„Odlučio sam ići na Lastovo, što se na kraju pokazalo dobrim potezom jer sam dobio posao i ostvario svoj cilj. Pronaći posao u struci je teško. Jedino što je daleko od Zagreba, ali to mi nije važno jer volim nova iskustva i nove sredine“, rekao nam je Eugen Purgarić (26). Ovaj mladi profesor tjelesnog iz Zagreba prije četiri mjeseca preselio se na Lastovo, najjužniji hrvatski naseljeni otok te odmah počeo raditi u struci.
Dok mladi u Hrvatskoj danas uglavnom napuštaju ruralna područja i idu u veće gradove u potrazi za poslom, Eugenov primjer svjedoči tome kako i ruralna područja, poput udaljenih otoka, mogu mladima ponuditi zaposlenje i uvjete rada kakve bi u većim gradovima teško mogli dobiti.
Eugen je diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu u srpnju prošle godine, a nakon što je pokušavao pronaći posao u struci u rodnom gradu, odlučio se na velik korak i prijavio se na natječaj za profesora tjelesnog na Lastovu.
„Zaista sam sretan zbog toga jer sam usrećio obitelj, pogotovo moju majku. Kada sam istraživao natječaje na HZZ-u i vidio da je otvoreno mjesto na Lastovu, pokazao sam to svojoj majci i ona je odmah dala zeleno svjetlo i rekla da odem tamo jer je to veoma lijep otok i da ću sigurno tamo dobiti posao. Stoga, poslušao sam ju i na kraju je bila u pravu. Lastovo mi je prelijep otok i dobio sam posao kao profesor tjelesnog, što sam i želio“, započeo je Eugen.
„Teško je doći do posla u Zagrebu“
Dodao je kako se s Kineziološkim fakultetom može obavljati širok spektar poslova, a vezani su za sport i fizičku aktivnost. To su poslovi poput osobnog trenera u fitnessu, kondicijskog trenera, trenera u određenim sportovima, zatim menadžmenta u sportu, kineziterapije i naravno, profesora tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju.
Srećom, on nije dugo tražio posao u struci. Krenuo je slati prijave u rujnu jer se, kako kaže, htio opustiti tijekom nakon što je diplomirao.
„S jedne strane mi je drago što sam ostvario cilj i završio fakultet, a s druge strane sam nakon završetka izgubio taj način studentskog života - višak vremena, slobodu ili takozvana teza koju ja volim reći, a istoimena pjesma Tram 11: „Udri brigu na veselje.“ Naime, nakon diplome kreće ozbiljnija faza života u kojoj se moraš izboriti za vlastitu egzistenciju u svrhu bolje kvalitete života“, istaknuo je naš sugovornik.
Dodao je kako se u Zagrebu kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture, koliko je čuo od ostalih kolega, veoma teško zaposliti. Krucijalni faktor je taj što profesori na tom predmetu ostaju na poslu sve do svoje mirovine. Uz to, veliki broj ljudi upisuje kineziologiju te ih također veliki broj uspješno završi, a sva su mjesta u školama zauzeta.
„Ja sam osobno slao natječaje na više lokacija. Tri natječaja poslao sam u Zagreb, jedan u osnovnu školu Izidora Kršnjavoga, drugi u Drugu Ekonomsku, u Sesvetsku Sopnicu u Novom Jelkovcu. Zapravo, slao sam još natječaja u Vukovar, Sveti Martin pod Okićem, u Bedekovčinu i naravno, na otok Lastovo.“
„Otok se pokazao dobrim potezom“
Dodao je kako je zanimljiva priča o OŠ Izidora Kršnjavog i OŠ Braće Glumac na Lastovu. Naime, u osnovnoj školi Izidor Kršnjavog imao je u srijedu pismeno ispitivanje i nakon ispita rekli su mu da ima usmeno ispitivanje u petak u 9.30 sati. U isto vrijeme u srijedu dobio je poruku na e-mail da ima usmeno ispitivanje u OŠ Braće Glumac u petak u 10 ujutro. Zbog toga je bio u velikoj nedoumici.
„Hoću li ići na Lastovo, uz to da sam bio svjestan da moram doći dan prije zbog trajekta. Dakle, sutra moram krenuti ili ići na usmeni razgovor u osnovnoj školi Izidora Kršnjavoga. Naravno, odlučio sam ići na Lastovo, što se na kraju pokazalo dobrim potezom jer sam dobio posao i ostvario svoj cilj“, napomenuo je ovaj mladi profesor.
Na njegovu odluku je, istaknuo je, najviše utjecala njegova majka koja ga je prva ohrabrila na takav korak, ali i djevojka kojoj se sviđala pomisao da jednog dana žive na otoku ili negdje blizu mora.
„Majka me poticala da se odlučim za Lastovo, ali i kada sam sa svojom djevojkom Deltom tijekom ljeta bio na otoku Kaprije pored Šibenika, pričali smo što ćemo u budućnosti. Došli smo do dogovora da ne želimo živjeti u Zagrebu, već negdje blizu mora (na otoku ili gradu kod mora) ili pak Slavonija. I ja na kraju dobijem posao na otoku Lastovu. Pa ima li veće sreće“, istaknuo je Eugen.
Napomenuo je da je to njegovu djevojku istovremeno rastužilo i usrećilo jer će biti razdvojeni i funkcionirati na daljinu.
„Naravno da bi i ona htjela doći sa mnom, ali nije mogla jer završava tečaj fizioterapije i tečaj za instruktora joge, što me iznimno veseli jer iz moje perspektive vidim da je jako sretna i da ju to jako raduje. Uz to, na Lastovu nema puno maserki i instruktorica joge, što je dodatan razlog za veselje. Međutim, to može biti i dvosjekli mač jer ovdje na otoku nema puno ljudi kao u Splitu, Šibeniku ili Zagrebu gdje ima više mogućnosti i veće grupe ljudi koje zanima masaža i joga“, istaknuo je.
Prvo radno iskustvo i uvjeti za poželjeti
Na naš upit što su mu ponudili u školi i koliko je zadovoljan uvjetima rada na Lastovu, odgovorio je:
„Ponudili su mi pripravnički staž jer još nemam stručni ispit. Nemam iskustva i moram se učiti jer mi je ovo prvo radno iskustvo. Uistinu su bili pošteni, čak su mi pronašli mentora, što je bila njihova odgovornost i posao. U početku mi je majka pomogla pronaći smještaj jer zna puno ljudi. Ipak, moram se pohvaliti da mi je škola omogućila smještaj u općinskom stanu što mi je jako financijski isplativo. Razlika u najmu od 320 kuna i 1700 kuna jako je velika. Zadovoljan sam uvjetima rada i kolegama s kojima sam okružen.“
Ima samo jednu zamjerku, a vezana je uz njegovu prijavu na pola radnog vremena.
„Jedino što mi nije drago što sam prijavljen na pola norme, dakle na četiri sata jer, nažalost, nisam kriv što ima malo djece u školi te smatram da kao akademski obrazovana osoba zaslužujem punu normu, a ne pola. Uostalom moja baka s mamine strane, baka Marija u mirovini je već 20 godina i radi u pekari i prijavljena je na pola norme. Dakle, umirovljenici se prijavljuju na pola norme, a ne akademski obrazovne osobe“, napomenuo je Eugen i dodao kako se ipak nema na što žaliti jer mu je zapravo odlično u školi. Ljudi i kolege su vrlo susretljivi i sve ostalo je izvanredno.
Na otok se preselio polovinom listopada prošle godine i tamo radi već četiri mjeseca. Zanimalo nas je kako su ga prihvatili mladi Lastovci.
„Za sada je super na Lastovu. Nisam još imao ikakve neugodnosti. Uglavnom je sve uredu. Drago mi je domorodno stanovništvo, samo što oni među sobom imaju određenu komunikaciju ili je nemaju, što je meni malo nepoznato i čudno“, rekao je i dodao kako je već imao iskustvo rada s djecom u Zagrebu. Tijekom studiranja radio je u hrvačkom klubu Lokomotiva pomažući glavnom treneru Marku Idžojtiću i hrvačkom klubu Trešnjevka kod istoga trenera. Uz to, u sklopu Kineziološkog fakulteta imali su predmet Opća Kineziološka metodika, metodika u predškolskom odgoju, metodika u osnovnom i srednjom školstvu i metodika u visokom obrazovanju gdje je uvjet za potpis bio da moraju odraditi sate rada u osnovnoj i srednjoj školi.
Veliki mir i ljepota otoka
Na naš upit koje su prednosti i nedostaci života na Lastovu, odgovorio je:
„Prednosti su jedan veliki mir i sama ljepota otoka. Otok ima zaista puno zelenila, puno drveća. Ima drveća limuna, naranča i mandarina te puno drugih bilja. More je predivno i čisto. Uistinu, predivna priroda i okoliš. Flora i fauna su netaknute. Kao nedostatak bih naveo to što nema puno kulturnih događanja. Nema muzeja i kina, što mi ponekad nedostaje. Nema puno dječjih parkova i parkova za treniranje u kojima može trenirati mlada i starija populacija. Uglavnom, nema puno ljudi i nema puno mogućnosti i izbora poslova u odnosu na grad, ali zato ima predivnu ljepotu okoliša i čisti zrak, čime se ni jedan veliki grad ne može pohvaliti.“
Napomenuo je kako mu se sviđa što ovdje sve teče polako, nema žurbe, ubrzanog tempa života kao u gradu. No ima i nekih stvari koje mu se manje sviđaju.
„Ovdje je sve smireno, jednostavno i lagodno. Zaista, nema nikakvog pritiska. A stvari koje mi se ne sviđaju, to jest, koje su za mene nepoznate jest komunikacija između domorodnog stanovništva, što me malo zbunjuje i čudi. Možda ne mora čuditi malo mjesto, sve se brzo sazna i čuje. Ovdje se informacije šire brzinom svjetlosti. Međutim, postoji jedna stvar koja se meni osobno ne sviđa, a istovremeno se tiče Lastova i cijele Hrvatske, a to je da ovdje ljudi žive ili misle da treba živjeti samo od turizma. Smatram i vjerujem da Lastovo ima daleko više mogućnosti uz sam turizam. Ne može, osobno po meni, jedan otok Lastovo i jedna Hrvatska samo i uglavnom samo živjeti od turizma“, istaknuo je naš sugovornik.
Otkrio je i planove za dalje. Vidi li se na Lastovu ili se ipak planira vratiti u Zagreb?
„Moji planovi su zasad da uspijem ostvariti uvjete za rješavanje stručnog ispita i da još nekoliko godina ostanem na Lastovu. Nakon što riješim stručni ispit, djevojka će mi doći na Lastovo pa ćemo moći zajedno puno bolje planirati našu budućnost. Još se ne planiram vratiti u Zagreb. Zagreb je zadnja opcija, ali općenito ne bih nikad više volio živjeti u gradu. Sela su prazna i puna prirode, neobrađenih polja te čistog zraka. Ja sam onaj zagovaratelj povratka ljudi na selo, a ne odlaska u gradove“, istaknuo je Eugen.
„Volio bih da se napune sela i otoci“
Na naš upit kakvi su uvjeti života za mlade na Lastovu i što mu nedostaje iz metropole, odgovorio je:
„Ovisno što mlade zanima. S jedne strane, ako ih zanima neizmjerna tišina i rad u polju, rad u masliniku ili u vinogradu, predlažem otok Lastovo. Uz to, da ima još mnogih drugih poslova osim ovih navedenih. S druge strane, ako vole provode, zabave , tulumarenja, noćne izlaske i sve što vole mladi, Lastovo nije za takve. Iz metropole mi nedostaje društvo, roditelji (ipak ovdje živim kao samac, a kod roditelja je uvijek sve sređeno, živiš kao „gotovan“ i klopa je odlična), moja djevojka Delta i njezina obitelj, pogotovo mi nedostaju kina, kazališta i muzeji te ono najvažnije - veliki izbor sportova i samih sportskih događanja.“
No svoju odluku da živi i radi na Lastovu ipak ne bi mijenjao.
„Jako sam sretan i zadovoljan. Pun pogodak! Nije moglo bolje. Stvarno sam radostan. Deltina obitelj i moja obitelj još su više sretni jer znaju gdje će doći ljetovati, a ja ću ih malo, u ulozi turističkog vodiča voditi po Lastovu. Jedva čekam ljeto. Neopisivo me veseli“, poručio je Eugen.
Za kraj je savjetovao svim mladima koji traže posao da idu za svojim srcem i neće pogriješiti.
„Nebitno je to da li tražite posao u gradu ili na selu, već da slušate svoje srce i radite ono što volite jer ćete samo tako ispuniti svoja očekivanja i cilj te ćete zablistati u svom punom potencijalu. Jednostavno, slušajte svoje srce i svoje osjećaje – ono nikada ne laže. To je vaša istina. Iako, ja uvijek predlažem i zagovaram da se napune sela i otoci, ali ja sam ovdje nebitan. Vaše srce i duh bitnije je od mojeg mišljenja. Stoga, otvorite srce i neka vam ono pokaže put te nikada nećete pogriješiti“, poručio je Eugen Purgarić.
Autorica: Maja Šubarić Mahmuljin
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
