Podcast možete poslušati na poveznici.
Dobar dan dragi slušatelji. Drago mi je ugostiti moju prijateljicu Ivanu Mihaljević, profesoricu stranih jezika koja je na praksi, radi kao konzultant.
Dobar dan svima. Hvala ti Lovro na pozivu.
Da krenemo od početaka, završila si na Filozofskom fakultetu u Zagrebu ruski i talijanski jezik. Kako to da si odabrala baš tu kombinaciju?
Tako je, da. Studirala sam talijanski jezik i književnost i ruski jezik i književnost. Kad sam upisala, shvatila sam da sam upisala mafijaške jezike. To je bila slučajnost. Talijanski sam učila kao treći strani jezik u srednjoj školi, pa mi se svidio i željela sam ga studirati. Onda sam htjela studirati još jedan jezik. Nisam znala točno koji. Nisam htjela da to bude engleski ili njemački, dakle neki česti jezik, a opet nisam htjela da bude premalo popularan ili u potpunosti neobičan. Nekako sam došla do ruskog jezika. Ćirilica mi se kao novo pismo jako svidjela i bila mi je privlačna, a s druge strane ruska književnost me kroz srednju školu privukla, svidjela mi se jako i tako je onda pala odluka na ruski jezik i književnost.
Zanimljivo. Kažu da je biti profesor i podučavati talent, poziv koji imaš ili nemaš. Kako si se ti snalazila za vrijeme studiranja s izlaganjima, metodologijom i stručnim predmetima?
Složila bih se. Biti profesor, učitelj, nastavnik stvarno je poziv i istina je, talent imaš ili nemaš. Ja mogu reći da sam ipak kroz iskustvo shvatila da imam talent, neću biti preskromna. Na faksu je to bilo zanimljivo. Zapravo sam jedva čekala da počnu ti metodološki predmeti. Oni na studiju jezika kod nas kreću tek na diplomskoj razini, tako da sam tek na četvrtoj i petoj godini talijanistike i zadnjoj, petoj, godini rusistike slušala te metodološke predmete. Bilo je odlično. Vrlo korisno i praktično, naravno. Najuzbudljiviji je dio obavezna praksa, koju sam odradila u osnovnoj i srednjoj školi.
Kad smo kod prakse, možeš li nam reći malo više o tvojoj praksi za vrijeme studija gdje si radila u školi stranih jezika? Podučavala si dakle poslovni ruski jezik, između ostaloga i poduzetnicima. Kako si se snašla u tome da tu teoriju iskušaš u praksi?
Ja sam, zapravo, jedva čekala dobiti priliku da se okušam u praksi. Naravno da me bilo jako strah, novi početak, ali bilo je stvarno jako zanimljivo. Počela sam s poučavanjem ruskog jezika zaposlenicima Končara jer oni rade dosta s Rusijom, tako da je dijelu njihovih inženjera baš trebao ruski, a dijelu zaposlenika nije trebao, ali eto, dobro dođe u svakodnevnoj komunikaciji. Ne mogu reći da sam odmah na početku, tog trena, bila najbolji nastavnik jer eto, bila sam mlada i neiskusna, ali, u principu, bilo je stvarno jako zanimljivo, odaziv je bio odličan. Jako je velika nagrada vidjeti da neke ljude ti možeš naučiti nečem novom, da se ljudi mogu izražavati na stranom jeziku zahvaljujući tebi jer si ti pomogao u tom procesu.
Vrijeme studiranja obogatila si s dva jednomjesečna tečaja – jedan u Rusiji, jedan u Italiji. Možeš li nam reći malo više o tome?
Nakon prve godine studiranja otišla sam u Italiju, u Firencu, u školu za strance. Učila sam talijanski jezik. Bilo je to, naravno, super iskustvo. Možda mi je ipak bilo malo draže ovo iskustvo u Rusiji gdje sam nakon druge godine studiranja, s kolegicama s faksa provela mjesec dana u Moskvi na Institutu ruskog jezika za strance, također. Ono što je zajedničko i jednom i drugom boravku, to je da, naravno, osim jezika upoznaješ ljude i kulturu. Oduševile su me zapravo i jedna i druga kultura. Nekako možda najviše ovaj gastro moment, dakle hrana, piće, navike. Rituali vezani uz hranu i piće bili su mi jako zanimljivi vidjeti i doživjeti.
Za vrijeme studija na diplomskom odvažila si se na nešto slično. Preselila si se na jedan semestar u Talin u Estoniji. Kakvo ti je to bilo iskustvo? Je li slično kao u Moskvi ili je ipak nekako drugačije?
Bilo je dosta drugačije. Ipak, bila sam dosta starija. Imala sam već 24 godine. Iskustvo je bilo odlično, možda malo manje u akademskom smislu, ali malo više u privatnom. Zašto to kažem? Zato što sam većinom imala kolegije na ruskom jeziku, tamo je isto bila katedra ruski jezik kao strani jezik, dakle isto ono što sam studirala i ovdje. Po tom sam pitanju malo razmažena jer studij ruskog jezika i književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu je stvarno odličan, katedra je jaka i ja sam došla s jako velikim znanjem, tako da sam se tamo malo razočarala u količinu novih informacija, novih metoda itd. S druge strane, bilo mi je jako lijepo jer vidiš da si puno naučio o svom studiju do sada.
Vidjela sam vrijednost i kvalitetu našeg studija ovdje u Zagrebu, tako da nije loše biti malo jači u grupi od drugih. S druge strane, ovo životno iskustvo, bilo je prekrasno jer sam živjela u studentskom domu sa 70 studenata isključivo na studentskoj razmjeni. Oni dolaze iz cijele Europe, nešto sitno bilo je iz Azije. To mi je bilo, kako se kaže na engleskom, life changing experience jer jednostavno upoznaješ druge ljude, druge kulture, različitost. Ne samo da upoznaješ, nego živiš s tim 5 – 6 mjeseci i svaki dan imaš 10 – 15 različitih kultura. To je bilo stvarno jako lijepo. Ostvarila sam brojna prijateljstva, s njih desetak sam stvarno ostala bliska, a neka od tih prijateljstava su stvarno najbolja prijateljstva.
Baš lijepo. To je životno iskustvo zapravo.
Ako mogu jednu poruku prenijeti studentima ako nas slušaju? Ako imate prilike priuštite si svakako jednu studentsku razmjenu, bilo gdje. Jedan semestar je sasvim dovoljan. Roditelji, ako nas slušate, ako ikako možete priuštite to svojoj djeci studentima. Ja sam se naučila odgovornosti, bila sam sama u velikom gradu, sve sam morala sama obaviti – administraciju, papirologiju, prijavu na policiju. Tada Hrvatska nije bila članica Europske unije, tako da je to bio malo drugačiji proces. Brineš se sam o financijama, o prehrani, o zdravoj prehrani itd. Tako da je za učenje osjećaja odgovornosti bilo sjajno iskustvo.
Hvala ti na tome, što si podijelila to s nama. Vratimo se sada na tvoju apsolventsku godinu, gdje si pisala diplomski rad, radila i pripremala se za najvažniju ulogu u svojem životu, a to je onu mame. Kako je trudnoća odmicala, koliko ja znam, tako si ti sve više odmicala od svog posla u školi stranih jezika pa i od svog zanimanja i akademske titule. Koji su bili neki razlozi?
Moja apsolventska godina došla je nešto malo kasnije no što je trebala, no što sam očekivala, ali znaš kako to ide kad radiš full time, onda ti taj diplomski rad koji je ostao bude na kraju liste prioriteta. Onda je dolazak prinove svakako bio poticaj da završim jednu priču, onu mladenačku i da krenem u odrasli život. Radeći u školi stranih jezika, shvatila sam da je to posao koji mogu raditi dokle god sam sama, dokle god nemam obitelj. Razlog tome je radno vrijeme. U principu, radi se isključivo u popodnevnim i večernjim satima i često budu radne subote. Nije mi bilo lako donijeti tu odluku, zato što obožavam nastavu i obožavala sam raditi u toj školi stranih jezika, obožavala sam svoje polaznike. Predavala sam ruski i talijanski od predškolske razine do odraslih tečajeva. Stvarno sam uživala, ali jednostavno nisam si tako zamišljala obiteljski život sa suprugom i s malim djetetom. Ja znam da jako puno kolega to radi i jako puno kolega radi u državnim školama u jutarnjoj i popodnevnoj smjeni i ja im samo skidam kapu. Ja sam onda odlučila potražiti sreću negdje drugdje.
Kažu da se život i prioriteti okrenu kada dođe dijete. Je li to bilo i kod tebe tako?
Pa je. Bez lažne skromnosti, na svim razinama su mi se prioriteti potpuno preokrenuli i promijenili. Nisam više samo ja, nisam više samo Ivana, nego sam mama Ivana, supruga Ivana, a i Ivana.
Već si rekla da ti je bilo teško napustiti svoj posao. Je li ti bilo teško vratiti se učenju i jesi li imala podršku okoline za svoju odluku o prekvalifikaciji?
Nije mi, zapravo, bilo teško vratiti se učenju. Taj dio je zabavni dio, ali, naravno, napustiti siguran posao uvijek je rizik. Imala sam veliku i bezuvjetnu podršku mog supruga Bojana i mojih roditelja. Ovom prilikom hvala i roditeljima i suprugu. Da, stvarno velika podrška na svim razinama.
Možeš li nam reći nešto više o tome kada si pohađala edukaciju za pisanje EU projekata? Kako si uskladila majčinstvo i obrazovanje?
Oportunistički sam iskoristila vrijeme na porodiljnom, odnosno na roditeljskom dopustu, kad mi je beba već malo stasala. Zapravo, već je bio momčić od jedno 9 mjeseci. Vidjela sam da su se oslobodili neki termini za pohađanje edukacije za pripremu i provedbu EU projekata. Uz podršku supruga i roditelja krenula sam na edukaciju. Edukacija je bila 2 -3 puta tjedno, najčešće u popodnevnim i večernjim satima. Preko dana sam bila s bebom, a onda bih ga ostavila roditeljima, otišla na edukacija. Tata bi pokupio bebu i otišao doma i onda bismo se lijepo našli doma. Često su oni već spavali dok ja dođe, oko 10 sati, ali evo, tako je bilo 2 – 3 puta tjedno, pa smo izdržali.
Zanimljivo. Kako si zadovoljna prekvalifikacijom koju si odabrala? U vezi toga, smatraš li da se osim formalnog obrazovanja u Hrvatskoj, mladima nude kvalitetni programi i širok izbor dodatnog obrazovanja?
Da, ja sam jako zadovoljna s edukacijom koju sam odabrala, s prekvalifikacijom. Radi se o pripremi i provedbi EU projekata. To je vrlo zanimljiv posao, složen, dinamičan i nije ni malo lak. Iz svojeg iskustva i iz niza iskustava mojih prijatelja smatram i tvrdim da se osim formalnog obrazovanja U Hrvatskoj nude stvarno dobri programi. Izbor je širok, s obzirom na to da je poslovni svijet užurban i dinamičan, a takvi smo i mi mladi. Tako da, onaj tko je prilagodljiv, tko zna učiti od drugih i tko zna učiti brzo može biti, zapravo, što god poželi.
Nakon završene edukacije i nakon porodiljnog nisi se više vraćala na svoje staro radno mjesto, nego si bila u potrazi za novim poslom. Kako si se pripremala za razgovore za posao te što smatraš da su tvoje kvalitete koje si istaknula? Možda možeš dati neki savjet nekome tko sluša i tko se priprema za nekakav razgovor za posao?
Ja sam kao i većina ljudi otvorila portal za traženje posla i krenula tražiti posao. Imala sam nula dana iskustva u tom novom području, dakle ono, potpuni početnik. U pripremi za razgovore pomagala mi je Ana, naša zajednička prijateljica. Ona je HR menadžer, stvarno jako dobra u svom poslu, tako da mi je baš pomogla. Što se tiče nekog posebnog savjeta, na Internetu postoje čak neka ključna pitanja koja ti se pojavljuju na više – manje svakom razgovoru za posao, tako da ih nije loše prolaziti. Ako nas slušaju ljudi koji se pripremaju za razgovore za posao moj je savjet da se svakako pripremite za taj razgovor. Nemojte doći na blef i misliti da ćete snaći, da imate to sve u rukavu. Dobra je priprema stvarno vrlo, vrlo potrebna. Ono što si me pitao vezano za neke moje kvalitete koje sam istaknula, pa imala sam jednu smiješnu situaciju. Prolazila sam testiranja u jednoj agenciji i imala sam iznenađujuće visoke rezultate na IQ testovima i na tim logičkim testovima. Nisam inače dobra u tome, ne znam što mi je bilo, stvarno ne znam.
Dobar doručak si pojela.
Da dobar doručak, zobena kaša s voćem. Možda je to rješenje. U principu, kad sam došla na sami razgovor za posao, posao koji sada radim, dakle konzultantica sam za EU projekte i slične stvari. Mislim da je za to jako bitan ovaj moj, ja ga nazivam, humanistički duh. Dakle, volim ljude, ajmo reći da osjećam ljude, volim razgovarati s njima. Naučila sam slušati i izvlačiti bitne informacije, što je u ovom mojem poslu sad dosta bitno. Dakle, slušaš klijentove želje i onda od toga svega želiš napraviti dobru projektnu prijavu.
Danas si u iščekivanju svojeg drugog djeteta. Čekaju te brojne promjene na privatnom planu, a možeš li nam malo reći kakvi su ti planovi što se tiče posla? Vidiš li se možda negdje u budućnosti da se vraćaš ruskom ili talijanskom?
Talijanskom se možda ne bih vratila. Nekako sam taj talijanski zapostavila, ali baš nekako intenzivno razmišljam o tom ruskom i koliko mi nedostaje, tako da to neću nikada isključiti kao opciju. Sigurno mi poučavanje ruskog jezika i kulture neće biti nekakav primarni izvor prihoda jer stvarno nije lako. Nema puno škola, nema puno mjesta gdje se ruski jezik poučava, tako da opcija da radim u 3 – 4 škole, pa par sati tu, par sati tamo mi ne dolazi u obzir, a pogotovo još kada dođe drugo dijete. Nije lako uskladiti posao i majčinstvo. Za sada je uredu jer uspijevam završiti sve u nekakvo redovno radno vrijeme od 8 do 17. Opet, da nemam podršku roditelja, i jednih i drugih. Imamo dva para baka i djedova koji uskaču kad god treba. Pokupe maloga u vrtiću, pričuvaju ga dok mi završimo. Ne znam kako bismo bez toga. Za sada ne znam kako će mi izgledati budući poslovni život. Pripremam se za porodiljni pa ćemo vidjeti tek kroz godinu dana.
Neka, korak po korak. Evo za kraj, imaš li možda kakvu poruku mladima koji razmišljaju o prekvalifikaciju ili možda mladim majkama koje traže promjenu u svojem poslu?
Ako netko osjeća da treba drugi posao ili da želi, a ne usudi se, ja bih stvarno ohrabrila sve ljude. Prošlo je ono doba naših roditelja – kad dobiješ prvi posao drži ga do penzije. Ono, pa taman bio nezadovoljan i nesretan 40 godina, koliko moramo raditi, ne mijenjaj posao. Nije više takvo vrijeme i konstantno se pojavljuju nova zanimanja. Dakle, ne mora za sve niti postojati fakultetsko obrazovanje. Sad smo razgovarali, postoji niz programa, usavršavanja, doškolovanja, prekvalifikacija, razni tečajevi, radionice. Ja bih stvarno ohrabrila ljude da se poslušaju i da pokušaju ispitati po internetu kakva sve zanimanja postoje u nekom području koje ih zanima, da se ne boje, da probaju jer što se najgore može dogoditi? Da ne uspiješ, uredu. Nađeš neki posao, možda privremeni, pripremiš se za nešto drugo što te zanima. Tako da evo, ja bih stvarno ohrabrila sve ljude jer stvarno je važno biti sretan na svojem poslu.
Slažem se. Hvala ti na današnjem razgovoru, što si podijelila s nama svoja iskustva.
Nema na čemu.
Hvala i vama dragi slušatelji. Do drugog puta, lijep pozdrav.
Hvala Lovro, hvala slušateljima.
Autor: Lovro Radeljak
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
