Podcast možete poslušati na linku.

Gabrijel: U današnjoj podcast emisiji pozdravljam Andreu Jerković. Andrea je magistra edukacije engleskog i ruskog jezika, a dolazi nam iz Kule Norinske. Draga Andrea, dobar ti dan.

Andrea: Dobar dan Vama i svim slušateljima.

Gabrijel: Evo na početku emisije, možete nam nešto više reći o sebi.

Andrea: Zovem se Andrea Jerković. Imam 25 godina i trenutno živim u Zagrebu. Inače sam iz Kule Norinske. To je jedno malo mjesto u dolini Neretve. Najbliži veći grad je Metković. Zbog fakultetskog obrazovanja sam preselila u Zadar. Tamo sam živjela 6 godina i, evo, od siječnja ove godine živim u Zagrebu u kojeg sam preselila zbog poslovne mogućnosti. 

Gabrijel: Kakvo je stanje u Kuli Norinskoj što se tiče mladih? Ima li tamo uopće mladih, koliko ih ima i kakva je uopće perspektiva za mlade ljude koji tamo stasaju?

Andrea: Pa mladih ljudi ima vrlo malo. To je možda par obitelji koji su odlučili ostati tu. Većinom žive sa svojim roditeljima. I to su oni mladi koji uglavnom nisu imali mogućnosti i želje otići na fakultet u neki drugi veći grad, ali, nažalost, u većini Hrvatske se događa da mladi ljudi odu u neki grad na fakultet i više se nikad ne vrate u svoje mjesto, pa čak ni u taj veći grad Metković jer jednostavno nema mogućnosti za pronalazak posla tamo i onda se dogodi iseljavanje. Evo, na primjer, moje mjesto je prije imalo 300 i nešto stanovnika, a sada ima oko 100. Zapravo je perspektiva nikakva i mogu se sjetiti svoga oca koji je, kada su moja starija braća krenula na fakultet, rekao da se uvijek možemo vratiti i imat ćemo gdje spavati i što jesti, ali da jednostavno ne razmišljamo o povratku nego da razmišljamo o mogućnosti da živimo u Hrvatskoj, u Europi ili svijetu jer jednostavno nema perspektive.

Gabrijel: Dom je na kraju ipak dom. Kao što ste istaknuli, uvijek se negdje možete vratiti. Međutim, pitanje je kada se i vratite, što vas tamo čeka, hoćete li tamo pronaći prijatelje ili ćete biti, da tako kažemo, osuđeni na druženje samo sa starim dijelom populacije. 

Andrea: Tako je, da. Mislim, imala sam mogućnost sad tijekom godišnjeg odmora biti dio godišnjeg odmora kod kuće i već mi je nakon određenog vremena dosadilo i nisam imala što za raditi jer moji prijatelji su se odselili. Tako da je, jednostavno, tamo lijepo doći na tjedan dana malo se odmoriti, ali sve više od toga je previše.

Gabrijel: A što se tiče samostalnog rada, ima li ipak onih koji se odluče ostati, pokrenuti neku svoju proizvodnju? Kakvo je stanje u tom smislu? Radi li se nešto po tom pitanju kako bi se ljudi zadržali?

Andrea: Pa ima nekoliko OPG-ova. Nekako se ljudi dolje sve više okreću poljoprivredi i, ja bih rekla, ekološkoj proizvodnji. Ali, slušajte, to je zapravo vrlo malo. Te površine su dosta rascjepkane i to nije održivo i iskoristivo u dovoljnoj mjeri. Tako da bih rekla da se trude. Mogu reći s ponosom da je tamošnji narod vrijedan i radnički, ali jednostavno to dugoročno nema nekog smisla. Znam za jedan lijep primjer jedne mlade obitelji. Mislim da je žena Slavonka i završila je agronomiju ili neki slični fakultet. I krenuli su u proizvodnju batata. Mislim da se to dosta dobro plasiralo i proširilo tako da su oni jedan uspješan primjer, ali nema toga toliko, nažalost. Mi smo poznati po mandarinama i naziv za dolinu Neretve je prije bio „Mala Kalifornija“, ali, nažalost, danas je to daleko od Kalifornije.

Gabrijel: I tako vas je životni put iz Kule Norinske prvo doveo u Zadar gdje ste stekli fakultetsko obrazovanje. Kako je vaša životna priča tekla? Dakle, zbog čega ste se odlučili na studiranje upravo engleskog i ruskog? Kada ste upisivali fakultet, jeste li znali da vas čeka onda posao ili siguran posao, i kakva je perspektiva? A kakvo je stanje sada kada ste diplomirali?

Andrea: Zapravo sam prvenstveno razmišljala o psihologiji i to o psihologiji na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, ali budući da nisam uspjela upasti, nisam htjela psihologiju u Zadru jer je princip rada drugačiji i više je znanstveno usmjeren, a mene konkretno psihoterapija zanima više od same psihologije i znanstvenog rada u tom području. I drugi izbor mi je bio engleski. Uz engleski je trebalo upisati još jedan predmet jer je dvopredmetni studij i odlučila sam se za ruski zbog pozitivnih komentara po forumima i od drugih ljudi. Konkretno, jedna profesorica iz gimnazije je  završila i imala je nekako samo riječi hvale. I to se ostvarilo pa mi zbog nekakvog odnosa prema studentima i samog rada na fakultetu je ruski uvijek bio draži nego engleski. Što se tiče posla, ja nisam, ajmo reći, materijalist i ne razmišljam tako o nekakvim poslovnim prilikama toliko. Barem nisam još tada. Više idem za srcem pa kuda me odvede. Uvijek se susrećem s komentarima: dva jezika, ruski, pa imat ćeš posla. Mislim, ima, sigurno da ima, ali nije to tako baš koliko ljudi pričaju. Što se tiče škole, konkretno, radim u jednoj osnovnoj školi. Nije baš tako lako dobiti posao, pogotovo na neodređeno. Tako da sam trenutno na određeno. I shvatila sam kroz rad, jer vi na fakultetu imate minimalno prakse što je, zapravo, tužno,… Evo, u ovih 8 mjeseci iskustva sam shvatila da je to stvarno moj poziv i da je to ono gdje se vidim i gdje želim nastaviti izgrađivati svoje talente bez obzira kolika plaća bila u tom sektoru.

Gabrijel: Evo spomenuli ste tih 8 mjeseci rada. Dakle, to je bio jedan, možemo reći, prilično velik korak. Jer vi ste prvi korak napravili kada ste odlučili otići studirati u Zadar. To je prvi korak napuštanja svoje rodne grude. Međutim, drugi korak je možda bio još veći zato što ste totalno promijenili jedan ambijent u kojem ste stekli nove prijatelje. Bili ste i preko ljeta u Zadru i veći dio godine, i sada ste morali u potrazi za poslom morali doći sve do glavnog grada Hrvatske – u Zagreb. Ako možete istaknuti sad neke prednosti i neke nedostatke života u vašem sada novom gradu kada bi ga se usporedilo, recimo, sa Zadrom u kojem ste proveli niz godina.

Andrea: Prvenstveno trebam reći da sam ja za Zadar emocionalno vezana tako da će vjerojatno nekakvi moji komentari biti subjektivni. To je sigurno da će biti. Ali iz te neke subjektivne perspektive mogu reći da je Zagreb još uvijek nov grad za mene iako je 8 mjeseci dosta dug period. Kad radite u školi, jednostavno više vremena provodite u pripremi nastave i u školskim dužnostima nego u otkrivanju grada. A i mogu iskreno reći da mu nisam dala dovoljno prilike da me osvoji. Evo, prvo ću krenuti sa Zadrom, a onda sa Zagrebom i usporediti ih te dati nekakve prednosti i nedostatke. Dakle, u Zadru sam nekako bila aktivna. I na fakultetu sam bila studentska predstavnica, pjevala sam u crkvenom zboru, bila sam aktivna u Pastoralu mladih u organizaciji „72 sata bez kompromisa“. Jednostavno su moji dani bili ispunjeni i imala sam krug ljudi i još uvijek ga imam. Tako da je bilo teško. Pogotovo što je Zadar dosta onako grad u kojem treba vremena da se nešto počne ostvarivati i to se počelo ostvarivati, ali, eto, taman kada sam ja krenula z Zagreb. Tako da mi je bilo teško napustiti to sada kada se nešto napokon pokrenulo nakon svih pokušaja da se isto ostvari i ranije. Tako da sam to ostavila u Zadru kao i, naravno, sunce, more i laganiji, opušteniji način života u kojem nema toliko žurbe, nema toliko organiziranja vremena, a u Zagrebu je malo drugačije. Al evo, prvo ćemo sa prednostima Zagreba. Prva prednost je škola u kojoj radim zato što mogu reći bez pretjerivanja da je kolektiv odličan i da sam vrlo zadovoljna kolegicama (većina je kolegica, ima jedan kolega, da se ne bi uvrijedio ako ovo bude slušao) i ravnateljicom. To je nekako meni najvažnije jer atmosfera treba biti dobra da se osjećaš ugodno. I drago mi je što mogu reći nekakve svoje ideje, podijeliti vlastite misli bez da me se sputava nego, dapače, da me se potiče. To je prva prednost. Druga prednost su mogućnosti jer u Zagrebu imate puno mogućnosti što se kulturnog života tiče, što se društvenog života tiče, što se akademskog života tiče. Znači, u svim sferama vaših zanimacija vi imate mogućnost se ostvariti i naći neku nišu za sebe. To još nisam toliko uspjela. Meni je ovo prvo radno iskustvo i u školi i bila sam dosta zaposlena, ali nadam se da će ova nova školska godina otvoriti neke nove mogućnosti za mene. Što se tiče nedostataka, prvi nedostatak je velika udaljenost između točke A i točke B. Ona naravno varira, ali meni koja sam uvijek u Zadru živjela 15 minuta pješke od svih odredišta do kojih sam trebala stići je to bio šok. I ta nekakva prevelika organiziranost što je, naravno, potrebno za ovako velik grad, ali malo mi je teško kada je tjedan svima organiziran i ne možemo, kao što kažemo „hoćemo na kavu za po ure?“. U Zagrebu imaš sat vremena od jednog do drugog kraja tako da je to problem. I fali mi taj mentalitet „kako ćemo – lako ćemo“, laganini, nemoj se sekirat. Mislim da su ovdje ljudi dosta ambiciozniji i usmjereni na rad i ostvarenje nekih svojih ciljeva što je dobro i pozitivno, ali nekad mi se čini da su previše usmjereni pa možda zaborave da nije samo to smisao života. Tako da vam mogu ovom prilikom reći da sam Zagrebu odlučila dati priliku ovo ljeto tako da ću pokušati više isticati prednosti nego nedostatke.

Gabrijel: I mi vam na tom putu želimo da se što brže i još bolje uhodate što u novi grad, a što u posao koji trenutno radite. Ali kada pogledamo malo na budućnost, je li ostavljate mogući povratak na jug Hrvatske u vaš kraj? Jeste li razmišljali možda na rad u privatnome sektoru?

Andrea: Vrlo glasno i jasno – ne. Zapravo se trenutno najviše i vidim u Zagrebu barem na par godina. Nakon nekog vremena, naravno, želim osnovati i obitelj i imati djecu. Pa, ono, što život odnese, što kažu: tamo gdje idem i muž, idem i ja. Ali trenutno se stvarno vidim u Zagrebu i mislim da sam s razlogom tu i da trebam iskoristiti mogućnosti koje su mi pružene. A poslije u nekim većim gradovima sigurno. Ali na jug Hrvatske se ne planiram vraćati. To znaju i moji roditelji i baš sam sinoć razgovarala o tim nekakvim temama s majkom pa je ona rekla: „Slušaj, mi smo znali kada ste vi (braća i ja) otišli na fakultet da se vi jednostavno nećete vratiti.“ To je tako. To je jako lijep kraj i ja sam ponosna što dolazim od tamo i uvijek ću s ponosom reći odakle sam, ali jednostavno sam tako realna i svjesna da perspektive za mene i za moje trenutne životne planove i želje trenutno nema.

Gabrijel: Mi smo se ovdje dotakli zaista mnogih tema i o svakom segmentu kojeg ste spomenuli dala bi se napraviti jedna posebna emisija. Dakle, istaknuli smo i prednosti i nedostatke kako urbanih sredina, tako i velikih gradova, a tako i gradova uz obalu. Budući da danas mladi nekako sve teže pronalaze posao, pogotovo u pojedinim sektorima, a opet smo, s druge strane, svjedoci kako se periferija države prazni i kako je sve više i više stvari centralizirano upravo u Zagrebu. U skladu s time, što biste vi preporučili mladima koji možda završavaju fakultete i razmišljaju o budućnosti – kuda krenuti, kako krenuti, isplati li se preseliti u veći grad ili možda da ostanu na svojim ognjištima i nešto samostalno pokušaju pokrenuti?

Andrea: Prvenstveno, kada se sjetim svog fakultetskog završetka, želim vam poručiti da se ne bojite. Ja sam se bojala i čak sam bila tjeskobno zabrinuta u nekim trenucima jer to je prevelik korak. I svjesni ste da „sada više nisam mami i tati na grbači i sada moram postati samostalna osoba“ što je zastrašujuće. I u redu je da je zastrašujuće, ali to vas ne treba spriječiti da poduzimate daljnje korake. Jednostavno postajete odrasla osoba i tako se trebate ponašati – odrasle osobe donose odluke. Ja sam bila na iskustvu razmjene u Rusiji na 2 mjeseca. To vam svakako preporučam: ako niste do sada, definitivno otiđite bilogdje vani jer vam je to ogromno iskustvo i života u novoj zemlji, prilagođavanja na kulturu, na običaje, na druge kulture,… Pogotovo vam preporučam život u domu. Tako da definitivno svi koji imate priliku, a imate ju svi jer imate stipendiju, otiđite. Nakon fakulteta možete ići na stručnu praksu tako da, ako ste sad u procesu završetka, ne mora vas ni to spriječiti. I definitivno pokušavajte. Nemojte se bojati, nemojte se držati za roditeljske skute nego se odvažite, iskoristite priliku dok ste još mladi. Jednostavno je sada to vrijeme – sada imate mogućnosti izgraditi se u osobu kakva želite biti bez straha kako će to izgledati. Na kraju krajeva, ne bojte se griješiti. To govorim svojoj djeci. Jer iz grešaka nekako čovjek nauči sve bitnije životne lekcije.

Gabrijel: Draga Andrea, puno vam hvala na gostovanju u ovoj emisiji i na zlatnim savjetima koje ste nam dali. 

Andrea: Hvala vama i pozdrav svim slušateljima. 

Gabrijel: Poštovani slušatelji, bio je ovo podcast emisije na projektu Mimladi.hr – novo lice naslovnice. Ja sam Gabrijel Orečić, a današnja gošća bila je Andrea Jerković. Do slušanja.

“Projekt ‘mimladi.hr - novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.