Podcast možete poslušati na poveznici.
Poštovani slušatelji, dobar dan. Ja sam Petra Begović i danas je sa mnom u studiju Mihaela Štefec, magistra Edukacije kroatologije i prvostupnica Komunikologije. Razgovaramo o nezaposlenosti mladih, ali i o uspješnom pronalasku posla. Mihaela, dobar dan i dobrodošla.
Dobar dan i hvala na pozivu.
Na početku nam se možeš predstaviti: gdje si studirala, što si dosad radila, gdje si volontirala i stjecala praksu?
Ja sam Mihaela Štefec. Kako ste već rekli, magistra sam Edukacije kroatologije i prvostupnica Komunikologije. Studirala sam na Hrvatskim studijima. Tijekom studija sam volontirala kao lektorica i novinarka na portalu studentski.hr. Osim toga, pisala sam recenzije za portal Najbolje knjige, a budući da je to oboje bilo volontiranje, obavljala sam i neke tipične studentske poslove, npr. kino, restoran brze prehrane, i sl. Nakon završetka studija radila sam kao lektorica u Hanza Mediji i Adria Mediji, a neko vrijeme sam radila kao animatorica u igraonici. I zadnje čime sam se bavila bilo je popisivanje stanovništva. I to je to. Nakon toga tražim posao.
Kakvo je tvoje iskustvo s popisa stanovništva?
Zapravo iznenađujuće pozitivno. Većina je ljudi bila jako gostoljubiva, nudili su mi hranu ili piće. Jedini mali problem je bio što su neki skretali s teme, počeli voditi neke privatne razgovore, ogovarati susjede, i sl. Ali velika je većina bila stvarno jako draga i nisam očekivala da će mi biti toliko pozitivno iskustvo, ali stvarno je.
Kada smo počeli dogovarati ovaj intervju, ti si bila nezaposlena. Međutim, unutar dva, tri dana dobila si posao i čestitamo na tome. Ali prije pronalaska posla, koliko si dugo bila nezaposlena i kako je izgledala tvoja potraga za poslom?
Bila sam nezaposlena oko sedam mjeseci i zadnji mi je ugovor završio krajem 5. mjeseca tako da sam si odlučila uzeti pauzu tijekom ljeta kako bi imala neko normalno ljetovanje. Onda sam se na jesen ponovno posvetila potrazi za poslom i to ozbiljnije, ali nije baš bilo poslova koji odgovaraju mojem profilu i interesima tako da se ta potraga oduljila.
Na kratko ju je prekinulo popisivanje stanovništva, ali to je bio honorarni posao pa ga ne računam u tih sedam mjeseci nezaposlenosti. No u zadnjih mjesec dana pojavilo se mnogo oglasa koji su mi bili zanimljivi i koji odgovaraju mojim interesima i struci tako da sam u međuvremenu uspjela i pronaći posao.
Što si sve uključila u svoju potragu za poslom, gdje si pretraživala poslove i na koji način si se predstavljala svojem poslodavcu?
Obično sam u sklopu prijave slala ono što su poslodavci u oglasu za posao od mene tražili. Najčešće je to bio samo životopis, ali iskustvo mi je pokazalo da to nije dovoljno te da je uvijek bolje napisati i motivacijsko pismo jer na taj način poslodavcu dajemo do znanja zašto smo odabrali baš njega i što mi njemu možemo ponuditi.
Osim toga, nedavno sam za jedan posao trebala napraviti portfolio tako da sad, prilikom prijave za slične poslove, prilažem i portfolio. To su neki najčešći dokumenti koje šaljem. Osim toga, aktivirala sam se malo više i na LinkedIn-u. Nadam se da i to doprinosi vidljivosti i pomaže u potrazi za poslom.
Što sadržava tvoj portfolio?
U njega sam uglavnom stavila screenshotove svojih tekstova koje sam pisala. Bilo je malo izazovno napraviti ga jer do sad nisam to nikada radila, a budući da se bavim pisanjem, to nije bilo toliko jednostavno vizualno prikazati. Mislim da je jednostavnije napraviti portfolio ako se ljudi bave grafičkim dizajnom i modelingom. Tako da, budući da se bavim tekstom, stavila sam screenshotove i poveznice na svoje tekstove.
U portfoliju si naglasila da si lektorica, novinarka, blogerica i kreatorica sadržaja. Koji posao bi za tebe bio idealan?
Nema konkretnog posla koji je za mene idealan. Volim pisati i kreirati sadržaj za društvene mreže. Ovo što radim za blog, to mi je nekako idealna kombinacija pisanja dužih i kratkih tekstova i kombinacije s društvenim mrežama. Ali za mene je idealan posao onaj na kojem se osjećam dobro, na kojem učim, razvijam se i rastem, te nemam osjećaj da trošim vrijeme ili stagniram.
Bi li zbog nemogućnosti pronalaska posla ili da sada nisi našla ovaj posao, prihvatila bilo kakav posao?
Trenutno nisam u toliko kritičnoj situaciji da prihvaćam bilo kakav posao budući da živim s roditeljima i znam da mogu računati na njihovu podršku. Ali, naravno, ne volim ovisiti o njima i mislim da je vrijeme da ja njima uzvratim ono što su oni u mene uložili tijekom studija u nadi da ću živjeti bolje nego što su živjeli oni i da će mi obrazovanje to omogućiti. Najvažnije mi je da je posao koji radim u skladu s mojim vrijednostima i znam da ne mogu obavljati poslove samo radi plaće te da me to dugoročno ne može zadovoljiti.
Do tebe sam došla putem mreže LinkedIn. Koliko ti je angažman na toj društvenoj mreži pomogao u nalaženju posla i širenju kontakata?
Na LinkedIn-u sam se malo više počela angažirati prije nekoliko mjeseci, ali uglavnom sam objavljivala samo poveznice na svoje tekstove s bloga toliko da proširim i njihov doseg, a i da me primijeti više ljudi te u nadi da mi se možda netko javi s ponudom za posao. Uglavnom sam se povezala s prijateljima, poznanicima i kolegama.
No nedavno, kako sam objavila svoj portfolio, dogodio se neki boom koji stvarno nisam očekivala. Objavu je vidjelo više od 1000 ljudi. Nakon toga sam dobila dosta poziva za povezivanje, ali zasad nisam dobila neku konkretnu poslovnu ponudu.
Što ne mora značiti da možda ne bi dobila ponudu da je potraga za poslom trajala možda još koji mjesec, ali dobro da nije.
Slažem se.
Već smo spomenuli pisanje tekstova na blogu. Ti si u godini pandemije pokrenula knjiški blog Krobuk. Kako si došla na tu ideju, o čemu najčešće pišeš i kome se najčešće obraćaš?
Mislim da nas je sve 2020. dublje potaknula na neko promišljanje o sebi, posvećivanje sebi jer smo svi imali viška slobodnog vremena, tako da sam se i ja našla u toj grupi ljudi. I tijekom jedne meditacije mi se nekako to sve razjasnilo. Već sam dugo razmišljala o tome da želim pokrenuti nešto svoje i nešto slično onome što sam radila tijekom faksa za portal Najbolje knjige. Jednostavno mi se nekako razjasnilo kako to nije toliko strašno koliko sam se ja pribojavala. Samo sam se odvažila i odlučila pokrenuti.
Odmah sam napravila i profile na društvenim mrežama. Mislim da mi je to super prilika za učenje i povezivanje s drugim ljudima koji vole čitati. Ciljana publika su mi ljudi koji vole čitati i koji vole raspravljati o onome što su pročitali. Mislim da iz svake knjige možemo nešto novo naučiti i primijeniti na svoj život te mi je najdraže raspravljati s drugim ljudima o tome što su oni otkrili u tim knjigama i što mogu od filozofije i književnosti primijeniti u svojemu životu.
Što misliš koji je danas najveći problem nezaposlenih mladih o kojem se ne govori?
Mislim kako je danas najveći problem nezaposlenih visokoobrazovanih mladih taj što tijekom studija ne stječemo dovoljno prakse. Obično ako želimo praksu, moramo se sami za to pobrinuti, a u sklopu studija najčešće stječemo samo teorijska znanja. Na tržište raza zatim izlazimo bez ikakva iskustva, a poslodavci traže nekoga s više godina radnog iskustva i rijetko se kome da ulagati vrijeme i novac u mlade ljude koji su tek izašli s faksa. Danas postoje potpore za zapošljavanje mladih, ali mislim da ih poslodavci nedovoljno koriste.
Što misliš, je li danas lakše ili teže pronaći posao u odnosu na ranije razdoblje i kako se zapravo istaknuti u masi?
Mislim kako je danas mladim visokoobrazovanim ljudima teže pronaći posao nego što je bilo u vrijeme kada su naši roditelji tražili poslove jer, prvo, imamo drugačije kriterije kod odabira posla. Mislim da da nama, osim što imamo ok plaću i radimo u struci, važno nam je da nas i taj posao nekako ispunjava. Mislim da su naši roditelji imali drugačije poglede na život i prioritete. Bili su više usmjereni na podizanje obitelji te mislim kako su se, pri traženju posla, najviše vodili plaćom dok mi danas više težimo k osobnom zadovoljstvu na poslu.
Na kraju, imaš li neki savjet za nezaposlene mlade koji žele pronaći posao? Kako da u tome budu što uspješniji?
Mislim da možem iskoristiti prednosti društvenih mreža i svih alata koje nam nudi internet, a vrlo često su i besplatni. Recimo, besplatni tečajevi ili tečajevi po sniženim cijenama koji su online. Znači, stvarno treba uložiti minimalno vremena i energije za potragu za njima, a onda za stjecanje dodatnih znanja i vještina. Mislim da je najgore prepustiti se pasivnosti i najzamornije je čekati idealan posao jer, naravno, idealan ne postoji. Ali mislim da možemo iskoristiti taj period traženja posla za neko svoje usavršavanje, za stjecanje samopouzdanja jer mislim da stvarno vrijedimo. Prvo time što smo završili fakultet, a onda dalje.
Mislim kako stvarno možemo puno pridonijeti određenom poslodavcu, ali trebamo naučiti kako mu se predstaviti. Možemo stvarno ulagati vrijeme u mnogo toga: dodatno usavršavanje, radu na sebi, jačanju svojih komunikacijskih vještina i predstavljanja,... Ima puno načina. Osim toga i volontiranje, naravno. Uvijek ima načina, samo treba ne odustati i prepustiti se očaju.
Koji su tvoji planovi za budućnost?
Za početak, savladati novi posao i ufurati se u to. Vidjeti koliko mi to odgovara jer sam tek zaposlena na probni period. Nadam se kako će taj posao mene dovoljno zadovoljiti i da ću se ja pokazati dobrom u tome.
Mihaela, hvala ti na sudjelovanju u našoj emisiji i sretno na novome poslu.
Hvala.
Poštovani slušatelji, hvala i vama na pozornosti, a do sljedeće emisije lijepi pozdrav.
Razgovarala: Petra Begović
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
