Može li se u Hrvatskoj živjeti od poljoprivrede?
Može, dokaz su naši sugovornici, mladi ljudi koji već godinama uspješno grade svoje poduzetničke priče.
Te priče su odlučili podijeliti s čitateljima portala zaposljavanje.mimladi.hr.
Najbolji mladi poljoprivrednik
Jedan od njih je i Goran Vrabec, direktor tvrtke Volim ljuto iz Igrišća u Zagrebačkoj županiji.
Goran Vrabec je bio pobjednik natječaja za najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika ili poljoprivrednicu u 2021. godini.
Ova nagrada je svakako potvrda našeg dugogodišnjeg rada, razvoja i ulaganja u posao.
Goran Vrabec se osvrnuo na pobjedu na natječaju:
Pravi smisao postojanja ove nagrade je poticanje drugih mladih ljudi da se bave poljoprivredom i da vide da to može biti posao od kojeg mogu živjeti.
Natječaj je organizirala HDZ-ova eurozastupnica Sunčana Glavak u suradnji s:
- Ministarstvom poljoprivrede,
- Jutarnjim listom, kao medijskim pokroviteljem, te sponzorima,
- Zagrebačkom bankom i
- Konzumom.
Rast unatoč panedmiji
Da se u Hrvatskoj od poljoprivrede itekako da živjeti, najbolje ilustrira činjenica kako se tvrtka/OPG na čijem je čelu uspješno nosi s pandemijom.
Početkom 2020. plan je bio rast od barem 45 %.
No pandemija je ipak odigrala svoje.
Sve u svemu smo zadovoljni jer se odluka da imamo diverzificirano tržište, gdje radimo prodaju u više segmenata, pokazala dobrom.
Pad u prodaji prema restoranima nadoknadili smo kroz prodaju putem interneta i u trgovinama, tako da smo 2020. završili s rastom od otprilike 15-ak %.
Naš sugovornik otkriva kako se s obzirom na poprilično velik rast Volim ljuto susreće s izazovima premale proizvodnje i prerade.
Čeka nas još mnogo ulaganja kroz nekoliko godina, kako bismo povećali kapacitete.
Tu se također nadamo da će nam pomoći EU fondovi, pogotovo u novom programskom razdoblju, gdje će za poljoprivredu biti još više novca.
Hobi pretvorio u uspješan posao
Volim ljuto, za one koji možda ne znaju, brend je pod kojim se kriju:
- umaci,
- ajvari,
- zimnice,
- začini i
- grickalice
Sve je napravljeno od ljutih papričica koje se proizvode na Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (OPG) Vrabec Goran.
Volim ljuto je brend, ali isto tako su to ljudi jer bez ljudi nema brenda.
Trenutno smo najveći proizvođači čili papričica i ljutih umaka u Hrvatskoj.
Plan nam je da još mnogo narastemo kako bismo postali najveći europski proizvođači.
Iza projekta stoji moja obitelj (majka Nada, otac Dubravko i djevojka Petra).
No osim njih je tu i sedam zaposlenih koje također smatramo obitelji jer je takva atmosfera unutar tvrtke/OPG-a."
A sve je počelo od njegovog hobija i ljubavi prema ljutoj hrani te nedostatka iste na hrvatskom tržištu.
Prve dvije godine nije postojao poslovni plan niti ideja što točno želimo raditi.
Čak bih se usudio reći da smo radili poprilično kaotično i bez nekog cilja, bar mi se sada tako čini, nakon 10 godina, kad vidimo koliko smo više organizirani i koliko se sve planira.
Prisjeća se naš sugovornik svojih početaka.
Dodaje:
Svaki početak je takav.
Nitko nema znanje niti savršen plan i svačija priča je drugačija.
Mi smo nakon dvije godine vidjeli da postoji tržište za ovakve proizvode i krenuli ozbiljnije ulagati u posao i širiti proizvodnju i preradu.
Krenite, kako kasnije ne biste žalili
Pitamo ga što bi savjetovao budućim mladim poljoprivrednicima, na što odgovora kako je najvažnije krenuti.
Svi imamo dnevno barem deset ideja koje bi mogle biti dobar posao, no malo tko se odluči krenuti realizirati bilo što od toga.
I zato, ako imate ideju, krenite u realizaciju jer ne želite biti onaj koji će za dvije godine reći: 'E, baš tu ideju sam ja imao prije dvije godine'.
Goran Vrabec je od početka imao veliku podršku roditelja koji su mu ušteđevinom i prodajom obiteljske nekretnine omogućili da za prva ulaganja u posao ne treba dizati kredit.
Tvrtka je kasnije, osim zaradom OPG-a/tvrtke, rast financirala manjim kreditima i EU projektima.
S obzirom na veliko iskustvo, pitamo ga što bi onima koji tek ulaze u svijet poljoprivrede, savjetovao, a tiče se pribavljanja novca za realizaciju svojih ideja.
Da nije bilo ušteđevine i novca od prodaje spomenute nekretnine, teško bismo došli do novca za ozbiljnije pokretanje posla jer vam nitko na početku ne želi dati kredit niti bilo kakav izvor financiranja.
I mi smo se u jednom trenutku snalazili na razne načine – od korištenja kreditnih kartica do limita pa sve do posuđivanja od prijatelja.
Danas ima mnogo više EU projekata na koje mogu aplicirati čak i početnici, tako da je to definitivno opcija koju treba pogledati.
Kako biti uspješan poljoprivrednik?
Ovogodišnji najbolji mladi poljoprivrednik otkrio nam je tajnu uspjeha, odnosno koje kvalitete mora posjedovati mladi poljoprivrednik, kako bi bio uspješan:
Poljoprivrednik je poduzetnik.
To znači da mora znati sve:
- od proizvodnje,
- prerade,
- prodaje,
- marketinga,
- pa sve do knjigovodstva.
Sve ove kvalitete su potrebne kako bi se netko uspješno bavio poljoprivredom.
Današnja poljoprivreda je odavno prerasla 'jednostavni posao kojim se bave samo oni koji ne mogu ništa drugo'.
Poduzetnici o problemima hrvatske poljoprivrede
Pogotovo jer je situacija s hrvatskom poljoprivredom sve, samo ne jednostavna.
Puno je problema.
Na višem nivou, to je nedostatak strategije gdje se ne zna želimo li biti stočari, povrtlari ili ratari jer ne možemo biti baš sve.
Odnosno, možemo, ali se treba napraviti konkretna strategija koja će poticati zaista ono što nam treba.
Kroz poticaje se, nažalost, od njihova uvođenja rasipaju ogromna sredstva i to nije donijelo nikakve rezultate.
To je baš zato jer poticaji nemaju fokus.
Kao drugi veliki problem vidi zemljišno-knjižne probleme koji se, kako navodi, presporo i preskupo rješavaju.
Poljoprivrednici ne mogu doći do zemlje, a gomila zemlje zjapi prazna.
Birokracija je standardni problem u svakom poslovanju u Hrvatskoj, ne samo u poljoprivredi, tako da bi se i tu moglo puno napraviti da stvari budu jednostavnije.
I još jedna stvar koju vidim kao jako bitnu je razvoj ruralnih područja.
Možemo mi davati poticaja koliko god, ali ako jedno selo u Slavoniji nema uvjete za život mladih (kao što je brzi internet, vrtići, škole i druge stvari potrebne za normalan život), naravno da mladi neće živjeti tamo i baviti se poljoprivredom.
Mladi će otići u gradove i tamo tražiti sreću.
I uspješni mladi poljoprivrednik Mario Krog (31) smatra kako sustav koji bi poljoprivrednicima trebao pomagati ne funkcionira dobro.
Mario Krog u sklopu istoimenog OPG-a smještenog u Gornjoj Pačetini, u Hrvatskom Zagorju, bavi proizvodnjom mlijeka i mliječnih prerađevina, koje prodaje pod brendom Milk bar.
Svijet medija zamijenio poljoprivredom
Kaže da im dosta stvari "ide na ruku", ali i da su zakoni i propisi takvi, kao da su namijenjeni nekome drugom, a ne malim poljoprivrednicima.
Ima puno papirologije i stvari koje moramo zadovoljiti, bez da nas se pita možemo li sve to stići.
Cijeli sustav je prespor i trom, to jednostavno koči mlade koji bi htjeli nešto pokrenuti.
Mario Krog, koji je u svijet poljoprivrede došao iz medija, radeći na lokalnoj televiziji, a bio je i idejni začetnik Zagorske televizije.
Ipak, na kraju je završio u poljoprivredi, zamijenivši snimanje novinarskih reportaža i filmova uzgojom pataka na vlastitoj farmi.
Problematika oko uzgoja, klanja, prodaje i distribucije svježeg mesa koje je zapravo popularno samo određene dane kroz godinu zahtjevalo je previše, a isplativost je bila jako slaba. govori Krog koji se zbog navedenog odlučio za pokretanje Milk bara.
Krog se zbog navedenog odlučio za pokretanje Milk bara.
Milk bar, priča o uspjehu
Ideja je došla spontano, nabavkom koza i prodajom kozjeg mlijeka.
Činilo se zgodnim nazvati brend Milk bar s obzirom na da sam u početku imao dozvolu samo za prodaju mlijeka.
Nakon toga kreće izgradnja i registracija mini sirane, te proširenje na krave i kravlje mlijeko.
Tek od ove godine zapravo fokus počinje isključivo na kravljem mlijeku.
U timu Milk bara zapravo sam ja kao glavni barmen, te kravice koje proizvode mlijeko.
Krog naglašava kako uzgoju životinja i samoj proizvodnji pristupa na prirodan i održiv način, u skladu s prirodom.
A život u skladu s prirodom i sa svojim životinjama Krog smatra nagradom, svojim svakodnevnim godišnjim odmorom, kojeg, s obzirom na sve obaveze u klasičnom smislu, zapravo i nema.
Opisuje kako izgleda njegov radni dan:
Svaki radni dan je poseban jer treba se brinuti o životinjama i suočiti se s trenutnim problemima.
Ponekad je fokus na proizvodnji, nekad na kupcima, a nekad na dostavi, tako da je sve dosta dinamično.
Iz tjedna u tjedan, tako cijelu godinu bez praznika, godišnjeg ili slobodnih dana.
Fokusiranost na kvalitetu i prirodan uzgoj došla je do izražaja u pandemijskim uvjetima.
U tim su se uvjetima ljudi okrenuli kvaliteti, odnosno kupovini kvalitetnih lokalnih proizvoda od provjerenih proizvođača.
"Zahvaljujući tome imamo veliki krug ljudi koji redovito uzimaju naše proizvode", nastavlja naš sugovornik.
Pitamo ga kako je njegov radni dan izgledao nekad, dok je bio dio novinarskog svijeta.
Odgovara kako je "isto bio dinamičan zbog puno putovanja po terenima, ali i stresan zbog snimanja".
Iako je bilo puno ljudi i druženja, požalio se kako se nije cijenio i prepoznavao intelektualni talent.
"Kod prodaje svojih proizvoda nikad nemam tih problema jer ljudi stalno daju napojnice te pokazuju koliko cijene moj rad", dodao je Krog.
Kako do novca za investicije?
Milk bar danas je uspješan brend pred kojim su brojni izazovi, a najveći su investicije, bilo da se radi o ulaganju u infrastrukturu, unapređenje proizvodnje i/ili kupnju repromaterijala.
Svakodnevno treba odlučivati što je u tom trenutku najvažnije.
Poput gore spomenutog brenda Volim ljuto, vlasnik Milk bara Krog također kao veliki problem poljoprivrednika početnika ističe problem financiranja.
Tako se i on u početku oslanjao na pomoć roditelja koji su, kako navodi, kad je trebalo, uskakali s pozajmicama.
Pomogli su i brojni poticaji i natječaji Krapinsko-zagorske županije.
Onima koji razmišljaju o ulasku u svijet poljoprivrede savjetuje isto, da pripreme dobar projekt i pokušaju se prijaviti na što više natječaja za potpore.
Pomažu županije i općine, ali većina novca stiže iz EU
Jan Marinac je direktor tvrtke Interima i predsjednik Hrvatske udruge mladih poljoprivrednika Agro.
Kad je financiranje mladih poljoprivrednika u pitanju, kaže kako većina sredstava namijenih pomoći mladim poljoprivrednicima stiže iz Europske unije.
Najatraktivnija je mjera "šest".
U njoj mladi poljoprivrednici, odnosno punoljetne fizičke osobe koje u trenutku javljanja na natječaj nemaju više od 40 godina, mogu dobiti i 50 tisuća eura bespovratno, te u drugim mjerama ostvariti dodatnih 20 postotnih bodova potpore.
Najbolje bi bilo kada bi postojala mogućnost direktnog prijavljivanja na natječaje u Bruxelles.
Tada ne bi bilo nikakve pristranosti, a sredstva bi se relativno ravnopravno raspodijelila.
Isto tako treba spomenuti da pojedine Županije i Općine pomažu svojim poljoprivrednicima sa brzom realizacijom EU sredstava kroz De minimis potpore.
Jan Marinac također smatra kako se od poljoprivrede, kao i od svake druge gospodarske grane, može živjeti.
"Iznimno je bitno biti točno informiran i konstantno se educirati", naglašava.
Savjetuje početnike da se prije ulaska u posao dobro informiraju o području kojim se misle baviti, istraže tržište, financijske mogućnosti, a tek onda donesu odluku.
Neravnopravna tržišna utakmica
O problemima s kojima se najčešće susreću mladi poljoprivrednici navodi kako je "još uvijek teško bezbolno rješavati birokratske probleme".
Kao još jedan veliki problem navodi dostupnost poljoprivrednog zemljišta.
Privatno je preskupo, a do državnog teško da početnik uopće može doći.
Veliki problem je naravno i birokracija koja često zna biti kao iz Kafkinog romana.
Od ulaska u Europsku uniju postali smo dio jednog zajedničkog tržišta, ali nažalost nemamo svi jednake uvjete.
Što to znači?
Primjerice mladi poljoprivrednici iz drugih zemalja EU imaju veliku potporu bankarskog sustava, gdje mogu dobiti kredite po 0,5 posto kamate s počekom od tri godine i iznosom kolaterala 0,7 naprema jedan.
Već samim time su naši poljoprivrednici više od 10 puta neefikasniji.
Mladi poljoprivrednici iz drugih zemalja EU puno brže realiziraju natječaje, što ih stavlja u povlašteni položaj u odnosu na naše poljoprivrednike.
Autor: Mislav Nekić
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR.
Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK.
Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
