Podcast možete poslušati na poveznici.
Poštovani slušatelji, dobro došli u još jedan podcast. Ja sam Domagoj Trojanović, a moj današnji gost je Filip Panza. Filipe, dobar ti dan i dobrodošao.
Hvala na pozivu i pozdrav svim slušateljima.
Ti si specifičan po tome da kada su u pitanju mladi brojni se bore sa svojim obrazovanjem i sa svojim studentskim obavezama, a ti si jedan, usudio bih se reći, optimističniji primjer jer, osim što si završio jedan fakultet, upisao si i drugi i pomalo ga privodiš kraju. Možeš li nam malo reći kako je to sve skupa izgledalo? Gdje si studirao? Kako si studirao i zašto si napravio još jedan dodatan korak, tj. upisao još jedan fakultet?
Ovo za drugi fakultet ne znam kako o drugačije opisati nego kao nekakav blagi mazohizam nakon prvog fakulteta, tj. tijekom prvog fakulteta. Ja sam, kao i većina mladih, išao s nekim entuzijazmom nakon srednje škole. Idem ja upisati nešto bi mene moglo zanimati i što bi moglo biti deficitarno na tržištu. Ja nakon četiri godine turističke škole i neimanja kemije ni biologije niti išta takvo – ja upišem ekologiju.
Inače si iz Zadra, to sam zaboravio na početku reći, tako da je u tim dalmatinskim mjestima sasvim normalno i prirodno kod upisa u srednju školu upisati neki od turističkih smjerova.
Tako je. Ja sam htio jezike studirati. Međutim, turistička škola ponudila mi je 3 obavezna jezika, tako da sam se nekako odlučio za turističku, a ne jezičnu gimnaziju. Međutim, moj entuzijazam je odmah nakon prvog semestra splasnuo. Vidio sam da to nije to za mene, tako da bih poručio svim mladima koji me trenutno slušaju da nije problem ako fulate ispočetka, odnosno fakultet koji ste naumili, koji ste baš htjeli i vidjeli ste nakon prvog semestra da to nije za vas. Nije to toliki problem.
To je samo jedan semestar ili jedna godina. Uspoređujući to s cjeloživotnim učenjem, mislim da to stvarno nije puno. Tako da, samo bih vam poručio da idete za nečim što vas ispunjava, u čemu se ipak vidite, a ne zbog onoga evo ja upisao, nekakav osjećaj krivnje prema roditeljima ili tako nešto. Znači, idite za onim što vas zanima i u čemu se vi vidite. Nakon tih godinu dana, tj. jednog semestra, ja sam vidio jer smatram da nakon jednog semestra fakulteta ti vidiš jesi li za nešto ili nisi.
Ja sam se ipak odlučio za novinarstvo, tj. za kulturu i turizam, gdje sam kasnije na diplomskom studiju odlučio za novinarstvo i odnose s javnostima. Kad sam bio na 4. godini novinarstva odlučio sam upisati još jedan fakultet – informacijske znanosti, direktno na diplomski studij. Zašto? Dan danas ne znam zašto, ali nešto me vuklo i stvarno sam se pronašao. Dao sam sve ispite u roku, evo, ne mogu vjerovati, ali sam dao.
To je svakako za čestitati.
I na prvom i na drugom fakultetu dok sam bio 5. godina novinarstva i 4. na informacijskim znanostima, to su dva jednopredmetna fakulteta, uspio sam dati sve ispite u roku. Diplomski sam malo produžio namjerno apsolventsku godinu.
To je hrvatska stvarnost. Ili zbog ovih ili zbog onih razloga.
Tako je, zbog studentskih prava i prava na studentski servis. Međutim, stvarno nisam požalio i stvarno uspio sam uz sve svoje obaveze i uz sve svoje studiranje i učenje, još sam i radio u jednom trgovačkom centru, imao sam probe s bendom, imao sam probe sa zborom tadašnjim. Znači, sve sam uspio organizirati. Google kalendar vam je najbolji prijatelj u tom slučaju, tako da preporučujem svima da si lijepo organizirate vrijeme jer organizacija stvarno je pola posla.
Znači, kao ključ uspjeha smatraš dobru organizaciju?
Definitivno. Jer kada se ne organiziraš, već ideš stihijski, spontano, nećeš stići neke stvari obaviti. Radije, u tom periodu kada si si stavio puno obaveza na leđa, radije idi na takav način da možeš sebi rasporediti vrijeme jer kada se organiziraš dobro, onda ćeš imati i slobodno vrijeme, tj. za socijalizaciju, svoje serije, filmove, što god, već kako si ispunjavaš slobodno vrijeme, ali ćeš si bolje organizirati i ispuniti to vrijeme samo za sebe.
Smatraš li da je Hrvatska zemlja znanja i da se isplati ulagati u znanje? Ti si konkretan primjer toga što si želio više znanja i taj upis na drugi fakultet. Je li to zapravo bio glavni motiv ili smatraš da se znanje u Hrvatskoj ipak ne cijeni toliko kao kod nekih zapadnih zemalja, Sjedinjenih Država posebice?
Mislim da se još ne cijeni dovoljno. U smislu, cijeni se, ali u deficitarnim zanimanjima. U društvenim i humanističkim znanostima rekao bih da je to kao ajde dobro imaš završen nekakav fakultet pa imaš kao neku blagu prednost. U sjevernim zemljama na razgovoru za posao, evo prijatelj mi živi u Grazu i prijateljica je u Beču, ima ih po Njemačkoj, oni ne bi ni priliku dobili da nemaju završen fakultet. Čak im je banka, u kojoj je ovaj jedan prijatelj radio, dala uvjet da diplomira prije nego što dobije ugovor za stalno, tada je još bio apsolvent.
Znači, ne bi dobio niti priliku za nečim većim u toj banci da nema završen fakultet. Tako da, rekao bih da je znanje i obrazovanje poželjno danas. Ne samo zbog toga što ti treba, nego i zbog tvojeg osobnog rasta i razvoja. Znači, da ti u svojem životu budeš zadovoljan s nečim što jesi ili nisi postigao ili do nekakvog cilja do kojeg si došao u svojem znanju i obrazovanju. Tako da, smatram da to jest cijenjeno, ali moglo bi to i puno bolje u Hrvatskoj.
Jesi li razmišljao da odustaneš od drugog fakulteta? Sigurno si ulazio u nekakve krize, pogotovo u ispitnim rokovima kada se svega toga nagomilalo. Jesi li ikada onako iskreno pomislio evo odustajem, ne treba mi to, imam ovaj jedan, to mi je dovoljno, što će mi ovo, to mi je višak ili si bio čvrst u svojoj odluci da je to bila konstanta?
Znaš što? Kad te ljudi oko tebe konstantno pitaju: „Zašto si išao upisivati još jedan fakultet pored ovog prvog?“ To ti stvarno ne ide u prilog.
To je sigurno demotivirajuće.
Da, demotivirajuće je definitivno.
Kako je obitelj reagirala, roditelji?
Ja svojima nisam niti rekao skoro cijeli prvi semestar.
Baš lijepo.
Da. Cijeli sam semestar studirao 2 fakulteta. Nije me bilo od jutra do mraka kući. Mislim, nije me bilo ni ovako ni onako, tako da im nije bilo niti toliko čudno što mene nema. Međutim, u tom ispitnom roku kad se meni zaredalo toliko ispitnih rokova da ja nisam znao više što ja polažem, koji ja predmet učim, to je stvarno bilo kaotično u jednom trenutku.
Međutim, uspio sam stvarno i razliku u predmetima polagati na kraju prvog semestra na drugom fakultetu. Uspio sam uz dobru organizaciju svakom predmetu predati dovoljno vremena, ispolagati sve to skupa i raditi k tomu, još usred ispitnih rokova nije lagano. Vrlo je bitno imati ljude koji vas isto i razumiju, koji će vas podržavati u tome što radite jer bez te podrške i osobne molitve te rasta i razvoja mislim da to ne bi bilo moguće.
Spomenuo si više puta da si istovremeno radio. Gdje si radio i koliko se taj posao uklapao u sve tvoje studentske obveze? Je li to bilo nešto gdje si mogao proširiti svoja znanja ili je to bilo nešto što si radio samo da bi zaradio?
To sam radio samo da bi zaradio. Iskreno, to je bio jedan dućan u trgovačkom centru gdje je plaća bila dosta okej, gdje sam ja mogao sebi staviti raspored kako je meni posao, inače ne bi mogao 8 sati radno vrijeme. To jednostavno nije bilo moguće s dva fakulteta.
Međutim, bitno je da nađete neki studentski posao koji će vas, ako studirate u drugom gradu i ne živite sa svojim roditeljima i da živite, ja sam živio sa svojim roditeljima, ali sam htio imati svoj novac, jednostavno sam uspio staviti takav raspored gdje je meni odgovaralo s obzirom na moja predavanja, moje ispite i to su oni razumjeli i davali su mi stvarno prostora da sam sebi stavljam raspored onako kako meni paše.
S obzirom na rad, imao si svoje prihode, mogao si se financijski pokrivati.
Tako je, da. Meni je to bilo sasvim nekako osobna satisfakcija i opet nešto što, neću reći da se samo po sebi podrazumijeva da želiš imati svoj novac, da ne želiš ovisiti o svojim roditeljima, već nešto što je tebi potrebno kako bi mogao trošiti novce na nekakve svoje stvari, nekakve svoje užitke.
Nešto što da nema toga morao bi žicati svoje za novce za neke banalne gluposti, nego da možeš raspolagati svojim novcima onako kako bi ti htio u tom trenutku, pogotovo za vrijeme studija gdje se od tebe očekuje i da polažeš ispite. Ne očekuje se da budeš samostalan, ali opet nekako imaš ti ta očekivanja prema samome sebi, barem sam ih ja imao.
Dakle, unatoč svemu, unatoč velikim obvezama na fakultetu nisi odustao, što je svakako jedan pozitivan i dobar primjer.
Pa je. Nisam odustao od rada, niti bih gledajući – Ajme na što sam ja potrošio svoje godine? – nisam potrošio jer sam uspio i uživati, i izaći van s prijateljima, ići na piće.
Nije patio privatan život.
Nije patio privatan život. Kažem, organizacija je bila stvarno jako, jako ključna, gdje sam uspio tijekom dana biti na predavanjima, biti na poslu, navečer se vidjeti s nekim, biti na probama, biti s bendom, nastupati i putovati. Znači, sve se može uz dobru organizaciju i uz dobar raspored.
Za budućnost, planiraš li neke nove studije, možda doktorat? Kakvi su ti planovi u perspektivi kada završiš i ovaj drugi diplomski studij?
Iskreno, puno me ljudi pitalo za doktorat. Međutim, trebam prvo ovaj drugi studij privesti kraju, trebam napisati diplomski koji stoji već godinama, ali nikako ga dovršiti, čisto jer sada radim u struci i nije mi toliko obvezatan, odnosno da ga završim, da ga napišem.
Međutim, doktorat iziskuje jako puno pisanja, jako puno istraživanja, a ja u ovoj fazi života gdje evo sada skladam nove pjesme, pišem nove pjesme, dosta se dajem u svojoj zajednici tu na Svetom Duhu, jednostavno ne vidim još prostora i vremena, još i uz posao raditi taj doktorat, iako dalo bi se. Dalo bi se definitivno, međutim, nekako zbog svojih osobnih afiniteta i prioriteta trenutno ne, što ne znači da u budućnosti neću upisati doktorat.
Dragi slušatelji, vi ste u prvom dijelu ovoga podcasta mogli upoznati Filipa kao studenta i kao nekoga tko se posvetio obrazovanju. Međutim, Filip ima i svoju drugu stranu, usudio bih se reći dugo lice. Naime, posvetio se glazbi, pjevanju. Možeš li reći nešto o tome kako živiš u tim glazbenim i umjetničkim vodama?
Meni često sad ljudi znaju reći: „Joj, to ti je dobro sa strane.“ Ja ne bih rekao da je meni to sa strane. Ja bih rekao da je to moj drugi nekakav posao. Pogotovo kada sviram ili pjevam na vjenčanjima, kada me ljudi pozovu na krštenjima ili čemu god. To jest, također moj drugi izvor zarade, tako da bih se usudio reći da to je moj drugi posao uz ovaj koji trenutno radim.
Samo nam pojasni što točno sviraš i što točno pjevaš.
Sviram klavir i pjevam duhovne pjesme. Znači, sviram na vjenčanjima u crkvi, na obredima, na vjenčanjima, na misama, na krštenjima itd. Kad god me ljudi zovu, ukoliko mi to posao ili druge obveze dozvoljavaju, ja se odazovem, odnosno uljepšavam taj jedan od najljepših dana u životu bračnih parova. Sve je počelo u Zadru davnih dana kad sam kao klinac počeo pjevati u zboru i onda se to nastavilo još kasnije u zborovima i u grupama.
Jednostavno taj moj put pjevanja i sviranja bio je isto jako turbulentan, jako zanimljiv, ali to bi trebao biti još jedan cijeli podcast samo o tome. Međutim, da skratim priču, dogodilo se paralelnu s mojim obraćenjem u Župi Gospe Loretske u Zadru, nakon čega sam nastavio svirati u katedrali 10 godina, u zboru mladih, gdje sam stekao jako puno iskustva i tad smo svirali na vjenčanjima. Paralelno sam pjevao u acapella grupi AKA Crescendo gdje smo pjevali suvremeno acapella pjevanje. Tu smo jako puno putovali, jako puno nastupali. Iza nas je ne znam koliko stotina nastupa.
Kroz glazbeno-umjetnički život razvijao si i privatni, društveni život.
Tako je. Mogu definitivno reći da jesam jer smo jako puno putovali i u druge zemlje i preko oceana. Bio mi je san možda jednog dana nastupati u nekim velikim dvoranama i, evo, to me dopalo da nastupam s njima u Carnegie Hall-u u New York-u. To je stvarno jedno veliko postignuće koje će mi doživotno ostati kao jedno sjećanje, a definitivno kao jedno iskustvo na koje sam jako ponosan i na sebe i na moju grupu.
Jesi li kada pomišljao i razmišljao da se baviš samo glazbom ili je to uvijek bilo nekako, nemoj me krivo shvatiti, u drugom planu kao nekakva rezerva i backup?
Iskreno, jesam, no međutim, pogotovo u zadnje dvije godine kad vidim u kojem smjeru ide cijela ova zemlja, ne samo Hrvatska nego cijeli svijet, iskreno, ne toliko. Zato što se ne mogu apsolutno osloniti na taj umjetnički dio. Vidim moje kolege koji žive samo od toga da krpaju kraj s krajem, da moraju smanjivati cijene nastupa i gaža samo kako bi ih netko uzeo, i to stvarno u ovoj situaciji nije poželjno i nije lijepo.
Što mislim kada kažem lijepo? Kada vi morate na onu već minimalnu cijenu koju ste stavili za vaš nastup ići ispod svoje cijene. Morate sam svoj rad, neću reći obezvrijediti, ali morate ga umanjivati. Znači, vi ćete ići ispod cijene samo kako biste imali neki nastup kako biste nastupali, kako bi vas neki organizator ili neki poslodavac uzeo za neku gažu. Zato što je situacija takva kakva jest, s koronavirusom i to stvarno ne ide nama u prilog, pogotovo svim umjetnicima. Nije to samo u glazbi, to je trenutno svugdje tako.
Neki tvoj zaključak je bio da nije lako biti umjetnik, pogotovo u Hrvatskoj.
Nije, definitivno nije. Pogotovo netko tko tek počinje, ma čak i oni s iskustvom. Imaju oni gaža, stvari oko kojih rade, ali, neću reći da je to krpanje kraja s krajem, ali to nije lagan život. Isto kao i ničiji drugi. Iziskuje žrtve, iziskuje rada, a to je sve što ljudi ne vide - da ti moraš ulagati u sebe, plaćati prostor studija, plaćati producenta, plaćati snimatelja, plaćati milijun drugih stvari koje ljudi ne vide.
Da je iza jednog spota uloženo jako puno vremena, za pisanje glazbe, za raspisivanje nota, aranžmana, benda koji ti dođe svirati u studio. To su sve one stvari koje ljudi ne vide dok ne vide finalni produkt, a to je ta pjesma i taj spot s kojim su se oni predstavili i koji će ga možda dovesti do nekakve gaže i nastupa koji će mu donijeti novce.
Tvoj glas i tebe se može vidjeti već u nekoliko spotova koji se vrte po medijima. Možeš li reći malo o tome, o tvojim pjesmama i postoji li mogućnost u nekoj bliskoj budućnosti očekivati nosač zvuka?
Pa trenutno sam najaktivniji na Instagramu gdje dosta objavljujem i vjerskog sadržaja i svog stvaralačkog rada. Može me se i na YouTube-u naći i dosta sam aktivan na Svetom Duhu gdje se mogu također vidjeti sa svojim zborom u kojem djelujem kao voditelj. Ono što trenutno radim jest skladanje pjesama. Kad radim glazbu radim je sam. Također, kad radim pjesme radim ih sam jer su te pjesme dosta osobne. Netko me čak pitao: “Bi li i ti htio napraviti jednu pjesmu za nekog drugog?”
Ja sam rekao da je to teško jer se ne mogu uživiti u nečiji tuđi život, u nečiju tuđu situaciju jer opet sve te pjesme proizlaze iz neke inspiracije. Zbog nečeg sam ih napisao i zbog nečeg su tu. Tako da za druge još ne pišem jer ih ne mogu trenutno pisati iz razloga što su sve moje pjesme dosta osobne. Aranžman mi obično rade i producenti skupa s cijelim bendom s drugim instrumentima. Ja napravim tekst i glazbu i dođem s već osmišljenim planom kako to treba već izgledati tako da to dosta brzo ide.
Evo sad za jedno tri tjedna bih trebao snimati svoju novu pjesmu i jako se radujem. Spot će mi isto čak doći snimati jedan kolega iz Frankfurta. Dosta smo se angažirali oko te pjesme jer je jako lijepa, marijanska i baš za ovo vrijeme, neću reći prigodna, ali jako je meditativna. Snimljena je u molu, tj. bit će snimljena i tome se vrlo radujem.
Radujemo se i mi tvojim i nastupima i pjesmama i spotovima tako da ti u tom smislu želimo puno uspjeha. Bližimo se samom kraju ovog razgovora. Možeš li za kraj poslati poruku svim mladima koji nas slušaju o tome koliko je važno obrazovanje i koliko se važno dobro organizirati jer smo čuli da si i studirao i radio i bavio se glazbom što sve nije bilo lako za uskladiti. Dakle, koliko je zapravo uloga organizacije života bitna da bi se postigao uspjeh?
Rekao bih: “Mladi, usudite se.” Znači, nemojte ići uvijek na sigurno “evo ovo ću uzeti samo zato što je deficitarno i samo zato što je traženo”. Odite ipak za svojim snovima, za svojim nekakvim prioritetima, čemu ste naklonjeni, zato što se opet ono što studirate i čime ćete se baviti odražava na vaš osobni i društveni život, na privatni život. Negdje gdje provodite osam sati dnevno nije mala stvar. Znači, osam sati ćete raditi nešto što ili volite ili ne volite.
Razmislite samo o tome želite li danas-sutra biti na nekakvom radnom mjestu gdje vi ne želite biti, znači, trećinu dana. Trećinu dana provodite spavajući, a jednu trećinu onda imate samo za sebe, sve ostale obaveze i privatni život. Želite li tu jednu trećinu provesti na jednome mjestu gdje vi ne želite biti osam sati radnog dana? Ako ne i više jer se na nekim poslovima radi i više. Samo razmislite o tome.
Dragi Filipe, poslao si snažne i jake poruke našim slušateljima. Nadam se da će se mnogi ohrabriti i odvažiti krenuti tvojim aktivnim, zanimljivim i bogatim putem i kad je u pitanju obrazovanje i slobodne aktivnosti. Poštovani slušatelji, hvala vam što ste bili u još jednom podcastu.
Razgovarao: Domagoj Trojanović
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
