Podcast možete poslušati na linku.
Naša prva gošća je Marija Granić, magistra psihologije i savjetnica u udruzi Pragma. Marija, dobrodošla.
Marija: Hvala na pozivu.
Evo naša gošća je trenutno u procesu edukacije za kognitivno-bihevioralnu psihologiju, njezino područje interesa su klinička, sportska i organizacijska psihologija. Ona je stručna suradnica portala Kreni zdravo, na kojem piše psihološke članke o promicanju važnosti metalnog zdravlja u društvu. Stekla je struku glazbenika teoretičara. Glavni instrument je glasovir. Bavi se latinoameričkim i standardnim plesovima, a ono od čega ćemo krenuti je da je ona zaposlena u udruzi Pragma u listopadu 2020., kao psihologinja i savjetnica. Udruga Pragma, osnovana 2006. godine, teži ostvarivanju društva, socijalne pravde i jednake šanse u kojem pojedinci, obitelji i zajednice suradnički djeluju.
Marija, evo iz Vašeg iskustva koliko ste se u svom radu susreli s nezaposlenim mladima?
Marija: Pa u proteklih godinu dana, posebno od pojave pandemije, moram priznati da je bilo dosta mladih koji su prolazili kroz udrugu s tim problemima. Prvenstveno radimo s mladima od 15 do 30 godina i većinom nam dolaze kada su u nekoj životnoj tranziciji – s fakulteta u područje rada i tu nastaju neki problemi, kada primaju nove uloge, tako da smo imali dosta onih koji se baš nalaze u tim okolnostima.
Jedan od ciljeva udruge Pragma je zaštita mentalnog zdravlja. Koliko je ono narušeno u pandemiji koronavirusa kada govorimo o toj skupini nezaposleni mladi.
Marija: Mentalno zdravlje je općenito kod svih u pandemiji dosta narušeno, ali pitanje nezaposlenosti za sobom vuče i pitanje socijalne isključenosti, što je bio jedan veliki problem u pandemiji. Nismo mogli na neki način održavati socijalne kontakte u živo, što je nedostajalo. Mladima u procesu traženja posla je jako bitan taj socijalni kontakt jer oni zapravo na taj način ostvaruju potencijalne suradnje, da ih netko primijeti u društvu, da vidi po čemu su oni posebni, što oni mogu ponuditi kao netko tko dolazi na tržište rada. Mentalno zdravlje je tu dosta u riziku i rekla bih da je još uvijek pitanje na koji način ćemo ga zaštiti jer nismo još završili s pandemijom.
Baš tako i nezaposlenost mladih je jedan od većih problema današnjice. Jesu li nezaposleni mladi vidljiva skupina u društvu?
Marija: Rekla bih da jesu, ali je pitanje na koji način mediji nas upoznavaju s tom skupinom društva. Mislim da su oni i sami svjesni da ne mogu sudjelovati u društvu onoliko koliko bi htjeli. Mi u Pragmi često imamo radionice i edukacije baš o nezaposlenim mladim, o njihovom mentalnom zdravlju i zaštiti njihova položaja. Prvenstveno zato što nije jednostavno osamostaliti se.
Nije jednostavno biti u tom procesu tranzicije predugo kada osoba ne može primiti neku novu ulogu i odgovornost u društvu, tako da mislim da je nedovoljno informacija, odnosno da su informacije koje imamo o njima malo nedorečene, pa na neki način ni mi sami ne znam kako se postaviti prema njima.
Posebno kada u svojoj okolini imate nekoga tko ne može sudjelovati u svim aktivnostima u kojima sudjeluje vaše društvo, a htjeli biste da i dalje ostane s vama, što na neki način i njemu bude teško i vama bude teško. Informacije nam više odlaze u smjeru statistike – koliki je porast nezaposlenosti -a možda premalo što je u pozadini te površine.
Što nezaposleni mladi kažu? Što njima smeta kada se izvještava o njima?
Marija: Njima nedostaje dijeljenje iskustva, odnosno netko tko je prošao kroz to da im da informacije iz prve ruke. Njima je već malo previše informacija koje imaju na burzi rada od savjetnika za potražnju posla. Zapravo, oni žele realnije situacije jer potražnja posla nije toliko ružičasta kao što se čini na izlasku s fakulteta.
Dosta su frustrirani jer zna biti dosta i nepravde pri zapošljavanju. Jako je teško podnositi višestruka odbijanja od potencijalnih poslodavaca. Posebno kada se ti poslodavci niti ne jave nakon intervjua, tako da tu na neki način dolazi do manjka samopoštovanja, manjka samopouzdanja. Jako je teško ići dalje kada se toliko negativnih okolnosti zareda.
Kada se sve te negativne okolnosti zaredaju onda dolazi do manjka samopouzdanja, anksioznosti, isključivanja iz društva da se i sami nezaposleni mladi isključuju iz društva i zapravo sve to možemo povezati uz nezaposlenost. S kakvim se još problemima susreću nezaposleni mladi?
Marija: Pa jedan globalni psihički problem je svakako depresija, ne samo kod mladih nezaposlenih, nego općenito, ali po pitanu nezaposlenosti koja traje to je definitivno problem koji prvi dolazi. Problem je jedno veliko otuđivanje jer kada imate egzistencijalni pritisak nad glavom jako je teško biti prisutan onoliko aktivno i na neki način autentično u društvu pronalaziti sebe, a nemate priliku da barem negdje pokažete ono što znate.
Depresija je posebno kod nas u Pragmi prisutna kada imamo korisnike u savjetovanju, barem u nekom obliku dolazi. Jedini je problem kad u okolini ne postoji podrška od mlade osobe. Kada nema prijatelja i obitelji koji ozbiljno shvaćaju da osoba ima problema i onda se ta depresija razvija. Ona ne prolazi sama od sebe, kod nikoga. Tako da tu nastaje jedan veliki problem kad dođemo do ruba i kad dođe do nekakvog sloma u psihičkom smislu i jako je teško gasiti krize kad osoba nema osnovne uvjete zadovoljene.
Malo ćemo se osvrnuti na rješenje takvih problema. Jesu li nezaposleni mladi stigmatizirani danas u društvu?
Marija: Ja bih rekla da jesu, ali je jako važno sad tu spomenuti u kojem smjeru ide ta stigma. Mislim da su oni prvenstveno više opterećeni time da stigma postoji. Društvo je dosta dinamičan proces koji uvijek ide naprijed. Društvo vas uvijek vuče da se razvijate, da idete u nove interakcije, nova iskustva, nove aktivnosti.
Osoba koja nema uvjete za to, posebno sada u financijskom smislu, pa onda i u nekakvom manjku interakcije jer drugačije je kad imate kolege na poslu, zajednicu doma, prijatelje koji vam nisu na poslu… Njima nedostaje jedan cijeli segment, zbog čega, oni i sami izvještavaju posebno u nekoliko zadnjih provedenih istraživanja, da osjećaju stigmatizaciju i da im je jako teško što se o tome ne govori. Time ona zapravo još više i raste.
Spomenuli smo depresiju i sve nekakve probleme s kojima se mladi nezaposleni susreću. Traže li oni stručnu pomoć i savjetovanje? Znaju li kome se mogu obratiti? I ono što smo spomenuli na početku da ste u procesu edukacije za kognitivno-bihevioralnu psihoterapiju, koliko će ona Vama pomoći u pristupu mladima?
Marija: Mladi se javljaju dosta iz razno raznih razloga. Recimo da je nezaposlenost sa strane. Nikada se ne javljaju jer smatraju da su zbog toga došli do nekih psihičkih problema, nego nakon nekog vremena shvatimo da nedostaje jedna velika uloga u njihovom životu. Ono što bih rekla da je u pozadini straha je to što nemaju dovoljno novaca da bi se prijavili na psihoterapiju pa se na neki način boje gdje mogu dobiti besplatno savjetovanje.
Puno njih, na žalost, niti ne zna da postoje besplatna psihološka savjetovanja, karijerna savjetovanja, pomoć u potražnji posla, kako napisati životopis i slične informacije koje su jako bitne, pa i oni na neki način odbijaju pomoć, vjerujući da će sutra imati posao, pa će se sve riješiti nekako samo od sebe. Što se tiče edukacije za kognitivno-bihevioralnu psihoterapiju, ona je višegodišnji proces, ja sam još na početku. Sve što sam do sada naučila mi je jako puno pomoglo, ali me još puno posla čeka. Međutim, svaka nova osoba u savjetovanju, svaki novi korisnik je jedno veliko iskustvo.
Odnosno, svaki od njih zahtijeva poseban, jedinstven pristup. Ni jedan problem nije isti, ni jedan cilj se ne može preslikati s jedne osobe na drugu jer svaka osoba dolazi sa svojim okolnostima, sa svojim načinom nošenja s problemima, tako da je tu puno, puno stvari koje jedna edukacije olakšava, posebno kada su složene stvari u pitanju, ali kako se stvari kompliciraju u procesu savjetovanja, mladi ulaze u neke nove krize u neka nova područja, tako da je to sve dinamičan proces kojega je ponekad teško pratiti, ali kad postoji neka stručna pomoć postiže se određena stabilnost, samo što bih evo rekla da ne postoji dovoljno informacija gdje pomoć možemo dobiti.
Možemo li samo objasniti kognitivno i bihevioralno? Za slučaj da slušatelji nisu upoznati s tim pojmovima, što to znači?
Marija: Pa evo laički, kognicije su naše misli, bihevioralno znači naše ponašanje. Ovakva vrsta psihoterapije teži promjeni ponašanja, odnosno ako postoji bilo kakav problem na kojeg mi reagiramo nekim negativnim obrascem ponašanja, mi se trudimo dovesti do toga da osoba promijeni svoje ponašanje na neki uzrok problema i svoje misli o tom problemu.
Dosta je zahtijevan proces u savjetovanju kada moramo u jednom trenutku postati svjesni baš svega što razmišljamo. Onda kada ste u obavezama u stresorima, u razno raznim okolnostima koje vam ne dozvoljavaju niti da na miru jedete jako je teško u tom trenutku sebi posvijestiti je li sad neka negativna misao meni prošla kroz glavu, tako da ima dosta posla.
U svom radu udruga Pragma radi s medijima i medijskim djelatnicima. Iz Vaše perspektive, možete li nam dati nekoliko smjernica kako mediji mogu učiniti da nezaposleni mladi budu vidljiviji u društvu?
Marija: Mediji imaju jako, jako velik utjecaj na društvo. Rekla bih, posebno u zadnjih godinu i pol dana. Imamo jako puno izvora informacija, ponekad nismo svjesni koje su informacije nama potrebne, koje su informacije ispravne, koje su možda malo diskutabilne. Po pitanju mladih nezaposlenih, kao što sam spomenula već, mislim da nedostaje raznolikosti u tom spektru informacija.
Da se ne baziramo samo na brojke, što u zadnjih nekoliko mjeseci intenzivno slušamo. Statistika je tu bitna da se, na neki način, orijentiramo – je li tržište rada opterećeno ili nije, u kojem smjeru će se razvijati – to može nekome biti od pomoći, ali za mlade nezaposlene postoji još puno informacija koje mogu biti korisne. Ono što i oni sami navode, bitno je dijeljenje iskustava ljudi koji su prošli kroz takve tranzicije, gdje je nedostajalo posla, gdje je, na neki način, bilo opterećeno tržište rada, gdje nisu mogli pronaći posao…
Na koji način su oni pronalazili neke alternative, kako su se oni nosili s odbijanjem od strane poslodavaca, a još su tu i one korisne informacije o tome na kojim mjestima tražiti pomoć, kako pisati molbu, kako napisati motivacijsko pismo, gdje se mogu javiti za besplatna psihološka savjetovanja.
Ima puno poslovnih savjetovanja koja im se mobu ponuditi, koje su u svojoj svrsi jako korisne i daju poticaje mladima da mislimo na njih, da postoji puno izvora pomoći, da ih samo trebamo usmjeravati. Tu mediji stvarno imaju veliku ulogu, od mobitela, televizora, radija do novina. Mediji su stvarno svugdje i imaju veliku moć, ali isto tako ako nam ne znaju pomoći, ako mi ne znamo pronaći informacije koje nam trebaju, onda isto tako može doći do velikih problema po pitanju našeg psihičkog prilagođavanja na situaciju u kojoj jesmo.
Svirate glasovir i gitaru, plešete, a u svom diplomskom radu bavili ste se temom povezanosti glazbenih preferencija i učestalosti slušanja glazbe s dobrobiti i stresom, unatoč tom stresu i manjku pouzdanja, svim negativnim posljedicama koje se vežu uz nezaposlenost mladih, na koji način glazba može potaknuti dobro raspoloženje kod mladih?
Marija: Mislim da je glazba baš za svaku osobu na ovome svijetu jedan dio života. Meni je to jako velik dio života. Dosta vremena posvećujem glazbi, uživanju u glazbi, slušanju glazbe, izvođenju glazbe. Rekla bih da bi to mogao doživotno biti moj ispušni ventil, u svim segmentima života. Što se tiče korištenja glazbe u svrhu manipulacije raspoloženja, jako je važno biti svjestan što ja volim slušati, koje su moje glazbene preferencije, koja će meni glazba pomoći kada je teško, koja će mi odmoći kada mi je teško. Ljudi znaju s glazbom sebe svjesno tjerati u stresna emocionalna stanja da bi sebi posvijestili emociju u kojoj jesu.
Glazba je zapravo jedan znanstveni fenomen koji se istražuje još uvijek. Postoji puno istraživanja koja potvrđuju da ona pozitivno utječe na ljudske emocije, na ponašanje, na raspoloženje ako to znamo iskoristiti, tako da je to jedan besplatni alat u našem životu koji nam nudi puno opcija. Samo je pitanje koristimo li mi to uopće i ako koristimo, kako koristimo. O glazbi bismo mogli godinama razgovarati i govoriti o nekim istraživanjima, na koji su način naše emocije isključivo povezane s glazbom, na koji način i naše raspoloženje utječe na shvaćanje glazbe, na koji način glazba utječe na naše raspoloženje.
Znači tu je proces u svim smjerovima, to nije samo jedan dio medalje, tako da glazba je nešto što mladima itekako može pomoći i mislim da je maldi dosta dobro koriste. Iako su se danas te neke glazbene preferencije dosta promijenile, postoje neki novi glazbeni žanrovi koji ne dovode do dubljih promišljanja u odnosu na one žanrove koji su bili prije nekoliko godina i koji su obilježili glazbenu povijest i općenito povijest društva. Mislim da ne možemo odvojiti povijest društva od glazbene industrije i općenito glazbe. Mislim da bi jedna posebna emisija o glazbi bila sasvim dovoljna.
Vjerujemo da mladi i oni zaposleni i oni nezaposleni u svojem radu koriste glazbu jer ipak je glazba zvonka radost i evo s tom porukom ćemo završiti današnju emisiju. Marija hvala Vam na sudjelovanju.
Marija: Hvala Vama na pozivu.
Dragi slušatelji, do sljedeće emisije lijep pozdrav!
Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
