Podcast možete poslušati na poveznici.
Cijenjene slušateljice, poštovani slušatelj, dobar dan i dobro došli u novi podcast „Novo lice naslovnice“. Ovoga puta sa mnom je Kristina Krišto. Kristina, dobar dan.
Dobar dan.
Kristina Krišto je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Danas ćemo malo dublje i opširnije govoriti o samom putu od dobivanja diplome pa do dobivanja posla. Koji se sve izazovi stavljaju pred odgojitelje? Koje su pozitivne, a koje negativne strane stažiranja, odnosno stručnog osposobljavanja? Ostanite s nama i zajedno poslušajmo.
Kristina, za početak Vas molim da se predstavite našim slušateljima i slušateljicama. Tko je Kristina Krišto?
Dobar dan svima. Ja sam Kristina Krišto. Rođena sam u Zagrebu, imam 25 godina, uskoro 26. Magistra sam ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, kako ste i rekli, što znači da sam završila Učiteljski fakultet u Zagrebu, smjer rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Diplomirala sam 2020. godine s odličnim uspjehom. Nakon toga sam krenula tražiti pripravnički staž u svojoj struci, u vrtiću. Započela sam pripravnički staž u jednom vrtiću, no zbog situacije s koronom u Hrvatskoj i zbog raznih epidemioloških mjera i situacija koje su nas sve zahvatile nažalost sam morala prekinuti rad i prekinuli su mi ugovor te sam na dva mjeseca ostala bez posla. Nakon toga sam radila u jednom vrtiću i nakon toga sam počela raditi vrtiću u kojem sam trenutno sada. Radim kao odgojitelj-pripravnika u jasličkoj skupini s djecom od godinu i pol do dvije i pol godine. Nakon toga očekujem stalno zapošljavanje.
Dobro. Idemo sada redom. Kristina, što Vas je ponukalo da upišete Učiteljski fakultet, smjer rani i predškolski odgoj i obrazovanje? Odakle je došao taj poticaj, odnosno motivacija? Zašto smatrate ili smatrate li uopće da je rani i predškolski odgoj i obrazovanje jedan od ključnih segmenata za stvaranje novih budućih građana Hrvatske?
Ja dolazim inače iz velike obitelji. Imam petero braće i sestara te sam kao trinaestogodišnjakinja postala teta. Moje sestre su rodile i već sam od ranijih godina čuvala svoje nećake i bavila sam se s njima, igrala sam se s njima koliko sam mogla i nekako sam kroz bavljenje s njima shvatila da je to možda nekako i moj poziv. Također, krenula sam i na Framu, odnosno franjevačku mladež te sam kroz rad s mladima shvatila da postoji nešto što me uvijek vuče u tu stranu da nekoga poučavam, da nekoga usmjeravam, odnosno da imam to strpljenje u sebi koje bih mogla iskoristiti u odgojiteljske svrhe ili možda učiteljske.
Sada bih htio da se osvrnemo na sami proces od dobivanja diplome pa do pronalaska zaposlenja. U vašem slučaju, Vi morate odraditi pripravnički staž. Je li tako?
Je.
Koji su sve izazovi s kojima ste se susreli u pronalasku pripravništva?
Dakle, što se tiče našeg posla, mi imamo obvezu završiti pripravnički staž, odnosno odraditi vrijeme stažiranja od 12 mjeseci te nakon toga pristupamo stručnom ispitu, kojega, naravno, moramo položiti kako bismo bili odgojitelji s punim zvanjem. Do prije nekoliko godina mi smo radili kao treći odgojitelji te smo imali osigurano godinu dana stažiranja. Međutim, zbog velike potražnje odgojitelja u gradu Zagrebu, status pripravnika, odnosno stažista se promijenio te smo mi morali pristupiti, odnosno početi raditi kao odgojitelji-pripravnici, odnosno biti u direktnom kontaktu s djecom i biti i raditi kao matični odgojitelji. Što se tiče samog pripravničkog staža, on se mora odraditi u 12 mjeseci, odnosno mora se ispuniti 12 mjeseci. Nakon toga ide stručni ispit, no postoji jedna mala prepreka, odnosno izazovi s kojima se puno mladih pripravnika susreće, a to je da sami vrtići i zakon, odnosno grad, ne dozvoljava nama pripravnicima da radimo na ugovor dulje od 2 mjeseca, što znači da postoji velika šansa, odnosno mogućnost, da ćemo svoj pripravnički staž skupljati po raznim vrtićima. Tako da je taj pripravnički staž, odnosno vrijeme stažiranja u jako produženo jer ne postoji mogućnost odrade u jednom vrtiću jer niti jedan ravnatelj ne može obećati da će nas zadržati svih 12 mjeseci. Naravno da postoji druga opcija da se traži dozvola za primanje pripravnika, međutim ravnatelji uvijek nekako izbjegnu taj proces. Uvijek izbjegnu pitanje i potezanje tog pitanja pa im je uvijek lakše uzeti pripravnika na neku kraću zamjenu s izgovorom da to nama super dođe za iskustvo, a njima zapravo pokrije nekakve nedostatke u radu, odnosno nedostajanje određenih odgojitelja koji su trenutno na bolovanju ili nešto slično.
Možemo li sada iz ovoga što ste ispričali izvesti zaključak da je cijeli sustav posložen tako da više otežava pronalazak posla, odnosno završetak pripravničkog, nego što ga olakšava?
Pa zapravo da jer na kraju se najčešće to i dogodi da pripravnički staž ne traje 12 mjeseci, odnosno godinu dana, već ga odrađujemo duže vremena, što znači da se vrlo vjerojatno i skoro često kod mladih pripravnika pretegne na skoro dvije godine. Znači da je to dvije godine pronalaska posla, dvije godine iščekivanja hoće li nam se ugovor produžiti, dvije godine iščekivanja hoćemo li sada završiti pripravnički staž ili ćemo ga odgoditi za sljedećih par mjeseci.
Kada sada kompenziramo sve to što ste rekli, dakle napravimo usporedbu, s jedne strane imamo pozitivne strane pripravničkog, a s druge strane imamo negativne strane pripravničkog. Gdje vidite da bi bilo prostora za nekakav popravak, u smislu da se olakša svim pripravnicima dakle završetak tih godinu dana? Ukoliko netko ide 2 mjeseca, pa opet 2 mjeseca, to je stvarno mukotrpan posao. Pomaže li Vam uopće netko da pronađete vrtić ili ustanove gdje biste mogli odraditi pripravnički?
Nažalost ne. Mi nemamo nikakvu podršku od strane vrtići, niti od fakulteta. Nekako laički rečeno, bačene smo u vatru. Zapravo konkuriramo na tržištu rada jednako sa svim drugim odgojiteljima koji traže posao, samo što nama otežava ta okolnost što nemamo položen stručni ispit što je najčešće uvijek uvjet za prijavu na natječaj. Što se tiče samog statusa pripravnika, otežana je okolnost što status pripravnika ne uređuje nikakva zakonska regulativa i nikakav se zakon, ni odredba, ni članak zapravo ne tiče nas i samim time smo, kao što rekoh, bačeni u vatru i sami tražimo posao kako znao i kako umijemo. To je što se tiče nekakvih negativnih strana.
Pozitivna strana je što radimo u grupi, odnosno možemo raditi kao matični odgojitelj, odnosno stječemo iskustvo u radu direktno s djecom. Dakle, nismo treći odgojitelj i najčešće se brzo upoznajemo s radom skupine, s nekakvom rutinom koju svaka skupina, pa tako i svaki vrtić ima. Samim time stječemo iskustvo u svome radu, dakle u neposrednom radu. To je zaista velika strana i jako dobra strana pripravničkog staža što na kraju tih godinu dana, odnosno 12 mjeseci, kad ih uspijemo skupiti zaista budemo mladi odgojitelji s puno iskustva s puno novih ideja i s puno vlastitih doživljaja samog rada s djecom.
Iako vam cijeli sustav nije naklonjen, moram Vas pitati kakav je odnos između ponude i potražnje posla. Svjedoci smo, nažalost, negativnih demografskih trendova u Republici Hrvatskoj. Dakle, tu je prije svega problem iseljavanja, zatim imamo više umrlih nego rođenih. Koja je uopće perspektiva Vašeg zaposlenja ako se ovakav negativni nastavi? Ima li uopće djece koja bi išla u vrtiće, a to opet povlači pitanje zaposlenja kao odgojitelja?
Mislim da je naš posao jako zagarantiran i dugo zagarantiran s obzirom na to da djece uvijek mora biti i narod mora opstati. Što se tiče same ponude i potražnje, ako odete na burzu rada i ako odete na natječaje vidjet ćete da postoji jako puno natječaja za odgojitelje što se nekome može činiti dobro, međutim kada se uđe u taj sustav i kada se krene raditi u vrtiću shvati se zašto postoji tako puno natječaja. To su natječaji za ljude koji su već spremni, odnosno ljude koji već rade, ali im se mora produžiti ugovor. Odnosno, kada postoji natječaj na neodređeno, za stalno zaposlenje, to su najčešće ljudi koji su već dobili stalno zaposlenje samo što se mora provesti natječaj, što znači da ponuda i potražnja zapravo na van izgleda odlično, postoji velika ponuda – bit ću zaposlena odmah. Međutim, u stvarnosti je to puno kompliciranije.
Što se tiče same demografske slike, rekla sam da mislim da je o posao koji ima svoju dugoročnu budućnost jer djece uvijek mora biti, narod mora opstati, pa će tako i odgojitelji uvijek imati posao. Ono što se događa u Zagrebu je upravo ta prenapučenost. Mislim da smo svi svjesni situacije u Hrvatskoj da puno ljudi dolazi u Zagreb i da puno ljudi ostaje tu i živjeti i osnivati svoje obitelji, što znači da su vrtići prenapučeni. Sam je grad Zagreb, unazad dvije – tri godine u potražnji za odgojiteljima, ali nema sredstava kojima bi isplatio, odnosno pružio odgojiteljima, pogotovo mladim odgojiteljima, priliku da rade. Također, tu je problem otvaranja novih vrtića s obzirom na to da su skupine jako napučene i jasličke skupine broje do 30 djece. Mislim da smo svi svjesni da je to zaista veliki broj djece na jednog odgojitelja. Mislim da je to zaista zanimanje koje može biti lijepo, no u našoj je državi trenutno neuređeno, zanemareno i jako, jako oskudno s nekakvim zakonima i zakonskim regulativama koje bi nas štitile i koje bi nam osiguravale bolju poziciju u društvu.
Na početku ste našeg razgovora spomenuli i aktualnu krizu uzrokovanu koronavirusom, da je i ona neke stvari promijenila, ako možemo samo ukratko to prokomentirati. Kako je situacija s koronom na vaš pronalazak pripravničkoga, a i sami ste već spominjali da je dovoljno zakonski otežano da se pravnički odradi, a da je gotovo i nemoguće da ga se odradi u jednom komadu od 12 mjeseci?
Što se tiče mojega iskustva, na početku zaista nije bilo nikakvih problema, naprotiv, bila sam iznenađena otvorenim vratima vrtića i mogućnosti ulaska u vrtić. Međutim, moj se prvi posao prekinuo zbog određene mjere izolacije same grupe te je to utjecalo na prekid mojega ugovora, tako i produljivanje moje samoizolacije je utjecalo na moj povratak na posao. Mogla bih reći samo da to nije problem ukoliko vas vrtić želi zadržati, međutim ako nema neku namjeru ili ima trenutno nekoga tko im je bolji ili možda bliži, nažalost, dolazi do toga da vam se prekida ugovor te se vraćate kada vam izolacija završi, ako uopće ima mjesta za vas.
Što se tiče nekih drugih stvari, svjesni smo svega što se događa pa tako sve mjere koje vrijede za van, vrijede i u vrtiću, ali mislim da to ne treba nužno biti otežana okolnost. Mislim da smo se svi već dosta navikli i da živimo s time.
Koliko je Vama sada ostalo do kraja pripravničkog?
Jedna dobra vijest je da sam za nekoliko dana gotova s pripravničkim stažem. Skupila sam 12 mjeseci u godinu i pol dana.
Na tome Vam čestitamo i nadamo se da će ubrzo nakon toga uslijediti posao. Sada, s pogledom u budućnost, gdje se vidite kroz par godina i planirate li ostati i dalje ići putem svoje diplome?
Definitivno planiram za sada ostati u svojoj struci, odnosno raditi u vrtiću kao odgojitelj i steći još dodatnog iskustva. Ne znam točno plan za 5 godina. Mislim da znam možda neki za 10, ali ja bih voljela ostati u ovoj struci – ne nužno kao odgojitelj. Voljela bih se prekvalificirati li za rad s odgojiteljima, s obzirom na to da to u zadnje vrijeme dosta fali i puno mladih odgojitelja nema nekakvu podršku. Većinom su svi zaposleni sa svojim skupinama i onda se mladi odgojitelji izgube u tome svemu i ne mogu tražiti nekakvu stabilnu i strukturiranu pomoć, stoga bih se jednog dana odlučila za rad s odgojiteljima ili bih otišla u neku drugu sličnu struku koja se bavi djecom, ali koja se ne bavi nužno odgajanjem ili radom u vrtiću.
I za kraj da zaokružimo ovaj naš razgovor, možda poruka mladima. Vaše ovo iskustvo koje ste nama sada ispričali svakako je dragocjeno i nadamo se da će pomoći budućim odgojiteljima i odgojiteljicama. Što biste im Vi poručili?
Budite hrabri! Mislim da je to jedino nužno danas u ovim vremenima i porukama za mlade jer mladima dosta često fali ohrabrenja. Zaista budite hrabri i nemojte se bojati i nemojte se bojati iskazivati svoje mišljenje. Mislim da je to važno jer će vas netko čuti. Možda ne baš odmah i to zaista može biti teško i mukotrpno, ali ako volite svoj posao i volite ono što radite budite hrabri i netko će vas zamijetiti.
Kristina, hvala Vam lijepa na ovom gostovanju.
Hvala Vama.
Cijenjene slušateljice, poštovani slušatelji, bio je to još jedan podcast. Nadam se da vam je bio koristan. Do sljedećeg podcasta, lijep i srdačan pozdrav.
Autor: Gabrijel Orečić
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
