„Nikada nisam zamišljala da ću jednoga dana raditi ovako nešto.
Zamišljala sam neki siguran posao u školi s djecom, a radim nešto sasvim drugo.
I uživam u tome“, rekla nam je Dijana Brozović (28).
Ona je mlada učiteljica.
Rodom je iz Ogulina.
Nakon srednje škole otišla je na studij u Zagreb.
Tamo je nakon diplome ostala živjeti i raditi.
Njezin je životni put prava inspiracija za sve mlade koji se traže.
I za one koji pokušavaju pronaći svoje mjesto pod suncem.

Poznato je kako mladi u Hrvatskoj danas teško dolaze do posla.
A nakon diplome često im nedostaje praktičnih znanja kako bi bili konkurentni na tržištu rada.
Upravo zato volontiranje može biti dobar način pronalaska posla.
Uz to, nesebično darovati svoje vrijeme drugima dragocjen je osjećaj.
Stoga, neki odluče krenuti u tu avanturu bez motiva i početne želje da se negdje zaposle.
Ijedini im je cilj – nekome pomoći.
Upravo je to Dijanin slučaj.

Ona je, kaže, oduvijek voljela pomagati drugima.
Ali, tek se za vrijeme studija ozbiljnije odlučila na volontiranje.
Prvo je posjećivala mališane u dječjoj bolnici Gornja Bistra.
Potom je sasvim spontano upoznala volontere koji su molili za nerođene.
Tako je započeo njezin put u udruzi „Hrvatska za život“. 
Nakon više od 3 godine volontiranja, počela je raditi honorarno.
Da bi se 4 godine kasnije tamo sretno zaposlila i pronašla u radu s potrebitima.
Dijana je voditeljica tima za trudnice „Nisi sama“.
Glavna joj je aktivnost rad s:

• trudnicama
• majkama
• obiteljima.

„Teško mi je bilo gledati patnju djece“

Dijanin je volonterski put započeo tijekom 3. godine studija i to sasvim spontano.

„Upoznala sam divne ljude.
S njima sam se počela aktivno družiti.
Puno toga smo zajedno proživjeli u kratkom periodu.
Pa smo tako zajedno odlazili i na razne aktivnosti i događanja unutar Crkve.
Slušajući nagovore različitih svećenika, gledajući tolike potrebe ljudi oko nas, u srcu mi se javila želja za volontiranjem.
Mislim da je ta želja bila prisutna i puno ranije.
Jer sam od malena voljela:

• otići susjedima do trgovine
• nekoga poslušati
• nekome nešto dodati
• raditi tako neke sitnice koje bi drugima puno značile.

Ugodno sam se osjećala kada bih tako nešto lijepo napravila za nekog drugog.
Ali ipak aktivno sam tada krenula razmišljati o nekom dugoročnom volontiranju“, prisjetila se naša sugovornica.

Prvo se javila Volonterskom centru Studentskog katoličkog centra Palma.
Oni su joj dodijelili volontiranje u dječjoj bolnici Gornja Bistra.
S obzirom na to da jako voli djecu, u početku joj je to bio iznimno težak zadatak.

„Bilo mi je teško gledati patnju i bol te djece koja se tamo nalaze.
Međutim, ubrzo sam uvidjela koliko njima znači naša prisutnost tamo.
Koliko se raduju svakom našem dolasku.
Te kako su upravo ta djeca živući sveci među nama.
Služiti njima bilo je nešto predivno.
Međutim, nakon nekog vremena, odlaske u Gornju Bistru nisam mogla uskladiti s obavezama na fakultetu.
Te sam krenula volontirati na Jarunu, davajući instrukcije drugoj djeci.
Ali, imala sam osjećaj da to nije dovoljno“, istaknula je Dijana.

Dodala je kako se potom uključivala u različite akcije i događanja.
Te joj se odjednom činilo da je aktivna na puno strana.
Ali, nigdje nije osjećala kao da tu pripada i da se tu treba dati do kraja, potpuno.

„Krenula sam moliti Gospodina da mi pokaže gdje me treba.
I da mi pošalje neku aktivnost gdje ću se davati skroz do kraja.
Gdje ću potpuno biti fokusirana.
Nakon nekog vremena, prijateljica me pozvala da odem s njom moliti pred bolnicu za nerođene.
Tada sam prvi puta čula za to.
Nisam bila sigurna u sve to, ali sam pristala.
Kada smo došle blizu, bilo mi je poprilično neugodno.
Ljudi te gledaju.
Neki nešto ružno dobace.
Ali, u trenutku kad smo stale tamo ta neugoda je samo nestala.
Ispunio me duboki mir“, prisjetila se Dijana.

Tadašnji voditelj zagrebačkog tima inicijative 40 dana za život, dodala je, pozvao ih je na sastanak i druženje tima.
Iako je u početku negodovala, na kraju je ipak otišla.
On ih je uputio u ono što Inicijativa radi.
Te je tada krenula njezina avantura volontiranja.

Osjećaj pripadnosti i želja da se daruje

„U početku sam preuzimala male sitne zadatke.
Ali, kako sam preuzimala neke veće odgovornosti, kao što je koordinacija volontera, počela sam osjećati pripadnost.
I želju da se tu dajem do kraja.
Ono što me ponajviše možda motiviralo bili su divni ljudi koji su se zbilja dali do kraja u sve to.
Kojima ništa nije teško.
Koji su se toliko žrtvovali.
Koji su predano i s ljubavlju služili nerođenima.
Ta ljubav je isijavala iz svakoga od njih.
I zato mi je bio užitak volontirati s njima“, rekla nam je Dijana.

Napomenula je kako je s vremenom dobila još neke nove odgovornosti.
Jedna od njih je i rad s majkama i obiteljima kroz udrugu „Hrvatska za Život“.
Pod kojom djeluje i Inicijativa.
Ubrzo je postala i voditeljica tima za trudnice „Nisi sama“.
Glavna joj je aktivnost bila rad s:

• trudnicama
• majkama
• obiteljima.

„Moj fokus je sve više bivao na Udruzi.
Od svih sam drugih volonterskih aktivnosti s vremenom odustala.
I ovdje sam osjetila poziv da se dajem do kraja.
Tada je sve to bilo još uvijek na bazi volontiranja.
I nisam niti pomišljala na to da bih jednog dana mogla biti tu zaposlena“, napomenula je naša sugovornica.

Kako se školovala za učiteljicu, na zadnjoj godini fakulteta imala je manje obaveza.
Pa je uspješno mogla obavljati sve obaveze.
Na apsolventskoj godini krenula je raditi kao asistentica u školi.
Tijekom te godine rada u školi bila je već vrlo aktivna u Udruzi.

„Ujutro bi bila u školi, popodne u Centru za život.
Bilo mi je vrlo teško kombinirati i uskladiti jedno i drugo jer je trudnica i obitelji koji su tražili pomoć bilo sve više i više.
Ali uz pomoć tima uspijevala sam.
Volontirala sam 3 i pol godine.
A pred kraj te školske godine ponuđen mi je honorarni rad.
Tako sam ostavila rad u školi.
I krenula honorarno raditi još 4 godine u Udruzi.
U tom sam periodu prošla još neke edukacije kako bih što bolje mogla raditi s trudnicama.
I posvetila se brizi i pomoći majkama“, istaknula je Dijana.

Dodala je kako je razmišljala o tome da ne može zauvijek raditi honorarno.
Ali vjerovala je da će se i to uskoro promijeniti.
Želja joj se ostvarila.
Tako je u listopadu 2021. godine dobila posao u udruzi „Hrvatska za život“.

„Nikada nisam zamišljala da ću jednoga dana raditi ovako nešto.
Zamišljala sam neki siguran posao u školi, s djecom.
A radim nešto sasvim drugo.
I uživam u tome.
Najviše uživam gledajući plodove tog rada.
A to su dječica koja su dobila priliku za život, zahvaljujući našem zalaganju i molitvama brojnih ljudi koji s ljubavlju bdiju i mole za nerođene“, priznala je Dijana.

Osim razgovorima, dodala je, majkama i obiteljima pomažu na razne druge načine.
U timu imaju cijeli niz stručnjaka.
To su:

• odvjetnici
• psiholozi
• ginekolozi
• stomatolozi
• socijalni radnici
• ekonomisti
• svećenici i mnogi drugi.

Također, pružaju im i financijsku i materijalnu podršku.

„Tako nekim majkama plaćamo stanarinu i režije.
Nekima dajemo poklon bonove za hranu, kako bi se lakše osamostalile i zaposlile.
A nekima plaćamo dodatna školovanja.
Nekima smo pomagali s preuređenjem kuće ili stana.
Isto tako kod nas mogu dobiti sve što im je potrebno za bebu:

• od kolica
• krevetića
• odjeće
• pelena
• pa do vlažnih maramica
• bočica i drugih potrepština“,

napomenula je Dijana.

Volontiranje kao jedna od najboljih životnih odluka

Na naš upit kolika je važnost volontiranja za mlade, Dijana je odgovorila:

„Vjerujem da je odluka o volontiranju bila jedna od mojih najboljih životnih odluka.
Jer sam upravo kroz volontiranje naučila izlaziti iz svojih udobnosti i sebičnosti.
Te vidjeti druge ljude oko sebe.
Zapaziti njihove potrebe.
Suosjećati s njima.
Svi smo mi ponekad zagledani u sebe i ono što je meni potrebno.
I pritom zaboravimo na druge.
Ne vidimo da možda osoba koja je pored nas ima problema i poteškoća.
Ne primjećujemo druge“, istaknula je Dijana.

Dodala je kako je volontiranje iznimno važno za mlade.
Njoj je osobno bilo na veliku izgradnju – kako duhovnu, tako i moralnu i psihičku.

„Rekla bih da sam upravo kroz volontiranje odrasla i postala ozbiljna odrasla osoba.
Jer sam tada shvatila koje su prave životne vrijednosti i što je u životu uistinu važno.
A to su ljudi oko nas.
Tu sam upoznala i predivne ljude kojima sam se okružila“, napomenula je.

Osvrnula se i na važnost volontiranja prilikom pronalaska posla.

„Iako u mojem slučaju volontiranje nije bilo usmjereno k zapošljavanju.
Uvjerena sam da je ono važno i za taj segment našeg života.
Najveće iskustvo rada s ljudima nisam stekla u školi ili na fakultetu, već u konkretnom radu.
Volontirajući, stekla sam ogromna iskustva rada s ljudima.
Ali ne samo to.
Mnoge stvari sam usput spontano naučila raditi.
Tek sam kroz volontiranje otkrila mnoge svoje talente za koje nisam niti znala da ih imam.
Volja i želja da daš sve od sebe u to što radiš širi granice tvojih mogućnosti
Upravo tu otkrivaš i brusiš svoje talente.
A pokreće te samo ljubav prema onome što radiš“, istaknula je naša sugovornica.

Svim mladima koji se pripremaju za tržište rada poručila je da dobro iskoriste svoje vrijeme.

„Volontirajte.
Pokušajte.
Istražujte svoje mogućnosti i talente.
Ne bojte se:

• iskoračiti
• biti drugačiji od drugih
• krenuti u nepoznato.

Ako vas zanima nešto što i nije vezano uz vašu struku:

• krenite
• odvažite se
• pokušajte.

Ako volite to što radite, sigurno ćete uspjeti.
A pritom ćete biti sretni i zadovoljni.
Onda će i vaša obitelj biti sretna.
I tako malo po malo bit ćemo promjena koju želimo vidjeti u svijetu.“

Na naš upit gdje se vidi za desetak godina i koje su joj želje za budućnost, odgovorila je:

„Ne razmišljam puno o budućnosti.
Jako volim iznenađenja.
Pa tako dopuštam Bogu da me iznenadi.
Idem dan po dan, s vjerom i nadom da postoji plan za moj život.
Želja mi je usavršiti znanja koja sam stekla iskustvom.
Te završiti logoterapiju kako bih još bolje mogla pomagati ljudima u potrebi.
I neka moja želja i čežnja koja mi je na srcu jest da osnujem svoju obitelj.
Da se udam i postanem majka.
Pa vjerujem da će se kroz tih desetak godina to i ostvariti uz Božju pomoć“, poručila je za kraj Dijana Brozović.

Autorica: Maja Šubarić Mahmuljin

---

Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR.

Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.