Podcast možete poslušati na poveznici.
Poštovani slušatelji, dobar vam dan. Dobro došli u još jedan podcast. Sa mnom je u ovom podcastu kemijska inženjerka Tajana Horvat. Ona će podijeliti odgovore na to kako je raditi u njezinom zanimanju, kako se odlučila za to zanimanje i kakva je situacija na tržištu rada kada je u pitanju ova struka. Tajana, dobar dan, dobro došla u podcast.
Dobar dan. Hvala na pozivu.
Za početak, kako si se uopće odlučila baviti kemijskim inženjerstvom? Što te potaknulo? Što je pokrenulo tvoj interes?
Odluku sam donijela u srednjoj školi. Dakle, negdje u 3. razredu srednje škole. Više su mi išli ti prirodni predmeti, a znala sam da matematiku i fiziku ne želim i tako je pala odluka na kemiju. Kemija mi je uvijek bila zanimljiva i predstavljala mi je nešto novo što naučiti.
Koliko je teško biti kemičar u Hrvatskoj, odnosno baviti se kemijskim inženjerstvom? Koja je razlika između kemije i kemijskog inženjerstva? Je li to nešto različito ili slično?
Ono što su nas učili na fakultetu i kada komuniciramo s kolegama s PMF-a, rekla bih da su oni više usmjereni na teoriju, a mi na primjenu. U tome je neka bazična razlika, ali imamo slične predmete i vježbe.
Je li to bilo teško studirati? Koliko je bilo teško polagati ispite i općenito, rješavati sve zadatke koji su bili? Je li to nešto uistinu zahtjevno ili je prihvatljiva težina?
Zahtjevno je jer mi imamo laboratorijske vježbe koje, recimo, iz organske kemije traju 8 h, dakle cijeli dan. Nakon toga moramo pisati dnevnike pa sljedeći dan opet vježbe. Onda to postane zahtjevno, ali svakako zanimljivo.
Što je tu posebno zanimljivo? Što se može prikazati zanimljivim?
Zanimljivo je to što učite nešto u teoriji i onda odete u laboratoriji vidjeti kako to zapravo funkcionira u praksi. Onda vidite što ste napravili, a najbolje učite kada nešto svojim rukama napravite.
Kada govorimo o tržištu rada znamo da u Hrvatskoj postoje brojne prepreke na putu do zapošljavanja. Koliko je Vama i osobama koje su završile isti fakultet, isti smjer kao i Vi bilo teško pronaći posao?
Ja sam pronašla posao za otprilike 6 mjeseci, ali nisam odmah počela tražiti posao. Nisam odmah tražila, nego sam se prvo htjela malo odmoriti i onda sam kroz 6 mjeseci pronašla svoj prvi posao. U komunikaciji s kolegama i prijateljima, neki su se zaposlili odmah, neki kroz 2 – 3 mjeseca, neki kroz 6 mjeseci, neki kroz nešto malo više vremena, ali to se isto dosta ovisi od osobe do osobe. Što se tiče nas kemijskih inženjera, mislim da imamo jako velika znanja, a da nas tržište rada još ne prepoznaje u onom obujmu u kojem bi moglo, iako je to sada bolje no što je bilo prije 2 – 3 godine.
U svakom slučaju, posao se može pronaći i nije nemoguće?
Da, svakako.
Spomenuli ste da tržište nije prepoznalo Vašu struku, možete li to malo više pojasniti?
Kao što sam rekla, situacija je sada bolja no što je bila prije 2 ili 3 godine kada sam ja završila. Onda su nas dosta miješali s kolegama s PMF-a. Sad se ipak vidi po natječajima i kada kolege idu na razgovore da poslodavci žele kemijske inženjere.
Samo mala digresije, Vi niste studirali na PMF-u.
Ne, ja sam studirala na FKIT-u, Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologija, ovdje u Zagrebu.
Spomenuli ste da Vas tržište rada nije prepoznalo pa možete nastaviti.
Imamo na FKIT-u 4 smjera – Kemijsko inženjerstvo, Primijenjena kemija, Ekoinženjerstvo, Kemija i inženjerstvo materijala. Ja sam završila ovaj posljednji, Kemiju i inženjerstvo materijala, i čak se sad po natječajima može vidjeti da neke firme traže baš pojedini smjer, tako da se vidi nekakav napredak.
Dakle, postoje neki koraci naprijed i to je sigurno ohrabrujuće za Vas i Vaše kolege. Jesu li Vaše kolege s godine pronalazili budućnost u inozemstvu?
Jesu. Znam da su neki otišli. Jedan kolegica je otišla u Nizozemsku, jedna u Japan, tako da nas ima po cijelom svijetu i naravno tu u Hrvatskoj.
Koje su najveće prepreke u zaposlenju? Rekli ste da Vas tržište rada nije prepoznalo, da su Vas miješali s PMF-ovcima. Koji su još problemi s kojima se susrećete na tržištu rada? Vjerojatno velik broj, usudio bih se reći, poslodavaca ne razumije različite struke unutar kemije. Na početku si objasnila razliku između kemije i kemijskog inženjerstva.
Najveća je prepreka nedovoljna prepoznatljivost i čak bih se usudila reći, nadam se da se kolege strojari neće naljutiti, dosta nekih poslova koje bismo mi mogli raditi, rade oni. Odnosno, poslove koje bismo prvotno mi trebali raditi, rade oni, ali dobro.
Stvari se kreću na bolje i to se rješava. Koje su prednosti Vašeg posla? Što je to što se prepoznaje i što su plusevi u Vašem zanimanju? Zapravo, što iskače od drugih?
Što se tiče nas kao kemijskih inženjera, mi imamo jako velik spektar predmeta, odnosno kolegija na faksu i samim time dobivamo široku vezu. Imamo mehaniku, termodinamiku i jako puno kemija, što je nekako logično, imamo i matematike pa i programiranje. Samim time, mi kada dođemo na tržište rada imamo jako puno pokrivenih područja. Idemo u korak s drugim fakultetima i čak bih možda rekla i ispred.
Spomenula si maloprije da su neke tvoje kolege svoju budućnost i poslovni uspjeh odlučili potražiti u inozemstvu. Kakvo je stanje u drugim zemljama? Kako tamo prolaze mladi ljudi koji se bave kemijom i srodnim zanimanjima? Je li tamo lakše pronaći posao i kolika je zarada? Može li se tamo više zaraditi?
To isto ovisi od države do države. Ja sam bila 6 mjeseci na Erasmusu u Portugalu pa sam se tamo upoznala s kolegama iz Portugala, Španjolske i Poljske. Ono što je njihova prednost, konkretno u Portugalu, je ta što oni imaju više instrumenata, znači bolji su uvjeti rada. Sad je jedna kolegica u Velikoj Britaniji, ona mi je isto slala slike kako njihovi labosi izgledaju. Dakle, oni imaju sve uvjete, samo trebaju doći raditi. Nama je to još uvijek malo problem jer instrumenti i uvjeti rada nisu na toj razini na kojoj bi moglo biti, ali i to ide prema boljem.
To je lijepo čuti, ali općenito gledajući uvjeti su solidni ili?
Uvjeti su solidni. Još jedna dobra stvar kada sam bila na Erasmusu sjedili smo ja, kolega iz Portugala i kolegica iz Poljske i onda smo malo uspoređivala znanja tko što zna, gledali smo po računalnim programima. Bilo mi je drago da sam ja na fakultetu dobila znanja iz oba računalna programa, dok je kolega iz Portugala imao znanja iz jednog, a kolegica iz Poljske iz drugog računalnog programa.
Što je u svakom slučaju prednost i plus na tržištu rada. Jeste li Vi ikada razmišljali otići raditi u drugu zemlju? Bili ste na Erasmusu, tako da imate iskustvo boravka u drugoj zemlji, konkretno obrazovanja. Je li Vas za rad vukla Njemačka, Irska, Austrija ili neka druga „top destinacija“ za mlade? Svjesni smo velikog iseljavanja. Je li Vas što vuklo i koliko?
Ja kada sam bila na Erasmusu profesor me pred kraj pitao želim li ostati i ja sam tada znala da ne, da se želim vratiti u Hrvatsku. Vjerovala sam da se može pronaći posao koji želiš i da će se rad i trud prepoznati, ali da me sad netko pita ili da takvu ponudu, nakon svega što sam prošla, morala bih dobro razmisliti.
Što je točno bio glavni razlog povratka u Hrvatsku?
Privatni razlozi, dakle obitelj, a i stvarno sam vjerovala da je i tu moguće nešto postići. I je, moguće je, ali treba jako puno truda, borbe i upornosti.
Koliko i kako se može napredovati u Vašoj struci? Kako je to rangirano? Postoji li mogućnost da jedan mladi kemičar, općenito netko tko se bavi znanošću u tom pogledu i biologijom, fizikom, itd., može li napredovati u hijerarhiji i razvijati svoja znanja i iskustva nakon završenog formalnog obrazovanja?
Mislim da je važno ne odustajati. I kada se naiđe na zatvorena vrata, treba ići dalje i, naravno, kontinuirano ulagati u svoje obrazovanje, razvijati se.
Kolike su mogućnosti u Hrvatskoj za to? Je li to više ili manje od zemalja u našem okruženju i koliko ste Vi zadovoljni time?
Pa u odnosu na neke zemlje sigurno je više, ali ako gledamo zemlje koje bi nam trebale biti uzor oni su u startu u prednosti jer imaju bolje uvjete. Dakle, ako imate dobar labos u kojem možete raditi što god želite, onda ste u startu ispred nekoga tko je tu. Ako ste u Hrvatskoj i nemate sve instrumente u labosu i morate ići u neki drugi labos u drugu zemlju s kojom surađujete, onda se tu već nešto malo gubiti. Tako da, sve ovisi.
Možete li ispričati kako izgleda jedan Vaš radni dan? Je li to nešto što je malo i suhoparno, dakle da ste isključivo fokusirani na jedan problem, jedan projekt, jednu stvar ili ima tu dinamike i različitih iskustava u radu?
Ja radim u jednom privatnom institutu, bavim se područjem voda. Ovisi ako imamo neke vanjske zahtjeve za naručitelje, tj. ispitivanja, onda sam ja posvećena radu na razvijanju jedne metode koju trenutno radim i onda to zna biti malo naporno jer ponavljate nešto dok ne dobijete dobro rješenje i onda to zna trajati nekoliko sati, nekoliko dana, a onda kada dobijete rezultat zaboravite na sve i budete sretni i idete dalje.
Dakle, postoji određena dinamika na Vašem radnom mjestu.
Da, svaki dan je drugačiji.
Kakvo je stanje na tržištu rada ako gledamo zasićenost? Ima li dovoljno kemijskih inženjera ili se radi o deficitu?
Ne znam točno tu informaciju, ali znam da naš profesor s fakulteta vodi nekakve ankete na godišnjoj ili dvogodišnjoj razini. Ne mislim da nas je previše, već da nas nekako i nedostaje. Samo kada budemo prepoznatljivi, tek će se tada vidjeti koliko nas nedostaje.
Kada bi netko tko je mlađi od Vas, tko je maturant na kraju srednje škole pitao za savjet za upisati isti fakultet kao i Vi, što biste predložili? Biste li podržali ili ne? Kakav bi savjet dali u toj situaciji?
Ja bih svakako osobu podržala, ali bih isto tako rekla neka od druge godine, možde ne baš od prve kad je brucoš, ali da se od druge godine uključi u studentske udruge da upozna ljude i da upozna čime se ti ljudi bave jer kad vidi što se sve može onda će lakše odlučiti što joj se sviđa ili njemu. Bit će joj ili mu lakše kada dođe na razgovor, kada netko pita čime se želi baviti da odmah zna što želi. Svakako mislim da je FKIT dobra baza, dobar fakultet, dobar izbor.
Što biste savjetovali osobi koja je pri kraju fakulteta kojega ste pohađali? Koji biste savjet dali kako se treba ponašati na tržištu rada? Koja su neka Vaša iskustva i preporuke za buduće generacije koje su iza Vas?
Savjet je isto da se uključi u studentske udruge, ali i da pita profesore ako može nešto dodatno raditi za rektorovu ili dekanovu nagradu ili tako nešto. Samim time stječu iskustvo i dobiju znanja, a imaju super podlogu za svoj CV.
Dakle u središte stavljate praktični rad, ne samo teoriju. Praktični rad i u privatnom sektoru, na fakultetu ili negdje drugdje gdje mogu stjecati iskustva. Dakle, to smatrate jednim bitnim imperativom i plusom za tržište rada?
Da jer će samim time osoba dobiti ideju kada dođe u nekakvu industriju ili na fakultet. Vidjet će se da je osoba samostalna, proaktivna i da zna što raditi kada dobije nekakav zadatak.
Približili smo se samom kraju našeg razgovora. Tajana, hvala ti. Nadam se da oni koji slušaju ovaj podcast mogu puno toga otkriti, ako ništa, mogu otkriti razliku između „obične“ kemije i inženjerske kemije.
Hvala Vama na pozivu.
Razgovarao: Domagoj Trojanović
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
