“Cijeli niz primjera je da kada mladi ljudi dolaze kod novog poslodavca, kada se pokušavaju zaposliti jer su već prije negdje radili, poslodavci ih tada, zapošljavajući na određeno vrijeme drže ih pod nadzorom.
Produžujući im te ugovore od mjeseca do mjeseca, tako ih zapravo drže u nekoj pokornosti”, rekao je Krešimir Sever u razgovoru za portal zaposljavanje.mimladi.hr komentirajući aktualnu situaciju nezaposlenosti osoba mlađih od 29 godina starosti.
Krešimir Sever u razgovoru za portal zaposljavanje.mimladi.hr najprije je komentirao nezaposlenost mladih u Hrvatskoj.
Kaže da je ona već dugo nazočna kod nas.
Svoju tvrdnju dodatno je pojasnio:
Ona je jedan raspon gdje su na jednoj strani mladi nezaposleni, a s druge ljudi starije radne životne dobi.
Poslodavci uglavnom biraju one koji su 30-ak i koju godinu prema gore, a svakako, recimo, do 55 godina.
A onih starijih se već pomalo rješavaju gdje god mogu.S druge strane, kada gledamo strukturu nezaposlenih, vidimo da je ukupno među nezaposlenima negdje oko jedna četvrtina mlađih od 29 godina.
To je, dodaje, vrlo velika brojka.
“Neke promjene događale su se u hrvatskom sustavu rada u odnosu na razdoblje pred kriznu 2008./2009. godinu, tijekom krize i kasnije.
Naime, u onim godinama do 2008. godine, među nezaposlenima prevladavala je radna snaga koja je bila niže razine obrazovanja.
Do kvalifikacije maksimalno srednje spreme, ali najčešće nekvalificirani, polukvalificirani i negdje do razine neke kvalifikacije.
Taj je udio bio dvostruko veći u odnosu na one koji imaju visoko obrazovanje”, govori Sever i nastavlja:
Međutim, tijekom krize i kasnije nakon krize, došlo je do restrukturiranja hrvatskog gospodarstva na gore.
Sada je negdje u strukturi, među nezaposlenima, upravo obratno.
Najmanje je u postotku zaposlenih onih koji imaju razine nižih kvalifikacija.
Oni koji su s nižim kvalifikacijama zamijenili su mjesta u strukturi broja nezaposlenih s onima s visokim kvalifikacijama..
U Hrvatskoj, dodaje, kada pratimo samu potražnju za radnom snagom, vidimo da je ona najčešće za radnicima bez kvalifikacije do razine polukvalificiranih i kvalificiranih radnika.
U ukupnom broju, ističe, premalo se traže zaposleni s visokom stručnom spremom.
Što nam to govori, zanimalo nas je.
“To nam govori da je došlo do negativnog restrukturiranja gospodarstva.
Kada promatramo i udjele u gospodarstvu, onda vidimo da prevladavaju turizam, ugostiteljstvo, graditeljstvo.
Oni traže, osim kvalificirane radne snage, i puno nekvalificirane radne snage.
Već u potražnji poslova vidimo da se ne traže visokoobrazovani, a mladi velikim dijelom idu u pravcu visokog obrazovanja”, rekao je.
Kada se s zemljama Europske unije, kaže, uspoređuje podatak koliko brzo se zapošljavaju mladi i visokoobrazovani, Hrvatska je tu, nažalost, doslovno na zadnjem mjestu.
“Mi smo na dnu po brzini zapošljavanja mladih visokoobrazovanih ili smo – ako se okrene – na vrhu po sporosti”, poručio je naš sugovornik.
To je pokazatelj da neke stvari u našoj zemlji ne odgovaraju.
Neovisno o mjerama koje se usputno daju za poticaje zapošljavanja.
To su problemi.
I kada se na to doda zapošljavanje u nesigurnim, nestabilnim oblicima rada s malim primanjima, evo odgovora.
Dobiju li mladi ljudi primjerenu plaću?
“Postoje neki pokazatelji koji su se pokazali tijekom prošle gospodarske i financijske krize.
U Europi se tada veliki broj mladih ljudi vraćao u roditeljske domove.
Znači - kako je kriza rasla, tako je došlo do velikog povrata mladih ljudi, koji su ostajali bez posla i nisu bili u mogućnosti pokrivati troškove stanovanja, u roditeljske domove.
U Hrvatskoj je taj povrat bio među najnižima u Europskoj uniji, ali ne zato što su mladi u Hrvatskoj bili više zaposleni, nego zato što mladi u Hrvatskoj teško napuštaju roditeljski dom.
Zbog premalih primanja i nesigurnih oblika posla.
A oni koji ga i napuštaju to čine izrazito kasno”, kaže dodajući da je tu “više razloga”.
Neka istraživanja, dodaje, pokazuju da je gotovo 77 % mladih ljudi u radno sposobnoj dobi u Hrvatskoj još u roditeljskom domu.
“Više je razloga za to. Na jednoj strani, u Hrvatskoj ne nude se stabilni i sigurni poslovi.
Mi smo, recimo, u Europskoj uniji zemlja rekorderka po broju ugovora na određeno vrijeme u trajanju do tri mjeseca.
Osim toga, 2002. godine, u godini koja je prethodila godini kada je izmijenjen Zakon o radu, i, kasnijim izmjenama 2013. i 2014. godine imali smo u Hrvatskoj udio zaposlenih na određeno vrijeme i drugim nestalnim, nestabilnim oblicima rada ispod 10 % u Hrvatskoj.
Europa je tada imala gotovo 13 %”, pojašnjava.
Godine 2018. mi smo došli do udjela zaposlenih na određeno vrijeme i drugim nestalnim, nestabilnim oblicima rada na jednu četvrtinu od ukupno zaposlenih, a Europa nije bila došla ni do 17 %.
“Kada je Zakon o radu fleksibiliziran 2003. godine i kada je još dodatno fleksibiliziran 2013. i 2014. godine, upravo u pravcu zapošljavanja na određeno i u drugim nestalnim, nesigurnim oblicima rada, dogodilo se da je od 2004. pa na ovamo, među novozaposlenima svake godine neprekidno njih između 92, 93 pa i do 95 - 96 % zaposlenih u nestalni oblik rada.
Dakle, od 100 novozaposlenih, uvijek je svake godine, njih više od 90 zaposleno na određeno vrijeme ili nekom drugom nestalnom, nesigurnom obliku rada.
Što je najgore, tu su statistike koje prate zapošljavanje kod poslodavaca koji zapošljavaju više od 10 zaposlenih.
To ukazuje da kod onih poslodavaca, bilo da je riječ o malim poslodavcima, obrtnicima i slično, još više ljudi ušlo u nestalni, nesigurni oblik rada.
Zapravo je stvarni postotak još i daleko veći”, pojasnio je naš sugovornik.
Upravo to, smatra, da na jednoj strani ne nude se sigurni poslovi, a na drugoj strani, za takve poslove male su plaće, mladi ljudi jednostavno nemaju uvjeta za “savijanje vlastitog gnijezda”.
“Nestalni posao, malo primanje, kada se pojave kao tražitelji kredita, onda nisu ozbiljni tražitelji kredita kod poslovnih banaka radi toga jer nemaju stalni posao.
A ako uspiju pronaći neke jamce, onda su u problemu jer imaju premalo primanje.
I kada se vidi da se primanje može opteretiti samo u određenom postotku nekakvim kreditom koji se vraća, vidimo da su ta primanja nedostatna za bilo kakvo stambeno zbrinjavanje čak i u uvjetima kredita.
Onda se iza toga cijela nacija iščuđuje da imamo sve manje i manje novorođene djece”, pojasnio je Sever u razgovoru za portal zaposljavanje.mimladi.hr.
Zašto mladi ne dobivaju ugovorene plaće?
Zanimalo nas je postoje li rupe u zakonu zbog kojih mladi ne dobivaju dogovoreni iznos novca.
“Nisu u rupe u zakonu toliki problem jer je zakon vrlo jasno odredio da se ugovorena plaća mora isplatiti.
Pri tome, ako poslodavac u nekome roku ne isplati plaću, mora izdati potvrdu o plaći koja postaje ovršna isprava.
Postoji obveza poslodavcu da, zapravo, sam sebe ovrši ako nije u nekom razdoblju isplatio plaću.
Jedan veliki dio plaća ugovara se u minimalnim iznosima, a razliku u jednome dijelu isplaćuju ‘na ruke’ i onda taj dio ‘na ruke’ ne ugleda svijetlo dana’.
Poslodavci ga ne plate i ispadne da je radnik dobio plaću u skladu sa svojim ugovorom o radu.
Dogodi se i da ljudi rade na neko određeno vrijeme pa se boje odmah prigovoriti što im plaća nije isplaćena taj čas pa se dogodi da im poslodavac ne isplati plaću ili dvije ili im ne produži ugovor o radu”, govori naš sugovornik i nastavlja:
Ljudi u tom slučaju ne žele niti tužiti.
U uvjetima kada ljudi imaju stalan posao, vrlo teško se odlučuju da to da ovrše vlastitog poslodavca, jednostavno iščekuju da se neke stvari riješe.
Na kraju krajeva, veliki razlog tome je i sporost pravnog sustava.
Izrazito puno vremena treba da se neke stvari riješe ako netko tuži poslodavca.
S jedne strane treba se ohrabriti, a s druge, vrlo jasno znati pod kojim uvjetima će se potpisati nekakav ugovor, naglasio je.
“Cijeli niz primjera je kada mladi ljudi dolaze kod novog poslodavca, kada se pokušavaju zaposliti jer su već prije negdje radili, poslodavci ih tada, zapošljavajući na određeno vrijeme drže ih pod nadzorom.
Produžujući im te ugovore od mjeseca do mjeseca, tako ih zapravo drže u nekoj pokornosti”, rekao je.
Očito je, dodaje, da u Hrvatskoj i dalje vlada težnja poslodavaca da što manje plate mlade ljude i daju im što manje prava, a da pritom zapošljavaju ne nestalnim, nesigurnim oblicima rada.
“Sada kada ljudi mogu otići van, događa se da ima sve manje raspoložive domaće radne snage.
Malo kukaju i pri tome ne brinu previše pa uvoze stranu radnu snagu na ta ista radna mjesta i pod istim uvjetima.
Naši ljudi moraju napustiti zemlju jer uvjeta za to nemaju.”
Odnos politike vladajućih prema mladima
“Postoji u paketu potpora zapošljavanja mladih ljudi nekoliko mjera.
Na jednoj strani postoji mjera za zapošljavanje ljudi do 25 godina starosti gdje su oslobođeni plaćanja poreza na dohodak, a od 25 do 30 godina pola poreza na dohodak i to na način da se praktički sve uplaćuje, a onda oni na kraju godišnjeg razdoblja dobiju povrat poreza za to koliko je, zapravo, poreza preplaćeno.
U mjeri jamstvo, odnosno garancija za mlade, postoje potpore za zapošljavanje pri sufinanciranju troškova plaća tako da praktički imaju onih 12 mjeseci visine subvencije čak i do 75 % bruta 2”, pojašnjava šef Nezavisnih hrvatskih sindikata.
Ima tu, dodaje, i onih potpora za samozapošljavanje 24 mjeseca do čak 130 tisuća kuna.
“U novim mjerama, koje su mijenjane ove godine, može se dobiti 150 tisuća kuna.
Kod zapošljavanja, odnosno potpora za stjecanje prvog radnog iskustva, pokriva se do 50 % godišnjeg troška bruto 2 ili čak 75 % za osobe s invaliditetom.
Osim toga, recimo, za mlađe od 30 godina postoji ona mjera kada im poslodavac da ugovor o radu na neodređeno vrijeme, da onda poslodavci mogu imati do pet godina za njih oslobađanje plaćanja doprinosa na plaći.
Postoji i mjera kod usavršavanja, kada poslodavac zaposli mladog čovjeka na nekome poslu, a za koji on nema dovoljno kvalifikacije, pa mu je potrebno dodatno osposobljavanje, poslodavac može dobiti potporu od 25 % pa čak do 70 % opravdanog troška za njihovo zapošljavanje”, dodaje.
Zavod za zapošljavanje napravio je radionice za stjecanje vještina za aktivno traženje posla i provodi profesionalnu orijentaciju.
“Tih mjera ima dosta, kada se tome dodaju potpore, odnosno subvencioniranje kamate za stambene kredite.
Kažu ljudi da čak i u onim uvjetima kada ostvare mogućnost, imaju posao i primanje s kojim se mogu kreditno zadužiti, praktički dobiju državnu potporu za subvenciju kamata za te kredite.
No onda se dogodi da su cijene kvadrata toliko otišle gore...
Koliko država podupre subvencioniranjem kamate, oni na drugoj strani više izgube na poskupjelom kvadratu što znači da su ovi, koji preprodaju, kupuju, odnosno proizvode stanove, zapravo namirisali dobar biznis i kada država da potpore znaju da je potražnja za stanovima veća i tada cijene kvadrata lete u nebo”, pojasnio je Sever.
Vidimo i, nastavlja, pada broj obitelji i kućanstava u Hrvatskoj uz to što je pao ukupni broj stanovnika.
Na drugoj strani raste broj stambenih jedinica i sve se proda.
“To bi upućivalo da ljudi sve više sami kupuju, ali nije samo to, mnogi svoj novac ulažu u kupovinu stambenih jedinica za najam i na tome se, također, vrti dobar novac.
U svemu tome žrtve uvijek ispadaju mladi ljudi”, naglasio je.
Ako gledamo cjelinu, dosta mjera moglo bi se prebrojiti, međutim, te mjere, zaključuje naš sugovornik, same po sebi ne mogu biti dovoljne.
Javne vlasti, zajedno sa lokalnim i sa poslodavcima, moraju iznaći mjere i modele koji će Hrvatsku učiniti zemljom ugodnom za život, dati svim građanima, a posebno mladima, toliko nužnu stabilnost i sigurnost, perspektivnost i uvjerljivost da tu mogu lijepo i ugodno živjeti.
- Imati dostojan, siguran, stabilan i dobro plaćen posao,
- mogućnost zapošljavanja bez konkurencije „onih s vezom“,
- mogućnost napredovanja na poslu bez da ih „pretekne“ netko koga netko „gura“,
- pravo na vlastiti dom i obitelj s djecom.
Autor: Lorena Šipek
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR.
Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK.
Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
