„Mlade Romkinje i Romi višestruko su diskriminirani.
Diskriminirani su po svojoj dobi, svom identitetu, ali i ono što se često zaboravlja jest to da su oni diskriminirani i unutar svojeg društva“, kazao je za portal zaposljavanje.mi.mladi.hr, Siniša-Senad Musić, potpredsjednik Romske organizacije mladih Hrvatska.
Zanimala su nas iskustva s problemom zapošljavanja mladih Romkinja i Roma.
Te s kojim poteškoćama se najčešće suočavaju.
Koliko je teško mladima završiti obrazovanje i pronaći posao?
Pruža li im sustav adekvatnu podršku?
Naš sugovornik kazao je da se prilikom sagledavanja situacije u kojoj se nalaze mladi Romi u obzir treba uzeti više stvari.
Samo 30 % mladih u dobi od 15 do 18 godina nalazi se u sustavu obrazovanja.
Prema podacima Ministarstva obrazovanja i znanosti, u 2019./2020. godini 721 romsko djete bilo je u srednjoj školi.
Pri tom je broj ženske i muške romske djece izjednačen.
Gimnaziju pohađa njih 20.
Dodatnih 30 pohađa petogodišnji program.
A njih 108 pohađa četverogodišnji program.
Najzastupljenija je strukovna škola koju pohađa 420 osoba.
Programe niže stručne spreme pohađa njih 18.
A programe za djecu s poteškoćama u razvoju njih 125, što čini skoro 20 % djece.
Nedovoljno konkurentni na tržištu rada
Samo uzimajući statistiku, jasno je da kada ta generacija školovanih izađe na tržište rada, ona nije dovoljno konkurentna s obzirom na niži stupanj obrazovanja, upozorava Musić.
„Ako gledamo ljude koji jesu završili određene škole, oni su naravno konkurentni.
Međutim, tada se pojavi diskriminacija pri zapošljavanju.
A ako pogledamo statistiku vidjet ćemo da većina Roma koja doživljava diskriminaciju, onda je to najčešće upravo u području zapošljavanja.“
Nije svugdje u Hrvatskoj jednako, dodaje.
„Vidjet ćemo niži stupanj diskriminacije po pitanju zapošljavanja, pogotovo u uslužnim djelatnostima, gdje Romi i Romkinje imaju interakciju s gostima, u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji, u turističkim dijelovima Hrvatske, dok će takva diskriminacija biti povećana u Međimurskoj i Osječko-baranjskoj županiji.
Zanimljivo je da recimo u Osječko-baranjskoj županiji imamo manje poslovnih prilika.
Dok u Međimurskoj županiji to ne možemo reći s obzirom na to da je ta županija ipak razvijenija i ima više poslovnih prilika“, govori nam Musić.
Diskriminirani kod zapošljavanja
Naveo je primjer koji je često slučaj upravo u Međimurskoj županiji.
„Tamo se recimo za otvoreno radno mjesto osoba prijavi i ako ima sreće da nema poznato romsko prezime, onda u pravilu još uspije doći na razgovor.
Ali kada bi došla na razgovor, kazalo bi im se da je mjesto već popunjeno“, kaže naš sugovornik.
I ističe da kad bi nakon toga ta osoba ili najčešće njezin prijatelj nazvali poslodavca, saznali bi da je mjesto i dalje otvoreno.
„Također, ako ste recimo radili kod nas u Udruzi i stavili to u svoj životopis, opet će se postaviti pitanje identiteta na razgovoru za posao.
I tu je isto jako teško pitanje zašto niste dobili posao - zato što ste Romkinja ili Rom ili je zaista drugi kandidat bio bolji?“
„S jedne strane imate borbu da uopće prođete kroz školovanje jer ta djeca često nisu podupirana niti od strane obitelji niti od strane sustava.
Treba uzeti u obzir da veliki broj romske djece pohađaju segregirano obrazovanje i to već od ranije dobi, počevši od predškole.
A u nekim mjestima imate čisto romske škole od 1. do 8. razreda.
U takvim razredima, iako nije dokazano, pretpostavka je od svih, pa čak i od neromskih roditelja, da je kvaliteta romskog obrazovanja niža.
Možda ne u svim takvim razredima, ali u većini.
A onda i neromski roditelji to potvrđuju ispisivanjem svoje djece“, ističe Musić.
Prilagođeni programi podržavaju segregaciju
Problem je i jezika, s obzirom na to da djeci hrvatski nije prvi jezik, a od samog početka često su smještena u prilagođenim programima.
„Tu nema reevaluacije djeteta.
Naime, kada se dijete stavi na prilagođen program i u sustavu je nekoliko godina, treba raditi reevaluaciju i, čak da opet bude negativna, postavlja se pitanje kvalitete programa ako dijete ne napreduje.
Pogotovo ako je smješteno u program, a nema neku bolest ili dijagnozu.
Osim toga, nakon završetka prilagođenog programa, ta djeca opet ne mogu upisati željene srednje škole s obzirom na to da s tim programom možete upisati samo neko od nižih zanimanja i samim time ćete teže doći do posla“, ocijenio je potpredsjednik Romske organizacije mladih.
Kada se uvelo obavezno predškolsko obrazovanje, na početku ga veliki broj romske djece nije pohađao, kaže, jer su jednostavno lokalne samouprave bile nespremne i nisu u svojim budžetima pripremile sredstava za prijevoz.
Osim toga, segregirana romska naselja najčešće nisu u blizini društvenih centara gdje se između ostalog nalaze i ostale škole i vrtići.
„Tome se doskočilo tako da su se programi predškole počeli otvarati u blizini romskih naselja, što je za tu djecu značilo da opet pohađaju kolektiv u potpunosti u segregiranim uvjetima, u kojem opet koriste samo svoj jezik.“
Nakon segregiranih vrtića, veliki broj djece ulazi u sustav obrazovanja kroz segregirane škole.
Naime, u segregiranom sustavu obrazovanja, djeca su manje poticana da uz svoj materinji uče i hrvatski jezik.
A onda je upitna i kvaliteta engleskog jezika.
Ali postavlja se i pitanje kvalitete ostalih predmeta, što se, kaže Musić, jasno može vidjeti kada dijete iz takvog okruženja dođe, recimo, u veće gradove:
„Pa kad usporedite primjerice razinu engleskog jezika kojeg govore druga djeca, onda shvatite da je vaše znanje puno lošije.“
Bolja situacija mladih Roma u visokom obrazovanju
Ipak, kada pričamo o Romima koji su prošli kroz srednju školu i upisali fakultet, „tu moramo priznati da je jako često dođe do radnog mjesta i to relativno brzo.“
„Tu im potreba na tržištu rada i kompetencije koje su stekli osiguraju radno mjesto.
Ali ono što je također značajno je to da onda unutar tog radnog mjesta doživljavaju ili diskriminaciju ili im jednostavno, dok drugi napreduju, oni stagniraju na tom radnom mjestu bez obzira koliko se trudili“, govori Musić.
Kaže da ima i Roma na visokim pozicijama u raznima tvrtkama.
Ali upozorava da se na kraju krajeva sve tu svodi na to jeste li dovoljno sretni da imate sva obilježja da se uklopite u većinu i da ne pričate o tome da ste Romi.
„Suočavate se s time da su u našem slengu raširene antiromske ideje, pa možete slušati viceve o Romima, a ne znaju da u stvari pričaju o vama.
Onda je dosta teško uspostaviti odnose na nekoj razini, a osoba ne zna da vas na osobnoj razini vrijeđa, kao i vaše podrijetlo.“
„Romi i Romkinje su višestruko diskriminirani.
Diskriminirani su po svojoj dobi, svom identitetu, ali i ono što se često zaboravlja jest to da su oni diskriminirani i unutar svojeg društva.
Romkinje imaju tu diskriminaciju prema spolu, odnosno rodu.
Mi pričamo o romskom društvu koje je uistinu patrijarhalno, a kako su uvijek na rubu društva, oni se nisu razvijali, rekao bih tako, u taj moderni svijet.
To možemo vidjeti po načinu života i po još uvijek prisutnom romskom sudu, kao još uvijek paralelnom unutar zajednice“, kaže naš sugovornik.
Većina Romkinja je, prema zadnjem istraživanju, rodilo s 18 godina.
To znači da ostaju u romskim naseljima i žive po nekakvim paralelnim pravilima.
„Ako vi s 18 godina imate bebu i niste završili školu, jasno je da ćete jako teško biti zapošljivi.“
Musić: Sustav jako podbacuje
Siniša-Senad Musić osvrnuo se i na mjere za zapošljavanje, kojeg provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje, koji je u nadležnosti Ministarstva rada.
Sustav, po ovom pitanju, kaže naš sugovornik, jako podbacuje.
„Radio sam za Europsku komisiju istraživanje koje se zove „Alternativno izvješće o provođenju Nacionalne strategije za uključivanje Roma“, a radio sam na ukupno 3 njih.
Hrvatski zavod za zapošljavanje je imao tih godina otprilike budžet 10 milijuna kuna.
Taj budžet se nikada nije potrošio u tekućoj godini, potrošilo se otprilike 8 milijuna kuna.
Od tih 8 milijuna kuna, više od 90 % se potrošilo za mjeru javnih radova.
Ta mjera nema učinak dugoročnog rješavanja zapošljavanja, već u pravilu ima više socijalnu komponentnu, gdje se Romi zaposle i to na minimalnu plaću i često ih zapošljavaju ili udruge ili općine gdje se Romi nakon 6 mjeseci vraćaju na burzu rada“, kaže Musić i dodatno objašnjava:
„Često je pri tome kod romskih udruga riječ o političkoj manipulaciji gdje u pravilu romski lideri znaju zaposliti Rome pa im uzimaju nešto od plaća.
Zašto na to pristaju?
Nije stvar u tome da Romi ne žele raditi ili da oni imaju ogromne socijalne pomoći pa im se ne isplati raditi.
To su kažem minimalne plaće kod kojih oni često znaju izdvajati za poslodavce određeni iznos.
Poslodavac u pravilu ne vrši kontrolu nad njihovim radom koji primjerice uključuje čišćenje romskog naselja ili ulice i onda je to u stvari neka uzajamna korist gdje novac protječe, a nemate zapravo nikakvog učinka.“
„Posebnih programa koji daju rezultata – nema“
Kaže da se prilikom izrade Izvješća vidjelo da u to vrijeme nije izdvojena niti jedna kuna za osposobljavanje ili dodatnu edukaciju, „što je velika ironija s obzirom na to da znamo da Romi zapravo nisu kompetentni na tržištu rada.“
„Dakle, novac koji je i dostupan često ne targetira mlade Romkinje ili Rome na taj način.
Da, oni mogu koristiti sve mjere koje su namijenjene mladima, ali posebnih programa za koje bismo rekli da daju rezultate nema.
S druge strane, da sve funkcionira u sustavu, onda Romi ne bi bili na toj razini i ne bi se radile posebne mjere.
Kada pričamo o tom dijelu, to je jedan veliki problem“, naglašava Musić.
„Najbolja mjera gdje su se i najviše zaposlili Romi nije bila nekakva planirana mjera, nego se jednostavno s odljevom stanovništva iz Hrvatske povećala potreba za radnim mjestima.
Kada se bira između toga da poslodavci imaju nekakve stereotipe ili predrasude prema Romima i između toga da neće moći ostvarivati profit jer im neće imati tko raditi, tu se dogodio najveći bum kod zapošljavanja Roma i to najčešće u području građevine ili linijskim radom“, istaknuo je.
S Musićem smo razgovarali i o motivaciji mladih Romkinja i Roma da završe obrazovanje i pronađu posao.
Koji će im omogućiti ne samo pristojnu egzistenciju, nego i ispunjen život.
Na koliko prepreka oni realno nailaze?
Koliko je vjerojatno da će zbog njih vrlo brzo pokleknuti na tom putu?
Raste broj mladih na fakultetima
„Imate i pozitivnih primjera. Mi imamo sve više i više Roma i na fakultetima.
U zadnje dvije godine njihov broj povećao se za dvostruko.
Uvijek smo bili između 20 i 30.
Sada ih je više od 50, a povećava se i broj Roma u školama.“, kaže naš sugovornik.
Općenito, ističe, povećava se broj Roma u ukupnoj populaciji.
„Kada pogledate popis stanovništva, onda znamo da je ih je bilo nešto više od 9 tisuća 2001. godine, a skoro 17 tisuća 2011.
Sad ćemo vidjeti koliko će to biti 2021., a procjene su po zadnjem istraživanju da je riječ o populaciji od oko 25 tisuća stanovnika.
Broj Roma raste i tu se ne radi samo o prirodnom prirastu, nego se radi i o samoidentifikaciji, jer se prije Romi nisu izjašnjavali“, govori Musić.
Ipak, naglašava, riječ je o okolini u kojoj nema motivacije:
„I sami roditelji, ako vam i žele pomoći, zbog nižeg stupnja obrazovanja ne mogu vam pomoći.
Vi možete suditi roditelje, ali vi morate znati da su i oni bili djeca koja su prolazila kroz to isto.
Onda imate učinak siromaštva, koji djeluje na to da puno članova živi na jednom mjestu i vi nemate adekvatnog prostora za učenje.
Možemo pričati i o koroni i o nastavi na daljinu.
Kada je bila organizirana nastava putem televizora, uopće se nije obraćalo onoj djeci kojima prvi jezik nije hrvatski ili koji su bili na posebnim programima.
Dobijete tablete, a nikada ga niste koristili.
Osim toga, doma nemate Internet, a nekada nemate ni struju.
Obrazovanje vam je dostupno, ali zapravo nije.“
Postotak ponavljača u romskoj zajednici veći je nego u bilo kojoj drugoj, upozorava naš sugovornik.
Ponegdje je u 1. i 5. razredima 30 % ponavljača.
U Varaždinskoj županiji bilo je jedne godine 30 % ponavljača među prvašićima Romima.
Takve podatke bilježili su recimo u Brodsko-posavskoj, gdje je bilo 30 % ponavljača u 5. razredima među romskom djecom.
Ispunjavanje sudbine koja im je namijenjena
„Kada vi padnete 2 puta razred, ispunjavate na neki način svoju sudbinu.
Ono što se i prema nekim očekivanjima i nekoj općoj generalizaciji pretpostavlja da će se dogoditi:
„To su romska djeca, neće ona puno napraviti.“
Kad vi dođete do 16. godine, vi biste trebali završiti osnovnu školu i niste više obveznik pohađanja sustava obrazovanja.
Osim toga, djeca koja i uspiju upisati srednju školu, svjesna su da je veliki broj „njihovih“ ispalo već iz obrazovanja.
Dodajmo još da neke i propuste kroz sustav pod pretpostavkom da neka barem završi osnovnu školu.
I onda odlazite u srednju školu i nemate dovoljno obrazovanja i događa se onda ista stvar, ispadate.“
„Nakon nekog vremena djeca ostvaruju sudbinu svojih roditelja i stereotipe.
Idete putem kojim se i ide u takvim naseljima.
Ranije se ženite i udajete, osnivate obitelj i tražite svoj put prema zapošljavanju, ali to često bude nemoguće, pa krenete živjeti od socijalne pomoći“, scenarij je koje čeka one koji su tijekom svog školovanja „ispali“ iz sustava obrazovanja.
„Mi zagovaramo da djeca izađu iz romskih naselja i da ih kroz desegregaciju upisujemo u srednje škole u veće gradove, da mogu dobiti đački dom koji plaća Ministarstvo obrazovanja.
Posebno smo se fokusirali na položaj Romkinja unutar romskog društva.
Vodimo računa da unutar Udruge u svakom trenutku imamo minimalno 50 % Romkinja.
Radili smo dosta kroz forum teatar, kroz okrugle stolove, obrađivali temu diskriminacije prema Romima, ali i diskriminacije unutar samog romskog društva usmjerene upravo prema mladima i ženama.
Provodimo još uvijek projekte usmjerene na zapošljavanje Roma.
I tu gledamo da radimo nešto novo i moderno - ne da Romima pružamo nadoknadu znanja, već da im pružamo novo znanje“, pojašnjava Musić.
Promjenom sustava do desegregacije
Kroz udrugu su tako dosta radili s „block chain“ tehnologijom, virtualnom stvarnošću.
Sa startupom „Rome“ Udruga je osvojila dosta nagrada, uključujući i National Geographic Hrvatska i „prepoznajemo nekakvu rođenu vještinu kod Roma“, a to je manualnost.
Pa se primjerice kroz radionice rade umjetnička djela od otpada koja se na kraju prodaju.
„Te radionice imaju i digitalnu priču kroz koju djeci dajemo znanja koja nisu dostupna u školi, kao što su:
- digital story telling
- snimanje
- režiranje filma i sl.
To je moj glavni cilj s mladim Romkinjama i Romima i raditi na njihovom zapošljavanju na način da se zaposle u civilnom društvu kao mentori koji rade:
- sa školama
- s djecom
- obiteljima,
gdje oni postaju određeni uzori toj djeci, a u isto vrijeme uspostavljaju kontakt s roditeljima“, kaže Musić.
Cilj je, dodaje, da se od malih nogu kod djece i njihovih roditelja, ali i na škole utječe na način da zbilja dođe do neke sustavne promjene.
Koja će u konačnici dovesti do sustavne desegregacije.
Civilni sektor romskih organizacija bi trebao ojačati.
Dodaje, kao i promijeniti način njihova financiranja.
Jer, kako ističe, „uvijek netko radi nešto za njih umjesto da se razviju kapaciteti kako bi sami Romi mogli raditi za sebe.“
Autorica: Barbara Kraš Kedmenec
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
