Prilikom razmišljanja o tekstu o mladim piscima, izbor je došao na nekoliko imena. Međutim, malo tko odskače kao Ivan Baran.
Ovaj mladi književnik rođen je 16. studenog 1996. godine u Zagrebu, a (zasad) piše epsku fantastiku i filozofske romane. Ljubav prema čitanju naslijedio je od oca Ivana, inače vukovarskog branitelja i bivšeg logoraša Srijemske Mitrovice.
Prva knjiga koju je napisao bila je Enzolart (objavljen 2014.). Riječ je o prvoj knjizi iz Ciklusa Crnih knjiga, a uslijedile su Mord Dur’agemski (prvi dio objavljen 2015., drugi dio godinu dana kasnije) i Tame Hil’guma (2021.). Četvrta knjiga iz ciklusa, Vrhunac, trebala bi uskoro biti objavljena.
Nešto drugačija knjiga koju je napisao, Veliki pad, bit će objavljena 2022. godine, a još jedna, Samuel Gide, objavljena je 2018. U pitanju su filozofsko-psihološki romani. Tu je i zasad šifrirani filozofski roman koji će biti objavljen krajem 2021.
Ivan nam je u razgovoru otkrio kako je pronašao inspiraciju za pisanje, kako izgleda proces nastajanja knjige, a vratili smo se i na početak.
„Da želim napisati knjigu, odlučio sam s 11 godina. Ta mi se misao motala po glavi, no nisam se usudio to činiti jer sam a priori držao da djeca ne mogu napisati knjigu. Ipak, tada sam naišao na informaciju da je Christopher Paolini počeo pisati knjigu Eragon s 15 godina i to me je ohrabrilo. Najzad sam započeo s pisanjem u ljeto 2009. godine, kad sam imao 12 godina. Knjiga se zvala Enzolart, a objavljena je 2014. godine”, rekao je Ivan uvodno za portal zaposljavanje.mimladi.hr.
„Stvaram knjigu i kad ne pišem“
Za mnoge je teško izreći rečenicu ispunjenu sadržajem, a kamoli cijelu knjigu. Kakav je Ivanov proces prilikom pisanja knjige?
„Pisanje knjige je samo dio cjelokupnog procesa stvaranja iste. Ja stvaram knjigu i kad ne pišem, stvaram ju kad sam budan ili kad spavam. To nazivam ključanje ideje, tj. kad dozvolimo ideji ključati, kuhati, jelte. Pisanje kao takvo je tek fizički dio procesa. Moja rutina se sastoji od ustajanja, spravljanja kave i sjedanja za laptop i bilježnice u kojima pišem, odnosno čitanja fizičkih knjiga kad me pisanje umori. Pišem najmanje šest sati dnevno, najviše dva, tri dana zaredom bez odmora”, objasnio nam je Ivan.
Ideje, rekao nam je, crpi iz samoće i tišine.
„Otkrio sam da je veličina ideje uvijek proporcionalna duljini koju provedemo u samoći.”
Opus ovog mladog autora već sada je raznolik, od Ciklusa Crnih Knjiga do filozofskih romana. Dosta se pisaca epske fantastike uglavnom drži tog žanra. Znamo da autori više vole da publika sama dolazi do zaključaka, ali postoji li poveznica između knjiga u tematskom smislu?
„Epsku fantastiku odabrao sam jer sam za ostale žanrove bio literarno preslab kad sam počeo pisati prvu knjigu. Danas je pišem jer Ciklus Crnih Knjiga još uvijek nije završen. Kad završim Ciklus, predmnijevam da više nikada neću pisati epsku fantastiku. Filozofske romane i avangardu pišem jer su ti žanrovi najteži koje sam ikada pisao. Kad se nečime bavim, želim u tome biti najbolji što mogu, a smatram da kao književnik ne mogu pokazati najbolje od sebe ako sam ograničen, makar to bio žanr kojeg poštujem i koji mi je dao ovo što sada imam”, pojasnio nam je mladi književnik.
Epska fantastika uvijek je nalazila put do publike, no čini nam se da je najpopularnija nego što je ikad bila, pogotovo kroz ekranizacije djela Georgea Martina i Andrzeja Sapkowskog. Na sve to Ivan nam je odgovorio da je fantastiku prestao čitati onda kada ju je počeo pisati.
„Ono što čitam su teološke i filozofske knjige te klasici. Filmove pak uopće ne gledam, osim kad moram”.
Na upit bi li volio svoja djela vidjeti ekranizirana u obliku filma ili TV serije, odgovorio nam je da mu je svejedno kakav bi to format bio, a odluku o tome prepustio bi majstorima toga polja.
Prvi scenarij
Ipak, Ivan sam radi na ekranizaciji svog djela.
„Napisao sam scenarij za film Enzolart, no još je neuređen, pa nije javno dostupan. Kad radim na nekom projektu, želim imati vremena posvetiti mu se sasvim, tako da čak i ako propadne, mogu reći: „Dao sam sve od sebe.“ Zasad radim na knjizi Veliki pad; hoću je završiti pa ću se onda posvetiti filmu (u slučaju da ne prijeđem na neku drugu knjigu). Film je sasvim isplaniran, sve što treba je volja i vrijeme. Ljudi s kojima planiram surađivati na filmu još nemaju vremena, kao ni ja za njega, pa sam pustio stvar da teče svojim tijekom. Valja razumjeti da film za mene nije vektor možebitne zarade ili povećavanja prodaje knjiga, nego tek medij u kojemu se želim nakratko pokušati kreativno izraziti. Razlika između pisanja scenarija za film i pisanja knjige je u tomu što scenarij nastaje tri mjeseca, a knjiga tri godine”, pojasnio je ovaj mladi autor razliku između dva procesa.
Na upit u kojem bi se žanru okušao, a u kojemu do sada nije, odgovorio je da bi jednoga dana mogao napisati ep.
Zanimao nas je i odnos države, odnosno Ministarstva kulture prema mladim piscima. Ivan nam je na ovo pitanje odgovorio jednom rečenicom: „Nikada u životu nisam uzeo jednu lipu od ijedne udruge ili ministarstva niti to planiram”.
Na pitanje je li zadovoljan kampanjom za Godinu čitanja, bio je još kraći: „Ne znam što je to”.
Što se tiče uzora, otkrio nam je da čita samo autore koji nisu živi.
„Najdraži hrvatski autor mi je Miroslav Krleža. Uzore nemam, no autori od kojih sam najviše naučio su Dostojevski i Tolstoj”, približio nam je sebi drage pisce.
Što se tiče novog materijala, Ivan trenutno piše filozofski roman Veliki pad, koji nastaje još od 2013. godine.
„Ovo je drugi puta kako ga pišem i treći kako mu najavljujem objavu. Sada mi se čini da će biti objavljen početkom 2022.”, najavio je naš sugovornik.
Za kraj, Ivana smo pitali za poruku mladim piscima i onima koji se žele baviti pisanjem?
„Ne slušajte ničije savjete”, zaključio je.
Ministarstvo kulture o potporama mladima autorima
Zanimljivo je i što o temi mladih književnika misli Ministarstvo kulture.
„Uz sve aktivnosti vezane za zaštitu statusa autora, Ministarstvo kulture i medija provodi niz aktivnosti vezanih za poticanje čitanja, smatrajući čitanje temeljnom aktivnosti koja može mlade, buduće autore, potaknuti na pisanje književnih tekstova. Književnike svih generacija, pa tako i mlade, Ministarstvo kulture i medija izravno podržava putem Javnog poziva za dodjelu potpora za poticanje književnog stvaralaštva i Javnog poziva za dodjelu stimulacija autorima i prevoditeljima za najbolja ostvarenja na području književnog i prevoditeljskog stvaralaštva u proteklom razdoblju.
To je svojevrstan oblik stipendije za književni rad, stimulacije za najbolja ostvarenja, a Ministarstvo svake godine osigurava i sredstva za isplatu autorskih naknada na temelju prava javne posudbe u knjižnicama. U pandemijskim uvjetima osigurane su dodatne potpore i mogućnost da autori svoj rad prezentiraju i prilagode novim, drugačijim formatima, ponajprije digitalnima.
Također, prilikom dodjele potpora nakladnicima posebna se pozornost poklanja odnosima prema autorima – uredno potpisanim autorskim, odnosno izdavačkim ugovorima s jasno naznačenom obavezom isplate dostojnih autorskih honorara", tvrde iz Ministarstva kulture.
Isto tako, prilikom vrednovanja pristiglih izvještaja i u književno-nakladničkoj produkciji (knjiga, časopisa i elektroničkih publikacija) te u autorskim predstavljanjima na festivalima, čitanjima, promocijama i slično, posebna se pozornost posvećuje ispunjavanju obaveze honoriranja autorskog književno-umjetničkog rada, dodali su.
„U suradnji s autorskim strukovnim udrugama intenzivno se razgovara i radi na poboljšanju statusa autora, naročito vodeći računa o edukaciji i statusu mladih autora u ostvarivanju prava", odgovorili su.
Što se tiče same Godine čitanja, zanimalo nas je koje su sve aktivnosti poduzete u sklopu Godine čitanja i jesu li pokretači kampanje zadovoljni njezinim rezultatima.
„U sklopu kampanje Godine čitanja kojom se neki dosadašnji programi Ministarstva (npr. Javni poziv za predlaganje programa koji potiču čitanje i razvoj čitateljske publike) čine vidljivijima, a neki novi inauguriraju, organizirane su i javnim pozivima financirane brojne aktivnosti, od kojih su najvidljiviji promotivni televizijski i radijski spotovi s poznatim osobama (Jelena Miholjević, Nika Turković, Vlado Martek, Ante Gelo, Davor Bruketa, Zvone Boban, Robert Knjaz) koji zagovaraju čitanje i iz svojega iskustva govore zašto im je čitanje važno u životu. Kao svojevrsni veleposlanici čitanja, oni šalju poruku o čitanju sa zadovoljstvom i razumijevanjem širim krugovima društva. Plakati i ostali promidžbeni materijali Godine čitanja poslani su svim knjižnicama i knjižarama u Hrvatskoj, kao i u sve osnovne i srednje škole, a kreirana je i mrežna stranica Čitaj.hr na kojoj se mogu pratiti mnoštvo kreativnih aktivnosti Godine čitanja.
Ministarstvo je, naime, sufinanciralo različite programe poticanja čitanja, među kojima je najraširenija Mreža malih knjižnica diljem Hrvatske, od međimurskih ulica, do korčulanskih plaža, koje izrađuju, opremaju i oko kojih se okupljaju čitatelji entuzijasti. U suradnji s Ministarstvom zdravstva, na nacionalnoj razini, potaknuli smo provedbu programa Rođeni za čitanje, namijenjenog djeci od rođenja do sedam godina", zaključili su iz Ministarstva kulture.
Autor: Josip Senjak
Projekt 'mimladi.hr - novo lice naslovnice' sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
