„Po povratku s porodiljnog ponudili su mi manju plaću i niže radno mjesto”
„Dugo sam bila na tom poslu i očekivala sam da će mi ponuditi bolju poziciju, no povrijedili su me”, rekla nam je Klara G. (30) iz Zagreba. Ovu mladu majku dvoje djece nakon povratka na posao s porodiljnog, koji je koristila s prvim djetetom, dočekala je vijest da će joj smanjiti plaću i premjestiti na niže radno mjesto. Bio je to, kako kaže, šok budući da je prije odlaska na porodiljni imala odlične rezultate na poslu, dobru plaću i uvjete rada, kao i ugovor na neodređeno. Kako na nove uvjete nije željela pristati ostala je bez posla i nakon godina u kojima se zbog nedostatka poslovnih prilika više posvetila majčinstvu, nedavno se opet zaposlila.
Ponešto drugačiju priču ima jedna druga mlada majka dvoje djece iz Zagreba koja je duže vrijeme tražila posao, a nakon povratka s porodiljnog ugovor joj nije produžen. Kako ga je potpisivala na tri mjeseca i nije imala ugovor na neodređeno, poslodavcu je odluka da ju zamijeni bila olakšana. Ova nezaposlena majka koja želi u potpunosti ostati anonimna kaže kako ju negativna iskustva koja je doživjela na tržištu rada nisu obeshrabrila te se i dalje nada da će pronaći dobar posao.
Trudnice i majke s malom djecom na tržištu rada u Hrvatskoj često su u nepovoljnom položaju, na što ukazuju brojna istraživanja i primjeri iz prakse. Neproduživanje ugovora o radu, otkazi i premještenja na lošije radno mjesto jedni su od glavnih problema, stoga smo ove dvije mlade majke upitali da nam opišu svoje iskustvo s poslodavcima u trudnoći i nakon rođenja djeteta, kako se osjećaju kao majke na tržištu rada, pitaju li ih na razgovorima za posao imaju li djece i planiraju li trudnoću te je li majkama s malom djecom moguće ostvariti karijeru.
„Vrlo često sam bila podcijenjena”
Klara G. (30) imala je ugovor na neodređeno i posao kojem se nakon porodiljnog željela vratiti i još više posvetiti, no njezin je poslodavac imao drugačije planove.
Povrijedili su me jer sam dugo bila na tom poslu i očekivala sam da će mi ponuditi bolju poziciju. Nisam razmišljala o tome da prihvatim nove i znatno lošije uvjete jer nisam bila u situaciji da pod svaku cijenu moram raditi.
Na naš upit s kojim se izazovima susretala kao majka na tržištu rada odgovorila je:
Vrlo često sam bila podcijenjena zato što duži period nisam radila pa su poslodavci mislili da možda nisam sposobna za to. Mislim da je to bio skepticizam vezano za brzinu sposobnosti. Bila sam nezaposlena otprilike tri godine jer ne računam vrijeme koje sam provela na porodiljnom.
Dodala je kako je na razgovorima za posao većinom nisu pitali osobna pitanja poput ima li djece i planira li trudnoću.
Bilo je pojedinaca tu i tamo, ali to nije bilo nešto značajno. Nakon drugog porodiljnog i definitivne odluke da se vratim na tržište rada posao sam našla za otprilike pola godine, ali mi nisu odgovarali uvjeti pa sam vrlo brzo odustala od toga.
Kako se zaposlila prije mjesec dana, upitali smo je što očekuje od novog posla.
Očekujem da će biti fleksibilni u vezi radnog vremena i vremena koje će biti potrebno za korištenje bolovanja.”
Napomenula je Klara i dodala kako smatra da je moguće ostvariti karijeru i pritom ne zapostaviti majčinstvo. No sve zavisi o samom poslu. Još je istaknula:
Ako imate normalno radno vrijeme, ako ste sposobni i brzi u obavljanju svih poslova, možete balansirati. No, ako imate neku visoku poziciju na poslu i dosta ostajete na poslu, djeca sigurno pate. Vrijeme brzo prolazi i dan je kratak.
Na naš upit koliko je njezino izbivanje s tržišta rada utjecalo na njezinu konkurentnost spram drugih kandidata za posao i je li ju to dovelo u nepovoljan položaj, odgovorila je:
Sigurno da imam manju šansu za zaposlenje nego netko tko je aktivan na tržištu rada, ako su mi oni konkurencija. Vrlo često su me znali pitati zašto se želim zaposliti, a ja im kažem da su mi djeca sada već malo veća i da želim promijeniti svakodnevicu i početi misliti na sebe i svoje potrebe. Vrlo su ugodno iznenađeni i kažu da mi je to dobra odluka.
„Ponekad se sjećam bespomoćno”
Da nije lako pronaći posao, a posebice onaj u struci, uvjerila se i naša druga sugovornica, mlada majka dvoje djece iz Zagreba koja želi ostati anonimna.
Godinu dana po završetku fakulteta krenula sam raditi posao kao stručni suradnik. Od tada je prošlo osam godina, a još uvijek ne radim u struci. Iako sam završila agronomiju, dosad sam radila kao tajnica, referentica u banci te u administraciji.
Na naš upit kakav je bio odaziv poslodavaca svih tih godina i jesu li je zvali na razgovore, odgovorila je:
Odaziv je bio jako loš. Na jednom razgovoru za posao direktor me pozvao jer je htio čuti više o mojem usmjerenju, ali dao mi je do znanja da me nije imao namjeru uopće zaposliti. Jedna gospođa me na temelju kućne adrese nije htjela zaposliti. Smatrala je da sam joj predaleko, iako smo obje u Zagrebu.
Priznala je kako je posao tražila i u četvrtom mjesecu trudnoće zbog čega joj nije bilo nimalo lako, ali je odlučila da će na razgovorima biti sasvim iskrena. Prisjetila se:
Dobila sam poziv na razgovor vezan za moju struku i bila sam vrlo uzbuđena i presretna jer takvih poziva nije bilo puno. Tada sam bila u četvrtom mjesecu trudnoće s prvim djetetom. Na razgovoru je bilo sve super, i kako mi je direktorica objašnjavala radno vrijeme, nisam mogla prešutjeti da sam trudna nakon čega mi je ona čestitala i rekla da joj se javim nakon porodiljnog. Naravno da nisam.”
Nakon završetka prvog porodiljnog ipak se zaposlila, no sreća nije dugo trajala.
„Pronašla sam posao u jednoj tvrtki u kojoj su me isplaćivali prema srednjoj stručnoj spremi, iako imam fakultet. No kako za poslove moje struke nitko nije davao odgovor, pristala sam i na takav posao.”
U posao se, dodaje, brzo uhodala i brzo napredovala i plan joj je bio da napreduje dalje, ali želja za drugim djetetom bila je veća.
„Suprug i ja nismo htjeli da dobna razlika između naše djece bude prevelika i odlučili smo se na dijete. Kada sam rekla kolegama bili su presretni zbog nas, ali ipak i pomalo razočarani jer su, poslovno gledano, za mene imali druge planove. To je bio posao na ugovor i produljivali su ga svakih tri ili šest mjeseci. Ostala sam u tvrtki do porodiljnog nakon čega mi ugovor nisu produljili.”
Trudnice i majke prepuštene sebi
Na naš upit kako se osjeća kao majka na tržištu rada, požalila se:
„Ponekad bespomoćno. Mlađe dijete ne ide u vrtić jer nemam posao, a na razgovore za posao ga ne mogu voditi. Imam grižnju savjesti kada tražim posao i odvojena sam od djece, a onda kada sam s njima mi je žao što im kao majka ne mogu priuštiti što im je potrebno.”
Teško joj je uz dvoje djece i kućanske obaveze izdvojiti potrebno vrijeme za traženje posla.
„Vrijeme kada mogu pregledavati oglase je kada djeca zaspu, oko 22 sata navečer, a većinom sam i ja tada na izmaku snaga. Nadam se da ću moći naći posao koji će biti fleksibilniji mojim potrebama kao majke, ali realna sam.”
Dodala je kako je na razgovorima za posao svaki put pitaju ima li djece i slična pitanja u vezi majčinstva.
Ponekad se, kaže, osjeća kao da je u nepovoljnom položaju na tržištu rada jer je majka dvoje djece, ali ne gubi nadu.
„ I dalje sam pozitivna osoba. Ne trebam napredovanja niti prestižne poslove. Radit ću bilo što i čak možda opet prihvatiti manje plaćen posao ako to znači više vremena koje ću provesti sa svojom djecom.”
Iako prema Zakonu o radu trudnice i majke pripadaju kategoriji posebno zaštićenih radnika, primjeri ovih majki pokazuju da u praksi postoji mnoštvo povreda prava i diskriminacija radnica na temelju trudnoće, poroda i materinstva. Razgovarali smo i s drugim majkama koje su imale loša iskustva na poslu, no nisu željele čak niti anonimno progovoriti o svom problemu zbog straha od bivših poslodavaca i problema koje bi im mogli napraviti u daljnjoj karijeri.
Zanimljivo je da Zakon štiti trudnice i majke za vrijeme trudnoće i korištenja rodiljnog, roditeljskog i posvojiteljskog dopusta, no samo kratko. U roku pod petnaest dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava, poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od tih prava.
No što s majkama nakon tih petnaest dana? One pak ostaju prepuštene same sebi.
Sve dok još uvijek postoje poslodavci koji ne poštuju čak niti ove minimalne zakonske obveze koje imaju prema trudnicama i ženama s malom djecu te prolaze nekažnjeno, situacija neće biti bolja. Spolna diskriminacija žena vezana uz trudnoću i dalje će biti vrlo raširena na tržištu rada u Hrvatskoj ako se ne podigne svijest o ovome problemu.
Upravo ovim ženama potrebno je osigurati da javno progovore i podignu svoj glas protiv nepravde koja im je počinjena, a uz to im pružiti i zaštitu od bivših poslodavaca. U društvu u kojem se promiče politika nataliteta i u zemlji u kojoj se rađa premalo djece, potrebno je trudnice i majke tretirati s posebnim poštivanjem jer upravo su one te koje s puno ljubavi i odricanja odgajaju buduće generacije mladih na kojima ostaje budućnost naše zemlje.
Autor: Maja Šubarić Mahmuljin
“Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.