz predgrađa Europe u IT sektoru. Nažalost, naše firme još uvijek ne mogu financijski parirati klijentima iz razvijenih zemalja svijeta, a mi smo za razvijene zemlje svijeta još uvijek jeftina radna snaga. No zbog razlike u standardu to je još uvijek dosta veći prihod nego što možemo parcipirati.
Smatram da je većinski uzrok tog stanja upravo to što se IT sektor ne razvija na pravi način. Kod nas nije potaknut investicijama od strane države i čak je tu, kao što sam već rekao, mnoštvo nameta i poreza. Vlasnici jednostavno ne mogu održati stalan kadar ljudi i istovremeno se eksponencijalno širiti jer su u konkurenciji s cijelim globalnim IT tržištem.
Mnogi, dakako, ostanu u hrvatskim firmama jer kroz niz godina u jednom trenutku dođu na pozicije gdje im je stvarno financijski svejedno rade li za hrvatsku tvrtku ili direktno s nekim stranim klijentom. Kao što sam rekao, te su pozicije ograničene i dosta je vremena potrebno kako bi se do njih došlo. Što se tiče samog freelancinga, svaki servis ili platforma uzima određeni postotak za svoje usluge spajanja određenih klijenata i freelancera no to je uvijek bilo nekih 10 % - 15 %, no tu je naravno i porez prema državi ovisno o vrsti poslovanja koje freelancer ima otvorenog.
Što se tiče poslovanja i ovisno s kojim prihodima raspolaže, osoba bi trebala imati otvoreni obrt ili d.o.o., iako je sada u novije vrijeme popularno otvarati obrte firma u stranim državama poput Estonije koje pružaju bolju uslugu administracije i nazivaju se tzv. digitalnim rezidencijama ili oazama za digitalne nomade.
Imate mogućnost rada od doma i, u neku ruku, sami sebi organizirate dan. Je li to prednost ili ne? Koliko vaše radno vrijeme zapravo uvjetuje suradnja s američkim klijentima s obzirom na vremensku razliku?
Rekao bih da je to dvosjekli mač. Svaka stvar na svijetu ima svoje prednosti i mane pa tako i ova. S jedne strane, ako je čovjek discipliniran i organiziran, puno toga u danu stigne napraviti što inače ne bi mogao dok je negdje u uredu na poslu. S druge strane, katkad mi nedostaje uredska atmosfera: druženje s kolegama, tu i tamo koja kavica i zajednički ručak. U početku mi je dosta nedostajao i taj vremenski okvir za odvajanje poslovnog i privatnog dijela života, ali što vrijeme više odmiče smatram da nekako bolje baratam s time.
Konkretno što se tiče radnog vremena, poželjno je da sam dostupan u popodnevnim satima za sastanke oko proizvoda kojeg razvijam s klijentima iz Amerike. Moj tipičan radni dan bi izgledao ovako: ujutro pokušavam raditi stvari nekog dubokog fokusa ovisno o količini isplaniranog posla, bilo da je to vezano za projekt američkog klijenta ili domaćeg ili neki moj vlastiti projekt. Ta bi faza trajala do 14 sati kada se u Americi bude moji kolege i kreće komunikacija putem digitalnih kanala i preko video sastanaka. Nekad se to zna odužiti do navečer, ali nepisano je pravilo da sam od 17 sati slobodan.
Ne možemo ne spomenuti pandemiju. Koliko je ona pomogla ili odmogla IT sektoru?
Nekima je pomogla, a nekima je odmogla. Mislim kako je puno pomogla globalnom IT sektoru jer se otvorilo jedno veliko tržište kada su vlasnici shvatili da su ljudi koji rade od doma puno produktivniji. Mnogima se pružila prilika da i sami pokrenu svoje vlastito poslovanje kroz usluge freelancing servisa te da budu konkurentni na tržištu jer je potražnja naglo porasla pa je i ponuda to morala pratiti. Pandemija je možda negativno utjecala na domaće IT tvrtke koje zbog te situacije izgubile neki kadar ljudi koji se odlučio sam početi raditi s inozemnim klijentima.
Po mom mišljenju, ako je projekt koliko-toliko organiziran i u timu koordiniran na ispravan način, mislim da se puno više da napraviti u radu od kuće nego kada se u uredu potroši dosta vremena na neke bezrazložne diskusije. Osobno, hibridni način mi je možda i najzdraviji. Ipak se neke stvari poput planiranja ili duboke rasprave o nekim tehničkim detaljima mogu bolje odraditi uživo te je možda jedan ili dva dana potrebno ići u ured i vidjeti se s ljudima.
Je li za sve ono što ste dosad postigli zaslužno isključivo fakultetsko obrazovanje ili ste se imali potrebu dodatno usavršavati i polaziti edukacije?
Fakultetsko obrazovanje, nažalost, ne može pratiti korak razvoja tehnologije te mi je ono uvid u osnovne koncepte u kojem bih se smjeru mogao razvijati. Najvažnije što sam na faksu naučio bilo je kako učiti i gdje pronaći informacije. Dok, recimo FER, raspiše neki novi predmet ili ažurira postojeći s nekom novom tehnologijom, vani se već pojave neke dvije ili tri nove tehnologije koje odmah promijene tehnološku paradigmu te čak i smjer u kojemu se tehnologije razvijaju. To je iskustvo i mnogih drugih FER-ovaca koji su s fakultetskim znanjem bili lišeni pravog iskustva rada.
Najviše znanja sam zapravo dobio na poslu kada sam bačen u vatru s drugim inženjerima od kojih sam puno toga mogao naučiti. Naravno, svakodnevno radim i na vlastitom obrazovanju čitajući određene knjige i aktualne članke na programerskim kanalima te praćenjem IT zajednice, učenjem preko interneta, YouTube-a, itd. Dio je mog posla uvijek biti na tzv. cutting edge-u, odn. na prvoj liniji nekog tehnološkog napretka kako bih uopće bio konkurentan raditi. To se postiže konstantnom i svakodnevnom edukacijom i na dan sigurno potrošim sat vremena na edukaciju te ponekad poželim da bar jedan dan mogu odraditi na autopilotu bez puno uključivanja mozga, ali priroda moje struke je da stalno treba učiti i obnavljati znanje.
Što se tiče edukacija, postoje mnoge online platforme kao i dodatni programi i tečajevi na fakultetima. Ako će ikada biti potrebno izučiti neku drugu ili novu tehnologiju, siguran sam da će biti načina kako to i ostvariti. IT zajednica je po tom pitanju daleko naprijed - što god nekog zanima, garantiram da negdje postoji sadržaj na nekoj online platformi koji će stvarno od nule obraditi tu temu i pružiti zavidnu razinu znanja već kroz nekoliko sati, dana ili tjedana online predavanja.
Na kraju našega podcasta, imate li neku poruku za sve one koji razmišljaju o freelancingu te za one koji pokušavaju, traže informacije, promišljaju o otvaranju obrta, za mlade koji se bore, ne odustaju i žele ići naprijed?
Mladim bih ljudima poručio da uvijek budu otvoreni novim prilikama i hrabri u svojim odabirima u životu. Ja sam isto prvotno bio u strahu kako će to sve funkcionirati. Često nas sputavaju razne okolnosti: obitelj u kojoj smo odrasli, neki mentalitet koji nam je usađen kroz određeno školovanje ili društvo, a pogotovo u Hrvatskoj ponekad ne manjka te negative i antipoduzetničkog duha.
Volio bih vam reći: razvijajte svoje talente i budite radoznali kako ih iskoristiti u današnjem svijetu. Možda baš neki vaš talent bude od koristi u ovome dobu kada su nam digitalni mediji na dlanu.
Gospodine Mihaliću, hvala vam lijepa na gostovanju u današnjem podcastu.
Hvala vama na pozivu.
Hvala i vama, poštovani slušatelji. O temi freelanca danas nam je govorio magistar računalstva Martin Mihalić, a razgovor je vodio novinar Branimir Gubić. Hvala vam na pozornosti.
Razgovarao: Branimir Gubić
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
